{"id":73798,"date":"2012-01-25T18:47:46","date_gmt":"2012-01-25T17:47:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=73798"},"modified":"2012-01-25T18:47:46","modified_gmt":"2012-01-25T17:47:46","slug":"prica-o-bradleyju-manningu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/25\/prica-o-bradleyju-manningu\/","title":{"rendered":"Pri\u010da o Bradleyju Manningu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Ana RAJKOVI\u0106<\/strong><\/p>\n

Sudbina ameri\u010dkog vojnika osumnji\u010denog da je predao vojne dokumente WikiLekasu: Boravio je u \u0107eliji bez prozora. Bio je du\u017ean odazvati se prozivici u bilo koje doba dana i no\u0107i. Morao je spavati u donjem rublju. Prilikom jutarnje prozivke morao je izlaziti gol iz \u0107elije. U isto su vrijeme svi predstavnci vlasti, od glasnogovornika vojnog zatvora, do glasnogovornika Pentagona, isticali humanost s kojom se postupa prema njemu.<\/p>\n

Bradley Manning je ameri\u010dki vojnik, ro\u0111en 19. prosinca 1987. godine u Crescentu u saveznoj dr\u017eavi Oklahomi. Slu\u017eio je u ameri\u010dkoj vojsci u Iraku kada je u svibnju 2010.\u00a0 uhi\u0107en zbog sumnje da je predao ameri\u010dke vojne dokumente zvi\u017eda\u010dkoj stranici Juliana Assanga, WikiLeaksu.<\/p>\n

Navodna se predaja dokumenata, WikiLekasu, otkrila kada je Manninga FBI-u prijavio Adrian Lamo. Lamo, biv\u0161i haker, je rekao FBI-u da mu je Manning prilikom chata priznao kako je on proslijedio ameri\u010dke tajne dokumente “ludom frajeru s bijelom kosom” (Julianu Assangeu). Nakon Laminog “prokazivanja” Manning je uhi\u0107en.<\/p>\n

Cijela je pri\u010da javnosti postala poznata kada je novinar Wired magazina, Kevin Poulsen objavio intervju s Lamom. Wired Magazine je objavio chat logs izme\u0111u Lame i Manninga u kojem Manning priznaje “skidanje” i proslje\u0111ivanje tajnih dokumenata. Prema objavljenim zapisima Manning je tajne dokumente presnimio na CD Lady Gage. Cjelokupna prepiska izme\u0111u Manninga i Lame nikada nije objavljena.<\/p>\n

Manning je nakon uhi\u0107enja preba\u010den u vojni zatvor u kamp Arifjan u Kuvajtu\u00a0 nakon\u00a0 \u010dega je optu\u017een za kr\u0161nje 92. i 134. \u010dlanka Uniform Code of Military Justice. Optu\u017een je za preno\u0161enje povjerljivih dokumenta na svoje osobno ra\u010dunalo i dodavanje neautoriziranog softvera na povjerljivi ra\u010dunalni sustav kako bi “skinuo” ameri\u010dke tajne dokumente.<\/p>\n

U prvoj su polovici 2011. godine dodane jo\u0161 22 optu\u017ebe. Nove su optu\u017ebe, izme\u0111u ostalog, sadr\u017eavale pomaganje neprijatelju i prijevaru.<\/p>\n

Kao posljedice Manningove “izdaje” navode se milijuni dokumenata ameri\u010dkog State Departmenta i ratni dnevnici koji se odnose na Irak i Afganistan, a koji su zavr\u0161ili na web stranicama WikiLeaksa. Prvi dokument za koji se sumnja da\u00a0 je Manning predao WikiLeaksu objavljen je 18. velja\u010de 2010. godine. Dokument se odnosi na sastanak ameri\u010dkog veleposlanika Sama Watsona i britanskog veleposlanika s predstavnicima islandske vlade. Dokument je postao poznat pod nazivom Reykjavik 13 (navedeni se sastanak odr\u017eao 13. sije\u010dnja 2010.)<\/p>\n

Najpoznatiji dokument koji je, prema optu\u017enici, Manning predao WikiLeaksu je snimka iz 2007. godine, na kojoj se vidi napad ameri\u010dkog helikopter Apach u Bagdadu, u kojem su ubijena dvojica novinara Reutersa i desetak civila. Snimka je postala poznata kao Collateral Murder.<\/p>\n

Unato\u010d op\u0161irnoj optu\u017enici, nekoliko stvari nije razja\u0161njeno. Temeljno pitanje koje se postavlja u ovom slu\u010daju jest – \u0161to je motiviralo biv\u0161eg hakera da Manninga prijavi FBI-u. Prema njegovim rije\u010dima, prijavio je Manninga jer je smatrao kako “ugro\u017eava mnoge \u017eivote”. Stoga je osjetio du\u017enost da svojim javnim istupom i prijavom Manninga spasi \u017eivote onih, koji su prema njemu, bili ugro\u017eeni. Mnogi ne vjeruju u tu puritansku motivaciju. Jedan\u00a0 od naj\u017ee\u0161\u0107ih Laminih kriti\u010dara je novinar Salon Magazine, Glenn Greenwald. Greenwald sumnja u okolnosti pod kojima je Manning priznao Lami predaju dokumenta WikiLeaksu. Novinar Salon Magazina tako\u0111er implicira kako je Lama lagao optu\u017euju\u0107i Manninga. Greenwald cijelu pri\u010du Manning – WikiLeaks – Lama postavlja u kontekst Obamine politike borbe protiv “zvi\u017eda\u010da”. Novinar Salon Magazine pri\u010du istra\u017euje u kontekstu moralne politike Bijele ku\u0107e, u kojoj Obama zagovara pravo gra\u0111ana na dostupnost informacija, a s druge strane drakonski ka\u017enjava one koji skupe hrabrost progovoriti. Upravo s takvim i sli\u010dnim parolama Obama je nastupao tijekom svoje predizborne kampanje. O\u010dito su se dolaskom na predsjedni\u010dko mjesto odre\u0111ene stvari promijenile, kao \u0161to je pravo na pristup informacijama.<\/p>\n

Ubrzo nakon otkri\u0107a pri\u010de o “Manningu zvi\u017eda\u010du” krenule su pri\u010de s psiholo\u0161kim profilom Bradleyja Manninga. Uglavnom se naglasak postavljao na njegovoj dru\u0161tvenoj izoliranosti i “psihi\u010dkoj nestabilnosti”. Oba elementa su, prema ve\u0107ini medija, bila uvjetovana njegovom borbom s homoseksualno\u0161\u0107u.\u00a0 U \u010dlanku Ellen Nakashima, koji je objavljen u Washington Postu, poku\u0161ava se prona\u0107i odgovor na pitanje tko je to Bradley Manning. Da bi Nakashima to otkrila, razgovarala je sa svima koji su ikada bili u doticaju s Manningom. U \u010dlanku se autorica bazirala na njegovom djetinjstvu,\u00a0 prvoj ljubavi i rastavi roditelja. Me\u0111utim, vrlo je ograni\u010den prikaz njegove motivacije za navodno odavanje tajnih podataka. U \u010dlanku se \u010dak implicira da je to odraz njegovog psiholo\u0161kog stanja i trajnog nezadovoljstva. Manninga se prikazuje kao senzibilnu osobu kojoj jednostavno “nisu svi na broju”.<\/p>\n

Ve\u0107ina\u00a0 medija, koja je izvje\u0161tavala, premda povr\u0161no, postavila je te\u017ei\u0161te cijele pri\u010de na Manningovom psiholo\u0161kom profilu, a ne na stvarnom problemu. U drugi je\u00a0 plan\u00a0 postavljeno ameri\u010dko neselektivno ubijanje u Iraku, Afganistanu i tko zna gdje jo\u0161. Javni su du\u0161ebri\u017enici\u00a0 postavljali pitanje kako vojnik mo\u017ee izdati svoju domovinu. To je predstavljeno kao najve\u0107a izdaja, koja zalu\u017euju smrt. Me\u0111utim, nitko nije postavljao pitanja tko i kako treba odgovarati za ubojstvo ira\u010dkih civila. Njima su jednostavno naljepljene etikete kolateralnih \u017ertava.<\/p>\n

Nakon zatvora u Kuvajtu sredinom\u00a0 2011. godine, Bradely Manning\u00a0 je premje\u0161ten u vojni zatvor u bazu Quantico,\u00a0 u Virginiji. Bio je u tretmanu koji se naziva Prevention of Injury. Ovaj tretman podrazumijeva provjeru stra\u017ee svakih pet minuta i zabranu spavanja tijekom dana. Od njega je zahtijevano da svakodnevno bude vidljiv stra\u017earima. Tobo\u017ee, kako bi se sprije\u010dilo eventualno samoubojstvo, iako je zatvorski psihijatar utvrdio kako Manning nema samoubila\u010dkih nakana. U to vrijeme Manning je jo\u0161 uvijek bio u zatvoru, a da nije niti jedanput iza\u0161ao pred suca.<\/p>\n

Boravio je u \u0107eliji bez prozora. Bio je du\u017ean odazvati se prozivici tijekom bilo kojega doba dana i no\u0107i. Od Manninga je tra\u017eeno da spava u donjem rublju. Tako\u0111er je zahtijevano da prilikom jutarnje prozivke izlazi gol iz \u0107elije.\u00a0 U isto su vrijeme svi predstavnci vlasti, od glasnogovornika vojnog zatvora, u kojemu je Manning zatvoren, do glasnogovornika Pentagona, isticali humanost s kojom se postupa prema Manningu. Glasnogovornik Pentagona, Geoff Morrel, istaknuo je svoju impresioniranost “profesionalno\u0161\u0107u zatvorskog osoblja”.<\/p>\n

Unato\u010d Morrelovoj “impresioniranosti”, Manningov odvjetnik, David Coombs,\u00a0 prenio je njegovo pismo javnosti. Pismo obuhva\u0107a 11 stranica. U njemu Manning opisuje tretman u zatvoru. Navodi kako je od njega tra\u017eeno da spava bez odje\u0107e i stoji gol tijekom jutarnje inspekcije. U pismu je otkrivena sva brutalnost kojoj je Manning podvrgnut.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i The Bradley Manning Support Networku, brojni volonteri vr\u0161e pritisak na ameri\u010dku vladu da prestane s “torturom nad Manningom.” U tu svrhu je 250 pravnih stru\u010dnjaka potpisalo peticiju, koju je objavio The Guardian, u kojoj se zala\u017eu za pravedno postupanje prema Manningu. U pismu se, izme\u0111u ostalog, osu\u0111uje poni\u017eavanje kojemu je navodni zvi\u017eda\u010d i WikiLeaksov dou\u0161nik podvrgnut. Mnogi protivnici vladinog odnosa prema Manningu isti\u010du ameri\u010dku “brigu” za iranske, kineske ili kubanske politi\u010dke zatvorenike, dok istodobno u “svome dvori\u0161tu” imaju identi\u010dan odnos prema “doma\u0107im zatvorenicima” koji bez su\u0111enja provode mjesece u zatvoru.<\/p>\n

Guardian je krajem o\u017eujka 2011. godine objavio \u010dlanak pod naslovom Why I called Bradley Manning's treatmetn ‘stupid’. \u010clanak je napisao biv\u0161i glasnogovornik State Departmenta PJ Crowley, koji je dao ostavku nakon izjave da je odnos prema Manningu “smije\u0161an i kontraproduktivan”. U \u010dlanku autor navodi\u00a0 kako Sjedinjene Dr\u017eave ne mogu o\u010dekivati od drugih da se pridr\u017eavaju me\u0111unarodnih standarda, ako ih oni sami ne po\u0161tuju.<\/p>\n

Nakon niza prosvjeda, peticija i izjave Amnesty Internetaionala, prema kojima je postupanje prema Manningu ozna\u010deno kao “nehumao”, Breadly Manning je premje\u0161ten u Fort Leaveworth u Kanzasu, ustanovu u kojoj su uvjeti ne\u0161to “humaniji”.<\/p>\n

U svom gostovanju u emisiji kod Amy Goodman, na nezavisnoj televiziji Democracy Now, Glenn Greenwald je istaknuo kako vlasti vr\u0161e pritisak na Manninga kako bi\u00a0 svjedo\u010dio protiv Juliana Assangea i WikiLeaksa. Greenwald navodi kao je upravo zbog odbijanja svjedo\u010denje bio podvrgnut torturi u Quanticu.<\/p>\n

Lakonski odnos najvi\u0161ih ameri\u010dkih du\u017enosnika prema Manningu najbolje je predstavio Barack Obama. Na postavljeno pitanje ameri\u010dkom predsjedniku Obami o Bradlyju Manningu, Obama je odgovorio: “Prekr\u0161io je zakon”.<\/p>\n

U zadnje se vrijeme pove\u0107ava broj ljudi koji su se prenose\u0107i javnosti informacije “ogrije\u0161ili o zakon”. Na tom popisu je i Peter Van Buren, novinar koji je izvje\u0161tavao iz State Departmetna. Van Buren je bio priveden na ispitavanje jer je na svom blogu objavio link za WikiLeaks.<\/p>\n

Zlatna premisa, u koju se zaklinju gotovo svi od pravnh stru\u010dnjaka do laika, prema kojoj “nitko nije kriv dok mu se krivnja ne doka\u017ee”, ne vrijedi za Bradleyja Manninga. Ameri\u010dki predsjednik ve\u0107 ga je osudio.<\/p>\n

Povodom “curenja” informacija, Hilary Clinton je rekla kako je to “potkopalo ameri\u010dke napore u suradnji s drugim dr\u017eavama i zaprijetilo ameri\u010dkoj nacionaloj sigurnosti.” Dok je ona o\u010ditio barem upoznata sa slu\u010dajem, biv\u0161i glasnogovornik Bijele ku\u0107e, Robert Gibbs, na postavljeno pitanje o uvjetima u kojima se nalazi Bradley Manning, odgovara\u00a0 kako on o tome, na \u017ealost, ne zna ni\u0161ta. Stoga je novinara ABC, koji je postavio pitanje, uputio na nadle\u017ene koje Manninga “dr\u017ee”.<\/p>\n

Kako bi sprije\u010dile sli\u010dne slu\u010dajeve, poput Manningovog, ameri\u010dka je vlada poduzela korake kako bi smanjila broj onih koji imaju pristup povjerljivim informacijama.\u00a0 Predsjednik je iznio zahtjev svim ameri\u010dkim obavje\u0161tajnim agencijama od kojih tra\u017ei osnivanje specijalne grupe, task force, koja\u00a0 \u0107e nadzirati vladine du\u017enosnike koji imaju pristup tajnim podacima. Na taj se na\u010din \u017eelili sprije\u010diti “curenje” informacija. Ameri\u010dki du\u017enosnici isti\u010du kako je razlog WikiLeaksovog posjedovanja dokumenta, slaba za\u0161tita sigurnosti vojnih podatak u Iraku.<\/p>\n

Ne po\u0161tuju\u0107i uobi\u010dajenu proceduru, za koju se zala\u017eu kada se ti\u010de Irana, Kine ili Kube, Sjedinjene Dr\u017eave su odbijale posjet UN-ovog predstavnika Juana Mendeza Bradleyju Manningu. Nakon brojnih intervencija ameri\u010dke su vlasti dozvolile Mendezov posjet, ali uz strogi nadzor.<\/p>\n

Osim \u0161to ameri\u010dke vlasti ne dopu\u0161taju posjet UN-ovom predstavniku, prava svih uklju\u010denih u davanje potpore Manningu neprekidno se kr\u0161e. Tako je Davidu Houseu, aktivistu i Manningovom prijatelju, prilikom njegovog povratka iz Meksika zaplijenjeno ra\u010dunalo bez ikakvog naloga.<\/p>\n

Optu\u017eba je protiv Bradley Manninga na staklenim nogama. Prema neimenovanom vojnom izvoru, \u010dija je izjava objavljena u The Guradianu, ameri\u010dki istra\u017eitelji nisu jo\u0161 uvijek prona\u0161li niti jedan dokaz koji direktno povezuje Manninga s WikiLeaksom.<\/p>\n

Nakon sedamnaest mjeseci provedenih u zatvoru, Bradley Manning je 16. prosinca 2011. godine\u00a0 prvi puta iza\u0161ao pred suca, na saslu\u0161anje uo\u010di su\u0111enja. Saslu\u0161nje se odr\u017eavalo prema \u010dlanku 32 ameri\u010dkog vojnog zakona (pandan civilnom preliminarnom saslu\u0161anju svjedoka). Na saslu\u0161anju se trebalo odlu\u010diti ima li dovoljno dokaza da se slu\u010daj preda Vojnom sudu.<\/p>\n

Najte\u017ea optu\u017eba koja se Manningu stavlja na teret je “pomaganje neprijatelju”. Unato\u010d toj optu\u017ebu, na kojoj se najvi\u0161e inzistira, do sada nije dokazano kako su navedeni dokumenti ugrozili nacionalnu sigurnost te tko su “neprijatelji” kojima je Manning pomogao. Manningovi odvjetnici su poku\u0161ali sjediniti optu\u017enicu u tri to\u010dke, me\u0111utim tu\u017eitelj Paul Almanza se o\u0161tro usprotivio takvom zahtjevu. Unato\u010d tomu, te\u017ei\u0161te obrane, prema odvjetnicima, bit \u0107e na dokazivanju kako navedeni dokumenti nisu ugrozili nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. U slu\u010daju progla\u0161enja krivim, Bradleyju Manningu prijeti \u010dak i smrtna kazna.<\/p>\n

Saslu\u0161anje je od svoga po\u010detka ozna\u010deno kao kontroverzno. Naime, zabranjen je pristup javnosti, a\u00a0 niti jedan od 48 svjedoka obrane nije prihva\u0107an (osim njih desetero koje je i optu\u017eba namjeravala ispitati).<\/p>\n

Mnogi analiti\u010dari isti\u010du farsu saslu\u0161anja i su\u0111enja. Obama je Manninga ve\u0107 osudio, kada je rekao da je prekri\u0161io zakon. Stoga o\u010dito niti jedan sud vi\u0161e nema \u0161to raditi, kada je osumnji\u010denik ve\u0107 osu\u0111en, i to od strane svoga predsjednika.<\/p>\n

Pri\u010da o Bradleyju Manningu je pri\u010da o \u010dovjeku koji je “stvorio WikiLeaks”. To je pri\u010da o \u010dovjeku behind the scene. Mnoge se polemike vode oko toga je li on heroj ili nacionalni izdajica. U izricanju “presude” treba se voditi ra\u010duna o tome da je jedan \u010dovjek iznio na “svijetlo dana” ameri\u010dke zlo\u010dine koji su se poku\u0161avali zata\u0161kati. Stoga \u0107e povijest vjerovatno odrije\u0161ti Manninga “grijeha” pomaganja neprijatelju.<\/p>\n

Ana Rajkovi\u0107, autorica ovoga priloga, diplomirala je povijest i hrvatski jezik i knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Godine 2009. upisala poslijediplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Podru\u010dje interesa su joj ljudska prava i dru\u0161tveno-politi\u010dka kretanja u Latinskoj Americi. (op. ur.)
\n<\/em><\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sudbina ameri\u010dkog vojnika osumnji\u010denog da je predao vojne dokumente WikiLekasu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-73798","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73798","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=73798"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73798\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=73798"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=73798"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=73798"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}