I tako vratim se ja tamo odakle sam dosla, a vratim se odakle poticem i nesto \u00a0mi ne stima\u2026<\/p>\n
Zasto idem a opet sretna dje idem? ko ce ga znati ..vjecite dileme.<\/p>\n
Nego o dilemama ima dosta da se pise i pisu mnogi. Ja bih mozda o jednom mjestu koje mi je srcu sraslo.<\/p>\n
Afrika<\/p>\n
Kenija<\/p>\n
Prvi put sam je srela decembra 2004, pocela da je osjecam nakom 6 mjeseci, pocela da je volim..mozda odmah, pocela da je razumijem.. e za to ce trebat vremena. Ustvari ja je razumijem ali ne znam kako to da stavim na papir. Nagovori me jedan prijatelj, mada kada malo bolje razmislim vise njih, da ipak nesto ukucam i da dam na znanje… I eto stvori se tekst o gradu Najrobiju.<\/p>\n
Januar tekuce godine. Pocelo ljeto, mirise ali bas mirise. Mada ujedno i smrdi. Najrobi \u00a0je velik grad, kazu ima miliona i miliona, kako kola tako i ljudi. \u00a0Nista ovje nije pouzdano, sve je orijentaciono.<\/p>\n
I dodje jutro. Cekanje \u201cmatatua\u201d. Tako zovu \u201cludi\u201d kombi koji prevozi putnike. To vam je nesto ko \u201cdivlji taksista\u201d kod nas. Ne krece dok se ne napuni ili bar do pola i onda kupi i ostavlja usput zadovoljne putnike. I tako cekam ja matatu. Ustvari da budem iskrena i ne cekam, vec cekam KBS, KENYA Bus service , jer mi je sigurnije. Da, sigurnost je jako bitna rijec u zivotu u Najrobiju.<\/p>\n
Imala sam srece, nisam cekala dugo. Naidje 46 i ja se lijepo smjestim u autobus iz 50tih.Mislim da je onaj autobus iz \u201cVozi misko\u201d filma njegov brat. Muzika divna, sve u stilu 70tih, narod divan, miran. Ko bi reko da su Afrikanci tako civilizovani: niko se ne pomjera, niko ne prica, svi su sredjeni spremni za posao: zene poslovno odjevene sa svjezim\u00a0i sarenolokim perikama, muskarci.. nisu bas mastvotiti.<\/p>\n
Nadam se da cu u nekom od slijedecieh pisama da se osvrnem na umjetnicka djela na glavama mladih\u00a0i malo manje mladih dama. Mada vecinom su mlade jer se staro celjade ovjde rijetko vidi.<\/p>\n
Mjesto konduktera nije bas definisano. Jednom nogom\u00a0 je na \u201dotvorenom\u201d a drugom nogom u autobusu. Prave su akrobate.\u00a0 E oni nisu tako mirni ko putnici, vicu, promovisu svoj autobus.. ko na pijaci. Stanicu oglasavaju kucanjem ili udaranjem rukom o autobus. Nekada su to 2 udarca a nekada \u00a0jedan. Ukoliko vozac cuje dobro i ukoliko muzika nije toliko glasna moze se proci i sa jednim udarce, sto\u00a0 je pretpostavit cete veoma rijetko.<\/p>\n
Moram samo na kratko da pokusam da vam docaram unutrasnjost ovih autobusa i \u201cmatatua\u201d. Staro, izlizano da izlizanije ne moze bite. Sve od poda, do sjedista ali zato, ukoliko ste srecne ruke, mozete da upanete u \u201cmatatutu\u201d koji ima cak i video, i kako se ono zovu ona svijetla iz diskoteke\u2026e da bas ta, u raznim bojama i onda veselo!!<\/p>\n
Saobracaj u Nbi ovih dana je za neke nepodnosljiv. Kazem za neke, jer se bijelci ubise nervirajuci dok je ovim mojim cokoladnim sve ravno do \u201cKosova\u201d. \u00a0Zato se ja rijetko i odlucujem na prevoz ali\u00a0i za \u201cdvojku\u201d ima problema.<\/p>\n
\u00a0Smog<\/strong><\/p>\n Dan je divan. Vazduh manje, posebno na prometnim mjestima, \u00a0jer se udise i vidi dim, smog od ovih jadnih autobusa koje je Evropa otpisala, poslala u penziju, bacila, mislim i prije 40 godina. Ali nekome ne svane dok drugom ne mrkne. Pitanje kome je svanulo a kome mrklo.<\/p>\n Nego meni se cini da sam odlutala od teme. Mozda naziv ovog stiva treba da bude, Dilema, ILI Drugi, treci svijet\u2026.ili mozda \u201ckontradiktornost\u201d, ali ne mozda je JIN & JANG, jer jedno bez drugog ne moze.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" I tako vratim se ja tamo odakle sam dosla, a vratim se odakle poticem i nesto \u00a0mi ne stima\u2026 Zasto idem a opet sretna dje idem? ko ce ga znati ..vjecite dileme. Nego o dilemama ima dosta da se pise i pisu mnogi. Ja bih mozda o jednom mjestu koje mi je srcu sraslo. Afrika […]<\/p>\n","protected":false},"author":1455,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-73104","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73104","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1455"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=73104"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73104\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=73104"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=73104"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=73104"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}