{"id":72190,"date":"2012-01-07T11:34:35","date_gmt":"2012-01-07T10:34:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=72190"},"modified":"2012-01-07T11:34:35","modified_gmt":"2012-01-07T10:34:35","slug":"bog-i-trziste-ili-bog-trziste","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/07\/bog-i-trziste-ili-bog-trziste\/","title":{"rendered":"Bog i tr\u017ei\u0161te ili Bog Tr\u017ei\u0161te"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/01\/novac-ilustracija.jpeg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-71723\" title=\"novac, ilustracija\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/01\/novac-ilustracija-300x201.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"201\" \/><\/a>Pi\u0161e: Milutin <strong>MITROVI\u0106<\/strong><\/p>\n<p>Pe\u0161\u010danik je 30. decembra 2011. objavio inspirativan, bar za mene, tekst Vuka Peri\u0161i\u0107a potaknut antikapitalisti\u010dkim deklarisanjem Crkve. Sa zadovoljstvom \u010ditam Peri\u0161i\u0107eve tekstove, pa se zato i upu\u0161tam u dijalog, ina\u010de ne bih. Namera mi nije da se sporim sa autorom, nego da postavim pitanja o onome \u0161to mi nije ba\u0161 jasno oko nadmo\u0107i i nezamenjivosti ekspanzivnog liberalisti\u010dkog pogleda na svet. Po\u0161ao bih od poku\u0161aja da razumem polaznu ta\u010dku \u2013 antikapitalisti\u010dko opredeljenje Crkve, koja je po mojoj oceni delom sputala raspravu o kapitalizmu, odnosno liberalizmu koji do\u017eivljava prili\u010dno zdu\u0161ne otpore u svetu. Skrenuo bih zato pa\u017enju da za tu raspravu valja imati u vidu brojna izlaganja Pape Vojtile o kapitalizmu, tr\u017ei\u0161tu i jednakosti, na nedavna izlaganja Pape Racingera na istu temu, i ponajvi\u0161e na dijalog Kardinala Racingera sa Jirgenom Habermasom 2004. godine na temu sekularnog dru\u0161tva: Dialektik und S\u00e4kularisierung: \u00dcber Verrnuft und Religion. Kako je u ovakvim stvarima kod nas neophodno da se \u010dovek legitimi\u0161e, re\u0107i \u0107u da sam se u nedavnom popisu stanovni\u0161tva koristio mogu\u0107no\u0161\u0107u da se i formalno deklari\u0161em kao agnostik. Sada valjda mogu da nastavim tvrdnjom da Crkva, kao i sve politi\u010dke opcije, ima demokratsko pravo da privla\u010di i blefira svoju ciljnu grupu. A njena ciljna grupa su \u201eprezreni na svetu\u201c \u2013 proletarijat, dok sa nosiocima kapitala i vlasti ona deli upe\u010datljiv deo bud\u017eetskih (dr\u017eavnih) para. Dakle, ovo ne govorim u odbranu Crkve, nego diskusije.<\/p>\n<p>Ono \u0161to mi generalno smeta je pristajanje da se iz lokalnog rakursa odgovara na na\u010delna pitanja. Naime, imao sam i sam problema sa time da se razjasnim sa sagovornicima \u0161ta ko od nas podrazumeva pod pojmom, na primer, \u201eliberalizam\u201c. Meni li\u010dno je laknulo kada sam kod Hajeka pro\u010ditao da je \u201eizraz liberal uzrok stalnih nesporazuma u SAD\u201c, ili jo\u0161 eksplicitnije: \u201eMada sam \u010ditavog \u017eivota sebe opisivao kao liberala, u novije vreme to \u010dinim sa vi\u0161e nesigurnosti, ne samo zato \u0161to u SAD ovaj izraz stalno stvara nesporazume, nego i zbog toga \u0161to sve vi\u0161e postajem svestan velikog ponora koji moju poziciju deli od racionalisti\u010dkog kontinetalnog liberalizma, pa \u010dak i od militantnog engleskog liberalizma\u201c (The Constitution of\u00a0 Liberty). To je Hajek napisao jo\u0161 1959. godine, a od tada se nesporazumi samo produbljuju. Dakle, moje prvo pitanje bi glasilo: o kojem je liberalizmu re\u010d u tekstu Vuka Peri\u0161i\u0107a? Bez tog preciziranja, logi\u010dno je pretpostaviti da se radi o onoj varijanti o kojoj se danas najvi\u0161e raspravlja i koja se uslovno naziva neoliberalizam. Vuk Peri\u0161i\u0107 je nedvosmisleno odredio ideolo\u0161ku podlogu teku\u0107e krize. Nije mi jasno za\u0161to \u201eTu\u0111manova vizija dvesto obitelji\u201c ne sme biti podvedena pod kapitalizam, iako je on te obitelji definisao sasvim jasno kao \u201estupove nosa\u010de hrvatskog kapitalizma\u201c. Naime, ako je Tu\u0111mana mogu\u0107e otpisati iz kapitalizma, za\u0161to nije mogu\u0107e otpisati jo\u0161 ve\u0107e Kim Il Sungovo ludilo iz koncepta socijalizma?<\/p>\n<p>Dalje, Peri\u0161i\u0107 pi\u0161e: \u201eZaboravlja se re\u0107i da je re\u010d o poretku (kapitalizmu) kome je kriza imanentna\u201c \u2013 to sam prvi put \u010duo od \u201ekomuniste\u201c Marksa, \u0161to mu je spo\u010ditavano kao mr\u017enja, a ne kao nau\u010dni zaklju\u010dak. Elementarnoj logici je odbojno ne ono \u201eimanentno\u201c, nego \u0161to se kriza shvata kao nekakva vi\u0161a sila, nevidljiva ruka, ne\u0161to \u0161to je izvan ljudskih mo\u0107i, kao pomeranje magnetnih polova zemlje. Svaki sistem, pa i kapitalizam, napravili su ljudi i oni su ti koji bi trebalo da ga menjaju, makar se dr\u017ee\u0107i Marfijevog zakona da se do najboljeg re\u0161enja dolazi po\u0161to se isprobaju sva pogre\u0161na. Ho\u0107u re\u0107i da krize ne smatram aksiomom, te ne prihvatam da o njima nema smisla raspravljati. Zato imam simpatije i ose\u0107anje solidarnosti za one koji danas protestuju \u0161irom sveta. Iza toga, u Peri\u0161i\u0107evom tekstu sledi ljutnja na \u201eprotivnike liberalnog kapitalizma koji mu odri\u010du pravo da bude u krizi, da luta, da zastane\u201c. U ime najbanalnijeg bontona, red bi bio isto pravo makar formalno priznati i komunizmu, fa\u0161izmu, socijaldemokratiji itd. \u017divim u uverenju i nailazim na argumente da su i komunizam i kapitalizam odigrali svoje uloge i da su jednostavno istorijski prevazi\u0111eni, na zalazu, bez obzira \u0161to \u0107e se komunizam pojavljivati kao \u201ezaboravljena pravda\u201c, a kapitalizam odumirati znatno du\u017ee. Ljudi su siti i jednog i drugog. Potrebno je ne\u0161to novo, dostojno milenijuma u kojem \u017eivimo.<\/p>\n<p>Ina\u010de, onima koji \u201esa prljavom vodom izbacuju i bebu\u201c socijalisti\u010dkih nazora, sugerisao bih da pro\u010ditaju u hrvatskom \u010dasopisu Gordogan (br. 19-22) briljantne memoare Darka Suvina, temeljitog intelektualca, koji ima dve ote\u017eavaju\u0107e okolnosti: da je iz ube\u0111enja bio skojevac i da je izuzetni poznavalac antiliberalisti\u010dkog Brehta. Za neke, tu je jo\u0161 i tre\u0107a okolnost: da je \u017didov, kosmopolit i Hrvat \u2013 sve zajedno. Valja se prisetiti da je Vili Brant bio socijalista, da je socijalista Miteran, zajedno sa demohri\u0161\u0107aninom Kolom, najve\u0107im delom izgradio Evropsku uniju, da je Ulof Palme rekao da socijalisti nisu protiv bogatstva nego protiv siroma\u0161tva, da su socijaldemokrati definisali welfare ekonomiju koja po\u010diva na pravilu da \u201esvako ima prava da se neograni\u010deno bogati, ali samo uz jedan uslov \u2013 da to ne bude na \u0161tetu drugoga\u201c. Uza svu tu lepu istinu, koja se olako odbacuje, stoji \u010dinjenica da ne postoji politi\u010dka partija koja nije izneverila ne samo svoje prista\u0161e, nego i principe na kojima je nastala.<\/p>\n<p>Na par mesta Peri\u0161i\u0107 upotrebljava u pe\u017eorativnom smislu re\u010d \u201emno\u0161tvo\u201c. Nije li mno\u0161tvo demos, osnova demo-kratije. Da ne govorim o onome kako mno\u0161tvo, zarad kratkoro\u010dnih prednosti \u201evi\u010de po ulicama i razbija izloge\u201c. Zaboga, pa navija\u010di Manchester Uniteda ili zvezda\u0161i i dinamovci mnogo \u017ee\u0161\u0107e vi\u010du i razbijaju, ali to valjda nema isti negativan dru\u0161tveni smisao kao kada neko vi\u010de zbog gubitka posla i perspektive? Ima ne\u010deg karakteristi\u010dnog i dubljeg u elitizmu neoliberalizma. Ta podela na mno\u0161tvo i izabrane, na sposobne i nesposobne, bogate i siroma\u0161ne \u2013 njegova je u osnovi imanentna te\u017enja za podelama i konfrontacijom unutar ljudskog dru\u0161tva. Meni to sluti na zlo, na permanentne konflikte, na atmosferu u kojoj se lak\u0161e obavlja preraspodela dru\u0161tvenog bogatstva. Margaret Ta\u010der je ratom na Foklandima olak\u0161ala provo\u0111enje svojih reformi. Regan je svojim poreskim zakonom, inspirisanim Fridmanovim idejama, zapo\u010deo neverovatno efikasnu degradaciju srednje klase, koja je u SAD bila \u201emno\u0161tvo\u201c. Pripadao joj je i dobar deo radnika u vreme kada je Amerika bila uzor drugima. To je, po meni, su\u0161tina koja je mnogo te\u017ee nadoknadiva od razbijenih izloga.<\/p>\n<p>Nemam ni\u0161ta protiv potro\u0161a\u010da, sam bih aktivnije pripadao toj skupini da imam vi\u0161e novaca. Medutim, nelagodu ose\u0107am zbog konstatacije da \u201epotro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo nikoga ne primorava da kupuje, niti mu prijeti pravnim i fizi\u010dkim posljedicama i moralnim ucenama\u201c. Ispada da poretci utemeljeni na \u201edijalekti\u010dkom materijalizmu ili katekizmu\u201c valjda prinu\u0111uju i ucenjuju. Nije mi jasno. Problem tih dru\u0161tava je nedostatak i robe i novca. Tu Fridman ima apsolutno pravo u Slobodi izbora, knjizi koju smo nadam se obojica pro\u010ditali, kada tvrdi da nema demokratije i tr\u017ei\u0161ta bez mogu\u0107nosti izbora. Imao sam prilike da odgledam TV seriju koju je Fridman napravio po toj knjizi, i li\u010dno je vodio (bez supruge Rouz sa kojom je, kao, zajedno napisao knjigu). U toj seriji se videlo da je Fridman briljantni harizmatski propovednik, po onoj definiciji da je harizmata osoba koja je u stanju da ubedi druge da su njegove \u017eelje snovi svih ostalih. Upravo mi je on nametnuo da pomislim na dilemu \u010dileanskog ekonomiste Maksa Nifa (Max Neef) za\u0161to se i dan danas kao najve\u0107e dostignu\u0107e nude teorije ro\u0111ene tokom devetnaestog stole\u0107a. Fridman je na tim teorijama izgradio svoju Nobelovu nagradu.<\/p>\n<p>Ina\u010de, bar za mene, klju\u010dna enigma dana\u0161njeg kapitalizma je to \u0161to ide u hiperprodukciju, a pravo na potro\u0161nju primenjuje izuzetno restriktivno, po\u0161tapaju\u0107i se nau\u010dnim floskulama kakva je trickle down teorija (kada se neki bogate, bolje je svima!). Ili \u0161to, nasuprot tome, gradi fikciju bogatstva bacaju\u0107i gra\u0111ane i dr\u017eave u astronomske dugove. I jedno i drugo je su\u0161ta suprotnost Fordovom modelu da pove\u0107a radnicima plate kako bi mogli da kupe automobil koji su proizveli. Pod potro\u0161njom podrazumevam, ne ja nego ekonomija, ne samo iPad, nego i zdravstvo i \u0161kolovanje koji su osnova svakog postoje\u0107eg i budu\u0107eg dru\u0161tva. Samo jedan argument: Amerika, koja je uz Britaniju najdalje dospela u primeni liberalisti\u010dkog koncepta, nalazi se na indeksu Svetske zdravstvene organizacije na 37. mestu (pritom je prva po potro\u0161nji dolara za zdravlje po stanovniku), neposredno ispred Slovenije, samo 6 mesta bolja od Hrvatske i dramati\u010dno daleko od Francuske, koja je prva. Imao sam prilike da na sopstvenom primeru osetim kako funkcioni\u0161e zdravstvo u Americi, a kako u Italiji, koja je druga na vrhu liste WHO i izrazito socijalna dr\u017eava. Dakako, u Americi sam bio u medicinskoj ustanovi za uni\u017eeno \u201emno\u0161tvo\u201c za\u017ealiv\u0161i za na\u0161im domovima zdravlja. U Italiji su svi mno\u0161tvo, tretman nije klasni, sem za one koji se vi\u0161e uzdaju u bu\u0111elar nego u dr\u017eavni skener i lekara, ili pak pla\u0107aju luksuzni hotelski sme\u0161taj, jer im se tako mo\u017ee. Prihvatam sve primedbe na ovo argumentisanje, \u010dak i da je populisti\u010dko, me\u0111utim ne mogu da shvatim koncept dru\u0161tva koje u tre\u0107em milenijumu, zarad svojih ideolo\u0161kih premisa, dozvoljava da ljudi zbog svog imovnog stanja nemaju pravo na najbitniju stvar \u2013 zdravlje, u krajnjoj instanci dakle, na postojanje. Pritom, nisam protivnik da zdravstene usluge pla\u0107a svako ko ima mogu\u0107nosti, ali ne po adrenalinskim tr\u017ei\u0161nim cenama koje napla\u0107uju privatne bolnice. One su nedvosmisleno na tr\u017ei\u0161tu i zato u principu ne poseduju sektor hitne pomo\u0107i, gde pacijent mo\u017ee da im umre pre nego \u0161to je platio ra\u010dun!<\/p>\n<p>Ose\u0107am kako mi se kruni prvobitna namera da ovo reagovanje ima karakter prijateljskog neslaganja. Dakle red je da privodim kraju. Najve\u0107i deo \u017eivota proveo sam u sistemu koji je smatrao da posle njega postoji jo\u0161 samo njegova idealna varijanta \u2013 beskona\u010dni komunizam. Liberalizam, bar koliko sam ja u stanju da proniknem, ne nudi \u010dak ni tu mogu\u0107nost. On je ve\u0107 taj jedini i zauvek, kao Bog, te valjda otud nesloga sa Crkvom. Totalnost prethodnog sistema ja bar ne bih da zamenim suptilnijom, modernijom i liberalnijom varijantom! U jednom ranijem tekstu objavljenom na Pe\u0161\u010daniku, zaklju\u010dio sam da protesti od Volstrita do Sirije ne nude, a to im nije ni namera, neki drugi koncept dru\u0161tvenih odnosa. Oni samo konstatuju da ovo \u0161to imamo ne-va-lja! To je njihovo demokratsko pravo, koje su komunisti ru\u0161ili upravo zamkom da su oponenti du\u017eni da ponude novi sistem ili da \u0107ute. Na ovom svetu postoje politi\u010dari, ekonomisti, bankari i ko zna ko sve ne, koji su visoko pla\u0107eni da vode demokratsku dr\u017eavu tamo gde demos \u017eeli. Misli li zaista onaj ko kritikuje protestante da te stotine hiljada, mo\u017eda milioni mladih, \u010desto vrlo obrazovanih, dru\u0161tveno anga\u017eovanih i po biologiji perspektivnijih, nisu u stanju da uo\u010de \u0161ta im je interes? Da to \u0161to oni rade vredi koliko i bekeljenje narko-ljubitelja D\u017eenis D\u017eoplin. I opet pitanje: Za\u0161to bi oni mladi sa Tjenanmena bili dostojni po\u0161tovanja, a oni iz Zucotti Parka ne? Koja je razlika, ne \u017eele li i jedni i drugi promene sistema? Dakle problem je u sistemima, a ne u onima koji protestuju. Se\u0107am se re\u010denice Zorana \u0110in\u0111i\u0107a: Svaka generacija du\u017ena je da poku\u0161a da modernizuje dru\u0161tvo, bez obzira na cenu koju \u0107e platiti.<\/p>\n<p>Napomena: Znam da je nekorektno \u0161trpkati citate iz tu\u0111eg teksta, pa zato podse\u0107am \u010ditaoce da originalni tekst Vuka Peri\u0161i\u0107a mogu na\u0107i na adresi: http:\/\/pescanik.net\/2011\/12\/bog-i-trziste-cija-ruka-je-nevidljiva\/.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/2012\/01\/bog-i-trziste-ili-bog-trziste\/\">\u00a0Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n<p><em>Nepomena: Peri\u0161i\u0107ev tekst je tako\u0111e <a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/01\/bog-i-trziste-cija-ruka-je-nevidljiva\/\">preuzeo PCNEN<\/a><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Klju\u010dna enigma dana\u0161njeg kapitalizma je to \u0161to ide u hiperprodukciju, a pravo na potro\u0161nju primenjuje izuzetno restriktivno.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-72190","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/72190","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=72190"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/72190\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=72190"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=72190"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=72190"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}