{"id":73215,"date":"2012-01-19T08:00:59","date_gmt":"2012-01-19T07:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=73215"},"modified":"2012-01-19T08:00:59","modified_gmt":"2012-01-19T07:00:59","slug":"slobodarski-municipalizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/19\/slobodarski-municipalizam\/","title":{"rendered":"Slobodarski municipalizam"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Murray BOOKCHIN<\/strong><\/p>\n

Mo\u017eda je najve\u0107i pojedina\u010dni neuspjeh pokreta za dru\u0161tvenu rekonstrukciju, a ovdje se posebice\u00a0 referiram na ljevicu, radikalne ekolo\u0161ke grupe, i organizacije koje se o\u010dituju da govore za potla\u010dene, njihov manjak politike koja \u0107e ljude odvesti preko utemeljenih granica statusa quo.<\/p>\n

Izraz politika danas ozna\u010dava borbu za funkcije izme\u0111u hijerarhijskih i birokratski stranaka, koje nude isprazne programe za \u201esocijalnu pravdu\u201c, ne bi li privukle neodre\u0111eno \u201ebira\u010dko tijelo\u201c. Jednom kada zaposjednu urede, njihovi programi se obi\u010dno pretvore u buket \u201ekompromisa\u201c. U ovom smislu, mnoge zelene stranke u Europi samo se marginalno razlikuju od konvencionalnih parlamentarnih stranaka. Niti su socijalisti\u010dke stranke, sa svim svojim brojnim etiketama, predo\u010dile ikakve temeljne razlike od svojih kapitalisti\u010dkih suparnika. Zasigurno, indiferentnost euro-ameri\u010dke javnosti \u2013 njezina \u201eapoliti\u010dnost\u201c \u2013 razumljivo je depresivna. Uzimaju\u0107i u obzir njihova niska o\u010dekivanja, ljudi kada glasuju, obi\u010dno se okre\u0107u ve\u0107 etabliranim strankama, ako zbog ni\u010deg drugog, onda zbog toga \u0161to takve stranke, kao centri mo\u0107i, u \u010disto prakti\u010dnim stvarima mogu producirati odre\u0111ene rezultate. Ako si ve\u0107 damo truda da glasamo, rezonira ve\u0107ina ljudi, za\u0161to potro\u0161iti glas na novu marginalnu organizaciju koja ima sve karakteristike velikih te \u0107e, ako uspije, postati jednako korumpirana? Primjer ovome su njema\u010dki Zeleni, \u010diji interni i javni \u017eivot sve vi\u0161e nalikuje ostalim strankama u novom Reichu.<\/p>\n

Zbog nepokretnosti samog procesa, ovaj \u201epoliti\u010dki proces\u201c je opstao desetlje\u0107ima bez gotovo ikakve osnovne alternacije. Vrijeme tro\u0161i o\u010dekivanja, a nade se \u010desto svedu na navike kako nakon jednog razo\u010darenja slijedi drugo. Pri\u010de o \u201enovoj politici\u201c, uznemiravanju tradicije, stare kao i sama politika, postaju sve neuvjerljivije. Promjene u radikalnim politikama ve\u0107 desetlje\u0107ima su uvelike promjene u retorici umjesto u strukturi. Njema\u010dki Zeleni samo su najnoviji slijed \u201enestran\u010dkih stranaka\u201c (da upotrijebim njihov originalni na\u010din opisivanja vlastite organizacije) koji su se okrenuli od poku\u0161aja prakticiranja grassroot politike \u2013 i to u Bundestagu \u2013 da bi postali tipi\u010dna parlamentarna stranka. Unato\u010d njihovoj izvorno emancipatorskoj viziji, danas se Socijaldemokratska stranka u Njema\u010dkoj, Laburisti u Britaniji, Nova demokratska stranka u Kanadi, Socijalisti\u010dka stranka u Francuskoj, i mnoge druge, jedva mogu okarakterizirati kao liberalne stranke u kojima bi ljudi poput Franklina D. Roosevelta ili \u010dak Harry Trumana na\u0161li prikladan dom. Koje god da su socijalne ideje ove stranke gajile nekoliko generacija ranije, pomra\u010dile su ih pragmatizmi osvajanja, \u010duvanja i pro\u0161irivanja mo\u0107i u njihovim parlamentarnim i vladinim organima.<\/p>\n

Upravo su takvi parlamentarni i ministarski ciljevi ono \u0161to danas nazivamo \u201epolitikom\u201c. Suvremenoj politi\u010dkoj imaginaciji, \u201epolitika\u201c je upravo skup tehnika zadr\u017eavanja mo\u0107i u predstavni\u010dkim tijelima \u2013 ponajvi\u0161e u zakonodavnoj i izvr\u0161noj oblasti \u2013 a ne moralni poziv utemeljen na racionalnosti, zajednici i slobodi.<\/p>\n

Gra\u0111anska etika<\/strong><\/p>\n

Slobodarski municipalizam predstavlja ozbiljan i uistinu povijesno va\u017ean projekt povratka eti\u010dkog karaktera i grassroot organizacije politici. Od drugih grassroot pokreta razlikuje se strukturalno i moralno, a ne samo retori\u010dki. Te\u017ei ponovnom zauzimanju javne sfere za primjenu autenti\u010dne gra\u0111anske politike, raskidaju\u0107i istovremeno s ogoljenim ciklusom parlamentarizma i njegove mistifikacije \u201estrana\u010dkog\u201c mehanizma kao sredstva javnog predstavljanja. Uzimaju\u0107i ovo u obzir, slobodarski municipalizam nije samo \u201epoliti\u010dka strategija\u201c. To je poku\u0161aj djelovanja od latentnih i po\u010detnih demokratskih mogu\u0107nosti prema novom preustroju samog dru\u0161tva \u2013 op\u0107eg dru\u0161tva okrenutog prema zadovoljavanju ljudskih potreba, spremnog odazvati se ekolo\u0161kim imperativima, i razvijanju nove etike utemeljene na dijeljenju i suradnji. O\u010devidna je istina da slobodarski municipalizam uklju\u010duje konzistentno nezavisan oblik politike. Jo\u0161 va\u017enije, uklju\u010duje redefiniciju same politike, povratak izvornom gr\u010dkom zna\u010denju rije\u010di kao upravljanje zajednicom ili polisom uz sudjelovanje direktnodemokratskih narodnih skup\u0161tina u oblikovanju javne politike, i utemeljenom na etici nadopunjavanja i solidarnosti.<\/p>\n

U ovom smislu, slobodarski municipalizam nije jo\u0161 jedna od mnogi pluralisti\u010dkih tehnika \u010diji je cilj ostvariti nejasni i nedefinirani dru\u0161tveni cilj. Demokrati\u010dan do sr\u017ei i nehijerarhijske strukture, slobodarski municipalizam je vrsta sudbine \u010dovje\u010danstva, a ne samo jo\u0161 jedan asortiman politi\u010dkog oru\u0111a ili strategija koje se mogu prisvojiti ili odbaciti s obzirom na cilj osvajanja vlasti. Slobodarski municipalizam efektivno te\u017ei definirati institucionalne obrise novog dru\u0161tva, zagovaraju\u0107i istovremeno prakti\u010dne poruke radikalno nove politike na\u0161eg vremena.<\/p>\n

Sredstva i ciljevi<\/strong><\/p>\n

Ovdje se sredstva i ciljevi susre\u0107u u racionalnom jedinstvu. Rije\u010d politika sada izra\u017eava neposrednu ra\u0161irenu kontrolu dru\u0161tva koju provode sami gra\u0111ani pomo\u0107u ostvarivanja i odr\u017eavanja istinske demokracije u municipalnim skup\u0161tinama \u2013 ovo se razlikuje od republikanskog sustava predstavljanja koji u\u017eiva prvenstvo nad gra\u0111aninom u oblikovanju op\u0107inske i regionalne politike. Politika slobodarskog municipalizam radikalno se razlike od dr\u017eavnog umije\u0107a i dr\u017eave kao profesionalnog tijela sastavljenog od birokrata, policije, vojske, zakonodavaca i svima njima sli\u010dnima – aparata prisile i represije, jasno izdvojenog od naroda i postavljenog iznad naroda.<\/p>\n

\u0160tovi\u0161e, slobodarski municipalizam obuhva\u0107a jasne nacrte u socijalnoj, kao i u politi\u010dkoj oblasti, u strogom smislu termina socijalno: ponajvi\u0161e, oblast u kojem \u017eivimo vlastite privatne \u017eivote i upu\u0161tamo se u proizvodnju. Kao takvu, socijalnu oblast treba razlikovati i od politi\u010dke i etatisti\u010dke oblasti. Velika \u0161teta nanesena je izmjenjivom upotrebom termina \u2013 socijalno, politi\u010dko i dr\u017eavno. U na\u0161im razmi\u0161ljanjima i svakodnevnom \u017eivotu tendiralo se poistovje\u0107ivanju jednog termina s drugim. Ali dr\u017eava je u potpunosti strana formacija, trn u peti ljudskog razvitka, izvanjski organizam koji je neprekidno zadirao u socijalnu i politi\u010dku oblast. Dr\u017eava je zapravo \u010desto bila cilj sam po sebi, \u010demu svjedo\u010di uspon azijskih carstava, anti\u010dkog imperijalnog Rima i totalitarnih dr\u017eava suvremenog doba. \u0160tovi\u0161e, s vremenom je napala politi\u010dku oblast, koja je, sa svim svojim nedostatcima, osna\u017eila zajednice, dru\u0161tvene grupe i pojedince.<\/p>\n

Takve invazije nisu pro\u0161le bez odgovora. Sukob izme\u0111u dr\u017eave s jedne, i politi\u010dkih i socijalnih oblast s druge strane, stolje\u0107ima ostvaruju trajni podzemni rat koji je \u010desto izbio i na otvoreno \u2013 u moderno doba u sukobu kastiljskih gradova (comuneros) protiv \u0161panjolske monarhije u 1520-ima, u borbi pari\u0161kih sekcija protiv centralisti\u010dkog jakobinskog Konventa 1793., i u drugim bezbrojnim sudarima prije i poslije ovih sukoba.<\/p>\n

S dana\u0161njom pove\u0107anom centralizacijom i koncentracijom mo\u0107i u nacionalnoj dr\u017eavi, \u201enova politika\u201c, jedna istinski nova, institucionalno mora biti strukturirana oko obnove municipalne snage. Ovo nije samo nu\u017eno ve\u0107 i mogu\u0107e \u010dak i u takvim gigantskim urbanim podru\u010djima kao \u0161to su New York, Montreal, London i Pariz. Takve urbane aglomeracije nisu, strogo govore\u0107i, gradovi ili municipaliteti u tradicionalnom smislu, unato\u010d \u0161to ih sociolozi ozna\u010duju kao takve. Samo ako smatramo da oni jesu gradovi, izla\u017eemo se mistifikaciji problema veli\u010dine i logistike. \u010cak i prije nego se suo\u010dimo s ekolo\u0161kim imperativom fizi\u010dke decentralizacije (nu\u017enosti koji su predvidjeli i Friedrich Engles i Petar Kropotkin), ne smijemo osje\u0107ati zadr\u0161ku da ih decentraliziramo institucionalno. Kada je prije nekoliko godina, Francois Mitterand poku\u0161ao decentralizirati Pariz uz pomo\u0107 lokalnih gradskih vije\u0107nica, njegovi razlozi bili su strogo takti\u010dki (\u017eelio je oslabiti autoritet desni\u010darskog gradona\u010delnika glavnog grada). Bez obzira na to, razlozi njegovog neuspjeha u restrukturiranju velegrada nisu le\u017eali u nemogu\u0107nosti projekta, ve\u0107 u \u010dinjenici da je ve\u0107ina bogatih Pari\u017eana podupirala gradona\u010delnika.<\/p>\n

Jasno je da se institucionalne promjene ne doga\u0111aju u dru\u0161tvenom vakuumu. Niti one jam\u010de da \u0107e decentralizirani municipalitet, \u010dak i demokratski strukturiran, nu\u017eno biti human, racionalan i ekolo\u0161ki orijentiran u bavljenju javnim poslovima. Slobodarski municipalizam zami\u0161ljen je kao borba za ostvarivanje racionalnog i ekolo\u0161kog dru\u0161tva, borba koja ovisi o obrazovanju i organizaciji. On od samog po\u010detka podrazumijeva istinsku demokratsku \u017eelju naroda da zaustavi rastu\u0107e mo\u0107i nacionalne dr\u017eave i povrati ih u slu\u017ebu njihovih zajednica i regija. Ako ne postoji pokret, i to, nadam se, efektivni lijevi zeleni pokret, koji \u0107e njegovati ove ciljeve, decentralizacija mo\u017ee jednako lako voditi lokalnoj uskogrudnosti kao \u0161to mo\u017ee voditi ekolo\u0161kim \u010dovje\u010dnim zajednicama.<\/p>\n

Ali kada su temeljne dru\u0161tvene promjene bile bez rizika? Tvrdnja da \u0107e Marxova predanost centraliziranoj dr\u017eavi i planiranoj ekonomiji neizbje\u017eno poroditi birokratski totalitarizam mo\u017ee se lak\u0161e odr\u017eati od tvrdnje da bi decentralizirani slobodarski municipaliteti neizbje\u017eno biti autoritarni i imati isklju\u010dive i uskogrudne osobine. Danas je ekonomska me\u0111uovisnost \u017eivotna \u010dinjenica, a sam kapitalizam pretvorio je uskogrudnu autarki\u010dnost u obi\u010dnu tlapnju. Iako municipaliteti i regije mogu te\u017eiti ostvarenju znatne razine samodostatnosti, odavno smo napustili doba u kojem se za samodostatne zajednice bilo mogu\u0107e prepustiti vlastitim predrasudama.<\/p>\n

Konfederalizam<\/strong><\/p>\n

Jednako je va\u017ena potreba za konfederacijom, me\u0111uvezom zajednica putem uvijek opozovljivih delegata kojima su mandat povjerile municipalne gra\u0111anske skup\u0161tine, a \u010dije su funkcije isklju\u010divo koordinativne i administrativne prirode. Konfederacija ima vlastitu dugu povijest \u010diji korijeni se\u017eu do antike i koja se pojavila kao istinska alternativa nacionalnoj dr\u017eavi. Od Ameri\u010dke revolucije, pa preko Francuske revolucije do \u0160panjolske revolucije iz 1936., konfederalizam je bio stvarni izazov dr\u017eavnom centralizmu. Niti je nestao u na\u0161e vrijeme, kada raspad dvadesetostoljetnih carstava postavlja pitanje prinudnog dr\u017eavnog centralizma ili relativno autonomne nacije. Slobodarski municipalizam dodaje radikalno demokratsku dimenziju suvremenoj raspravi o konfederalizmu (kao na primjer u Jugoslaviji ili \u010cehoslova\u010dkoj), pozivaju\u0107i na konfederaciju, i to ne nacionalnih dr\u017eava, ve\u0107 municipaliteta i kvartova gigantskih velegradova, kao i manjih gradova i sela.<\/p>\n

Dakle u slu\u010daju slobodarskog municipalizma uskogrudnost se mo\u017ee zauzdati ne samo prinudnom stvarno\u0161\u0107u ekonomske me\u0111uovisnosti, ve\u0107 i obvezom popu\u0161tanja municipalnih manjina \u017eeljama ve\u0107ine sudjeluju\u0107ih zajednica. Jam\u010de li nam ova me\u0111uovisnost i odluke ve\u0107ine da \u0107e odluka biti ispravna? Zasigurno ne, ali na\u0161e \u0161anse za racionalno i ekolo\u0161ko dru\u0161tvo mnogo su bolje s ovakvim pristupom nego s onim koji se oslanja na centralizirana tijela i birokratske aparate. Ne mogu se prestati \u010duditi nedostatku traga bilo kakve municipalne mre\u017ee izme\u0111u njema\u010dkih Zelenih, koji iako imaju stotine predstavnika u gradskim vije\u0107ima diljem Njema\u010dke, provode potpuno konvencionalnu lokalnu politiku, zatvorenu unutar odre\u0111enog gradi\u0107a ili grada.<\/p>\n

Mnogi argumenti protiv slobodarskog municipalizma – \u010dak i s njegovim sna\u017enim konfederalnim naglaskom, potje\u010du iz nemogu\u0107nosti da se razlikuje dono\u0161enje i izvr\u0161avanje odluka. Ova razlika klju\u010dna je za slobodarski municipalizam i mora je se uvijek imati na umu. Politiku ili dono\u0161enje odluka stvara zajednica ili kvartovska skup\u0161tina slobodnih gra\u0111ana; izvr\u0161avanje provode konfederalna vije\u0107a sastavljena od ovla\u0161tenih, opozivih delegata razli\u010ditih odjela, gradova i sela. Ako odre\u0111ene zajednice ili susjedstva – ili manjinske skupine unutar njih izaberu krenuti putem koji u odre\u0111enoj to\u010dki kr\u0161i ljudska prava ili dopu\u0161ta ekolo\u0161ko saka\u0107enje, ve\u0107ina u lokalnoj ili regionalnoj konfederaciji svakako ima pravo sprije\u010diti takve protuzakonitosti uz pomo\u0107 vlastitog konfederalnog vije\u0107a. Ovo nije nijekanje demokracije, ve\u0107 potvrda zajedni\u010dkog dogovora kojim se priznaju gra\u0111anska prava i \u0161titi ekolo\u0161ka cjelovitost odre\u0111ene regije. Ova prava i potrebe ne brani toliko konfederalno vije\u0107e, koliko ve\u0107ina narodnih skup\u0161tina zami\u0161ljena kao jedna velika zajednica koja izra\u017eava vlastite \u017eelje putem svojih konfederalnih delegata. Na taj na\u010din dono\u0161enje odluka ostaje na lokalnoj razini, ali je njihovo provo\u0111enje povjereno konfederalnoj mre\u017ei kao cjelini. Efektivno, konfederacija je Zajednica zajednica, utemeljena na jasno odre\u0111enim ljudskim pravima i ekolo\u0161kim imperativima.<\/p>\n

Ako slobodarski municipalizam ne smije postati iskrivljena forma li\u0161ena svakog zna\u010denja, onda se za ono za \u010dime se \u010dezne mora boriti. On govori o vremenu, koje \u0107e, nadajmo se, do\u0107i kada ljudi koji se osje\u0107aju slabima aktivno po\u010dnu tra\u017eiti osna\u017eivanje. Postoje\u0107i u rastu\u0107oj napetosti s nacionalnom dr\u017eavom, slobodarski municipalizam je proces jednako kao i sudbina, borba koju treba ostvariti, a ne molba usli\u0161ana iz dr\u017eavnog vrha. To je dvojna mo\u0107 koja izaziva legitimnost postoje\u0107e dr\u017eavne mo\u0107i. Mo\u017ee se o\u010dekivati da takav pokret zapo\u010dne polako, mo\u017eda sporadi\u010dno, u zajednicama ovdje i ondje koje \u0107e u po\u010detku zahtijevati jedino da moralni autoritet promijeni strukturiranje dru\u0161tva, prije nego \u0161to \u0107e postojati dovoljno me\u0111upovezanih konfederacija spremnih zahtijevati otvorenu zamjenu dr\u017eave institucionalnom mo\u0107i. Rastu\u0107a napetost stvorena pojavom municipalnih konfederacija predstavlja sukob izme\u0111u dr\u017eave i politi\u010dkih oblasti. Ovaj sudar mo\u017ee se razrije\u0161iti tek nakon \u0161to slobodarski municipalizam formira nove politike narodnih pokreta i naposljetku osvoji predod\u017ebu milijuna ljudi.<\/p>\n

Odre\u0111ene to\u010dke bi, dodu\u0161e, trebale biti o\u010dite. Ljudi koji inicijalno ulaze u sukob izme\u0111u konfederalizma i etatizma ne\u0107e biti ista ljudska bi\u0107a kao ona koja \u0107e naposljetku ostvariti slobodarski municipalizam. Pokret koji poku\u0161ava educirati i borbe koje \u0107e slobodarski municipalizam preto\u010diti u stvarnost, pretvorit \u0107e ih u aktivne gra\u0111ane, umjesto u pasivne “bira\u010de”. Nitko tko sudjeluje u borbi za dru\u0161tveno restrukturiranje ne izlazi iz te borbe s predrasudama, navikama i osje\u0107ajima s kojima su on ili ona u\u0161li u borbu. Onda, nadajmo se, takve predrasude, poput uskogrudnosti, sve vi\u0161e \u0107e zamijeniti velikodu\u0161ni osje\u0107aj suradnje i bri\u017eni osje\u0107aj me\u0111uovisnosti.<\/p>\n

Municipaliziranje gospodarstva<\/strong><\/p>\n

Ostaje naglasiti da slobodarski municipalizam nije samo prizivanje svih tradicionalnih antidr\u017eavnih nazora politike. Jednako kao \u0161to redefinira politiku uklju\u010divanjem direktne municipalne demokracije promovirane na konfederalne razine, tako uklju\u010duje i municipalni i konfederalni pristup ekonomiji. Minimalno, slobodarsko municipalno gospodarstvo poziva na municipalizaciju gospodarstva, a ne na njegovu centralizaciju u “nacionalizirana” poduze\u0107a u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu s jedne strane, ili na svo\u0111enje na “radni\u010dko-kontrolirane” oblike kolektivisti\u010dkog kapitalizma s druge strane. Sindikalna kontrola ili “radni\u010dka kontrola” poduze\u0107a pro\u017eivjeli su svoje dane. To bi trebalo biti jasno svakome tko prou\u010di birokracije koje su izlegli \u010dak i revolucionarni sindikati tijekom \u0160panjolskog gra\u0111anskog rata 1936. godine. Danas je korporacijski kapitalizam \u010dak i suvi\u0161e voljan uvesti radnika u suu\u010desni\u0161tvo u njegovoj ili njezinoj eksploataciji putem “demokracije na radnom mjestu”. Niti je revolucija u \u0160panjolskoj ili u drugim zemljama ostala po\u0161te\u0111ena natjecanja me\u0111u radni\u010dki kontroliranim poduze\u0107ima za sirovine, tr\u017ei\u0161ta i profite. Unato\u010d visokim idealima na kojima su izvorno zasnovani, mnogi izraelski kibuci su u novije vrijeme propali kao primjer neeksploatacijskih, prema-potrebama okrenutih poduze\u0107a.<\/p>\n

Slobodarski municipalizam predla\u017ee radikalno druga\u010diji oblik gospodarstva, a ne nacionaliziran ni kolektiviziran oblik prema sindikalisti\u010dkim u\u010denjima. Predla\u017ee da zemlja i poslovi budu sve vi\u0161e stavljeni pod nadle\u017enost zajednice, nadle\u017enost gra\u0111ana u slobodnim skup\u0161tinama i njihovih delegata u konfederalnim vije\u0107ima. Kako \u0107e posao biti isplaniran, koje tehnologije \u0107e se upotrebljavati, kako \u0107e se dobra raspodijeliti, pitanja su koje se mogu razrije\u0161iti tek u praksi. Maksima “svakome prema njegovim ili njezinim sposobnostima, svakom prema njegovim ili njezinim potrebama” \u010dini se kao kamen temeljac ekonomski racionalnog dru\u0161tva, brinu\u0107i se da su dobra najvi\u0161e trajnosti i kvalitete, da su potrebe vo\u0111ene racionalnim i ekolo\u0161kim standardima, i da drevni nazori granice i ravnote\u017ee zamjene bur\u017eoaski tr\u017ei\u0161ni imperativ “rasti ili umri”.<\/p>\n

U takvom municipalnom gospodarstvu \u2013 konfederalnom, me\u0111uovisnom, i racionalnom po ekolo\u0161kim, a ne jednostavno tehnolo\u0161kim, standardima \u2013 mo\u017eemo o\u010dekivati da bi se posebni interesi koji danas dijele ljude u radnike, in\u017eenjere, upravitelje i sli\u010dno, stopili u op\u0107i interes u kojem bi ljudi vidjeli sebe kao gra\u0111ane vo\u0111ene isklju\u010divo potrebama zajednice i regije, radije nego osobnim sklonostima i profesionalnim preokupacijama. Ovdje, gra\u0111anstvo bi do\u0161lo na svoje, a racionalne kao i ekolo\u0161ke interpretacije pojma javnog dobra bi nadomjestile klasne i hijerarhijske interese.<\/p>\n

Ovo je moralna osnova moralne ekonomije za moralne zajednice. Ali od ponajve\u0107eg zna\u010denja je op\u0107i dru\u0161tveni interes koji potencijalno podupire sve moralne zajednice, interes koji naposljetku mora presje\u0107i klasne, rodne, etni\u010dke i statusne linije ako \u017eelimo \u010dovje\u010danstvo odr\u017eati na \u017eivotu. U na\u0161e vrijeme ovaj interes stvara ekolo\u0161ka katastrofa. Kapitalisti\u010dki “rasti ili umri” imperativ stoji u radikalnoj suprotnosti s ekolo\u0161kim imperativom me\u0111uovisnosti i ograni\u010denja. Ova dva imperativa vi\u0161e ne mogu koegzistirati \u2013 niti se dru\u0161tvo utemeljeno na mitu pomirenja dva imperativa mo\u017ee nadati da \u0107e pre\u017eivjeti. Ili \u0107emo uspostaviti ekolo\u0161ko dru\u0161tvu, ili \u0107e dru\u0161tvo propasti za svakoga, neovisno o njegovom i njezinom statusu.<\/p>\n

Ho\u0107e li ovo ekolo\u0161ko dru\u0161tvo biti autoritarno, ili \u010dak totalitarno, hijerarhijska podjela implicitna u predod\u017ebi planeta kao “svemirskog broda”. Ili \u0107e biti demokratsko? Ako dozvolimo da nam povijest poslu\u017ei kao vodi\u010d, razvitak demokratskog ekolo\u0161kog dru\u0161tva mora slijediti vlastitu logiku. Ne mogu se razrije\u0161iti povijesne dileme bez da se dopre do sr\u017ei stvari. Bez duboke analize na\u0161ih ekolo\u0161kih problema i njihovih dru\u0161tvenih uzroka, \u0161tetne i opasne institucije koje sada imamo dovest \u0107e do pove\u0107ane centralizacije i daljnje ekolo\u0161ke katastrofe. U demokratsko ekolo\u0161kom dru\u0161tvu, ovaj korijen (root) nalazi se u grassroot pokretima koje slobodarski municipalizam nastoji njegovati.<\/p>\n

Za one koji zazivaju nove tehnologije, nove izvore energije, nova sredstva prijevoza i nove ekolo\u0161ke na\u010dine \u017eivota, mo\u017ee li novo dru\u0161tvo biti i\u0161ta manje od zajednice zajednica utemeljenih na konfederalizmu, radije nego etatizmu? Ve\u0107 \u017eivimo u svijetu u kojem je ekonomija “preglobalizirana”, precentralizirana i prebirokratizirana. Mnoge toga \u0161to se mo\u017ee napraviti lokalno i regionalno, danas se radi ponajvi\u0161e za profit, vojne potrebe i imperijalne apetite \u2013 na globalnoj razini s prividnom slo\u017eeno\u0161\u0107u koja se zapravo lako mo\u017ee umanjiti.<\/p>\n

Ako ovo izgleda “preutopijski” za na\u0161e vrijeme, onda i trenutna poplava literature u kojoj se zahtijevaju radikalni pomaci u energetskoj politici, dalekose\u017eno smanjenje zraka i vode, i formuliranje sveobuhvatnih planova da bi se zaustavilo globalno zatopljenje i uni\u0161tenje ozonskog omota\u010da, moraju izgledati jednako “utopijski”. Je li previ\u0161e, po\u0161teno je pitati, odvesti takve zahtjeve korak dalje i pozvati na institucionalne i ekonomske promjene nimalo drasti\u010dnije, i zapravo utemeljene na tradicijama duboko ukorijenjenim u ameri\u010dkim \u2013 uistinu, svjetskim \u2013 najplemenitijim demokratskim i politi\u010dkim tradicijama?<\/p>\n

Niti smo obvezani o\u010dekivati ove promjene odmah i sada. Ljevica je dugo radila s minimalnim i maksimalnim programima za promjenu, u kojima su neposredni koraci koji se mogu odmah poduzeti bili vezani prijelaznim napredcima i posredni\u010dkim podru\u010djima kako bi se naposljetku ostvarili krajnji ciljevi. Minimalni koraci koje se mo\u017ee odmah poduzeti uklju\u010duju iniciranje ljevi\u010darsko-zelenih municipalisti\u010dkih pokreta koji bi predlagali narodne kvartovske ili gradske skup\u0161tine \u2013 \u010dak i ako u po\u010detku imaju samo moralnu funkciju \u2013 i izbor gradskih vije\u0107nika koji bi zagovarali cilj ovih skup\u0161tina i drugih sli\u010dnih narodnih institucija. Ovakvi minimalni koraci mogu voditi, korak po korak, do formiranja konfederalnih tijela i sve ve\u0107e legitimnosti istinski demokratskih tijela. Gra\u0111anske banke koje bi financirale op\u0107inska poduze\u0107a i kupovinu zemlje; i stvaranje grassroot mre\u017ea u brojnim podru\u010djima ljudske djelatnosti i javnog dobra \u2013 sve ovo se mo\u017ee razviti tempom primjerenim promjenama u politi\u010dkom \u017eivotu.<\/p>\n

Da \u0107e kapital vjerojatno “emigrirati” iz zajednica i konfederacija koje te\u017ee prema slobodarskom municipalizmu, problem je s kojim se suo\u010dila svaka zajednica, svaka nacija, \u010diji je politi\u010dki \u017eivot postao radikaliziran. Kapital normalno “migrira” prema podru\u010djima u kojima mo\u017ee ostvariti visoke profite, neovisno o politi\u010dkim obzirima. Prenera\u017eeni strahom zbog migracije kapitala, mo\u017ee se ustvrditi da nije pametno ljuljati politi\u010dki brod u bilo kojem trenutku. Ali zna\u010dajnije je i da bi poduze\u0107a i poljoprivredna dobra u municipalnom vlasni\u0161tvu mogla ponuditi nove ekolo\u0161ki vrijedne i zdrave proizvode javnosti koja sve vi\u0161e postaje svjesna niske kvalitete robe i opskrbe koja joj se danas potura.<\/p>\n

Slobodarski municipalizam je politika koja mo\u017ee uzburkati ma\u0161tu javnosti, prikladna pokretu kojem nasu\u0161no treba osje\u0107aj smjera i svrhe. Radovi koji je pojavljuju u ovom zborniku nude ideje, na\u010dine i sredstva, ne samo kako da se skon\u010da s trenutnim dru\u0161tvenim poretkom, ve\u0107 kako da ga se drasti\u010dno promijeni \u2013 \u0161ire\u0107i njegove natalo\u017eene demokratske tradicije u racionalno i ekolo\u0161ko dru\u0161tvo.<\/p>\n

Addendum<\/strong><\/p>\n

Ovaj addendum \u010dini se nu\u017ean zbog toga \u0161to su neki od protivnika slobodarskog municipalizma \u2013 te na\u017ealost, i neki od zagovornika \u2013 krivo shvatili ciljeve slobodarskog municipalizma, \u0161tovi\u0161e, samu njegovu bit.<\/p>\n

Za neke od njegovih posrednih zagovornika, slobodarski municipalizam postao je takti\u010dko sredstvo pomo\u0107u kojem se tra\u017ei ulaz u takozvane neovisne pokrete i nove stranke koje pozivaju na “grassroot politiku”, poput one koju su predlo\u017eili neki od vo\u0111a NOW-a i Laburista u ime “slobodarskog municipalizma”. Neki radikalni sljedbenici ovog nazora spremni su zamagliti napetost koje bi trebali njegovati izme\u0111u gra\u0111anske oblasti i dr\u017eave \u2013 vjerojatno da bi stekli ve\u0107u pa\u017enju javnosti u izbornim kampanjama za op\u0107inske, parlamentarne i druge dr\u017eavne pozicije. Na\u017ealost ovi radikali izobli\u010duju slobodarski municipalizam u obi\u010dnu “taktiku” ili “strategiju” i li\u0161avaju ga njegovog revolucionarnog sadr\u017eaja.<\/p>\n

Ali oni koji predla\u017eu da se na\u010dela slobodarskog municipalizma upotrijebe zbog “takti\u010dkih” razloga, kao sredstvo ulaska u novu reformisti\u010dku stranku ili funkciju kao njeno “lijevo krilo”, nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko s izvornom idejom. Unato\u010d tvrdnjama mnogih radikala da je “dijalektika” njihova “metoda”, slobodarski municipalizam nije proizvod formalne logike toliko duboko ukorijenjene u suvremenim ljevi\u010darskim “analizama” i “strategijama”. Borba za stvaranje novih gra\u0111anskih institucija iz ostataka starih (ili potpuno zamjena starih) i stvaranje gra\u0111anskih konfederacija\u00a0 samooblikovna je i kreativna dinamika formirana tenzijom dru\u0161tvenog sukoba. Ulaganje truda du\u017e ovih linija jednako je va\u017ean dio samog cilja kao \u0161to je proces sazrijevanja od djeteta do odrasle osobe \u2013 od relativno neujedna\u010dene do potpuno ujedna\u010dene \u2013 sa svim njegovim pote\u0161ko\u0107ama. Sama borba za municipalnu konfederaciju, za municipalnu kontrolu “vlasni\u0161tva”, i za stvarno ostvarenje svjetske municipalne konfederacije usmjerena je prema ostvarivanju novog etosa gra\u0111anstva i zajednice, a ne prema ostvarivanju pobjede u uglavnom reformisti\u010dkim dvobojima.<\/p>\n

Dakle, slobodarski municipalizam nije samo trud potreban da bi se “preuzela” gradska vije\u0107a i konstruirala gradska uprava “prijateljska prema okoli\u0161u”. Ovakvi zagovornici ili protivnici slobodarskog municipalizma gledaju na gra\u0111anske strukture koje postoje pred njihovim o\u010dima u ovom trenutku i u osnovi (na stranu sva retorika) uzimaju ih kakve jesu. Naprotiv, slobodarski municipalizam je poku\u0161aj da se gradske uprave transformiraju i demokratiziraju, ukorijene u narodne skup\u0161tine, sastave du\u017e konfederacijskih linija, te da se regionalna ekonomija upotrijebi du\u017e konfederacijskih i municipalnih linija.<\/p>\n

Zapravo, slobodarski municipalizam sti\u010de svoj \u017eivot i integritet upravo iz dijalekti\u010dke napetosti koju predla\u017ee izme\u0111u nacionalne dr\u017eave i municipalne konfederacije. Njegovi “zakoni \u017eivota”, da upotrijebimo stari marksisti\u010dki termin, upravo su u skladu s borbom s dr\u017eavom. Napetost izme\u0111u municipalne konfederacije i dr\u017eave mora biti jasna i beskompromisna. Kako bi ove konfederacije postojale primarno u suprotnosti prema dr\u017eavnom umije\u0107u, ne mogu ih kompromitirati gradski, op\u0107inski ili dr\u017eavni izbori \u2013 a jo\u0161 manje bi ih mogli ostvariti. Slobodarski municipalizam formira njegova borba s dr\u017eavom, ta borba ga oja\u010dava, ona ga definira. Li\u0161en ove dijalekti\u010dke napetosti s dr\u017eavom, ove dvojnosti mo\u0107i koja naposljetku mora biti aktualizirana u slobodnoj “komuni komuna”, slobodarski municipalizam postaje ni\u0161ta vi\u0161e nego “kanalizacijski socijalizam”.<\/p>\n

Mnogi hrabri drugovi spremni za borbu (jednog dana) sa sveobuhvatnim silama kapitalizma nalaze da je slobodarski municipalizam previ\u0161e mu\u010dan, neva\u017ean, ili prenejasan da bi se njime bavili ili da bi odabrali ne\u0161to \u0161to je u osnovi oblik politi\u010dkog partikularizma. Na\u0161i radikali iz “alternativnih kafi\u0107a” oboru\u017eani sprejem mogu izabrati da odbace slobodarski municipalizam kao “suludu taktiku”, ali me nikad ne prestaje \u010duditi kako radikali s dobrim namjerama, posve\u0107eni “zbacivanju” kapitalizma (ni\u0161ta manje!) nalaze da je prete\u0161ko funkcionirati politi\u010dki \u2013 i da, izborno \u2013 u svojim kvartovima za nove politike utemeljen na istinskoj demokraciji. Ako ne mogu pru\u017eiti prijelaznu politiku za relativno skromni zadatak vlastitog susjedstva \u2013 ili marljivo raditi na tome s konstantno\u0161\u0107u koja je nekada krasila zrelije ljevi\u010darske pokrete iz pro\u0161losti, pronalazim da je jako te\u0161ko povjerovati da \u0107e ikada biti u stanju na\u0161koditi trenutnom dru\u0161tvenom sustavu. Uistinu, stvaraju\u0107i kulturne centre, parkove i pristojno stanovanje, mogu dodatno pobolj\u0161ati sustavi daju\u0107i kapitalizmu ljudsko lice, bez da umanje njegovu prikrivenu neslobodu jednog hijerarhijskog i klasnog dru\u0161tva.<\/p>\n

Jo\u0161 od SDS-a 1960-ih, mno\u0161tvo razli\u010ditih borbi za “identitete”, u rasponu od doma\u0107eg do stranog nacionalizma, razlomilo je radikalne pokrete u usponu. Zato jer su ove borbe toliko popularne danas, neki od kriti\u010dara slobodarskog municipalizma prizivaju “javno mi\u0161ljenje” protiv njega. Ali kada je zadatak revolucionara bio predati se “javnom mi\u0161ljenju”, \u010dak i “javnom mi\u0161ljenju” potla\u010denih, \u010diji nazori \u010desto mogu biti iznimno reakcionarni? Istina posjeduje svoj \u017eivot – bez obzira shva\u0107aju li potla\u010dene mase to ili se sla\u017eu oko toga \u0161to je istinito. Niti je “elitisti\u010dki” prizivati istinu, u suprotnosti s \u010dak radikalnim javnim mi\u0161ljenjem, kada to mi\u0161ljenje u osnovi tra\u017ei povratak politici partikularizma ili \u010dak rasizma. Ovih dana lako je di\u0107i sve \u010detiri u zrak, ali kao radikalima na\u0161 najva\u017eniji zadatak stajati je na dvije noge – to jest, biti koliko je to mogu\u0107e, ljudi – i izazvati postoje\u0107e dru\u0161tvo u ime na\u0161e zajedni\u010dke \u010dovje\u010dnosti koju svi dijelimo, a ne na temelji roda, rase, dobi i sli\u010dno.<\/p>\n

Kriti\u010dari slobodarskog municipalizma osporavaju \u010dak i samu mogu\u0107nost “op\u0107eg interesa”. Ako, za takve kriti\u010dare, direktna demokracija koju zagovara slobodarski municipalizam i potreba da se pro\u0161ire pretpostavke demokracije preko puke pravde da bi se dopunila sloboda, ne sa\u010dinjavaju “op\u0107i interes”, \u010dini mi se da je potreba da popravimo na\u0161 odnos s prirodnim svijetom zasigurno “op\u0107i interes” koji se te\u0161ko mo\u017ee osporiti \u2013 i uistinu, ostaje “op\u0107i interes” socijalne ekologije. Mo\u017eda je mogu\u0107e kooptirati razli\u010dite nezadovoljne elemente u postoje\u0107em dru\u0161tvu, ali prirodu nije mogu\u0107e kooptirati. Jedina politika koja je preostala Ljevici je ona utemeljena na pretpostavci da postoji “op\u0107i interes” u demokratiziranju dru\u0161tva i o\u010duvanju planeta. Sada kada su se tradicionalne snage poput radni\u010dkih pokreta povukle s historijske scene, mo\u017ee se s potpunom sigurno\u0161\u0107u re\u0107i da bez slobodarskog municipalizma ljevica nema nikakvu politiku.<\/p>\n

Dijalekti\u010dki pogled na odnos izme\u0111u konfederalizma i nacionalne dr\u017eave, razumijevanje uskosti tog odnosa, njegovog introvertiranog karaktera, uskogrudnost pokreta identiteta, shva\u0107anje da je radni\u010dki pokret prakti\u010dki mrtav \u2013 sve ovo ilustrira \u010dinjenicu da ako o\u010dekujemo razvitak nova politika danas, da ona mora biti nepopustljivo javna, u suprotnosti s “politikom” iz alternativnih kafi\u0107a koju danas zagovaraju mnogi radikali. Mora biti izborna na municipalnoj osnovi, konfederalna u viziji i revolucionarna u karakteru.<\/p>\n

Po mom nazoru, slobodarski municpalizam, sa svojim naglaskom na konfederalizmu, upravo je ona “Komuna svih komuna” za koju su se anarhisti borili proteklih dva stolje\u0107a. Danas je to “crvena tipka” koju moramo pritisnuti ako \u017eelimo da radikalni pokret otvori svoj vrata javnoj sferi. Ostaviti tipku netaknutom i iskliznuti nazad u najgore navike post- \u0161ezdesetosma\u0161ke Nove ljevice, kada je ideja “mo\u0107i” li\u0161ena utopijskih i imaginativnih kvaliteta, zna\u010di svesti radikalizam na jo\u0161 jednu supkulturu koja \u0107e najvjerojatnije \u017eivjeti vi\u0161e na herojskim uspomenama nego na nadama za racionalnu budu\u0107nost.<\/p>\n

Anarhizam.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slobodarski municipalizam predstavlja ozbiljan i uistinu povijesno va\u017ean projekt povratka eti\u010dkog karaktera i grassroot organizacije politici.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-73215","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73215","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=73215"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73215\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=73215"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=73215"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=73215"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}