{"id":71835,"date":"2012-01-03T11:40:13","date_gmt":"2012-01-03T10:40:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=71835"},"modified":"2012-01-03T11:41:42","modified_gmt":"2012-01-03T10:41:42","slug":"godina-ljudi-u-pokretu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/03\/godina-ljudi-u-pokretu\/","title":{"rendered":"Godina ljudi u pokretu"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/01\/Zigmund-Bauman.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-71836\" title=\"Zigmund Bauman\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2012\/01\/Zigmund-Bauman-300x179.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"179\" \/><\/a>Pi\u0161e: Zygmunt <strong>BAUMAN<\/strong><\/p>\n<p>Kada se ljudi kre\u0107u, valja postaviti dva pitanja. Prvo je: odakle se kre\u0107u? Drugo je: kamo idu? Na prvo pitanje nije nedostajalo odgovora; dapa\u010de, odgovora je bilo i previ\u0161e &#8211; promi\u0161ljenih i lakoumnih, ozbiljnih i ma\u0161tovitih, uvjerljivih i fantasti\u010dnih. Zasad, me\u0111utim, uzalud tra\u017eimo odgovor na drugo pitanje. Svi mi &#8211; uklju\u010duju\u0107i, \u0161to je najva\u017enije, ljude u pokretu.<\/p>\n<p>To uop\u0107e ne iznena\u0111uje. To se mo\u017ee i o\u010dekivati u vremenima koje je Antonio Gramsci unaprijed prozvao &#8220;interregnum&#8221; (izraz koji je nezaslu\u017eeno i predugo bio zaboravljen, ali je nedavno ekshumiran i o\u010di\u0161\u0107en od pra\u0161ine zahvaljuju\u0107i profesoru Keithu Testeru): vremena u kojima se gotovo svakodnevno gomilaju dokazi da stari, poznati i isprobani na\u010dini obavljanja stvari vi\u0161e ne funkcioniraju, a njihovih u\u010dinkovitijih zamjena nema nigdje na vidiku &#8211; ili su odve\u0107 nezrele, nepostojane i nedore\u010dene da bi ih se primijetilo ili ozbiljno shvatilo kada (ako) budu zamije\u0107ene.<\/p>\n<p><strong>Slabost izvr\u0161nih sila<\/strong><\/p>\n<p>Odavno je zamije\u0107ena rastu\u0107a, i sve izvjesnije neizlje\u010diva, slabost postoje\u0107ih izvr\u0161nih sila. Previ\u0161e je napadno izlo\u017eena da ne bi bila opa\u017eena. Vo\u0111e najmo\u0107nijih vlada sastaju se u petak kako bi raspravili i odredili pravi put djelovanja samo da bi dr\u0161\u0107u\u0107i i\u0161\u010dekivali ponovno otvaranje burze u ponedjeljak i saznali imaju li njihove odluke ikakvo upori\u0161te. Uistinu, sada\u0161nje stanje interregnuma nije nastalo nedavno, ili barem ne vrlo nedavno. Njegova sve nametljivija prisutnost nije bila samo signalizirana, ve\u0107 prepoznata i odra\u017eena godinama prije kroz rastu\u0107i manjak povjerenja u dokazana sredstva kolektivnog djelovanja, pad zanimanja za institucionaliziranu politiku i neumoljivo \u0161irenje ve\u0107 nadaleko ra\u0161irenog, dapa\u010de sveprisutnog osje\u0107aja da spas, ako je uop\u0107e pojmljiv, ne\u0107e i\/ili ne mo\u017ee sti\u0107i odozgo. Mogli bismo dodati da upravitelji i nadzornici gore spomenutih sredstava, bilo da djeluju pojedina\u010dno ili skupno, ve\u0107 dugo poku\u0161avaju na sve zamislive na\u010dine porinuti to povjerenje pori\u010du\u0107i i diskreditiraju\u0107i prednosti zajedni\u010dke akcije, i dr\u017eati ga neusidrenim opominju\u0107i, gnjave\u0107i i silom uvjeravaju\u0107i mu\u0161karce i \u017eene nadaleko i na\u0161iroko da, \u010dak i ako im je patnja zajedni\u010dka, problemi koje dijele imaju u potpunosti individualne uzroke te se stoga s njima mogu i trebaju individualno suo\u010davati i baviti i individualno ih, kori\u0161tenjem individualnih sredstava, rje\u0161avati.<\/p>\n<p><strong>Kost tvrdnje<\/strong><\/p>\n<p>Mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u pretpostaviti da ljudi znaju ili, ako ne znaju zasigurno, da imaju dovoljno mogu\u0107nosti za naga\u0111anje ili sumnju, odakle bje\u017ee. Oni zasigurno znaju, ili barem imaju dobrog razloga vjerovati da znaju, \u0161to ne bi htjeli da se i dalje doga\u0111a. Ono \u0161to ne znaju je, me\u0111utim, \u0161to bi trebalo u\u010diniti umjesto toga? Jo\u0161 va\u017enije, nemaju pojma tko bi se mogao pokazati dostatno sna\u017enim i voljnim da na\u010dini ono \u0161to oni smatraju pravim korakom. Poruke na Twitteru i Facebooku prizivaju ih i \u0161alju na javne trgove kako bi prosvjedovali protiv onoga &#8220;\u0161to jest&#8221; &#8211; no po\u0161iljatelji poruka ostaju nijemi oko dvojbenog pitanja kakvim &#8220;treba&#8221; \u0107e biti zamijenjeno to &#8220;jest&#8221;; ili to &#8220;treba&#8221; prikazuju u dovoljno op\u0107enitim, povr\u0161nim, maglovitim i prije svega &#8220;rastezljivim&#8221; crtama da bilo koji njegov dio sprije\u010de da se zgusne u kost tvrdnje. Tako\u0111er mudro \u0161ute o trnovitom problemu uskladivosti ili neuskladivosti svojih zahtjeva. Po\u0161iljatelji poruka na Twitteru i Facebooku mogu zanemariti takav oprez samo na \u0161tetu cilja koji promi\u010du. Kada se ne bi obazirali na \u017eeljezna pravila u\u010dinkovitog digitalnog poziva na oru\u017eje i uspje\u0161ne strategije prelaska s onlinea na offline, riskirali bi da im poruke zamru i prije nego \u0161to su objelodanjene: malo bi \u0161atora, ako ijedan, bilo podignuto na javnim trgovima u znak odgovora na njihove pozive i vrlo bi malo njih toliko dugo zadr\u017ealo svoje prvotne stanovnike.<\/p>\n<p><strong>Ogoljene institucije<\/strong><\/p>\n<p>Gradili\u0161ta su, \u010dini se, ovih dana podvrgnuta procesu kolektivnog ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja u o\u010dekivanju druga\u010dijeg upravljanja prostorom. Tu du\u017enost obavljaju ljudi u pokretu ili se barem iskreno trude. Ali budu\u0107e gra\u0111evine, koje bi trebale zamijeniti one napu\u0161tene ili sru\u0161ene, razbacane su diljem mno\u0161tva privatnih crta\u0107ih plo\u010da i nijedna jo\u0161 nije do\u0161la do stadija stjecanja gra\u0111evinske dozvole; ustvari, ured za planiranje ovla\u0161ten i ovjeren za izdavanje takvih dozvola jo\u0161 nije omogu\u0107io postavljanje nikakvih temelja. Snage za ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje terena su, \u010dini se, zna\u010dajno porasle, ali gra\u0111evinska industrija u dalekom je zaostatku &#8211; a udaljenost izme\u0111u njezinih kapaciteta i grandioznosti zanemarenih gra\u0111evinskih radova sve je ve\u0107a.<\/p>\n<p>I odve\u0107 vidljiva nemo\u0107 i nesposobnost postoje\u0107e politi\u010dke ma\u0161inerije zasad je glavna sila koja tjera ljude da se u sve ve\u0107em broju pokre\u0107u i da ostaju u pokretu. No, integracijski kapacitet te sile vezan je uz operaciju ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja tla. On se ne prote\u017ee na dizajnere, arhitekte i graditelje polisa koji bi na tom tlu trebalo izgraditi. Na\u0161 &#8220;interregnum&#8221; obilje\u017een je demonta\u017eom i diskreditacijom institucija koje su dosad slu\u017eile u procesima oblikovanja i sjedinjenja javnih vizija, programa i projekata. Nakon \u0161to su zajedno s ostatkom dru\u0161tvenog tkanja ljudskog su\u017eivota bile podvrgnute procesima temeljite deregulacije, fragmentacije i privatizacije, takve institucije ostaju ogoljene od velikog dijela svojih izvr\u0161nih kapaciteta i ve\u0107ine svog autoriteta i vjerodostojnosti, s neizvjesnom \u0161ansom oporavka.<\/p>\n<p><strong>Buldo\u017eeri<\/strong><\/p>\n<p>Svako je stvaranje posve nezamislivo ukoliko mu ne prethodi, ili te\u010de paralelno s njime, \u010din uni\u0161tenja. Uni\u0161tenje, me\u0111utim, ne odre\u0111uje samo po sebi prirodu konstruktivnog nastavka niti \u010dak jam\u010di njegovu neminovnost. \u0160to se ti\u010de institucionalne mre\u017ee dru\u0161tva, osobito pokreta\u010da kolektivnih, zdru\u017eenih pothvata, prisutan je osje\u0107aj da je 2011. godina zna\u010dajno doprinijela obujmu i kapacitetu dostupnih buldo\u017eera, dok je proizvodnja konstrukcijskih dizalica zajedno s ostatkom gra\u0111evinske opreme te godine potonula jo\u0161 dublje u ve\u0107 ionako otegnutu recesiju, dok su njihove postoje\u0107e zalihe ostavljene u mirovanju &#8211; smje\u0161tene u naftalin u o\u010dekivanju povoljnijih vremena koja se, na\u017ealost, tvrdoglavo uste\u017eu oko svog dolaska.<\/p>\n<p>Sve \u0161iri ponor izme\u0111u javne svjesnosti onoga \u0161to se treba (\u010ditaj: \u017eeli) zaustaviti, napustiti ili ukloniti i javne svjesnosti onoga \u0161to se treba (\u010ditaj: \u017eeli) staviti na njegovo mjesto bio je jedna od najupadljivijih zna\u010dajki godine na izmaku. Jo\u0161 jedna uo\u010dljiva zna\u010dajka bio je rast sjedinjuju\u0107e, dru\u0161tveno integracijske mo\u0107i prosvjeda usmjerenih protiv razjedinjuju\u0107ih, dru\u0161tveno razgra\u0111uju\u0107ih utjecaja ili odsutnosti privla\u010dne mo\u0107i dostupnih politi\u010dkih programa.<\/p>\n<p><strong>Ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje tla<\/strong><\/p>\n<p>\u0160to se jasnijima i trajnijima poka\u017eu u\u010dinci &#8220;godine ljudi u pokretu&#8221;, to je vjerojatnije da \u0107e predstoje\u0107a godina u\u0107i u povijest kao godina obnovljene istaknutosti dru\u0161tvenih sukoba i ponovnog ocrtavanja njihovih prvih linija i granica. Faza &#8220;ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja tla&#8221; sav je uspjeh koji je uspjela posti\u0107i dugovala gu\u0161enju ili barem uti\u0161avanju izra\u017eavanja raznolikih, pre\u010desto o\u0161tro suprotstavljenih interesa i programa ljudi pozvanih da se pridru\u017ee prosvjedu. Prosvjed je mogao biti onoliko masovan samo pod uvjetom svojevrsnog privremenog zata\u0161kavanja, i stoga prividnog ubla\u017eavanja, gustog i zapetljanog \u010dvora dru\u0161tvenih proturje\u010dnosti &#8211; i kao rezultat toga, obustave ili privremene odgode njihove kristalizacije, artikulacije i manifestacije. Jednom kada (ili ako) budu dosegnuti izravni ciljevi prosvjeda koji je privukao ljude u pokretu, tanki sloj jedinstva bit \u0107e po svoj prilici rastrgan, razotkrivaju\u0107i i iznose\u0107i na vidjelo stvarnost diobe i (iz gore navedenih razloga) zatje\u010du\u0107i protagoniste doga\u0111aja nespremnima i u opasnom nedostatku jasne predod\u017ebe o vlastitim identitetima i interesima (kao \u0161to smo nedavno mogli vidjeti u nastavku Egipatskog prolje\u0107a, a vjerojatno \u0107emo jo\u0161 vidjeti i u Libiji ili Tunisu).<\/p>\n<p><strong>Kriti\u010dni trenutak<\/strong><\/p>\n<p>Nadolaze\u0107a godina mogla bi se pokazati kriti\u010dnim trenutkom u pri\u010di o sada\u0161njem interregnumu. Sa sve vidljivijim dru\u0161tvenim podjelama u potrazi za politi\u010dkom strukturom u kojoj bi se mogle odraziti, kao i politi\u010dkim alatima sposobnim poslu\u017eiti tom odrazu, vrhunac, osobina gotovo najbitnija za odre\u0111enje stanja &#8220;interregnuma&#8221; (naime, njegovo omogu\u0107avanje da se dogodi gotovo sve, a opet da se ne postigne ni\u0161ta u ikojoj mjeri samouvjereno i sigurno u rezultate), mogao bi se ukazati s jo\u0161 nezapam\u0107enom snagom i zna\u010dajno\u0161\u0107u posljedica. Savezi sklopljeni u fazi ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja tla (\u0161arene koalicije ina\u010de nespojivih interesa, zloglasne po te\u017enji da se osipaju ubrzo nakon obustave izljeva koji ih je sastavio) vjerojatno \u0107e se smjesta raspasti ili \u010dak eksplodirati, razotkrivaju\u0107i &#8211; izla\u017eu\u0107i sva\u010dijem pogledu &#8211; istinu svoje ad hoc prirode &#8220;braka iz interesa&#8221;. Faza ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja tla nema potrebe za jakim vo\u0111ama: ba\u0161 naprotiv, jaki vo\u0111e s jakim vizijama i jakim uvjerenjima mogu samo odvesti takve \u0161arene koalicije u propast davno prije dovr\u0161enja zadatka ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja tla. Glasnogovornici ljudi u pokretu mogli bi proglasiti svoje zadovoljstvo (iako ne nu\u017eno zbog pravih razloga) \u010dinjenicom da ne trebaju ni nemaju vo\u0111e &#8211; vide\u0107i, uistinu, vo\u0111e li\u0161eno stanje ljudi u pokretu kao znak politi\u010dkog napretka i jedno od svojih glavnih postignu\u0107a. Kada je Vladimir Putin proglasio (najvjerojatnije preuranjeno) poraz masovnog javnog prosvjeda protiv prezira s kojim ruski mo\u0107nici tretiraju svoje izborno tijelo, pogodio je bit kada je taj pretpostavljeni neuspjeh opozicije pripisao odsutnosti vo\u0111e sposobnog za sastavljanje programa koji bi prosvjednici bili voljni prihvatiti i sposobni poduprijeti.<\/p>\n<p><strong>Dekadentne strukture<\/strong><\/p>\n<p>Vo\u0111e ad hoc saveza mogu biti samo ad hoc vo\u0111e. To nije privla\u010dan posao za ljude s istinskim liderskim kvalitetama, opremljene osobinama koje nadilaze osobni fotogeni\u010dni \u0161arm i vje\u0161tine poga\u0111anja te apetit za trenuta\u010dnu, iako krhku, ozlogla\u0161enost. Svaki skup izvanjskih okolnosti stvara vlastiti skup stvarnih mogu\u0107nosti za pojedina\u010dne odluke, ali svaka mogu\u0107nost privla\u010di vlastitu kategoriju potencijalnih prihvatitelja. Otvoreno nemo\u0107na politika zainteresirana uglavnom za zadr\u017eavanje svojih podanika na sigurnoj udaljenosti, sve vi\u0161e predvo\u0111ena tvorcima javnog mnijenja i inscenatorima fotogeni\u010dnih javnih nastupa, i sve udaljenija od svakodnevnih gra\u0111anskih preokupacija i briga, te\u0161ko mo\u017ee biti magnet za pojedince s vizijama i projektima koji se\u017eu dalje od datuma idu\u0107ih izbora &#8211; pojedince s kvalitetama neophodnim za politi\u010dke vo\u0111e koji bi se razlikovali od politi\u010dkih strojovo\u0111a. Potencijalni politi\u010dki vo\u0111e nisu se prestali ra\u0111ati; pokvarljive, sve dekadentnije i nemo\u0107nije politi\u010dke strukture su te koje spre\u010davaju njihovo sazrijevanje.<\/p>\n<p>Prije nekoliko su dana stotine tisu\u0107a, mo\u017eda i vi\u0161e od milijun ljudi, zauzele ulice i javne trgove Praga kako bi se oprostili s Vaclavom Havelom, koji je prema mnogim promatra\u010dima bio posljednji veliki politi\u010dki i duhovni vo\u0111a (duhovni zahvaljuju\u0107i u velikoj mjeri svojoj politi\u010dkoj veli\u010dini &#8211; a politi\u010dki zahvaljuju\u0107i u velikoj mjeri svojoj duhovnoj veli\u010dini) kakvom te\u0161ko da \u0107emo ponovo svjedo\u010diti za svog \u017eivotnog vijeka. Ono \u010demu \u0107emo tako\u0111er te\u0161ko svjedo\u010diti je usporedivi broj ljudi koje je na ulice natjerala zahvalnost i po\u0161tovanje prema dr\u017eavniku, a ne masovna ozloje\u0111enost, zamjeranje i prezir prema ljudima na vlasti i politici &#8220;kakvu znamo&#8221;. Havelov odlazak o\u017ealo\u0161\u0107eni su shvatili kao trenutak koji je pridao mo\u0107 nemo\u0107nima, ali ih je istodobno u\u010dinio jo\u0161 vi\u0161e napu\u0161tenima, zbunjenima i razjedinjenima. Taj je odlazak &#8211; u o\u0161troj opreci odlascima koje su zahtijevali movimientos los indignados &#8211; bio oplakivan jer je ljude \u010dinio slabijima, a ne ja\u010dima.<\/p>\n<p><strong>Razmontiranje<\/strong><\/p>\n<p>Ali mo\u017eda je &#8220;na\u0161 \u017eivotni vijek&#8221; nepravedno i nekarakteristi\u010dno preduga vremenska perspektiva da bi bila od ikakve koristi u na\u0161em fluidnom i promjenjivom stanju. Jedan od vjerojatnih u\u010dinaka prijelaza od faze &#8220;razmontiranja&#8221; do &#8220;sastavljanja&#8221; u interregnumu mogao bi &#8211; samo mo\u017eda &#8211; u\u010diniti na\u0161e stanje privla\u010dnijim i gostoljubivijim za napola zaboravljenu vje\u0161tinu politi\u010dkog i duhovnog vodstva, a prezrivijim prema i odbojnijim za majstore postavljanja politi\u010dke pozornice i manipulacije porukama, ugovaranja i kr\u0161enja obveza i igara la\u017ei.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/politika\/godina-ljudi-u-pokretu\">H-alter<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.social-europe.eu\/2011\/12\/2011-the-year-of-people-on-the-move\/\">Social-Europe<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nadolaze\u0107a godina mogla bi se pokazati kriti\u010dnim trenutkom u pri\u010di o sada\u0161njem interregnumu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-71835","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71835","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=71835"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71835\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=71835"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=71835"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=71835"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}