{"id":71648,"date":"2011-12-31T09:41:31","date_gmt":"2011-12-31T08:41:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=71648"},"modified":"2011-12-31T09:41:31","modified_gmt":"2011-12-31T08:41:31","slug":"zasto-nisam-pacifist","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/12\/31\/zasto-nisam-pacifist\/","title":{"rendered":"Za\u0161to nisam pacifist"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Wayne PRICE<\/strong><\/p>\n

Revolucija, nasilje i nenasilje<\/strong><\/p>\n

Dok apsolutni pacifisti u op\u0107oj populaciji \u010dine malenu manjinu, istovremeno sa\u010dinjavaju velik dio unutar anarhisti\u010dkog pokreta. Pacifisti se protive ratu i bilo kakvoj vrsti masovnog nasilja pod bilo kakvim okolnostima, \u010dak i u svrhu obrane od vojne invazije ili tijekom provedbe demokratske revolucije. Mnogi pacifisti su ujedno i anarhisti \u2013 kako se protive vojskama, tako se protive i policiji. Znalo se re\u0107i u \u0161ali (ne znam koliko istine ima u tome) da su se tijekom povla\u010denja pacifisti\u010dke Lige protiv rata odigravala utakmice softballa izme\u0111u anarhista i \u010dlanova Socijalisti\u010dke stranke.<\/p>\n

Kada sam prvi put \u201epostao\u201c anarhist, prihvatio sam anarhisti\u010dko-pacifisti\u010dku tendenciju. Divio sam se pacifistu Paul Goodmanu, koji je mo\u017eda bio najutjecajniji anarhist \u0161ezdesetih. Tako\u0111er sam se divio vode\u0107im radikalnim pacifistima – velikom A.J. Musteu, Davidu Dellingeru, Davidu McReynoldsu i Bayardu Rustinu. Ovi ljudi su kombinirali pacifizam s radikalnom, \u010dak i revolucionarnom kritikom kapitalizam i ratnohu\u0161a\u010dke dr\u017eave. Prou\u010davao sam Gandhija, koji nije bio anarhist (predvodio je pokret za ostvarenje nacionalne dr\u017eave Indije), ali je bio decentralist.<\/p>\n

Ne iznena\u0111uje \u0161to mnoge dobre radikale privla\u010di pacifizam i njegov program nenasilja. Povijest ratovanja dosegla je svoj vrhunac s mogu\u0107no\u0161\u0107u nuklearnog rata. Ako \u017eeli pre\u017eivjeti, \u010dovje\u010danstvo treba prona\u0107i na\u010din da okon\u010da ratovanje. Povijest nasilnih revolucija ostvarila je odre\u0111ene dobitke, ali je ipak ostavila \u010dovje\u010danstvu u naslije\u0111e dru\u0161tvima u kojima su manjine eksploatirale radnike i vodile istrebljiva\u010dke ratove. Nasilne \u201eteroristi\u010dke\u201c taktike malih grupa \u017eeljeli-bismo-biti revolucionarnih heroja ostvarile su malo toga osim \u0161to su omogu\u0107ili dr\u017eavi da podigne razinu represije na jo\u0161 vi\u0161i stupanj.<\/p>\n

S vremenom uvjerio sam se da pacifizam (i verzija anarhizma koji ga prati) nije dovoljan da ostvari potrebitu revoluciju \u2013 ali po\u0161tujem one koji i danas vjeruju u to. Ne dijelim nazore Warda Churchilla (1998, Pacifizam kao patologija), koji tvrdi da je politi\u010dko vjerovanje u pacifizam mentalna bolest.<\/p>\n

Odbacivanje pacifizma ne zna\u010di da sam \u201eza\u201c nasilje. Poput ve\u0107ine prisebnih ljudi, osobno mrzim nasilje. Ali poput 99.999\u2026% \u010dovje\u010danstva, vjerujem da je nasilje ponekad opravdano, posebice u obrani protiv nasilja drugih. Vjerujem da postoje dvije osnovne programske slabosti u pacifizmu: nenasilje ne \u201epali\u201c uvijek i neki sukobi su nepomirljivi.<\/p>\n

Nenasilje ne \u201epali\u201c uvijek<\/strong><\/p>\n

Pacifisti tvrde da je, ako pregovori ne uspiju, mogu\u0107e upotrijebiti tehniku masovnog nenasilja. Ona uklju\u010duje \u0161trajkove, bojkote, sit-inove, demonstracije i druge oblike dru\u0161tvenog neposluha. Tijekom masovnog nenasilja, aktivisti dopu\u0161taju da ih policija ili vojska uhiti ili istu\u010de, ali na nijedan na\u010din ne uzvra\u0107aju udarac. \u201eAko se treba proliti krv, neka to bude na\u0161a krv\u201c. Ova strategija navodno omogu\u0107uje pridobivanje protivnika i obra\u0107a se dobroti unutar njih. Manje se nagla\u0161ava da ove metode uklju\u010duju odre\u0111enu upotrebu mo\u0107i: bojkoti i \u0161trajkovi uzrokuju financijski gubitak poslovnim ljudima i prisiljavaju ih da u\u010dine ono \u0161to ne \u017eele u\u010diniti – da sklope dogovor s demonstrantima. Uz to, brutalnost nad miroljubivim prosvjednika, ako se o njoj sveobuhvatno izvje\u0161tava, mo\u017ee omogu\u0107iti prosvjednicima da osvojiti simpatije obi\u010dnih ljudi \u0161irom zemlje, posramiti vladu, te pritisnuti vanjske sile da zauzvrat pritisnu lokalnu mo\u0107 da popusti (u trenutku kada bi lokalni policajci ili osvetnici najradije masakrirali ljude).<\/p>\n

Ove metode ponekad uspijevaju. Problem le\u017ei u tome \u0161to ne uspijevaju svaki put. Pacifisti ne ka\u017eu: \u201eRazmotrimo kako i kada ili da \u0161to \u010de\u0161\u0107e upotrijebimo nenasilne taktike\u201c. Pacifisti ka\u017eu: \u201eTreba upotrijebiti isklju\u010divo nenasilne taktike\u201c. Nikad se ne smije prakticirati nasilnu samoobranu. Da bi se negiralo pacifizam, nije potrebno pokazati da nenasilje nikada ne \u201epali\u201c, ve\u0107 je dovoljno pokazati da ne \u201epali\u201c svaki put, te da je ponekad potrebna oru\u017eana borba.<\/p>\n

Nenasilne taktike ne\u0107e uspjeti kada smo suo\u010deni s apsolutno nemilosrdnim neprijateljem. Gandhi je ustvrdio da su \u017didovi trebali upotrijebiti nenasilje protiv Nacista. Ovo ne bi imalo smisla. Holokaust je mogla sprije\u010diti jedino radni\u010dka revolucija u Njema\u010dkoj. Umjesto toga, naposljetku je okon\u010dan vojnom pobjedom Saveznika. Sli\u010dno tome, nacisti\u010dka okupacija Indije \u2013 ili japanska invazija Indije, koja se mogla dogoditi \u2013 okon\u010dala bi \u017eivote Gandhija i \u010dlanova Kongresne stranke. Tako\u0111er, uspje\u0161ne nenasilne metode zahtijevaju publicitet, tako da ostatak svijeta mo\u017ee saznati za borbu i pritisnuti tla\u010ditelje. Nacisti ili Japanska carska vojska ne bi dopustili izvje\u0161tavanje o nenasilnim kampanjama. Gandhi i Nehru bi nestali s lica zemlje, a svijet ne bi saznao za sve to. Isto se mo\u017ee re\u0107i o nenasilnim metodama kada se upotrebljavaju protiv drugih nemilosrdnih i tajnovitih re\u017eima.<\/p>\n

Dvije najpoznatije nenasilne kampanje su borba za neovisnost u Indiji i pokret za gra\u0111anska prava Afroamerikanaca. U Indiji je pokret ostvario uspjeh zahvaljuju\u0107i slabosti britanskih imperijalista. U pro\u0161losti, oni su bili voljni jednostavno masakrirati Indijce, kao \u0161to su i napravili tijekom masakra u Amristaru (prikazanom u filmu \u201eGandhi\u201c). Ali SAD (i SSSR) su ih zamijenili u ulozi najve\u0107ih svjetskih imperijalista. Vi\u0161e nisu posjedovali mo\u0107 ili bogatstvo da sputaju Indiju. Japanska vojska ih je \u201eomek\u0161ala\u201c tijekom Drugog svjetskog rata. Znali su da bi se u slu\u010daju skr\u0161avanja Ghandijeva pokreta morali suo\u010diti s oru\u017eanom borbom (a naposljetku, u susjedstvu se upravo odvijala kineska revolucija). U kona\u010dnici, znali su da na kocki ipak nije sve-ili-ni\u0161ta za britanski kapitalizam: britanske investicije u Indiji nakon nezavisnosti su bile vi\u0161e nego ikada prije.<\/p>\n

Nenasilje je \u201eupalilo\u201c u afroameri\u010dkoj borbi za gra\u0111anska prava zato jer je Jug bio dio mnogo ve\u0107ih Sjedinjenih dr\u017eava. Nacionalni kapitalisti, iako nisu podr\u017eavali crnce, nisu imali potrebu za ju\u017enja\u010dkom rasnom segregacijom. Nacionalni politi\u010dari poni\u017eeni su na\u00a0 me\u0111unarodnoj razini, a istovremeno su se natjecali s komunistima. Na me\u0111unarodnom i doma\u0107em planu njihove izjave o \u201edemokraciji\u201c i \u201eslobodi\u201c prokazane su kao la\u017e. Tada su pritisnuli ju\u017enja\u010dke rasiste da odustanu od svoje politike i javno ukinu Jim Crow zakone (zakoni provo\u0111eni u SAD-u od 1876. do 1965. godine koji su omogu\u0107ivali rasnu segregaciju u svim javnim ustanovama, nap.prev.). Afroamerikanci su ostali na dnu ameri\u010dkog dru\u0161tva, ali su zakonski bili oslobo\u0111eni segregacije.<\/p>\n

Ali da su ju\u017enja\u010dki rasisti bili prepu\u0161teni sami sebi i da ih nisu kontrolirale nacionalne snage, nenasilni pokreti bi bili ugu\u0161eni u krvi.<\/p>\n

Nenasilje je uvijek bilo ograni\u010davaju\u0107e. Nenasilne prosvjednike \u010desto su no\u0107u \u0161titili lokalni crni koji su naoru\u017eani pu\u0161kama patrolirali susjedstvom. Kao \u0161to je ve\u0107 spomenuto, bojkoti i \u0161trajkovi bili su tako\u0111er i sredstvo prisile protiv lokalne strukture mo\u0107i, a ne samo sredstvo pomo\u0107u kojeg se apeliralo na njihovu savjest. Napori utro\u0161eni na upotrebu sudova i dono\u0161enje zakona \u010desto izgledaju nenasilno zato jer smo nau\u010deni ignorirati nasilje dr\u017eave. Zapravo, sudske presude za integraciju i zakoni protiv diskriminacije provode se ako iza njih stoji naoru\u017eana mo\u0107 dr\u017eave. Ovo je postalo jasno kada je federalna vlada morala pozvati Nacionalnu gardu da provede integraciju na koled\u017eima i \u0161kolama.<\/p>\n

Testni slu\u010daj pojavio se u Ju\u017enoj Africi nakon Drugog svjetskog rata. Dok su dijelovi Afrike izborili neovisnost, Afrikaneri su Ju\u017enoafri\u010dkim crncima nametnuli sustav aparthejda. Crnci su organizirali masovni nenasilni pokret. Re\u017eim je ugu\u0161io pokret na brutalan na\u010din, hladnokrvno pucaju\u0107i na demonstrante u Sharpesvillu i drugdje. Pokret je razbijen i satjeran u podzemlje. Nelson Mandela i drugi morali su se odre\u0107i nenasilja u korist oru\u017eane borbe. Sistem je odolijevao jo\u0161 nekoliko desetlje\u0107a, dok naposljetku gospodarska slabost u kombinaciji s nasilnom pobunom nije prisilila vladare da se odreknu aparthejda (iako su zadr\u017eali kapitalisti\u010dki sustav pod kojim su crni radnici i dalje bili potla\u010deni i eksploatirani). Ju\u017ena Afrika primjer je kako dovoljno nemilosrdna struktura mo\u0107i mo\u017ee poraziti nenasilne metode.<\/p>\n

Neke borbe \u010dine nasilje nu\u017enim<\/strong><\/p>\n

Neki dru\u0161tveni sukobi su jednostavno nepomirljivi. Dvije strane ne mogu do\u0107i do dogovora. Osim pokojeg izdvojenog pojedinca, neprijatelj se ne mo\u017ee pridobiti.<\/p>\n

U Indiji i na jugu SAD-a do\u0161lo je do politi\u010dkih promjena, ali kapitalizam nije doveden u pitanje. Ovo vrijedi \u010dak i za Ju\u017enu Afriku. Tako\u0111er vrijedi i za promijene koje su se dogodile u Isto\u010dnoj Europi i biv\u0161em Sovjetskom savezu. Bogati su uglavnom zadr\u017eali vlastito bogatstvo i mo\u0107 (komunisti\u010dki birokrati postali su privatni kapitalisti). Bili su voljni, kada je to bilo potrebno, provesti promjene koje nisu dovodile u opasnost njihovu kontrole i vlasni\u0161tvo nad gospodarstvom.<\/p>\n

Socijalisti\u010dka revolucija bila bi poprili\u010dno druga\u010dija. Radnici bi otrgli sveukupno bogatstvo, mo\u0107 i polo\u017eaje iz ruku vladaju\u0107e klase. Kapitalisti\u010dka klasa je ustvrdila da ona brani Boga i civilizaciju. Ona vjeruje da podr\u017eava zakon i red nad kaosom i barbarizmom. Ne\u0107e sebi lako dopustiti gubitak privilegija. Borit \u0107e se s naj\u017ee\u0161\u0107om barbarskom brutalno\u0161\u0107u. U ovom trenutku vladaju\u0107a klasa SAD-a podupire diktature \u0161irom svijeta i vodi okrutne ratove protiv vi\u0161e naroda iz vi\u0161e razli\u010ditih zemalja. Ne bi u\u010dinila ni\u0161ta manje unutar same Sjeverne Amerika, ako bi smatrala da je to potrebno. Poput uspona njema\u010dkog nacizma ili Pinochetovog dr\u017eavnog udara u \u010cileu, kapitalisti\u010dka klasa je sposobna pregaziti \u010dak i svoju ograni\u010denu demokraciju i zamijeniti je s najgorom represijom. Ne smijemo podcijeniti podlost kapitalisti\u010dke klase velikih imperijalisti\u010dkih dr\u017eava.<\/p>\n

Represija takve vrste ne mo\u017ee se izbje\u0107i bilo kakvim poku\u0161ajem humanisti\u010dkog ili kr\u0161\u0107anskog pomirenja. Ne zagovaram nikakav tip preuranjenog nasilja ili nasilja manjine. Ali naposljetku \u0107e do\u0107i do konfrontacije izme\u0111u potla\u010denih i radnih ljudi i kapitalista te njihovih privjesaka i agenata.<\/p>\n

U mojoj zemlji, Sjedinjenim ameri\u010dkim dr\u017eavama (i u sli\u010dnim zemljama), predvi\u0111am sve mogu\u0107e ishode\u00a0 revolucije. Jedna je da bi revolucija mogla izrasti u osobito krvav sukob, okrutan gra\u0111anski rat. Naposljetku, SAD ima veliku srednju klasu i dobrostoje\u0107i sloj radnika, tradiciju patriotizma, religijskog praznovjerja, rasizma i seksizma, kao i ve\u0107 spomenutu reakcionarnu radni\u010dku klasu. Takve snage mogle bi se suprotstavljati pobuni radni\u010dke klase do samog kraja. Za ameri\u010dke pobunjenike moglo bi \u010dak biti potrebna pomo\u0107 revolucionarne vojske iz Meksika.<\/p>\n

S druge strane, mogu\u0107e je da bi ameri\u010dka revolucija mogla biti relativno miran i gotovo potpuno nenasilan doga\u0111aj. Za razliku od mnogih drugih zemalja, velika ve\u0107ina stanovnika SAD-a su pripadnici radni\u010dke klase (mo\u017eda \u010dak do 80 posto). Ve\u0107ina pripadnika vojske dolazi iz\u00a0 radni\u010dke klase. Jedinstvo me\u0111u radnicima kao i me\u0111u drugih potla\u010denim skupinama, moglo bi sprije\u010diti ve\u0107e izljeve nasilja. Ako bi revolucije bile uspje\u0161ne u drugim zemljama, vladaju\u0107u klasu i njene agente u SAD-u\u00a0 bilo bi tako\u0111er lak\u0161e demoralizirati i zbaciti.<\/p>\n

Ali \u010dak i u ovom drugoj, zasigurno pri\u017eeljkivanijoj varijanti, nasilje \u0107e biti minimalno ako \u0107emo biti pripremljeni, organizirani i ujedinjeni. \u0160to je na\u0161a klasa pripravnija za obranu, to je ve\u0107a vjerojatnost neprijateljske demoralizacije i predaje. \u010cak i ako oru\u017eani sukob postane neizbje\u017ean, kao u prvoj mogu\u0107nosti, i dalje se name\u0107e o\u010dita \u010dinjenica da je bolje biti pripremljen. U svakom slu\u010daju, za radnike i potla\u010dene bolje je da nemaju nikakve iluzije o miroljubivoj prirodi kapitalisti\u010dkog neprijatelja.<\/p>\n

Revolucije uvijek koriste elemente onog \u0161to se ina\u010de smatra \u201enenasilnim”. Revolucionarne borbe \u010desto uklju\u010duju \u0161trajkove i druge masovne akcije, gdje su sudionici barem u po\u010detcima naj\u010de\u0161\u0107e nenaoru\u017eani. Tako\u0111er, revolucije uvijek nastoje pridobiti trupe na drugoj strani (i nijedna budu\u0107a revolucija ne\u0107e uspjeti bez da se pridobiju jedinice imperijalisti\u010dke vojske), kao i podi\u0107i moral boraca u bilo kojoj revolucionarnoj vojsci. Revolucije te\u017ee pridobiti stanovni\u0161tvo na teritoriju koji dr\u017ei kontrarevolucionarna vojska, kao i ohrabriti stanovni\u0161tvo na revolucionarnoj strani. Revolucije se trude demoralizirati jezgru najprekaljenijih kontrarevolucionarnih snaga. Ovi efekti posti\u017eu se propagandom, ali vi\u0161e od toga – politikom. Revolucionari zahtijevaju zemlju, slobodu, okon\u010danje siroma\u0161tva i opresije, mir, i provo\u0111enje ovih ideja na podru\u010dju koje je pod njihovom kontrolom.<\/p>\n

\u0160trajkovi, propaganda i politi\u010dki potezi sastavni su dijelovi bilo koje revolucionarne borbe – ali oni nisu dostatni. Na primjer, trupe ne\u0107e olako prije\u0107i na radni\u010dku stranu. Naposljetku, za vojnika je ozbiljna stvar odbiti izvr\u0161iti direktno nare\u0111enje nadre\u0111enog – mogu ih strijeljati. Da bi ih za\u0161titili tijekom uspje\u0161ne revolucije, buntovne jedinice moraju vjerovati da je narod spreman oti\u0107i do kraja. Mogu se upotrijebiti nenasilne metode, ali one same nisu dovoljne.<\/p>\n

Mi anarhisti \u017eelimo svijet bez ikakve vrste nasilja. Ali da bi to ostvarili, potrebna je dru\u0161tvena revolucija koja \u0107e u potpunosti izmijeniti dru\u0161tvo, zbaciti vladaju\u0107u klasu i njenu dr\u017eavu. Poku\u0161at \u0107emo svesti revolucionarno nasilje na najmanjoj mogu\u0107oj razini, ali okrutna, brutalna priroda kapitalisti\u010dke klase zahtijevat \u0107e barem prijetnju masovnim nasiljem.<\/p>\n

Prijevod: Tomislav \u0160pi\u0161i\u0107<\/p>\n

Anarhizam.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nenasilne taktike ne\u0107e uspjeti kada smo suo\u010deni s apsolutno nemilosrdnim neprijateljem.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-71648","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71648","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=71648"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71648\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=71648"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=71648"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=71648"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}