{"id":74130,"date":"2012-01-30T00:34:51","date_gmt":"2012-01-29T23:34:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=74130"},"modified":"2012-01-30T00:34:51","modified_gmt":"2012-01-29T23:34:51","slug":"kapitalisticka-dusa-europe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/30\/kapitalisticka-dusa-europe\/","title":{"rendered":"Kapitalisti\u010dka du\u0161a Europe"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Sre\u0107ko PULIG<\/strong><\/p>\n

Sada, kada smo navodno na dobrom putu da budemo \u201ceuropski\u201d, a ustvari od strane institucija EU-a do kraja \u201cintegrirani\u201d u njezin stabilni poredak, dobro je jo\u0161 jednom prisjetiti se \u201ckako je po\u010deo kapitalizam na mom otoku\u201d. Jer, ta pri\u010da je pri\u010da o ponavljanju. Potrebno je, dakle, ponovno promisliti o poukama lekcije kapitalizma za ponavlja\u010de. Ta, ne\u0107e valjda netko re\u0107i da je taj dru\u0161tveno-politi\u010dki sistem za nas ne\u0161to novo i nevi\u0111eno na ovim prostorima? Ili, kako to sa\u017eimaju apologeti teku\u0107ih referendumskih doga\u0111anja, u obrnutoj parafrazi svojedobnog vapaja za autenti\u010dnim socijalizmom, da jednog autenti\u010dnog kapitalizma ovdje jo\u0161 nikada nije bilo?! No, je li tome ba\u0161 tako? Ili je situacija upravo obrnuta? Da ve\u0107 stolje\u0107ima \u017eivimo u jednom, burnom i mirnom (zavisno i od klasnog polo\u017eaja) kapitalisti\u010dkom moru, u koje smo bezostatno uronjeni. A da postoji samo jedna iznimka od toga stanja, recimo to s filozofom Badiouom, jedno singularno doga\u0111anje na ovim prostorima, koje je pokrenulo proces uzdizanja glave iz potopljenosti u to more. To je doga\u0111anje socijalisti\u010dke revolucije, u poku\u0161aju da svojom autenti\u010dnom voljom negira \u201cvje\u010dnost\u201d usuda bivanja provincijom centara kapitalske mo\u0107i. I to je doga\u0111anje imalo uspjeha.<\/p>\n

No, onda je uglavljena, dok je jo\u0161 Jugoslavija postojala, pri\u010da o nu\u017enoj smjeni jednog dru\u0161tveno-politi\u010dkog sistema \u2013 onoga socijalisti\u010dkog \u2013 drugim, kapitalisti\u010dkim. Htjelo se, ve\u0107 od 1980-ih godina, ali i prije, u dubioznim procesima privredne reforme, dokazati da prijelazno razdoblje \u2013 tako je nazivan socijalizam \u2013 ne mo\u017ee i ne smije zavr\u0161iti npr. procesom ukidanja, u smislu nadila\u017eenja, robne proizvodnje. Ve\u0107 upravo obrnuto. Sveobuhvatnom reformom, tj. restauracijom ve\u0107 stvarno na\u010detih robnih odnosa, ne samo u privredi, ve\u0107 i u sektoru usluga i drugdje. Ovaj autor ne misli da je socijalizam u nas u biti bio samo dr\u017eavni kapitalizam, on to sigurno nije bio na svojim revolucionarnim po\u010decima. No, da su procesi modernizacije dru\u0161tva u tzv. dr\u017eavama blagostanja, kapitalisti\u010dkim i socijalisti\u010dkim, od 1960-ih godina naovamo proizvodili tendenciju jedna\u010denja ta dva, \u010de\u0161\u0107e navodno no stvarno suprotstavljena dru\u0161tva, to je \u010dinjenica.<\/p>\n

Takav razvoj sada je posvuda, ne samo u biv\u0161im socijalisti\u010dkim dr\u017eavama, doveden u pitanje. Iako se mnogi trude da kada ve\u0107 ne mogu promijeniti stanje, barem ubiju glasnika. Kriza realnog socijalizma zato se, retrospektivno, mo\u017ee prikazivati kao samo poseban slu\u010daj globalne krize kapitalizma, \u0161to dodu\u0161e bri\u0161e utopijski moment koji je \u010dak i u tzv. realnim socijalizmima, kao uostalom i u tzv. realnim kapitalizmima, postojao. No, ono od \u010dega posvuda vladaju\u0107i, u sada istodobno globalno nametanom i kriznom kapitalizmu, nikako ne odustaju jest ustrajnost u sve manje faustovskoj borbi za utopisti\u010dko-kapitalisti\u010dke du\u0161e stanovni\u0161tva. Ono \u0161to zovemo neoliberalizmom, a da nemamo ni dobre novije doma\u0107e literature koja bi cjelovitije opisala \u0161to to jest, neokonzervativizmom, u ekstremisti\u010dkom obliku duhovnom obnovom i sl., ustvari je i posao gomile ribara ljudskih du\u0161a, kako je nove socijalne in\u017eenjere nazvao sociolog \u0110uro \u0160u\u0161nji\u0107 jo\u0161 tamo 1970-ih godina, prije no \u0161to su se oni pojavili u svojoj dana\u0161njoj punini. U ne puko tehni\u010dkoj izvedbi ideje manipulacije i manipulacije idejama, taj neoliberalizam priti\u0161\u0107e danas kao mora svijest vladaju\u0107ih i podjarmljenih, goje\u0107i u njihovim glavama policajca koji, efikasnije od onoga na cesti, brani svako skretanje s pravog puta. U ime tog neodarvinisti\u010dkog koncepta pre\u017eivljavanja ja\u010dih reklamira nam se sada i bezuvjetni ulazak u EU, kao pitanje opstanka etni\u010dke vrste, u kojem je pitanje opstanka (a ustvari nastanka!) klasa ve\u0107 podvrgnuto procesu kona\u010dnog rje\u0161enja. Glavni ideolozi toga svijeta, bez da provoditelji europskih politika moraju znati otkuda potje\u010du njihove spontane misli, danas kao dru\u0161tvene motore zagovaraju te\u017enju za ostvarivanjem osobnog probitka, podjelu rada i slobodnu trgovinu (Adam Smith), ali i s time povezano \u201ctjeranje sa zemlje\u201d. Suvremenije prevedeno \u2013 akumulaciju kapitala izvla\u0161tenjem doju\u010dera\u0161njih vlasnika (gra\u0111ana i radnika).<\/p>\n

Takva nemilosrdnost je nu\u017ena, rezoniraju vladaju\u0107i, zato \u0161to \u010dovje\u010danstvo pokazuje tendenciju postajanja \u017ertvom vlastite plodnosti (kako plodnosti koja proizlazi iz radne teorije vrijednosti, tako i doslovne plodnosti \u2013 razmno\u017eavanja ljudi; David Ricardo danas se ponovno \u010dita zajedno s Thomasom Malthusom). \u017deljezni zakon nadnica treba dr\u017eati radni\u0161tvo na minimumu potrebnom za puki opstanak, jer bi svaka druk\u010dija politika samo sputala ekonomsku slobodu i proces ostvarivanja samointeresa, \u0161to bi izazvalo \u201cbijeg kapitala\u201d i jo\u0161 pogor\u0161alo situaciju. Zato valjda, \u010ditamo danas u novinama, EU daje novac iz svojih fondova, ne mo\u017eda radnicima, ve\u0107 na\u0161im poslodavcima da poprave svoju konkurentnost na tr\u017ei\u0161tu. Kao da mase ve\u0107 nisu \u017ertva njihove globalne konkurentnosti! Ta linija razmi\u0161ljanja ustvari ne mari za depresiju izazvanu manjkom kupovne mo\u0107i. Zato su napori europskih vlada, ma koliko bolno rezale svoje stanovni\u0161tvo, da kompenziraju taj manjak sve vi\u0161e, a ne manje, jalovi.<\/p>\n

Vrijeme je da po\u010dnemo misliti o tzv. mjerama \u0161tednje kao jo\u0161 jednom politi\u010dko-disciplinskom na\u010dinu pritiska na smanjenje nadnica i radnih prava, a ne kao ekonomskoj mjeri zna\u010dajne u\u0161tede preko smanjenja prora\u010duna. Ono \u0161to se sada strukturira pred na\u0161im o\u010dima jest neka vrsta povratka u kapitalisti\u010dko 19. stolje\u0107e, proces prirodnog odabiranja imu\u0107nih, na koji treba okrenuti reflektore vi\u0161e negoli na prou\u010davanje bijede i poni\u017eenja koji su, kao druga strana boga\u0107enja manjine, vidljivi i golim okom. Najvulgarnije ideje o superiornosti bogatih plod su povratka ekstremno zao\u0161trenih klasnih odnosa i one daju ton prosta\u0161tva novim dirigiranim javnostima, a ne neka izmi\u0161ljena politi\u010dka zaostalost masa u socijalizmu. Ideje o superiornosti elita nad masama zasnivaju se na ekonomiji, ali i na teologiji i biologiji. Zato u nas nema \u0161anse da establi\u0161ment prihvati ne samo, ne daj bo\u017ee, ideje bezbo\u017enog \u0111avla Marxa, pa makar i kao pukog ekonomista, ve\u0107 ni, primjerice, jednog Keynesa, s njihovim egalitaristi\u010dkim repovima. Svako pru\u017eanje pomo\u0107i siroma\u0161nima iz privatnih, a naro\u010dito iz javnih izvora, ometa, i to s katastrofalnim posljedicama, veliki proces pobolj\u0161avanja, evolucije ljudskog roda (Herbert Spencer).<\/p>\n

Socijalni darvinizam ima jedini problem kada treba pokazati kako su se odabirali sposobni, o \u010demu duhovito pi\u0161e jo\u0161 John Kenneth Galbraith, a \u010demu je njegov sin Peter u nas bio neposredni svjedok. Sarkasti\u010dno, no ne i cini\u010dno, stariji Galbraith citira Menckena: savjest je onaj unutra\u0161nji glas koji nas opominje da nas mo\u017eda netko gleda. Pa ipak su varanje i lupe\u0161tvo, vje\u0161tine koje trebaju nova znanja, ali ne i posebno novu teoriju, bile i ostale solidna osnova na\u0161e klasne europske budu\u0107nosti. Ljudi \u010dija dosjetljivost sada otvoreno zagovara kapitalisti\u010dki, a ne vi\u0161e hrvatski preporod, ne otkrivaju nam ni\u0161ta supstancijalno novo. Oni samo, u novom kontekstu, pu\u0161taju u opticaj kakvu nekada\u0161nju \u2013 predsocijalisti\u010dku \u2013 formu varanja i tla\u010denja drugih ljudi. No, da dva puta isto nije isto govori ona poznata izreka do koje je Marx do\u0161ao u suo\u010denju s Hegelovom naukom o ponavljanju \u010dinjenica i li\u010dnosti: jedan put kao tragedija, drugi put kao farsa. Samo \u0161to ona u na\u0161oj varijanti glasi: ve\u0107 mnogo puta kao tragedija, a bezbroj puta kao farsa.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Socijalni darvinizam ima jedini problem kada treba pokazati kako su se odabirali sposobni.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-74130","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/74130","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=74130"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/74130\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=74130"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=74130"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=74130"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}