Mediji zauzimaju va\u017eno mjesto i dobar su pokazatelj odnosa izme\u0111u\u00a0 nacionalnog\/kolektivnog i rodnog, dva pojma koja povezuje atribut arbitrarnosti. Pozicija \u017eene se pokazuje kao klju\u010dna za izgradnju nacionalnog identiteta i to u vi\u0161estrukom smislu kako nagla\u0161ava Nira Yuval-Davis; \u017eene zauzimaju centralno mjesto u konstrukciji i reprodukciji nacionalnog; ”biolo\u0161ki, kulturalno i simboli\u010dno”.[1]<\/a> Tijelo \u017eeno se, kroz logiku poistovje\u0107ivanja sa tijelom zajednice, uspostavlja kao mjesto odmjeravanja mu\u0161ko dominacije.<\/p>\n Teritorijaliziranje u okviru izgradnje odre\u0111enog nacionalog projekta podrazumijeva povla\u010denje precizne granice izme\u0111u ”njih” i ”nas”, pri \u010demu se konstruirana granica\u00a0 i razli\u010ditost nastoji naturalizirati, pri \u010demu toposi razgrani\u010davanja postaju elementi zemlje, tijela\u00a0 i\u00a0 krvi. U tom smislu, posebno mjesto se pridaje \u017eenama zbog njihove reproduktivne uloge; a kako se u okvir naturalizanog nacionalog jedinstva nastoji upisati i rodna razli\u010ditost, postaje jasnija ”va\u017enost \u017eenskih reproduktivnih uloga u etni\u010dkim i nacionalnim diskursima”.[2]<\/a> \u017dena zauzima poziciju one koja reproducira kulturne, nacionalne vrijednosti, i u tom smislu, njoj se pridaje va\u017enost samo kao tijelu koje ra\u0111a i koje omogu\u0107uje rast i razvoj nacije. Patrijarhalni sistem koji povezuje konstrukciju domovine sa figurom majke ra\u010duna na ”prirodnu” vezu i nastoji maskirati konstruiranost pojma nacije ili domovine. Posebnu radikalizaciju ovakvog stanja mogu\u0107e je uo\u010diti u ratnim i postratnim kontekstima, kada se tijelo \u017eene koristi kao ”tranzitni” topos; ugro\u017eena nacionalna svijest kao mjesto uto\u010di\u0161ta i stabilnog temelja nacionalnog identiteta vidi u \u017eenskom tijelu. U okviru ideologije ”nacionalne ugro\u017eenosti \u017eene se progla\u0161avaju i \u017ertvama i krivcima”. [3]<\/a> \u00a0Odnos \u017eenskog i kolektivnog mo\u017ee se odrediti, kako to isti\u010de, Yuval-Davis, na dvostruk na\u010din: s jedne strane, one \u010desto ”simboliziraju kolektivno jedinstvo, \u010dast i raison d'etre specifi\u010dnih nacionalnih i etni\u010dkih projekata, kao odlaska u rat”,\u00a0 a s druge strane, one su istovremeno i isklju\u010dene iz kolektiva i zauzimaju \u010de\u0161\u0107e ”poziciju objekta nego subjekta”.[4]<\/a><\/p>\n U jednom takvom kontekstu posebno su zanimljivi oni na\u010dini medijskog reprezentiranja \u017eene koji ustoli\u010duju i konstituiraju odre\u0111enu simboli\u010dku poziciju unutar dru\u0161tvenih odnosa. Monitoring printanih medija u Bosni i Hercegovini (2005) o zastupljenosti i na\u010dinu predstavljanja \u017eena u medijima pokazuje se da je tematska, kvantitativna, ali i jezi\u010dka podre\u0111enost \u017eena klju\u010dna karakteristika bosanskohercegova\u010dkog medijskog prostora[5]<\/a>.<\/p>\n Polaze\u0107ih od iznesenih stavova o odnosu roda i kolektiva, u nastavku rada nastojat \u0107emo prikazati kako su \u0161tampani mediji u bosanskohercegova\u010dkom kontekstu predstavili debatu koje se vodila oko najave snimanja filma pod redateljskom palicom Angeline Jolie, usredre\u0111uju\u0107i se na dvije klju\u010dne \u017eenske figure koje su se pojavile u toj debati.<\/p>\n Vijest o mogu\u0107nosti snimanja filma pod redateljstvom hollywoodske glumice Angeline Jolie u bosanskohercegova\u010dkoj javnosti je primljena na vi\u0161estruk na\u010din. Sporna ta\u010dka i mno\u0161tvo neodobravanja pojavili su se u onom trenutku kada se kao mogu\u0107i sinopsis filma pojavila pri\u010da o bo\u0161nja\u010dkoj silovanoj \u017eeni koja se zaljubljuje u srpskog vojnika, svog silovatelja. Zabrana snimanja filma na podru\u010dju Bosne i Heercegovine, koja je uslijedila nakon sastanka ministra kulture sa predstavnicima \u017eena iz udru\u017eenja ”\u017dena-\u017ertva rata”, izazvala je dvostruke reakcije. S jedne strane, nagla\u0161avala se autonomija umjetnosti, dok s druge strane, nemogu\u0107nost situacije da se bo\u0161nja\u010dka<\/em> \u017ertva zaljubi u srpskog<\/em> d\u017eelata. U toj polemici koja se odvijala uglavnom u medijskom prostoru, kao dvije klju\u010dne figure name\u0107u se figure dvije \u017eene; s jedne strane radi se o Angelini Jolie, \u017eeni koja dolazi iz stranog<\/em> konteksta, li\u010dnosti koja mo\u017ee pomo\u0107i finansijskim interesima kolektiva, dok je s druge strane figura Bakire Hase\u010di\u0107, \u017eene koja zauzima dvostruku poziciju-\u017eene \u017ertve i one koja se usudila u\u0107i u javni prostor i ugroziti interese kolektiva.<\/p>\n \u00a0 \u017dene u bh. medijima: predstavljene ili samopredstavljive?<\/strong><\/p>\n Pri\u010da o Angelini Jolie i Bosni i Hercegovini po\u010dinje u oktobru pro\u0161le godine; njen dolazak u svojstvu ambasadorice dobre volje i posjeta izbjegli\u010dkom kampu u isto\u010dnoj Bosni donose i novi projekt: snimanje filma u njenoj re\u017eiji sa tematizacijom ratnih doga\u0111anja. Dolazak holivudske dive<\/em>, kako su je svi mediji etiketirali, do\u010dekan je sa odu\u0161evljenjem<\/em> i op\u0107eprihva\u0107enim zanimanjem sve dok nije procurila<\/em> vijest o grubo prepri\u010danom sadr\u017eaju scenarija. Film, naime tematizira ljubavnu pri\u010du izme\u0111u Bo\u0161njakinje, kao \u017ertve rata, i Srbina, agresora i sudionika. Ova nominaciona relacija Bo\u0161njakinja \u2013 Srbin, otvorila je prostor interpretativnoj matrici etni\u010dkih i nacionalnih nominacija, ali i rodnih uloga koji vezu izme\u0111u pripadnice jedne etnije i nacionalne skupine, viktimolo\u0161ki supostavljaju u kolektivno tijelo nacije i domovine spram onoga koji u rodno dodijeljenim ulogama nosi mo\u0107 i kao mu\u0161karac i pripadnik kolektiviteta koji se simboli\u010dki prepoznaje kao nositelj krivice i odgovornosti. Stoga se ovaj naivni sa\u017eetak scenaristi\u010dkoga rada Angeline Jolie pokazao kao plodotvorno mjesto sukoba pomenutih strana: reakcije su prvotno odaslate iz zvani\u010dnoga udru\u017eenja \u017dena-\u017ertava rata i njihove predstavnice Bakire Hase\u010di\u0107, a odluka o poni\u0161tenju dozvole za snimanje filma uslijedila je neposredno nakon sastanka sa federalnim ministrom kulture Gavrilom Grahovcem. Ljubavna pri\u010da izme\u0111u Bo\u0161njakinje i Srbina, pro\u0161irena je elementima tragedijskoga \u010dina u kojem se silovana \u017eena zaljubi u svoga silovatelja. Reakcija \u017eena \u017ertava silovanja u proteklom ratu zasnivala se na nemogu\u0107nosti artikuliranja takvoga doga\u0111aja: istina je jedna, odnosno, nemogu\u0107e je zamisliti logor kao stvarni i simboli\u010dki topos u kojem se \u017ertva silovanja mo\u017ee zaljubiti u silovatelja. Ova, usput neprovjerena informacija, podijelila je javnost u BiH[6]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a><\/em>, ka\u017ee se u jednom od \u00a0tekstova reagiranja. Podjela reakcija javnosti mogu se posmatrati iz dva dominanta ugla. Prvi\u00a0 je napada\u010dki, i o\u0161trokritiziraju\u0107i fokus federalnog ministra i \u010dlanica udru\u017eenja rata sa Bakirom Hase\u010di\u0107 i nekolicinom kolumnista jednako zastupljenih stavova, i drugi koji je branila\u010dki nastrojen u svekolikoj za\u0161titi Angeline Jolie i svojevrsnom demoniziranju figure Bakire Hase\u010di\u0107. Medijski prostor, kao i drugi prostori u dikurzivnim poljima, reproduciraju i oblikuju forme pona\u0161anja, odr\u017eavaju heteronormativni prostor, prokazuju se naj\u010de\u0161\u0107e kao nositelji mo\u0107i fiksiraju\u0107i rodne uloge tradicionalnim mjestima, ali i politike mo\u0107i kao su\u0161tinsko polje rada. Ukoliko su \u017eene u medijima, uglavnom predstavljane<\/em> a ne samopredstavljive<\/em>, kao \u0161to pokazuje jedno od istra\u017eivanja medijskoga prostora, socio-kulturolo\u0161ki\u00a0 pozicionirane preko dominantne sociolo\u0161ke predstave kao doma\u0107ice, majke, ljubavnice, pasivne nositeljice mu\u0161koga imena, onda se i ovaj medijski slu\u010daj \u0161ireg dru\u0161tvenog zna\u010denja (kako se pisalo o istom!) prvenstveno fokusira na \u010ditanje iz ovoga patrijarhalnog modela. Postavljaju se pitanja o rodno senzibilnom jeziku medijskih natpisa, nominatumima na rodnoj osnovi, atributaciji aktera\/ica u ovom narativu i napose da li je mogu\u0107e izbje\u0107i rodnu stereotipizaciju?!<\/p>\n \u00a0Kada \u017ertva ne smije da pri\u010da?<\/strong><\/p>\n Pokazalo se da je tema ratnog silovanja u okviru bosanskohercegova\u010dkog konteksta jedna od onih tema koje su poslu\u017eile je kao pogodno polazi\u0161te za realiziranje odre\u0111enih interesa kolektiva. U nastavku teksta poku\u0161at \u0107emo ukazati kako se u okviru medijskog prostora konstruirala figura \u017eene-\u017ertve rata na primjeru predstavljanja Bakire Hase\u010di\u0107, u dvostrukom smislu i koji je preferirani vid rodnog identiteta koji (re)produciraju mediji.<\/p>\n Mo\u017ee se re\u0107i da se radi o dva tipa predstavljanja, pri \u010demu se u oba slu\u010daju pokazuje kako kolektivni diskurs prostor \u017eenskog ispunjava maskulinim projekcijama. Polarizacija privatno\/javno i po\u017eeljno smje\u0161tanje \u017eene u jednu od ovih sfera ukazuje na to kada i kako \u017eena mo\u017ee zaposjesti prostor javnog, a kada mora ostati u prostoru privatnog. Tako imamo da je, s jedna strane, ova \u017eena predstavljena kao \u017ertva, majka, Bo\u0161njakinja, ona \u010dija pri\u010da mora biti za\u0161ti\u0107ena od strane kolektiviteta i u tom smislu, njoj je dozvoljen ulazak u prostor javnog, ali samo kao onoj koja reproducira maskulini govor.\u00a0 To podcrtava stav da odre\u0111eni broj \u017eena koje su osvojile medijski prostor za sebe pojavljuje u ulogama promotorki maskulinog vida politi\u010dkog anga\u017emana \u0161to potvr\u0111uje tezu kako ”politi\u010dka emancipacija \u017eena ulijeva stvarni strah u kosti balkanskim mu\u0161karcima, a ne slika obrazovane, emancipirane \u017eene” budu\u0107i da obrazovana i emancipirana \u017eena mo\u017ee i dalje ”sasvim lijepo podr\u017eavati va\u017ee\u0107u normu mu\u0161kosti i primjereno igrati ulogu supruge i majke”. [7]<\/a><\/p>\n Medjutim, s druge strane, pokazuje se da njen upliv u konstrukciju op\u0107ih i javnih narativa mo\u017ee istovremeno i na\u0161koditi kolektivitetu. U ovom slu\u010daju viktimolo\u0161ki status jedne etnije poljuljan je njenim novim tranzicijskim interesima (kulturnim, finansijskim i sl.) U jednom takvom kontekstu, figura \u017eene koja javno iznosti svoju pri\u010du i koja poku\u0161ava biti ona koja odlu\u010duje o odre\u0111enim javnim interesima, mora biti denuncirana, \u0161to se u okviru medijskog diskursa mo\u017ee vidjeti kroz stigmatiziranje li\u010dnosti Bakire Hase\u010di\u0107 i dovo\u0111enje po znak pitanje njeno pravo nad pri\u010dom<\/em>. Takvu politiku mogu\u0107e je uo\u010diti iz naslova novinskih \u010dlanaka kao \u0161to su:<\/p>\n \u2018\u2019Kako su Gavrilo i Bakira otjerali Angelinu Jolie\u2019\u2019;<\/p>\n \u2018\u2019Kako su \u017deljko, Bakira i Gavro \u2018\u2019stopirali\u2019\u2019 Angelinu\u2019\u2019<\/p>\n \u2018\u2019Trgovanje emocijom \u017ertve\u2019\u2019\u2026<\/p>\n U tekstu pod naslovom \u2018\u2019Trgovanje emocijom \u017ertve\u2019\u2019[8]<\/a> Belma Be\u0107irba\u0161i\u0107 analizira na\u010din na koji Bakira Hase\u010di\u0107 dobila pravo da postane jedina zastupnica pri\u010de o \u017ertvama ratnog silovanja. Ona ukazuje na njene veze sa vladaju\u0107om politi\u010dkom elitom, pa se tako isti\u010de da je Bakira Hase\u010di\u0107 bila ona koja je, izme\u0111u ostalog, \u2018\u2019aprilski paket obarala zajedno sa predsjednikom stranke za BiH\u2019\u2019. Autorica dalje nagla\u0161ava kako je u ovoj pri\u010di \u2018\u2019najtragi\u010dnije to \u0161to ta sveprisutnost i galama obesmi\u0161ljava i desakralizira intimnost traumati\u010dnih ispovijesti\u2019\u2019.\u00a0 Isti\u010de se da je Bakira Hase\u010di\u0107 \u2018\u2019halapljivo\u2019\u2019 zauzela medijski prostor, zauzimaju\u0107i \u2018\u2019monopolisti\u010dku poziciju\u2019\u2019.<\/p>\n Tekst magazina \u2018\u2019Dnevni list\u2019\u2019 donosi osvrt na ovu polemiku pod naslovom \u2018\u2019Kako su Gavrilo i Bakira otjerali Angelinu\u2019\u2019[9]<\/a>, gdje se, izme\u0111u ostalog, navode stavovi poznatih bosanskohercegova\u010dkih filmskih radnika (Dino Mustafi\u0107, Sulejman Kupusovi\u0107, Haris Pa\u0161ovi\u0107\u2026) o \u0161teti koja se \u2018\u2019nama\u2019\u2019 nanosi odlukog Federalnog ministra G. Grahovca. Na jednom mjestu u tekstu navodi se stav redatelja Sulejmana Kupusovi\u0107a koji ka\u017ee da je \u2018\u2019ministar poslu\u0161ao nepismene \u017eene\u2019\u2019 \u010dime je \u2018\u2019napravio kardinalnu glupost od koje svi imaju \u0161tete\u2019\u2019.<\/p>\n Sead Fetahagi\u0107 u tekstu pod naslovom ”Simboli nazatka”[10]<\/a> pi\u0161e: ”Kako mo\u017ee primitivna i anonimna osoba da koristi demokratiju, najbolje govori primjer Bakire Hase\u010di\u0107. Po\u0161to joj nije dovoljno da hapa lovu u ime srebreni\u010dkih \u017ertava, prebacila se na filmsku kritiku. Tako je o\u0161tro kritikovala film Angeline Jolie, koji se tek snima, prikazuju\u0107i svu bijedu svoje uobrazilje.<\/p>\n Slobodna Bosna donosi i pri\u010du pod naslovom \u2018\u2019Ljubav Srbina i Bo\u0161njakinje u paklu isto\u010dne Bosne\u2019\u2019 u kojoj se navodi da je bilo slu\u010dajeva spa\u0161avanja Bo\u0161njakinja od strane Srba i da su takve pri\u010de mogu\u0107e. Tekst se uspostavlja i kao svojevrsna poruka Bakiri Hase\u010di\u0107 da ne mo\u017ee imati pravo vlasni\u0161tva nad pri\u010dom (\u010dak i jedan od podnaslova u tekstu je: \u2018\u2019Poruka Bakiri Hase\u010di\u0107: Nisu svi srpski vojnici bili zlo\u010dinci, neki su i\u00a0 pomogli Bo\u0161njakinjama da se spase\u2019\u2019).<\/p>\n U nekoliko izdvojenih citata iz dominantnih \u0161tampanih medija uo\u010dava se stigmatiziranje \u017eene koja je odlu\u010dila da svoja traumati\u010dna iskustva pretvori u javni izri\u010daj. Ono \u0161to je problemati\u010dno u ovom slu\u010daju nije to \u0161to se kritikuju njeni stavovi, nego prije to \u0161to joj se i ne dozvoljava ulazak u javni prostor. Medijski diskurs ovakav represivni karakter i stigmatizaciju pokazuje kroz oduzimanje legitimiteta i kommpetencija sugeriraju\u0107i da bi njena pri\u010da trebala da ostane u privatnom prostoru.<\/p>\n \u00a0 Lijepa mirotvorka: spasiteljica nacionalnog interesa?<\/strong><\/p>\n Dakle, Angelina se pozicionira spram Bakire.\u00a0 Ukoliko bi mogli zanemariti sve druge elemente i sadr\u017eaje medijskih tekstova, njihova suprotstavljenost bi bila i ovakva: demoniziranost lika Angeline, ali i lika Bakire, i dvostruka viktimolo\u0161ka figura Bakire spram spasiteljske uloge An\u0111eline koja se u procesu analiziranja slu\u010daja predstavlja kao \u017ertvena figura institucionalnih i uobi\u010dajeno kulturolo\u0161kih zakonitosti. \u017dene se medijski predstavljaju ili anonimno ili, rje\u0111e, preko svojih, profesionalnih anga\u017emana i vrijednosti. Angelina je, dakako, holivudska diva, mirotvorka, humanitarka, predstavnica UN-a, izvan ovog konteksta, naj\u010de\u0161\u0107e je prepoznata kao majka \u0161estero djece, i u odre\u0111enoj povla\u0161tenoj poziciji, ona je autonomna jer njena rodna uloga medijski nije nominaciono zamagljena ili pre\u0161u\u0107ena, pa i socio-kulturolo\u0161ki prepoznatljiva kao supruga poznatog glumca. Kao takva, ona je strogo prezentirana kao \u017eena koja se stereotipno smje\u0161ta u fokus zapadnih vrijednosti, slavna i utjecajna, atribuciono postaje simboli\u010dkom figurom prezentiranja dobrog imid\u017ea BiH-a, njena se ranjivost i razo\u010darenje ovom odlukom prokazuju i emancipatorskim gestama, pa napose i osobinama, ove slavne glumice. Spram nje, stoji primitivna i nepismena[11]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a><\/em> \u017eena, ona kojoj se svjesno dodjeljuju stereotipizirani rodni momenti, \u0161to je u tekstu o silovanju u BiH pokazala Dubravka \u017darkov.[12]<\/a> Njoj, kao \u017ertvi, svjesno se oduzima glas i negira pravo javnog istupa. Tako argumenti za poni\u0161tavanjem ministrove odluke, uglavnom, cijelu situaciju svode na plo\u0161nost argumentacije o propu\u0161tenoj \u0161ansi da se BiH predstavi u pozitivnom svjetlu, dobrom imid\u017eu, ili da se pak napuni bud\u017eet iz milionski vrijednog projekta: Pokazali smo provincijalnost i odsustvo smisla za biznis<\/em> (Dino Mustafi\u0107)<\/sup>[13]<\/sup><\/a>. Izostavljaju\u0107i ovoga puta razloge zbog kojih se osu\u0111uje Bakira Hase\u010di\u0107, ili pak brani, ova se odluka ponovno tematizira kroz prizmu propu\u0161tene \u0161anse, jer je odluka\u00a0 jo\u0161 jednom u svijet poslala poruku da kod nas ne prolaze tek tako multietni\u010dnost, druk\u010dije mi\u0161ljenje i uspjeh,<\/em> te da su elementarna autorska prava u BiH naru\u0161ena[14]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a><\/em>. Filmski radnici, ali i drugi umjetnici najvi\u0161e su se okrenuli argumentu prava na slobodu izra\u017eavanja, a ova cenzura direktno zadire u samu sr\u017e umjetni\u010dke slobode izra\u017eavanja. Ona koristi umjetni\u010dku slobodu,<\/em><\/sup>[15]<\/sup><\/a> zvani\u010dni je stav i UN-a. Ili pak: Postoji puno definicija filmskog scenarija, pa nije krivo re\u0107i i da je to, zapravo, uputstvo za pri\u010danje pri\u010de. Dok se ne ekranizira, scenario nije umjetni\u010dko djelo, onoliko koliko nije ni garancija kvalitete filma: od lo\u0161eg scenarija se ne mo\u017ee napraviti dobar film, dok se od dobrog teksta mo\u017ee napraviti lo\u0161 film.[16]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a> <\/em>Oduzimanjem prava na govor \u017ertvama ponovno se reproducira uvrije\u017eena patrijarhalna norma, \u017ertva silovanja zadr\u017eava pasivizirani status, ona kao postraumatizirani subjekt osim \u0161to treba da predstavi kolektivno tijelo nacionalnog identiteta Bo\u0161njaka kao kolektivno silovano tijelo, treba da stidno \u0161uti i ne neguduje u sopstvenoj potrazi za istinom. Naravno, da je rije\u010d o ma\u010du sa dvije o\u0161trice. Angelina se kao umjetnica, po jednako opresivnoj matrici prezentira kao nezavisna umjetnica, glumica, a sada i scenaristica i re\u017eiserka: Pisala je scenarij no\u0107u kad bi djeca zaspala, mijenjala naslov da se skupi bud\u017eet, birala sama glumce, a sad se, samo dva mjeseca uo\u010di premijere svog redateljskog prvijenca \u2018\u2019U zemlji krvi i meda\u2019\u2019, filma \u010dija se radnja odvija za vrijeme posljednjeg rata u BiH, osje\u0107a ranjivom kao nikad prije<\/em>.<\/sup>[17]<\/sup><\/a>\u00a0 Angelinina emancipovana figura suprotno od primitivne figure nepismene Bakire[18]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a><\/em> osim \u0161to je emancipatorski subjekt izvanjskoga kulturolo\u0161koga na\u010dela, smije <\/em>da govori i osjeti se ranjivom<\/em>. Za\u0161to je onda Bakira demonizovana i grubo li\u0161ena svoje traumatirina ranjive figure. Fe\u0111a \u0160tukan (glumac\u00a0 u filmu U zemlji krvi i meda<\/em>) u pismu podr\u0161ke Angelini tako\u0111er isti\u010de ovu emocionalnu stranu Angeline, \u0161to u svojevrsnoj anticipaciji drugih vrijednosih okvira mo\u017ee biti promatrano kao nesvjesni \u010din u\u010ditavanja patrijarhalnog emocionalnog elementa \u017eenama. <\/strong>Zabrana snimanja filma se temelji na neprovjerenim glasinama,<\/em>\u00a0 a pomenuti glumac ovo vidi kao spremanje lin\u010da na An\u0111elinu. Vidio sam da je postala tu\u017ena i izgubljena. Onakva kakvu je nikad ne mo\u017eete vidjeti. Tu\u017ena jer joj upravo oni zbog kojih snima ovaj film zabijaju no\u017e u le\u0111a.[19]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a><\/em><\/p>\n Figura ranjivosti jedna je od najdominantnijih elemenata tih struktura: stoga je silovanje, kao \u010din ranjivanja \u017eenskoga subjekta uzet kao nemogu\u0107i element u pokretanju ljubavi izme\u0111u dvoje mladih. No, ponovno se vratimo na analizu zemlje kao toposu koji se simboli\u010dki u balkanskim kulturama, posebice u posljednjim ratovima prezentira preko \u017eenskih elemenata: majka je domovina<\/em>, a domovina je \u017eenski subjekt, izjedna\u010davaju\u0107i ova dva elementa po na\u010delima ranjivosti,\u00a0 pohod Drugih<\/em>, njihovih<\/em> vojnika, na na\u0161u domovinu<\/em> jednak je simboli\u010dnom \u010dinu silovanja \u017eenskoga tijela. Stoga, stvarno silovanje \u017eene, nadrasta prvotnu kategoriju traumatiziranosti i ne mo\u017ee razviti ovu strukturu u kojoj se dva kolektiviteta zaljubljuju. \u00a0 Angelina je uputila pismo u kojem tra\u017ei razgovor sa \u017eenama \u017ertavama<\/em> rata, njena nakana nije iskriviti istinu<\/em>: Nadam se da ljudi ne\u0107e suditi o filmu dok ga ne vide. Odabrala sam ovaj film raditi na ovim prostorima i smjestiti ga u ovo povijesno razdoblje kako bih podsjetila ljude na ono \u0161to se dogodilo ne tako davno i ukazala na \u017ertve koje su pre\u017eivjele rat\u201d, poru\u010dila je Jolie.[20]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a><\/em><\/p>\n No, nemogu\u0107nost da se odgovori ovom otvorenom pozivu na razgovor\u00a0 implicira slijede\u0107e argumente koje Bakira u svome pismu An\u0111elini poru\u010duje: Hase\u010di\u0107 je istakla da ih je An\u0111elina ovim filmom oblatila i ponizila. Poni\u017eenje \u017ertava U scenariju smo mi, \u017ertve, prikazane na na\u010din kao da smo dobrovoljno pristajale na silovanje. Naravno da \u0107emo bojkotirati film. An\u0111elina nam je nanijela ogromnu bol i vratila nas u 1992. godinu. Van pameti je da se \u017ertva zaljubi u svog d\u017eelata.[21]<\/sup><\/strong><\/sup><\/a><\/em> Ponovno se propituje pravo na pri\u010danje pri\u010de: Ona (Bakira Hase\u010di\u0107, op.a.) ka\u017ee da njeno udru\u017eenje i dalje insistira na tome da ih Jolie li\u010dno uvjeri da njen film ne\u0107e biti uvredljiv za \u017ertve. U protivnom, ka\u017ee ona, njeno udru\u017eenje bi moglo da snimi film o \u017eivotu Angeline Jolie<\/em>.<\/sup>[22]<\/sup><\/a> Ponovno je u fokusu podjela na javno i intimnu ispovijest i politizacija prava na pri\u010danje tu\u0111ih i vlastitih pri\u010da: \u017ertve silovanja izjedna\u010davanjem silovanja i glumi\u010dinog privatnog \u017eivota poru\u010duju da progovaraju uvrije\u017eenim kolektivnim glasom nacije koja pri\u010de ranjivih subjekata<\/em> \u017eeli u\u010diniti privatnom, a ne javnom stvari. Tako u performativnom \u010dinu \u017ertve zlo\u010dina postaju \u017ertve vlastite nacije, ili mu\u0161ke hegemonijalne prakse. No, iako se An\u0111elina predstavlja po\u017eeljnijim rodnim modelom, u ostra\u0161\u0107enim porukama podr\u0161ke koje se proma\u0161ile samu su\u0161tinu zabrane i dozvole, ne promi\u010de i to da se i ona predstavi preko epiteta najljep\u0161e \u017eene svijeta, Sulejman Kupusovi\u0107 Grahovcu poru\u010duje slijede\u0107e: Grahovac je poseban slu\u010daj jer se on prekrasno provodio na ra\u010dun filma po Cannesu, Berlinu i Veneciji i \u010dudi me da nije osjetio \u0161ansu da na ovaj na\u010din do\u0111e do najljep\u0161e \u017eene svijeta. [23]<\/sup><\/span><\/strong><\/sup><\/a><\/span><\/em> (podvukle autorice)<\/p>\n Film je snimljen, jednim dijelom u Budimpe\u0161ti, a u me\u0111uvremenu je i BiH ponovno prepoznala svoju \u0161ansu da popravi imid\u017e dobre zemlje multietni\u010dkog karaktera<\/em> u kojoj je mogu\u0107e snimiti film o ljubavi izme\u0111u Bo\u0161njakinje Lejle i Srbina Danijela. U nakani da se poka\u017ee da je ova pri\u010da mogu\u0107a mnogi su\u00a0 novinari iskopavali arhivske pri\u010de o sli\u010dnim slu\u010dajevima<\/sup>[24]<\/sup><\/a>, ili krenuli u potragu za novim. Je li sporno mjesto silovanja kao konstrukt njihove ljubavi usitinu dio filma ili ne, pitanje je koje je i pokrenulo ou polemiku ali\u00a0 i dovelo do analize medijskoga sadr\u017eaja. Sporna polemika nije samo otvorila pitanje o umjetni\u010dkoj slobodi, nego je u \u017ei\u017eu analize ponovo aktualiziralo sje\u0107anje i konstrukciju ratnih zlo\u010dina, preraspodijelilo mo\u0107 govora u okviru javnog i privatnog, ali nadasve rodnog momenta pri\u010de. Ko govori \u0161to je prihvatljivo i u ime koga (se) govori?!<\/p>\n \u00a0V. Ozbiljni mu\u0161karci i revijalne \u017eene<\/strong><\/p>\n Instrumentalizacija \u017eenskog se ne de\u0161ava samo u okviru onih kolektiva koji se mogu ozna\u010diti kao izrazito patrijarhalni, onih koji njeguju kult nacije, \u010dasti, domovine. Primjer medijskog predstavljanja klju\u010dnih \u017eenskih figura iz pri\u010de o snimanju filma o ratnim silovanjima\u00a0 (Bakire Hase\u010di\u0107 i Angeline Jolie) u okviru bosanskohercegova\u010dke \u0161tampe\u00a0 ukazuje na na stalno iskori\u0161tavanje \u017eenskog tijela od strane kolektiva i tranzicijskog dopisivanja uloge \u017eene u dru\u0161tvu. Ne mo\u017ee se re\u0107i da mu\u0161karci ostaju isklju\u010deni iz procesa obilje\u017eavanja i nasilnog pozicioniranja, me\u0111utim, iz naslje\u0111a tradicionalnog dru\u0161tvenog ugovora[25]<\/a> podjela na privatnu i javnu sferu ima nagla\u0161enu rodnu obojenost, tako da se pozicija mo\u0107i koja omogu\u0107ava pojedinki da do\u0111e na mjesto subjekta imenovanja i teritorijaliziranja namjenjuje prije svega mu\u0161karcima, dok s druge strane, \u017eene zauzimaju pasivno mjesto imenovane. Takvu spolnu raspodjelu mediji ne samo da odr\u017eavaju, nego i dodatno podcrtavaju i reproduciraju ppostoje\u0107e rodne stereotipe kroz sistem dodjeljivanja po\u017eeljnih dru\u0161tvenih uloga. ”U bh. dnevnim novinama \u017eene su rijetko glavni izvor informacija. Rezultati pokazuju da analizirane dnevne novine konstrui\u0161u svijet u kojem su relevantnost, kompetencija i autoritet mu\u0161kog roda, a ti\u0161ina \u2013 \u017eenskog. \u017denski glasovi su \u201cuti\u0161ani\u201d, rijetko predstavljaju autoritativan ili ekspertan glas. Oni se dr\u017ee u pozadini pri\u010de i kao takvi \u010dine pasivnijim u odnosu na glasove mu\u0161kih aktera\u2019\u2019, nagla\u0161ava Adla Isanovi\u0107.\u00a0 \u017denama se dodjeljuju uloge koje se kompatibilne sa interesima kolektiva. To dobro pokazuje primjer koji je predstavljen u ovom tekstu; \u017eene mogu biti ili glasne zabavlja\u010dice ili uti\u0161ane doma\u0107ice, \u0161to jo\u0161 jednom potvr\u0111uje tezu da je \u201clice ozbiljne \u0161tampe mu\u0161ko, a tijelo revijalne \u017eensko\u201d. [26]<\/a><\/p>\n * Esej je pisan u sklopu u\u010de\u0161\u0107a na 4. Post-jugoslavenskoj Mirovnoj akademiji.<\/a> Esej je s kursa \u201cMediji i sje\u0107anje\u201d<\/span><\/p>\n Literatura:<\/em><\/p>\n Isanovi\u0107, Adla. ”Mediji u slu\u017ebi stereotipa: uti\u0161ani \u017eenski glasovi”, URL: http:\/\/www.pulsdemokratije.ba\/index.php?id=260&l=bs<\/a> (pristupljeno 20.11.2011.)<\/em><\/p>\n Milivojevi\u0107, Snje\u017eana, “\u017dene i mediji: Strategije isklju\u010divanja” u: Genero (posebno izdanje “\u017dene i mediji”), Centar za \u017eenske studije, Beograd, 2004, str. 11-24.<\/em><\/p>\n Moranjak-Bambura\u0107, Nirman (2006) Nepodno\u0161lljiva lako\u0107a stereotipa”, u: Moranjak-Bambura\u0107, N .,Jusi\u0107, T., Isanovi\u0107, A. (ur.).\u00a0 Stereotipizacija: predstavljanje \u017eena u \u0161tampanim medijima u jugoisto\u010dnoj Evropi. Sarajevo: Mediacentar.\u00a0<\/em><\/p>\n Pateman, Carole (1998) \u017denski nered: demokracija, feminizam i politi\u010dka teorija. Zagreb: \u017eenska infoteka.<\/em><\/p>\n Salecl, Renata (2002) Protiv ravnodu\u0161nosti. Zagreb: Arkzin.<\/em><\/p>\n \u017darkov, Dubravka.\u00a0 ” Ratna silovanja u Bosni, o mu\u0161kosti \u017eenskosti i mo\u0107i identiteta \u017ertve silovanja”. URL: http:\/\/www.womenngo.org.rs\/ublikacije-azc\/femsveske\/FS_S9\/ZARKOV.htm<\/a> (pristupljei 20.11.2011.)<\/strong><\/em><\/p>\n Yuval-Davis, Nira (2001) ”Nationalism, Feminism and Gender Relations”, u: J. Hutchinson & M. Guibernau (ur.), Understanding Nationalism, Polity Press,\u00a0 120-141.<\/em><\/p>\n Yuval-Davis, Nira (2003) ”Nationalist projects and gender relations”. Nar. Umjetnost 40\/41 (9-36)<\/em><\/p>\n \u00a0\u00a0\u00a0 Kori\u0161teni novinski \u010dlanci:<\/em><\/strong><\/p>\n Kako su Bakira i Gavrilo otjerali Angelinu Jolie, Vanja Bjelica-\u010cabrilo, DNEVNI LIST<\/a>, br.3338, \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0str.08, 21\/11\/2010<\/em><\/p>\n Film An\u0111eline \u0110oli ne govori o Admiri Ismi\u0107 i Bo\u0161ku Brki\u0107u, A. Grabovac, DNEVNI AVAZ, br.5430, str.23, 16\/10\/2010<\/em><\/p>\n Prestanite da mrzite, po\u010dnite da volite, Fe\u0111a \u0160tukan,\u00a0 <\/strong>DNEVNI AVAZ<\/a>, br.5430, str.14, 16\/10\/2010<\/em><\/p>\n Nemojte suditi o filmu dok ga ne vidite, Vanja Bjelica \u010cabrilo,\u00a0 DNEVNI LIST<\/a>, br.3302, str.09, 16\/10\/2010<\/em><\/p>\n Ljubav nakon silovanja??, L.S.R<\/a> A.GR<\/a>, DNEVNI AVAZ<\/a>, br.5427, str.25, 13\/10\/2010<\/em><\/p>\n Angelina Jolie podijelila BiH, OBSERVER,\u00a0 OSLOBO\u0110ENJE , br.22.928, str.10, 25\/10\/2010,<\/em><\/p>\n Ne osu\u0111ujte me unaprijed, E. Kamenica, Oslobo\u0111enje, br.22.912, str.64, 09\/10\/2010<\/em><\/p>\n DNEVNI LIST<\/a>, br.3351, str.58, 04\/12\/2010<\/em><\/p>\n Koga sada voli Angelina Jolie, Emir Imamovi\u0107, DANI, <\/strong>br.697, str.38, 22\/10\/2010<\/em><\/p>\n Scenarij \u2018\u2019U zemlji krvi i meda\u2019\u2019 pisala sam no\u0107u, u tajnosti, DNEVNI LIST<\/a>, br.3642, str.61, 21\/09\/2011<\/em><\/p>\n Simboli nazatka, Sead Fetahagi\u0107, Slobodna Bosna, br.726, str.80, 14\/10\/2010<\/em><\/p>\n Ljubav Srbina i Bo\u0161njakinje u paklu isto\u010dne Bosne, Maja Radevi\u0107, Slobodna Bosna, br. 728, str.58.\u00a0 28\/10\/2010<\/em><\/p>\n Trgovanje emocijom \u017ertve, Belma Be\u0107irba\u0161i\u0107 , Magazin Dani,\u00a0 br.697, str.30, 22\/10\/2010<\/em><\/p>\n [1]<\/a> Nira Yuval-Davis, ”Nationalism, Feminism and Gender Relations”, u: J. Hutchinson & M. Guibernau (ur.), Understanding Nationalism (Polity Press,\u00a0 120-141, 2001), 121.<\/em><\/p>\n<\/div>\n [2]<\/a>Yuval-Davis, Nira (2003) ”Nationalist projects and gender relations”. Nar. Umjetnost 40\/41 (9-36), 12.<\/em><\/p>\n<\/div>\n [3]<\/a>Salecl, Renata (2002) Protiv ravnodu\u0161nosti. Zagreb: Arkzin. 42.<\/em><\/p>\n<\/div>\n [4]<\/a> Ibid, 19.<\/em><\/p>\n<\/div>\n [5]<\/a>Kao osnovne karakteristike pojavnosti \u017eena u bosanskohercegova\u010dkim printanim medijima, ovo istra\u017eivanje je ukazuje da su: \u017eene marginalizirane u medijima i u pogledu zastupljenosti ali i tematski; \u017eene se, sa izuzetkom jednog lista, ne oslovljavaju rodno korektno; mediji tretiraju vi\u0161e \u017eene kao transmitore ne\u010dijeg mi\u0161ljena nego protagonistice koje imaju osobno stav o temi koja se obra\u0111uje; mediji nisu senzibilni na \u017eenska pitanja i dostignu\u0107a \u017eena; mediji reproduciraju patrijarhalno obojeni model \u017eene u dru\u0161tvu; na\u010din oslikavanja \u017eene je skoro identi\u010dan u svim medijima, \u0161to zna\u010di da predstavlja dominantnu karakteristiku zajednice.\u00a0<\/em><\/p>\n<\/div>\n [6]<\/a>Angelina Jolie podijelila BiH, OBSERVER,\u00a0 OSLOBO\u0110ENJE<\/a>, br.22.928, str.10, 25\/10\/2010<\/em><\/p>\n<\/div>\n [7]<\/a> \u00a0Moranjak-Bambura\u0107, Nirman (2006) Nepodno\u0161lljiva lako\u0107a stereotipa”, u: Moranjak-Bambura\u0107, N .,Jusi\u0107, T., Isanovi\u0107, A. (ur.).\u00a0 Stereotipizacija: predstavljanje \u017eena u \u0161tampanim medijima u jugoisto\u010dnoj Evropi. Sarajevo: Mediacentar., 17.<\/em><\/p>\n<\/div>\n [8]<\/a> Trgovanje emocijom \u017ertve, Belma Be\u0107irba\u0161i\u0107 , Magazin Dani,\u00a0 br.697, str.30, 22\/10\/2010<\/em><\/p>\n<\/div>\n [9]<\/a> Kako su Bakira i Gavrilo otjerali Angelinu Jolie, Vanja Bjelica-\u010cabrilo, DNEVNI LIST<\/a>, br.3338, str.08, 21\/11\/2010.<\/em><\/p>\n<\/div>\n![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/Bakira-Hase%C4%8Di%C4%87.jpg\" "\\"Bakira")
<\/a>Politi\u010dka emancipacija \u017eena u okviru bosanskohercegova\u010dke tranzicijske stvarnosti nai\u0161la je na veliki otpor, o \u010demu svjedo\u010di prisutnost procesa repatrijarhalizacije, naturaliziranja dodijeljenih rodnih uloga i sli\u010dno. \u00a0\u00a0U procesu dodijeljivanja rodnih uloga\u00a0 i ja\u010danja patrijarhalne matrice koja je ugra\u0111ena u nacionalni kod posebnu ulogu zauzimaju mediji, kao prenosnici, ali i generatori konstrukcije \u017eenske rodnosti. Na\u010din predstavljanja u medijima neizbje\u017eno se ve\u017ee za odre\u0111ena zna\u010denja, a procesima stereotipizacije i markiranjem odre\u0111enih zna\u010denjskih kodova, mediji postaju sna\u017ean izvor oblikovanja novih modusa rodnosti. Ne samo prezentiraju\u0107i, nego i oblikuju\u0107i po\u017eeljan oblik rodnog identiteta pojedinke, medijski diskurs postaje pogodan prostor za kriti\u010dku analizu rodnih pozicija u odre\u0111enom dru\u0161tvenom kontekstu.\u00a0![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/Angellina-D%C5%BEoli.jpg\" "\\"Angellina")
<\/a><\/p>\n