{"id":69178,"date":"2011-12-04T11:56:45","date_gmt":"2011-12-04T10:56:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=69178"},"modified":"2011-12-04T11:56:45","modified_gmt":"2011-12-04T10:56:45","slug":"post-demokratsko-doba-evrope","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/12\/04\/post-demokratsko-doba-evrope\/","title":{"rendered":"Post-demokratsko doba Evrope"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/Juergen_Habermas.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-68942\" title=\"Juergen_Habermas\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/Juergen_Habermas-300x199.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"199\" \/><\/a>Pi\u0161e: J\u00fcrgen <strong>HABERMAS<\/strong><\/p>\n<p>Na evropskoj razini demokratske institucije ulaze u novu konstelaciju. Jedan element sadr\u017ean u tome jest solidarnost: kada se ustavna zajednica pro\u0161iri preko granica pojedine dr\u017eave, treba se pro\u0161iriti solidarnost me\u0111u gra\u0111anima koji su voljni podr\u017eavati se me\u0111usobno, kako bi odr\u017eala korak s time.<\/p>\n<p>Prema scenariju koji predla\u017eem, pro\u0161irena, premda i apstraktnija te odatle i relativno manje elasti\u010dna gra\u0111anska solidarnost morat \u0107e uklju\u010divati \u010dlanice i \u010dlanove svake od evropskih nacija. Samo bi u tom slu\u010daju gra\u0111ani i gra\u0111anke EU koji biraju i kontroliraju parlament u Strasbourgu mogli sudjelovati u zajedni\u010dkom procesu demokratskog formiranja volje koje se\u017ee preko nacionalnih granica.<\/p>\n<p>Dakako, pravno-upravnim sredstvima mogu\u0107e je u najboljem slu\u010daju samo potaknuti liberalizaciju vrednota, sve ve\u0107u spremnost na uklju\u010divanje stranaca te tome odgovaraju\u0107u preobrazbu kolektivnih identiteta. Pa ipak, postoji cirkularna interakcija uzajamnog poja\u010davanja ili uzajamnog ko\u010denja izme\u0111u politi\u010dkih procesa i konstitucijskih normi s jedne, i umre\u017eavanja zajedni\u010dkih politi\u010dkih i kulturnih stavova i uvjerenja s druge strane. Stare lojalnosti blijede, nove se lojalnosti razvijaju, tradicije se mijenjaju, a nacije, poput svih drugih usporedivih referentnih pojava, ni same nisu prirodno dane.<\/p>\n<p>Mjera relativne te\u017eine koju se pridaje lojalnosti, dakle mjera ja\u010de identifikacije s jednom dru\u0161tvenom jedinicom radije nego s drugom, jest spremnost na podno\u0161enje \u017ertava zasnovana na dugoro\u010dnim odnosima uzajamnosti. Ukidanjem op\u0107e vojne obaveze, taj probni kamen rata, pa odatle i apsolutni zahtjev da se za dobrobit nacije \u017ertvuje vlastiti \u017eivot, sre\u0107om je izgubio snagu. Ali sada\u0161njicu i dalje zamagljuje duga sjena nacionalizma.<\/p>\n<p>Nadnacionalno \u0161irenje gra\u0111anske solidarnosti ovisi o procesima u\u010denja koje se mo\u017ee potaknuti percepcijom ekonomskih i politi\u010dkih nu\u017enosti, kako se mo\u017eemo nadati zahvaljuju\u0107i sada\u0161njom krizi. Jer lukavstvo ekonomskog uma je u me\u0111uvremenu u najmanju ruku iniciralo komunikaciju preko nacionalnih granica; ali to se mo\u017ee kondenzirati u komunikativnu mre\u017eu samo kad se nacionalne javnosti otvaraju jedne prema drugima. Transnacionalizacija ne iziskuje razli\u010dite informativne medije, nego druk\u010diju praksu postoje\u0107ih medija. Ovi potonji ne moraju samo tematizirati pitanja Evrope i baviti se njima kao takvima, nego istodobno moraju informirati o politi\u010dkim pozicijama i kontroverzijama \u0161to ih iste te teme zazivaju u drugim dr\u017eavama \u010dlanicama.<\/p>\n<p>Opasna se asimetrija razvila zbog toga \u0161to Evropsku Uniju dosad odr\u017eavaju i monopoliziraju politi\u010dke elite \u2013 asimetrija izme\u0111u demokratske participacije narod\u0101 u onome \u0161to za njih njihove vlade posti\u017eu na subjektivno udaljenoj briselskoj pozornici i ravnodu\u0161nosti, \u010dak i apatije gra\u0111ana unije u vezi s odlukama njihovog parlamenta u Strasbourgu.<\/p>\n<p>Godine 1950., u Parizu se sastalo \u0161est dr\u017eava (Francuska, Belgija, Holandija, Italija, Njema\u010dka i Luksemburg) da razmotre prijedlog evropskog plana proizvodnje ugljena i \u010delika, \u0161to je bio jedan od prvih koraka unije (foto: Keystone-France\/Gamma-Keystone via Getty Images)<\/p>\n<p>Me\u0111utim, ova opaska ne opravdava supstancijaliziranje &#8220;naroda&#8221; ili &#8220;nacije&#8221;. Karikatura nacionalnih makrosubjekata koji se zatvaraju jedni spram drugih i blokiraju svako prekograni\u010dno demokratsko formiranje volje postala je rezervatom desni\u010darskog populizma. Nakon pola stolje\u0107a radne imigracije, \u010dak ni evropske narode, obzirom na njihov sve ve\u0107i etni\u010dki, jezi\u010dki i religijski pluralizam, vi\u0161e se ne mo\u017ee smatrati kulturno homogenim entitetima.<\/p>\n<p>\u0160tovi\u0161e, internet sve granice \u010dini poroznima. Unutar golemih teritorija nacionalnih dr\u017eava, plutaju\u0107i horizont zajedni\u010dkog politi\u010dkog svijeta \u017eivota \u0161to se prote\u017ee preko \u0161irokih prostora i kompleksnih odnosa uvijek se moralo stvarati i odr\u017eavati putem masovnih medija, a on je svoj sadr\u017eaj morao stjecati kroz apstraktne tokove ideja \u0161to cirkuliraju komunikacijskim mre\u017eama gra\u0111anskog dru\u0161tva.<\/p>\n<p>Dakako, takav proces mo\u017ee ste\u0107i \u010disto upori\u0161te samo na osnovi zajedni\u010dke politi\u010dke kulture, koliko god fluidna ona bila. Ali \u0161to nacionalna stanovni\u0161tva budu vi\u0161e shva\u0107ala, i \u0161to im mediji budu vi\u0161e pomagali u tome da shvate kako duboko odluke Evropske Unije pro\u017eimlju njihove svakodnevne \u017eivote, to \u0107e ona bivati vi\u0161e zainteresirana da slu\u017ee svojim demokratskim pravima koja imaju kao dr\u017eavljanke i dr\u017eavljani Unije.<\/p>\n<p>Taj faktor upliva postao je opipljiv tokom krize eura. Nevoljko Evropsko vije\u0107e biva prisiljeno donositi odluke koje mogu imati o\u010devidnog upliva na bud\u017eete dr\u017eava \u010dlanica. Sve od 9. maja 2009., svojim odlukama o paketima mjera za spa\u0161avanje i mogu\u0107em restrukturiranju dugova, a s time i deklaracijom namjere provo\u0111enja harmonizacije na svim poljima zna\u010dajnima za konkurenciju (ekonomska i fiskalna politika, politika tr\u017ei\u0161ta rada i socijalna politika), to vije\u0107e je pre\u0161lo prag. Onkraj tog praga nastaju problemi distributivne pravednosti, jer prelazom s &#8220;negativne&#8221; na &#8220;pozitivnu&#8221; integraciju ravnote\u017ea se pomi\u010de s legitimacije outputa u legitimaciju inputa. Tako bi logika ovog razvoja implicirala i to da bi nacionalni dr\u017eavljani i dr\u017eavljanke, koje moraju prihvatiti redistribuciju teret\u0101 preko nacionalnih granica, htjele tako\u0111er u svojoj ulozi evropskih dr\u017eavljanki i dr\u017eavljana vr\u0161iti demokratski utjecaj na ono o \u010demu u pravno sivoj zoni pregovaraju ili se suglase \u0161efovi njihovih vlada.<\/p>\n<p>Umjesto da se to dogodi, vlade se upu\u0161taju u taktike odlaganja, a stanovni\u0161tva populisti\u010dki osje\u0107aj navodi na to da odbace evropski projekt kao takav. To autodestruktivno pona\u0161anje mo\u017ee se objasniti \u010dinjenicom da politi\u010dke elite i mediji nisu ba\u0161 voljni izvu\u0107i razumne zaklju\u010dke iz konstitucionalnog projekta.<\/p>\n<p>Pod pritiskom financijskih tr\u017ei\u0161ta, pro\u0161irila se svijest da se prilikom uvo\u0111enja eura zanemarilo bitan ekonomski preduvjet konstitucionalnog projekta. Analiti\u010dari se sla\u017eu u tome da Evropska Unija mo\u017ee izdr\u017eati financijske spekulacije samo ako stekne nu\u017ene sposobnosti politi\u010dkog upravljanja za djelovanje prema konvergenciji srednjoro\u010dnog ekonomskog i socijalnog razvoja dr\u017eava \u010dlanica, barem u sr\u017ei Evrope, tj. me\u0111u \u010dlanicama evropske monetarne zone.<\/p>\n<p>Svi koji u tome sudjeluju svjesni su da je ta razina &#8220;povi\u0161ene suradnje&#8221; nemogu\u0107a unutar okvira postoje\u0107ih ugovora. Zaklju\u010dak da je nu\u017ena zajedni\u010dka &#8220;ekonomska vlada&#8221; zna\u010dio bi da bi se evropska politika promicanja konkurentnosti svih privreda u eurozoni protezala daleko onkraj financijskog sektora i da bi djelovala na nacionalne bud\u017eete u cjelini, na taj na\u010din interveniraju\u0107i duboko u bud\u017eetske privilegije nacionalnih parlamenata. Ta je odavna zaka\u0161njela reforma mogu\u0107a samo daljim preno\u0161enjeem nadle\u017enosti s dr\u017eava \u010dlanica na uniju, pod uvjetom da se postoje\u0107e pravo flagrantno ne kr\u0161i.<\/p>\n<p>Izgleda da su se Angela Merkel i Nicolas Sarkozy nagodili oko nekakvog kompromisa izme\u0111u njema\u010dkog ekonomskog liberalizma i francuskog etatizma s posve druk\u010dijom nakanom. Ako ne grije\u0161im, oni \u017eele pro\u0161iriti federalizam izvr\u0161nih vlasti Lisabonskog ugovora u otvorenu me\u0111uvladinu vladavinu Evropskog vije\u0107a.<\/p>\n<p>Takav bi re\u017eim omogu\u0107io da se, bez valjane demokratske legitimacije, imperative tr\u017ei\u0161t\u0101 prenosi na nacionalne bud\u017eete. To bi zna\u010dilo i upotrebu prijetnji sankcijama te pritisak na obesna\u017eene nacionalne parlamente radi prinudnog provo\u0111enja netransparentnih i neformalnih dogovora. Na taj bi na\u010din \u0161efovi vlada preobrazili evropski projekt u njegovu suprotnost. Prva transnacionalna demokracija postala bi osobito djelotvornim (budu\u0107i da je prikriveno) ure\u0111enjem za provo\u0111enje neke vrsti postdemokratske vladavine.<\/p>\n<p>Alternativa je dosljedno dalje provoditi demokratsko pravno pripitomljavanje Evropske Unije. Op\u0107eevropska gra\u0111anska solidarnost ne mo\u017ee nastati ako socijalne razlike izme\u0111u dr\u017eava \u010dlanica postanu trajnim strukturnim zna\u010dajkama du\u017e linije rasjeda \u0161to dijeli siroma\u0161ne od bogatih nacija. Unija mora garantirati ono \u0161to Ustav Savezne Republike Njeme\u010dke naziva &#8220;uniformnost \u017eivotnog standarda&#8221;.<\/p>\n<p>Ta se &#8220;uniformnost&#8221; odnosi samo na raspon varijacija socijalnih uvjeta \u017eivota koji je jo\u0161 uvijek prihvatljiv iz perspektive distributivne pravednosti, a ne na ujedna\u010davanje kulturnih razlika. Umjesto toga, politi\u010dka integracija koju podupire socijalno blagostanje jest nu\u017ena ako nacionalna raznolikost i neusporedivo kulturno bogatstvo biotopa &#8220;stara Evropa&#8221; ima u\u017eivati bilo kakvu za\u0161titu protiv ujedna\u010davanja posred globalizacije \u0161to naglo napreduje.<\/p>\n<p><em>\u00a0(Izvadak iz knjige J\u00fcrgena Habermasa Kriza Evropske Unije: jedan odgovor (The Crisis of the European Union: A Response), koju \u0107e u aprilu objaviti Polity Press.<\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.zamirzine.net\/spip.php?article11135\">\u00a0ZaMirZINE<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.guardian.co.uk\/commentisfree\/2011\/nov\/10\/jurgen-habermas-europe-post-democratic?INTCMP=SRCH\">Guardiana<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nadnacionalno \u0161irenje gra\u0111anske solidarnosti ovisi o procesima u\u010denja koje se mo\u017ee potaknuti percepcijom ekonomskih i politi\u010dkih nu\u017enosti, kako se mo\u017eemo nadati zahvaljuju\u0107i sada\u0161njom krizi. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-69178","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/69178","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=69178"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/69178\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=69178"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=69178"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=69178"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}