{"id":72817,"date":"2012-01-14T12:59:01","date_gmt":"2012-01-14T11:59:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=72817"},"modified":"2012-01-14T12:59:01","modified_gmt":"2012-01-14T11:59:01","slug":"kada-smo-zalutali","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/14\/kada-smo-zalutali\/","title":{"rendered":"Kada smo zalutali?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Toma\u017e MASTNAK<\/strong><\/p>\n

Ako se izgubi\u0161, vrati se na po\u010detak puta. Tako sa\u017eima doma\u0107u poslovicu nekada\u0161nji dugogodi\u0161nji malezijski premijer Mahathir Mohamad. Zanimljivo je pri tome da je adresira na Zapad. U na\u0161im odazivima na sada\u0161nju financijsku krizu svi smo zalutali, ka\u017ee Mohamad, a najizgubljeniji je Zapad, koji zato mora ponovno promisliti nekoliko temeljnih stvari.<\/p>\n

Malezijski je politi\u010dar dakako svjestan da je neuobi\u010dajeno (premda sve manje neuobi\u010dajeno) da neko s nekada\u0161njih kolonijalnih posjeda daje savjete Zapadu. Ta se vrsta komunikacije odvijala u suprotnom smjeru. Jo\u0161 donedavna, tokom takozvane financijske krize u jugoisto\u010dnoj Aziji, Evropa i SAD i njihove me\u0111unarodne organizacije diktirale su Azijcima \u0161to imaju \u010diniti. Od Malezije su, recimo, zahtijevali da podigne kamatne stope, ukine prora\u010dunski manjak, dopusti bankrotirati bankama i poduze\u0107ima nesposobnim za pre\u017eivljavanje itd. Sada kada je kriza udarila po Evropi i SAD, nekada\u0161nje velesile \u010dine sve ono \u0161to su dr\u017eavama jugoisto\u010dne Azije tokom njihove krize zapovijedale da ne smiju \u010diniti.<\/p>\n

Nije rije\u010d samo o vje\u010dnom upozoravanju na dvostruka mjerila. Rije\u010d je o tome da se uru\u0161ava zapadna diskurzivna hegemonija (ili naprosto dominacija). Tokom ve\u0107eg dijela protekla dva vijeka, ka\u017ee Mohamad, \u201dkapitalizam\u201d je nudio Evropi \u201djasnu pripovijest\u201d koja je zasnivala \u2013 eufemisti\u010dki re\u010deno \u2013 vode\u0107u ulogu Zapada u svijetu. Historiju ta dva vijeka Mohamad sa\u017eimlje veoma jednostavno. Zahvaljuju\u0107i razvi\u0107u manufakture i industrije Zapad je ovladao svjetskom trgovinom i svjetskim poslovima, a Zapadnjaci su u\u017eivali najvi\u0161i \u017eivotni standard. Nakon drugog svjetskog rata, Japan, Tajvan, Ju\u017ena Koreja i Kina su se industrijalizirali, po\u010deli proizvoditi kvalitetne i jeftinije proizvode te zauzeli tr\u017ei\u0161te. Evropljani i posebno Amerikanci na svoju nekonkurentnost odgovorili su preusmjeravanjem tr\u017ei\u0161ta i \u2013 balon je puknuo. Sada bi Zapad morao priznati da je osiroma\u0161io i po\u010deti \u017eivjeti u skladu sa svojim mogu\u0107nostima, vratiti se realnoj ekonomiji, producirati dobra i usluge, sniziti pla\u0107e, premije i nagrade i raditi vi\u0161e. Vlade bi morale nadzirati financijske trgove, financijske produkte strogo nadzirati i neke zabraniti. Novi \u201dBretton Woods\u201d morao bi zajam\u010diti primjereno predstavni\u0161tvo dr\u017eavama u razvi\u0107u i uvesti svjetsku valutu vezanu za zlatnu podlogu. Kraj je evrocentrizma. Zapad bi morao potra\u017eiti rje\u0161enja na Istoku.<\/p>\n

Jo\u0161 jednom \u201cex oriente lux\u201d? Mohamadov Zapad je slika u ogledalu orijentalisti\u010dkog Istoka. Njegov autoritarizam izbija na svjetlo kad narod koji demonstrira i \u0161trajka okrivljuje za neprovo\u0111enje \u201dmjera \u0161tednje\u201d na Zapadu. No uvjerljivost je njegova argumenta u tome da od Zapada zahtijeva da sam upotrijebi lijek \u0161to ga propisuje drugima. Drugim rije\u010dima, od Zapada, koji je dvjesto godina \u017eivio od pri\u010de o kapitalizmu, zahtijeva da \u017eivi po pravilima te pri\u010de: da bude kapitalisti\u010dki.<\/p>\n

Tekst o kojemu pi\u0161em Financial Times<\/em> objavio je pod naslovom Zapad se mora vratiti temeljima kapitalizma<\/em>. Rije\u010d je o jednom od priloga uz nadasve zanimljivu raspravu o \u201ckrizi kapitalizma\u201d, raspravu \u0161to je otvorila ta novina. U toj je raspravi dakako odmah na po\u010detku bilo stavljeno u pitanje ishodi\u0161no pitanje: Da li je kapitalizam u krizi? To smo mogli o\u010dekivati. Mogli smo o\u010dekivati i odgovor da je kapitalizam pogre\u0161na meta, no da ga je mogu\u0107e malo popraviti, ugladiti. (Ta je druga tvrdnja dakako u protivrje\u010dju s prvom.) Zanimljiva je argumentacija.<\/p>\n

Sada\u0161nja financijska kriza, ka\u017eu neki prilozi, nije kriza kapitalizma, jer je kapitalizam sistem koji smo ve\u0107 prerasli. Po tom razumijevanju, kapitalizam je bio prili\u010dno kratkotrajna pojava, budu\u0107i da ga, s jedne strane, nisu poznavali ni Adam Smith ni Karl Marx, a s druge se pak strane ve\u0107 u tridesetim godinama pro\u0161loga vijeka po\u010deo pretvarati u ne\u0161to bitno drugo. Kapitalizam je tu definiran kao sistem \u0161to ga ozna\u010davaju privatno vlasni\u0161tvo nad sredstvima za proizvodnju i razmjenu, odnosno vlasni\u0161tvo i nadzor nad kapitalom. U sistemu koji dominira danas, vlasni\u0161tvo i nadzor nad kapitalom su odvojeni. Vlasnik kapitala ima malo nadzora, ako uop\u0107e ima ikakav nadzor, nad njim. Kapitalom upravljaju drugi. Oni koji obr\u0107u novac, obr\u0107u novac drugih ljudi. Banke imaju slobodne ruke da bez negativnog rizika za sebe zarade velike svote novca, \u010desto djelatnostima za koje ih vlasnik novca nije ovlastio. Nadzor nad kapitalom i time nad sredstvima za produkciju i razmjenu nije zajam\u010den vlasni\u0161tvom, nego polo\u017eajem u hijerarhiji sistema.<\/p>\n

Isti argument, argument da nemamo vi\u0161e posla s kapitalizmom, mogli bismo izvesti i druk\u010dije, pozivanjem na Marxovu analizu. Vlasni\u0161tvo nad sredstvima za proizvodnju i tu je od velikog zna\u010denja, a ono \u0161to definira sistem, o kojem ve\u0107inom i danas govorimo kao o kapitalizmu, specifi\u010dni je oblik iskori\u0161tavanja. Iskori\u0161tavanje se doga\u0111a u produkciji, upotrebom radne snage pod nadzorom vlasnika kapitala, koji kao takav prisvaja vi\u0161ak vrijednosti. Takozvana financijska industrija nije vezana na produkciju i budu\u0107i da ne producira, osim u metafori\u010dkom zna\u010denju, ne eksploatira. Njene dobitke mo\u017eemo nazvati iskori\u0161tavanjem samo u zna\u010denju u kojem grabe\u017e, kra\u0111u, plja\u010dku ili plijenjenje mo\u017eemo nazvati iskori\u0161tavanjem.<\/p>\n

Ako dakle kapitalizam nije u krizi, jer spada u pro\u0161lost, ne trebamo onda brinuti za njega, nego za budu\u0107nost tr\u017ei\u0161ne ekonomije, mo\u017eemo pro\u010ditati u\u00a0 Financial Timesu. No takvo rje\u0161enje ne vodi daleko. Ako je tr\u017ei\u0161na ekonomija pojam \u0161iri od kapitalizma, tada stvaramo pojam koji se\u017ee do anti\u010dkih vremena i toliko je op\u0107enit da ne kazuje ni\u0161ta bez specifikacija. \u0160to spa\u0161avamo danas nije tr\u017ei\u0161na ekonomija, nego specifi\u010dni oblik tr\u017ei\u0161ne ekonomije. Ako ne spa\u0161avamo kapitalizam, \u0161to onda spa\u0161avamo? Plja\u010dka\u0161ku ekonomiju?<\/p>\n

Pomo\u0107i nam ne mo\u017ee niti razlikovanje izme\u0111u kapitalizma i trenutnih ekscesa, zloupotreba ili stranputica kapitalizma, razlikovanje kojim se poma\u017eu autori koji kapitalizam nisu postavili u pro\u0161lost. Takvi postupci podsje\u0107aju me na rasprave koje su po\u010dele nicati nakon XX. kongresa KP SSSR, na kojemu su se neki zauzimali za socijalizam bez njegovih neprijatnih aspekata. Znamo kako je to zavr\u0161ilo: krajem socijalizma, jer je tada, kad se po\u010delo tra\u017eiti njegovu pravu sliku, izgubio legitimnost. Kad se u dana\u0161nje rasprave po\u010dne krijum\u010dariti razlika izme\u0111u pravog i realno postoje\u0107eg kapitalizma, kad po\u010dnemo pri\u017eeljkivati kapitalizam s ljudskim licem, bez nesnosnih nejednakosti itd., to nam nagovije\u0161ta gubitak legitimnosti kapitalizma i njegov kraj. Druk\u010dije i nije moglo biti. Zato povratak na po\u010detak ne poma\u017ee. Zalutali smo ve\u0107 na po\u010detku. Ako ga je uop\u0107e bilo.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zato povratak na po\u010detak ne poma\u017ee. Zalutali smo ve\u0107 na po\u010detku. Ako ga je uop\u0107e bilo.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-72817","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/72817","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=72817"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/72817\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=72817"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=72817"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=72817"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}