{"id":71335,"date":"2011-12-27T09:42:46","date_gmt":"2011-12-27T08:42:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=71335"},"modified":"2023-08-16T13:44:51","modified_gmt":"2023-08-16T11:44:51","slug":"dobrodosli-u-realityzam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/12\/27\/dobrodosli-u-realityzam\/","title":{"rendered":"Dobrodo\u0161li u realityzam"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Mauricio Feraris<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Stvarnost prevazilazi fikciju, ako ni zbog \u010deg drugog, onda zbog toga \u0161to je o\u0161trija, sirovija, nepredvidljivija i poeti\u010dnija. Ova okolnost nalazi se u osnovi knji\u017eevnog realizma svake epohe, kao i u (da se izrazimo manconijevski) \u201cme\u0161ovitim sklopovima istorije i invencije\u201d koji preplavljuju savremenu kulturalnu panoramu. Od sudskih materijala koje je Savijano upotrebio u Gomori, preko pregr\u0161ti strogo istorijskih likova u Ekovom delu Pra\u0161ko groblje, do pre\u0107utnih pozajmica s Vikipedije u Uelbekovoj knjizi Mapa i teritorija. Postoji \u201cglad za stvarno\u0161\u0107u\u201d, kako ka\u017ee naslov eseja Dejvida \u0160ildsa, iznena\u0111uju\u0107i kola\u017e citata bez izvora. Ovaj princip ne protivure\u010di okolnosti prema kojoj, danas, sama analiza stvarnosti mo\u017ee da \u2013 kako bi postala univerzalnija i jasnija \u2013 zadobije narativne forme. To je slu\u010daj sa prelepim (i tako istinitim) Dnevnikom jednog besku\u0107nika Marka O\u017eea, \u201cetnofikcijom\u201d (kako stoji u podnaslovu), odnosno \u201cpri\u010dom koja evocira dru\u0161tvenu \u010dinjenicu kroz subjektivnost iznimnog pojedinca\u201d, ali pojedinca koji je \u2013 s obzirom da nije re\u010d ni o ispovesti, niti o autobiografiji \u2013 fiktivan i ima zadatak da \u010ditaocu objasni \u201ckako je to biti\u201d bez stalnog prebivali\u0161ta.<\/p>\n<p>Ali, naporedo se name\u0107e novi model: fikcija prevazilazi stvarnost i naprosto je zamenjuje. Prera\u0111uje je kako bi je u\u010dinila prihvatljivom, prepravlja je radnjom, deli je poput serije u epizode, u\u0161minkava specijalnim efektima. Ovaj sindrom nazivamo \u201crealityzam\u201d, jer mu se u osnovi nalaze reality, iskonstruisane komedije sa stvarnim likovima. Realityzam po\u010diva na tri osnovna mehanizma. Prvi je jukstapozicija, kao na primer u televizijskim programima poput Voyagera, gde prilogu o fisiji atoma mo\u017ee da prethodi ili da mu sledi onaj o reinkarnaciji. Drugi je dramatizacija: uzme se ne\u0161to stvarno, na primer izjava Mikelea Miserija pred sudskim istra\u017eiteljima u slu\u010daju Avetrana, i dramatizira uz pomo\u0107 glumaca, pretvaraju\u0107i je u polufikciju, kao \u0161to se dogodilo pro\u0161le jeseni u emisiji Domenica in. Tako pri\u010da mo\u017ee da se, uprkos nedostatku \u010dinjenica, produ\u017ei u nedogled. Tre\u0107i princip mo\u017eemo da nazovemo onirizacija. Tipi\u010dan primer ponudila nam je Ruby Rubacuori u emisiji Kalispera! tvrdnjom da je odmalena sebi konstruisala \u201cparalelne \u017eivote\u201d, ostavljaju\u0107i gledaocu da odlu\u010di u koji je od ovih paralelnih svetova kro\u010dio. Naravno, ova tri na\u010dina postupanja mogu da se kombinuju, daju\u0107i opasne rezultate, s obzirom da koriste efekat realnosti izazvan upotrebom televizijskog medija, dnevnika i reporta\u017ee (\u201cistina je, video sam na televiziji\u201d). Ono \u0161to ostavlja dubok utisak je ve\u0161tina fabrikovanja nove pri\u010de, kombinovanjem (pa, dakle, i me\u0161anjem) informisanja i zabave, podataka i ispovesti, sadr\u017eaja, formi i televizijskih formata, slanjem u eter intervjua u kojima namesto protagonista nalazimo crtane filmove (\u0161to se dogodilo u emisiji Anno zero sa Noeminim momkom, Kozolinom).<\/p>\n<p>Ve\u0107 je Tukidid svojim istorijskim likovima u usta stavljao govore koje je ve\u0107im delom sam izmi\u0161ljao, ali u dru\u0161tvu komunikacije i registracije \u010dini se da je do\u0161lo do promene statusa. Po\u010delo je pre trideset godina s Vermi\u0107inom, spektakularizacijom smrti u\u017eivo jednog deteta. Nastavilo se, pre dvadeset godina, zelenkastim slikama napada na Bagdad, slikama koje su navele sociologa \u017dana Bodrijara da ustvrdi kako Rat u zalivu nije nikada postojao, da je u pitanju bila televizijska fikcija ponavljana u beskraj. I onda reality. Naposletku, danas se \u010dini da je Berluskoni, u bunkeru u Arkoreu, prolaze\u0107i kroz ekran kao \u0161to Alisa u zemlji \u010duda prolazi kroz ogledalo, ostvario realitysti\u010dnu verziju televizijskih formata koje njegove televizije nude ve\u0107 decenijama.<\/p>\n<p>Ali pa\u017enja: realityzam nije naprosto jedan nacional-postmoderni produkt. Star je koliko i \u017eudnja za iluzijom svojstvena ljudskom bi\u0107u, koliko i ukus mistifikacije i njegove pogodnosti. Realityzam se pojavljuje u na\u0161em umu jo\u0161 dok smo deca, kada se pitamo da li su stvari oko nas prave ili ih sanjamo, razvija se u bajkama kojima se nadamo da \u0107emo promeniti svet. Sam po sebi je verzija solipsizma, ideje da spolja\u0161nji svet ne postoji, da je jednostavna predstava, eventualno nama na raspolaganju. Isprva izgleda kao trenutak ogromne emancipacije: svi smo oslobo\u0111eni tereta stvarnog, sami mo\u017eemo da stvorimo na\u0161 svet. Ali, naposletku, \u010dovek se oseti usamljenim. Spolja\u0161njeg sveta nema, samo sanjamo na\u0161 san ili san koji sanjaju drugi, programiran i pomalo zastareo. To je, le\u017eernom ironijom, u osamnaestom stole\u0107u obja\u0161njavao \u0161kotski filozof Tomas Rajd. Ako je sve predstava, onda \u201cceo univerzum koji me okru\u017euje, tela, duhovi, Sunce, Mesec, zvezde, Zemlja, prijatelji i ro\u0111aci, sve stvari kojima sam bez izuzetka pripisivao postojanje nezavisno od \u010dinjenice da su opa\u017eene, nestaje za tili \u010das\u201d.<\/p>\n<p>Ni\u010de je bio veliki tuma\u010d ovog stanja, teoretizirao je o svetu kao volji za mo\u0107 i tvrdio da ne postoje \u010dinjenice, nego samo manipulativne interpretacije. U Sumraku idola, tekstu iz 1888. godine koji, \u010dini se, anticipira dvadesetovekvnu eksploziju medija, ka\u017ee da je svet postao bajka: ba\u0161 kao u realityzmu. U tome je video predivno oslobo\u0111enje, s \u010dime se te\u0161ko slo\u017eiti. Ako ne postoji spolja\u0161nji svet, ako izme\u0111u stvarnosti i predstave nema razlike, onda preovla\u0111uju\u0107e stanje duha postaje melanholija, ili ono \u0161to bismo mogli da defini\u0161emo kao manijakalno-depresivni sindrom, bipolarni sindrom koji osciluje izme\u0111u ose\u0107anja svemo\u0107i i sveuzaludnosti. Zamislite da se nalazite u sudnici u kojoj umesto \u201cZakon je jednak za sve\u201d pi\u0161e \u201cNe postoje \u010dinjenice, samo interpretacije\u201d. Kako biste se ose\u0107ali? Sugeri\u0161em jednu pretpostavku: da ste krivi, osetili biste olak\u0161anje. Ali da ste nevini, bilo bi vam veoma te\u0161ko.<\/p>\n<p>Dobra stvar je da su u la\u017ei noge kratke. Realityzam zagovara s onu stranu principa stvarnosti u ime principa u\u017eitka. Postupaju\u0107i tako, izbegava mnoge stvari koje se nikome ne svi\u0111aju, na primer smrt i ono \u0161to joj prethodi, starenje, ili naprosto \u010dinjenicu da vam \u010desma curi, a od vodoinstalatera ni traga. Zar nije bolje uljuljkati se u realityzam? Nisam ba\u0161 siguran, zato \u0161to bi \u010desma nastavila da curi i zato \u0161to je stvarnost sve ono \u0161to imamo, a ako je zaboravimo, na\u0161a sre\u0107a i nesre\u0107a gube smisao. Imajmo to na umu i kad smo u zemaljskom raju i kad raspalimo nogom o hoklicu: ono \u0161to se name\u0107e, ve\u0107e od svih mo\u0107i, prepotencija, iluzija i sujeta, neispravljivost je stvarnog, njegovo biti-pred-nama, njegova nedisponibilnost za pregovaranje. Bilo kako bilo, \u010dini nas (\u010desto) sre\u0107nima ili (i to se, na\u017ealost, doga\u0111a) nesre\u0107nima, ali je barem ne\u0161to \u0161to se opire i istrajava, sada i uvek, kao \u010dinjenica koja ne prihvata da bude svedena na interpretaciju, kao realno koje ne \u017eeli da svene u reality.<\/p>\n<p><em>Maurizio Ferraris (1956) je italijanski filozof, profesor na univerzitetu u Torinu, kolumnista lista Republika, napisao 40-ak knjiga, od kojih su poslednje Ontologija mobilnog telefona 2005, Dokumentalnost: za\u0161to je nu\u017eno ostavljati tragove 2009, Du\u0161a i iPad 2011.<\/em><\/p>\n<p>S italijanskog preveo Ivo Kara-Pe\u0161i\u0107<\/p>\n<p>Pe\u0161\u010danik.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Realityzam nije naprosto jedan nacional-postmoderni produkt. Star je koliko i \u017eudnja za iluzijom svojstvena ljudskom bi\u0107u, koliko i ukus mistifikacije i njegove pogodnosti.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":71336,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-71335","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71335","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=71335"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71335\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":376812,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/71335\/revisions\/376812"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/71336"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=71335"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=71335"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=71335"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}