{"id":73920,"date":"2012-01-27T10:50:51","date_gmt":"2012-01-27T09:50:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=73920"},"modified":"2012-01-27T10:50:51","modified_gmt":"2012-01-27T09:50:51","slug":"potraga-za-mjesecevim-kamenjem","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/27\/potraga-za-mjesecevim-kamenjem\/","title":{"rendered":"Potraga za Mjese\u010devim kamenjem"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Prema zvani\u010dnoj verziji postojanja mese\u010devog kamenja na Zemlji, njega su na na\u0161u planetu doneli astronauti ameri\u010dkih mese\u010devih misija izme\u0111u 1969. i 1972. Najva\u017eniji nalaz poti\u010de iz prve misije Apolo 11 – ukupno 21 kilogram kamenja \u2013 i to su mo\u017eda najvi\u0161e istra\u017eivani komadi stenja u istoriji nauke.<\/p>\n

Kada su stigli na Zemlju, mineralozi su se suo\u010dili sa tri dotad nepoznata minerala, koji su nazvani armalkolit, piroksferoit i trankvilitit. Nau\u010dni portal \u201eAstronomi hojte\u201c (Astronomija danas) prenosi da je i poslednji me\u0111u njima na\u0111en na \u2013 Zemlji. Armalkolit je dobio naziv po imenima trojice astronauta Apola 11, Armstronga, Oldrina i Kolinsa. Piroksferoit je dobio pravi sistemski nau\u010dni naziv, a trankvilitit je nazvan po mestu gde su ga astronauti i na\u0161li \u2013 u Mese\u010devom Moru ti\u0161ine (Mare traquillitatis).<\/p>\n

Samo nekoliko godina posle prve Mese\u010deve misije, piroksferoit i armalkolit su na\u0111eni i u stenama na\u0161e planete \u2013 ispostavilo se da \u010dak nisu ni naro\u010dito retki. Samo trankvilitit je va\u017eio kao ne\u0161to \u0161to je postojalo samo na Mesecu \u2013 i nekim meteoritima koji su pali na Zemlju.<\/p>\n

Polovina uzoraka raskr\u010dmljena<\/strong><\/p>\n

Uzorci na Zermlju sti\u017eu od prvog sletanja na Mesec 1969.Sada je, me\u0111utim, nau\u010dni tim okupljen oko geologa Birgera Rasmusena sa univerziteta Kertin u australskom gradu Bentliju i taj mineral na\u0161ao na na\u0161oj planeti, ta\u010dnije, u Varakurni u Zapadnoj Australiji, u jednoj vrsti bazaltnih stena koje sadr\u017ee kvarc i feldspat. Uz pomo\u0107 specijalnog elektronskog mikroskopa sa spektrometrom, utvr\u0111en je i njegov hemijski sastav, te da je on identi\u010dan onom sa Mese\u010devog stenja.<\/p>\n

Nau\u010dnici su utvrdili i da je mineral star 1,07 milijardi godina. Oni su ga na\u0161li u \u0161est uzoraka kamenja iz Varakurne, iz \u010dega su zaklju\u010dili da ni on nije tako slabo rasprostranjen \u2013 samo \u0161to ga do sada niko nije ni tra\u017eio.<\/p>\n

To sada, naravno, predstavlja nove argumente za protivnike zvani\u010dne verzije o letu Amerikanaca na Mesec. Nije ba\u0161 primeran ni na\u010din na koji ameri\u010dka svemirska agencija NASA postupa sa uzorcima Mese\u010devog kamenja. Jer, kako pi\u0161e \u0160pigel onlajn, mnoge uzorke NASA je jednostavno izgubila, ta\u010dnije \u2013 polovinu.<\/p>\n

Nestalo 517 uzoraka<\/strong><\/p>\n

Do 1972. godine ta agencija je, kako prenosi, nakupila ukupno 382 kilograma kamenja koje su joj doneli astronauti sa Mese\u010devih misija. Rezultati provere izvr\u0161ene pred kraj pro\u0161le godine i predstavljeni pred Bo\u017ei\u0107, pokazali su da 517 uzoraka vi\u0161e nije u laboratorijama NASA. Ispostavilo se da je ameri\u010dka svemirska agencija vrlo velikodu\u0161no i nepa\u017eljivo raspolagala tim stenjem. Tokom proteklih godina je \u010dak 26.000 uzoraka poslato na analize i to na 377 mesta \u0161irom sveta.<\/p>\n

NASA je 2008. kona\u010dno po\u010dela da se raspituje za te po\u0161iljke. Ve\u0107ina nau\u010dnika je odgovorila da je poslednji put uzorke prou\u010davala bar 15 godina pre toga. Trideset odsto upitanih nisu poslali nikakav odgovor. Dvanaest nau\u010dnika vi\u0161e nisu me\u0111u \u017eivima \u2013 ali oni svoje uzorke niti su vratili, niti su ostavili bilo kakvu indiciju o tome gde bi mogle da budu.<\/p>\n

NASA nema inventar uzoraka sa Meseca<\/strong><\/p>\n

Tako ne\u0161to je jo\u0161 1970. predvideo Tomas Pejn, tada\u0161nji direktor NASA; on je, naime, u Kongresu zapretio o\u0161trim merama svim nau\u010dnicima koji budu izgubili uzorke Mese\u010devog stenja. I pored toga, u najnovijem izve\u0161taju generalnog inspektora NASA, Pola Martina, pi\u0161e da je nestajanje uzoraka prakti\u010dno po\u010dinjalo ve\u0107 \u201eodmah po povratku Apolo-kapsula na Zemlju\u201c.<\/p>\n

Na\u010dini na koje su uzorci nestajali ili ponovo pronala\u017eeni, nekada su upravo spektakularni. Neki uzorci su poklonjeni \u2013 1972, tada\u0161nji ameri\u010dki predsednik Ri\u010dard Nikson poslao je maju\u0161ne primerke stenja predsednicima i premijerima ukupno 135 dr\u017eava \u2013 kao diplomatski gest. Ali, to su komadi za koje se znalo da ne\u0107e biti vra\u0107eni. Ostale je NASA, kako prenosi \u0160pigel, o\u010digledno morala da kam\u010di uz velike probleme \u2013 i sa malim uspehom. Jer, Ameri\u010dka svemirska agencija nema \u010dak ni normalan inventar tih uzoraka\u2026<\/p>\n

DW<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mese\u010devo kamenje postoji i na Zemlji, otkri\u0107e je meseca januara. Ono je na Zemlju dono\u0161eno jo\u0161 od prvog leta na Mesec 1969. Ali NASA je vrlo nepa\u017eljivo baratala sa tim uzorcima\u2026<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-73920","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73920","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=73920"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73920\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=73920"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=73920"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=73920"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}