{"id":71722,"date":"2012-01-01T12:19:24","date_gmt":"2012-01-01T11:19:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=71722"},"modified":"2012-01-01T12:19:24","modified_gmt":"2012-01-01T11:19:24","slug":"bog-i-trziste-cija-ruka-je-nevidljiva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2012\/01\/01\/bog-i-trziste-cija-ruka-je-nevidljiva\/","title":{"rendered":"Bog i tr\u017ei\u0161te. \u010cija ruka je nevidljiva?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Vuk PERI\u0160I\u0106<\/strong><\/p>\n

U posljednjim bo\u017ei\u0107nim porukama velikodostojnici katoli\u010dke crkve su se, kao nikada do sada, okomili na liberalni kapitalizam. Argumentacija se po obi\u010daju svodila na floskule o pohlepi, potro\u0161a\u010dkom dru\u0161tvu, nejednakosti i solidarnosti. Nemogu\u0107e je dovoljno naglasiti historijski zna\u010daj te nesuzdr\u017eane eksplikacije. Ona kazuje da je pre\u0161utno savezni\u0161tvo izme\u0111u religije i demokracije uspostavljeno tokom Hladnog rata bilo takti\u010dko i nevoljno i da se temeljilo na procjeni klera da su liberali manje zlo od komunista. To je manje bitno. Ono \u0161to je va\u017enije jest da je kler odlu\u010dio da ispuni politi\u010dki vakuum nastao padom Berlinskog zida i da ima ambiciju zauzeti mjesto glavnog globalnog protivnika liberalnog kapitalizma.<\/p>\n

\u2013 Isuse, nedostaje mi Hladni rat. \u2013 rekla bi M (Judi Dench), \u0161efica Jamesa Bonda, u filmu Casino Royale.<\/p>\n

Bo\u017ei\u0107nim porukama katoli\u010dka crkva je zauzela busiju u koju su se pravoslavni i islamski fundamentalizam odavno udobno smjestili jer nikada nisu imali prakti\u010dnu ili takti\u010dku potrebu da prikrivaju svoje antizapadne i antiliberalne porive. Iz te iste busije nekada su socijaldemokrati obavljali vrlo koristan fine-tuning kapitalizma. Danas jo\u0161 uvijek tragaju za svojim identitetom.<\/p>\n

Bilo bi krajnje vrijeme da se oni autori, pogotovo oni s jugoslavenskog prostora, koji kritiziraju kapitalizam po crti svojih demokratskih i humanisti\u010dkih, reklo bi se lijevih uvjerenja u najboljem smislu te rije\u010di, probude i shvate koliko kritika kapitalizma posljednjih dvadesetak godina zaudara na desnicu \u2013 u najgorem smislu te rije\u010di. Zar im miris tamjana koji se \u0161iri antikapitalisti\u010dkom busijom o tome ne kazuje sve? Zar ne vide da se iza tog dima kriju primitivni bijes Vandeje, \u017eal za feudalnom idilom, slutnja fa\u0161isti\u010dkog klasnog pomirenja i Hitlerove brige za socijalnu sigurnost radnika (pod uvjetom da su plavokosi)? Ne misle valjda da su Tu\u0111manova vizija dvjesto obitelji ili Milo\u0161evi\u0107evi gangsterski klanovi \u2013 kapitalizam? Ili namjeravaju ostati na razini one propagandne dosjetke (koju je smislio s\u00e2m Staljin) da su fa\u0161izam i klerikalizam sluge i udarne pesnice (ili tako nekako) \u201ckrupnog\u201d kapitala?<\/p>\n

Dok se ponavlja mantra da je liberalni kapitalizam u krizi, zaboravlja se da je rije\u010d o poretku kome je kriza imanentna i \u010diji civilizacijski i ekonomski uspjesi proizlaze upravo iz njegove fragilnosti, iz njegovog odbijanja da se uspostavi kao kona\u010dna, neupitna, apsolutna, sveta \u2013 drugim rije\u010dima: totalitarna \u2013 nepromjenjiva i vje\u010dna istina. Istodobno, protivnici liberalnog kapitalizma odri\u010du mu pravo da bude u krizi, da luta, da zastane, da \u017eivi u nestabilnosti iako je nestabilnost njegova su\u0161tina\u2026 Svaki puta kada padne burzovni indeks ostrve se na kapitalizam, \u010ditaju Marxa, citiraju Brechta (ono o bankama; dosadilo je), izlaze na ulice, zahtijevaju promjene i ne nude ni\u0161ta artikulirano, u svakom slu\u010daju ne nude ni\u0161ta \u0161to ne zaziva rizik rasula i nasilja. Dru\u0161tvo koje ne ekvilibrira na \u017eici krize je mrtvo dru\u0161tvo. Samo totalitarizmi svoj vijek provode u potpunoj izvjesnosti i stabilnosti jer samo smrt je li\u0161ena izazova i isku\u0161enja. Pokojni Christopher Hitchens je sjevernokorejski re\u017eim (koji je samo laboratorijski primjer krajnjih konsekvenci koje je odsustvo slobode govora i slobode trgovine u stanju proizvesti) lucidno nazvao nekrokracijom. Liberalni kapitalizam, pak, od \u010dovjeka o\u010dekuje da se trgne, da razmi\u0161lja, da se bori, da prihvati rizik, da se zrelo pomiri kako ni\u0161ta na svijetu nije vje\u010dno i zadano i kako je potreba za sigurno\u0161\u0107u i izvjesno\u0161\u0107u edipalna iluzija, \u017eelja da \u017eivot nekako pro\u0111e u maternici male i sigurne pla\u0107e pod nadzorom Velike Majke, Velikog Oca ili Velikog Brata, koji se, ovisno o historijskim okolnostima, zovu Domovina, Partija, F\u00fchrer, Dae Wonsu ili Bog.[1]<\/p>\n

***<\/p>\n

Jedan od ve\u0107ih, mo\u017eda paradoksalnih, historijskih uspjeha liberalne demokracije i slobodne trgovine sastoji se u tome da je taj politi\u010dki i ekonomski poredak uspio pre\u017eivjeti uprkos mno\u0161tvu koje ga zapravo nikada nije iskreno prihvatilo. Dodu\u0161e, sama njena narav sprje\u010davala je demokraciju da od gra\u0111anina o\u010dekuje ljubav i zahvalnost jer su \u2013 osim po\u0161tivanja zakona \u2013 sumnja i kritika jedini legitimni oblici iskazivanja lojalnosti prema demokratskom poretku. No, mno\u0161tvo nikada nije shva\u0107alo te suptilne nijanse i svaku krizu je koristilo kako bi parlamentarizmu i tr\u017ei\u0161tu zaprijetilo lijevom ili desnom radikalizacijom. Da nezaposlenost pove\u0107ava rizik fa\u0161izacije dru\u0161tva poznato je jo\u0161 od 1929. ali se jo\u0161 nitko nije upitao za\u0161to netko samo zato \u0161to je izgubio posao ima potrebu da izazove rat i genocid. Naime, u\u017easno je izgubiti posao, ali slo\u017eit \u0107ete se da su revolucija, vikanje po ulicama, razbijanje izloga, glasovanje za kretene ili progon etni\u010dkih, vjerskih i seksualnih skupina ipak pretjerana reakcija. Dok je slobodu trgovine i slobodu govora za svaku i najmanju gre\u0161ku spremno baciti preko palube, mno\u0161tvo spram raznolikih totalitarnih i autoritarnih re\u017eima i njihovih zlo\u010dina pokazuje za\u010dudnu toleranciju, pa i lojalnost, ako ne i odu\u0161evljenje. Onako naivna i dekadentna kakva ve\u0107 jest, liberalna demokracija nikada nije ni imala ambiciju da odu\u0161evljava nego da gra\u0111ane pusti na miru ne bi li sami odlu\u010dili kako \u0107e kovati svoju sre\u0107u.<\/p>\n

Mno\u0161tvo je uvijek bilo spremno da se zbog ono malo izvjesnosti i sigurnosti odrekne slobodnog tr\u017ei\u0161ta, ne shva\u0107aju\u0107i da se ta kratkoro\u010dna prednost na koncu uvijek preskupo pla\u0107a. Svaki nedemokratski re\u017eim i svaki re\u017eim koji poku\u0161ava ukrotiti tr\u017ei\u0161ne zakone, neko vrijeme, poput zadu\u017eenog kockara, uspijeva pre\u017eivjeti, ali svaki se temelji na fiskalnim i intervencionisti\u010dkim nakaznostima koje prije ili kasnije izazivaju bankrot. Nisu rijetki slu\u010dajevi da se taj bankrot poku\u0161ava odgoditi ili prikriti ratom.<\/p>\n

Ne gaji mno\u0161tvo prevelike simpatije ni prema slobodi misli i savjesti jer \u0161kopljenje kriti\u010dke i slobodoumne javnosti jam\u010di odsustvo intelektualne provokacije i sablasnu ti\u0161inu u kojoj male vrijednosti malog \u010dovjeka \u2013 tog najstra\u0161nijeg tiranina \u2013 nitko ne dovodi u pitanje.<\/p>\n

***<\/p>\n

Retorika kojom velike monoteisti\u010dke religije osu\u0111uju potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo bitno se ne razlikuje od retorike Leonida Ilji\u010da Bre\u017enjeva i njegovih prijekornih obra\u0107anja Komsomolu. Potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo nesumnjivo nije neko hvalevrijedno civilizacijsko dostignu\u0107e, ali ono \u0161to razlikuje glupavo \u0161arenu civilizaciju mallova i shopping-centara od poredaka utemeljenih na dijalekti\u010dkom materijalizmu ili katekizmu jest da potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo nikoga ne primorava da kupuje, niti mu prijeti pravnim i fizi\u010dkim posljedicama ili moralnim ucjenama ako ne \u017eeli kupovati. Potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo, \u0161tovi\u0161e, na vrlo bezopasan na\u010din zadovoljava potrebu mno\u0161tva za glupostima i opsjenama. Lako je negodovati nad idiotizmom reklama ili nad nepromi\u0161ljenim kreditnim pothvatima u koje se ljudi upu\u0161taju da bi odabrali Imati umjesto Biti, ali ne treba zaboraviti da se na tr\u017ei\u0161tu vrednota nude proizvodi neusporedivo opasniji od potro\u0161a\u010dkih \u0111in\u0111uva, trica i ku\u010dina. Jo\u0161 uvijek je manje \u0161tetno sanjati o novom automobilu ili ma\u0161ini za rublje nego \u2013 u zanosu spiritualnosti i sabornosti \u2013 svoj identitet i svoju sudbinu predati na milost i nemilost nekom natprirodnom bi\u0107u ili nekoj imaginarnoj zajednici. Za razliku od boga i nacije, automobili i ku\u0107anski aparati postoje i ponekad uop\u0107e nisu beskorisni.<\/p>\n

 <\/p>\n

Pohlepom kao psiholo\u0161kom pozadinom kapitalisti\u010dke utakmice ne bave se samo religijski nego i lijevi moralisti. Doista, te\u0161ko je shvatiti za\u0161to nekome treba pet ku\u0107a, \u0161est automobila, sedam ljubavnica, jahta i mlaznjak. No, jednako je te\u0161ko shvatiti one kojima to smeta, \u010dak i kada je taj novac ste\u010den na po\u0161ten i zakonit na\u010din. Po\u0161teno i zakonito boga\u0107enje, naime, nije nemogu\u0107e u ure\u0111enim zemljama, koliko god to nevjerojatno zvu\u010dalo. (Zanemarimo ovom prilikom polemiku s onima koji dr\u017ee da su privatno vlasni\u0161tvo i privatno poduzetni\u0161tvo samo oblici plja\u010dke i eksploatacije). Ako pohlepa i jest motivacijski pokreta\u010d kapitalizma ona je jo\u0161 uvijek manje zlo od onih moralnih i psiholo\u0161kih nastranosti koje su motivacijski pokreta\u010di nekih drugih ekonomsko-politi\u010dkih poredaka koji, pak, proizvede posljedice neusporedivo te\u017ee i bolnije od visokih kamata, siroma\u0161tva ili neefikasnog sistema zdravstvenog osiguranja. Je li potrebno navoditi primjere?<\/p>\n

***<\/p>\n

Zahtjev da se tr\u017ei\u0161te, onako nemilosrdno i be\u0161\u0107utno, zamijeni nekim uzvi\u0161enim moralisti\u010dkim principima poput suzdr\u017eavanja od pohlepe, spiritualnim vrijednostima (\u0161to god to zna\u010dilo) i solidarno\u0161\u0107u koja nadilazi racionalnu i na raspolo\u017eivim sredstvima utemeljenu socijalnu politiku, u svojoj su\u0161tini je totalitaran. Ne samo zato \u0161to je takav zahtjev utopijski i \u0161to \u2013 empirijski provjereno \u2013 ne mo\u017ee osigurati materijalni progres, nego ponajvi\u0161e zato \u0161to je poku\u0161aj njegove provedbe nemogu\u0107 bez svemo\u0107ne dr\u017eave koja raspola\u017ee neograni\u010denim ovlastima. Nema tako divljeg i surovog tr\u017ei\u0161ta koje je opasnije od jake dr\u017eave koja uvjerava sebe i druge da ima historijsku misiju. Ukidanje tr\u017ei\u0161ne utakmice prije ili kasnije dovodi do ukidanja politi\u010dke utakmice jer takva, moralisti\u010dki naduta, dr\u017eava ne trpi raznolikost svjetonazora i javnu kritiku. Zamjena tr\u017ei\u0161nih zakona ne\u010dim \u0161to protivnici kapitalizma nazivaju moralom u\u017easno je ambiciozan cilj. Suvi\u0161no je podsje\u0107ati da su komunisti i fa\u0161isti ne\u0161to sli\u010dno ve\u0107 poku\u0161ali. Svaki poredak koji sebe vidi posve\u0107enog nekom velikom cilju \u2013 umjesto kao javnu slu\u017ebu koja stvara pravne i politi\u010dke preduvjete za ostvarivanje individualnih ciljeva \u2013 neminovno gu\u0161i slobodu i demokraciju jer je u slobodi i demokraciji mogu\u0107e postaviti pitanje ima li taj Cilj smisla, koliko ko\u0161ta, da li se isplati i je li uop\u0107e u skladu s humanisti\u010dkim moralom i civilizacijom. Takvo \u0161to totalitarni i autoritarni poredci ne mogu podnijeti iz bezbroj ritualnih, politi\u010dkih i prakti\u010dnih razloga. Post-jugoslavenski re\u017eimi, na primjer, opirali su se demokraciji kako bi sprije\u010dili demokratsku raspravu o njihovim nacionalisti\u010dkim ciljevima, svjesni da tu raspravu i snagu racionalnog argumenta jednostavno ne bi pre\u017eivjeli. U odnosu na ovda\u0161nje, nacionalno svjesne pjesnike i ubojice i najgori burzovni \u0161pekulant doima se kao Sokrat ili Kant. Lako je slo\u017eiti se s kriti\u010darima kapitalizma kada se pozivaju na primjer Pinochetovog re\u017eima pa ka\u017eu da slobodno tr\u017ei\u0161te nije jamac demokracije.[2] I nije, ali je neizostavni preduvjet. Kao \u0161to je slobodna trgovina mo\u017eda mogu\u0107a bez slobode govora, sloboda govora zasigurno je nemogu\u0107a bez slobodne trgovine. Molim vas, nemojte (po tko zna koji put) poku\u0161ati empirijski provjeravati je li doista tako.<\/p>\n

***<\/p>\n

Nisu svete matere zabrinute zbog bankarskog nemorala ili nezaposlenosti. One uostalom imaju sasvim ugodne uspomene na zlatno doba svojih feudalnih poslovnih pothvata. Njih ne smetaju stranputice i nesavr\u0161enosti liberalizma, pa \u010dak ni njegov sekularizam, nego sloboda izbora i konkurencija. Puko postojanje slobode izbora u\u010dinilo je vi\u0161e za oseku religioznosti nego svi spisi Lukrecija, Spinoze, Voltairea, Engelsa ili Hitchensa zajedno. Crkve se ne protive tr\u017ei\u0161tu zato \u0161to je ono nepravedno nego zato \u0161to ve\u0107 sama ideja tr\u017ei\u0161ta implicira situaciju u kojoj bi crkveni proizvod \u2013 a to je ritual posve\u0107en transcendenciji \u2013 bio tek jedna od mnogih i raznolikih roba i usluga koje se nude na pijaci. Kada se netko pla\u0161i da njegov proizvod ne mo\u017ee izdr\u017eati isku\u0161enja tr\u017ei\u0161ne utakmice pa \u010dezne za monopolom, vi\u0161e ili manje nedvosmisleno priznaje da bog nije na njegovoj strani.<\/p>\n

Pe\u0161\u010danik.net <\/a><\/p>\n

[1] Dae Wonsu je najvi\u0161i \u010din u Korejskoj narodnoj armiji. Mo\u017ee se prevesti kao Veliki Mar\u0161al, dakle kao \u010din vi\u0161i od \u010dina mar\u0161ala, pa i generalisimusa. I uveden je zato da bi bio jedinstven i neusporediv. Za sada je samo Kim Il-Sung bio Dae Wonsu.
\n<\/em><\/p>\n

[2] Pinochetov ekonomski uspjeh doima se i ve\u0107im nego \u0161to jest jer se uspore\u0111uje s ekonomskom katastrofom koju je izazvao Allende. Allendeov ekonomski neuspjeh je, dakako, sporedna tema u odnosu na tragediju koju su do\u017eivjeli \u010dileanska demokracija i svi nesretnici koje su Pinochetovi sadisti priklju\u010divali na elektri\u010dnu struju.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dok se ponavlja mantra da je liberalni kapitalizam u krizi, zaboravlja se da je rije\u010d o poretku kome je kriza imanentna.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-71722","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71722","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=71722"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71722\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=71722"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=71722"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=71722"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}