{"id":72419,"date":"2012-01-10T10:46:24","date_gmt":"2012-01-10T09:46:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=72419"},"modified":"2012-01-10T10:46:24","modified_gmt":"2012-01-10T09:46:24","slug":"dan-kada-se-slavi-smrt","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/10\/dan-kada-se-slavi-smrt\/","title":{"rendered":"Dan kada se slavi smrt"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Dinko GRUHONI\u0106<\/strong><\/p>\n

\u201ePlakao sam\u2026, to je bio jedan od posljednjih puta da sam plakao\u2026\u201d, pri\u010da mi, prisje\u0107aju\u0107i se kroz dim i rakiju, moj prijatelj. Sje\u0107a se, ka\u017ee, plebiscita \u201esrpskog naroda\u201d u Bosni i Hercegovini, koji je organizovao Karad\u017ei\u0107ev SDS uz nesebi\u010dnu i ogromnu pomo\u0107 Srbije.<\/p>\n

\u201eBio je novembar 1991, \u010dini mi se. Jebote, ve\u0107 je 21 godina pro\u0161la, ne mogu da vjerujem! U\u0161ao sam u studentsku menzu u Novom Sadu, onu glavnu, gdje je stajao sto i glasa\u010dka kutija za taj nekakav \u2019plebiscit\u2019. Vukovar je do tada ve\u0107 bio izgorio do temelja, Dubrovnik je gorio\u2026 Vojska se premje\u0161tala u moju Bosnu, pripremaju\u0107i nezamisliv pakao\u2026 Pri\u0161ao sam tom stolu u toj menzi. Tra\u017eili su mi li\u010dnu kartu\u2026 Pru\u017eio sam je, a oni su mi uzvratili: \u2018Ok, ti si \u017euti\u2019, i pru\u017eili mi glasa\u010dki listi\u0107 za ne-Srbe. Za Srbe je bio plavi. Osje\u0107ao sam se kao da su mi oka\u010dili Davidovu \u017eutu zvijezdu, osje\u0107ao sam se kao Jevrej u doba nacizma. Glasao sam, prekri\u017eio sam taj odvratni listi\u0107, vratio se u studentsku sobu i \u2013 jecao\u2026\u201d<\/p>\n

Ispostavilo se: taj je jecaj bio rekvijem za \u017eivot kojim smo do tada \u017eivjeli, za \u017eivot kao takav, za \u017eivot uop\u0161te. Po nas je do\u0161la smrt, vijala nas gore-dolje, mi smo joj bje\u017eali kako smo znali i umjeli pa tako i moj prijatelj. Uspio je da joj umakne. Iako su ga stalno tra\u017eili, da ga povedu u rat, pa makar bio i \u201e\u017euti\u201d, jer im je zafalilo topovskog mesa.<\/p>\n

\u201eTako \u2018\u017eut\u2019 sigurno bih zavr\u0161io kopaju\u0107i rovove na prvim linijama fronta. Ili bi mi oni ve\u0107 osmislili neku groznu i bolnu smrt. Zakleo sam se da me ne\u0107e uhvatiti\u2026 Niko me u rat ne\u0107e odvesti. Pre\u017eivje\u0107u! I zakletvu sam odr\u017eao\u201d, pri\u010da on, prstiju \u017eutih od duhana.<\/p>\n

Danas se, eto, odvija groteskna proslava u Bosni i Hercegovini, u tom njenom entitetu nastalom na genocidu. Slavi se 9. januar, dan kada je progla\u0161ena \u201eRepublika srpskog naroda u Bosni i Hercegovini\u201d. Od toga dana pa naredne \u010detiri godine, nezamislivi su zlo\u010dini po\u010dinjeni u ime te \u201erepublike\u201d. Danas, 20 godina kasnije, slavi se, dakle, smrt.<\/p>\n

\u201eSje\u0107am se, u februaru 1992. do\u0161ao sam u Banjaluku, po posljednji put prije rata. Dok je autobus vozio kroz Br\u010dko, saginjali smo se u strahu od snajpera. Iza\u0161ao sam kasnije sa biv\u0161im drugovima iz srednje \u0161kole. Jedan od njih, nekada glavna faca u razredu, sportista i bistar mladi\u0107 (tako mi se onomad \u010dinilo) za pojasom je nosio pi\u0161tolj. Pitao sam ga \u0161ta \u0107e mu to, kog vraga?! Pogledao me zakrvavljenih o\u010diju i rekao: \u2018Ne zna\u0161 ti \u0161ta se ovdje sprema\u2019. Jebi ga, zaista i nisam znao \u0161ta su spremali on i njemu sli\u010dni. Jer, \u010dak sam i pokojnom starom tada donio Kuran na poklon. Onako, fore radi, iako nikakav vjernik on nije bio. Pogledao me smu\u0161eno, prestra\u0161eno i, kao, zahvalio mi. Kasnije mi je ispri\u010dao da mu je bilo \u017eao da ga baci, jer se knjige ne bacaju, pa ga je sakrio u podrum\u2026\u201d<\/p>\n

Poslije toga oca i majku nije vidio \u010detiri godine. Majka, \u201epravovjerna\u201d, \u010duvala je oca cijeli rat. I sa\u010duvala. A on, moj prijatelj, je u me\u0111uvremenu plakao jo\u0161 jednom.<\/p>\n

\u201eJula 1992, dok sam bje\u017eao okolo po Vojvodini od mobilizacija, javili su mi se ti neki biv\u0161i drugovi iz srednje \u0161kole. Stigli su do Beograda, nakon \u0161to je \u2018probijen koridor\u2019, odnosno nakon \u0161to je etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107ena Posavina. \u2018\u0160ta je, pi\u010dko, \u0161to te nema u Banjaluci? To \u0161to pri\u010daju tvoja mater i sestra, to ni\u0161ta nije istina, sve te la\u017eu\u2019, rekao mi je jedan od njih preko telefona. Opsovao sam ga, prekinuo vezu, zavukao se u \u0107o\u0161ak i suze su mi lile niz obraze. Shvatio sam da su se ljudi \u2013 ti isti ljudi s kojima sam toliko no\u0107i proveo, toliko piva popio i toliko pjesama otpjevao \u2013 pretvorili u krvolo\u010dne \u017eivotinje. Mogao sam preko telefona da osjetim kako bazde na zlo\u010din\u2026 I od tada, od tog ljeta 1992, mislim da nisam vi\u0161e nikad ko \u010dovjek zaplakao. Ni kad su mi mama i tata umrli. Jednostavno, ne\u0161to je puklo u meni\u2026\u201d<\/p>\n

Gledam mu te velike, iskrene o\u010di, koje uzalud tra\u017ee smisao u besmislu propasti, u ludosti, u sveop\u0161toj gluposti. Koje tra\u017ee neko filozofsko obja\u0161njenje za banalno zlo. Koje uzalud tra\u017ee da im neko nadoknadi sve te godine koje su uni\u0161tili fa\u0161isti. Koje uzalud tra\u017ee kaznu za zlo\u010dine, koja bi bila kakva-takva, a u stvari itekakva satisfakcija za uni\u0161tene i umrle \u017eivote.<\/p>\n

\u201eNajvi\u0161e od svega me boli to \u0161to, kad se rat zavr\u0161io i kad sam moje pitao ko im je najvi\u0161e pomogao tokom rata, oni su se zamislili\u2026 \u0160to, eto, zna\u010di da im prakti\u010dno niko nije pomogao. A prva asocijacija koju u meni budi Republika Srpska je \u2013 smrt. Mislim da je to zapravo i jedina asocijacija na to besmisleno ime. Pa se onda pitam: kakvi su to ljudi koji slave smrt? I sve se nadam da nisu ba\u0161 svi takvi, da se neki \u2013 ipak \u2013 i stide zbog ovog slavlja. Pred bogom ili pred ljudima, nije ni va\u017eno, samo nek ima nekih koji se toga stide\u2026\u201d, pri\u010da dok prolazimo pored Safikadinog groba i potom provirujemo kroz ogradu na radove na Ferhadiji, \u010diji se minaret polako ali sigurno opet sprema da stremi visoko, visoko iznad na\u0161ih glava. Poslije gledamo sa Novog groblja na onu kotlinu nepojamnih zlo\u010dinstava, koje ni sve banjalu\u010dke rijeke, potoci i izvori ne mogu saprati, jo\u0161 dugo i predugo.<\/p>\n

Autonomija<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prva asocijacija koju u meni budi Republika Srpska je \u2013 smrt. Mislim da je to zapravo i jedina asocijacija na to besmisleno ime.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-72419","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/72419","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=72419"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/72419\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=72419"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=72419"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=72419"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}