{"id":68733,"date":"2011-11-30T10:09:19","date_gmt":"2011-11-30T09:09:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=68733"},"modified":"2011-11-30T10:09:19","modified_gmt":"2011-11-30T09:09:19","slug":"tomica-i-prijatelji-ili-oda-manjem-zlu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/30\/tomica-i-prijatelji-ili-oda-manjem-zlu\/","title":{"rendered":"Tomica i prijatelji ili oda manjem zlu"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/mb.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-thumbnail wp-image-68734\" title=\"mb\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/mb-150x150.jpg\" alt=\"\" width=\"150\" height=\"150\" srcset=\"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/mb-150x150.jpg 150w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/mb-144x144.jpg 144w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/mb-50x50.jpg 50w, https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/mb-70x70.jpg 70w\" sizes=\"(max-width: 150px) 100vw, 150px\" \/><\/a>Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/p>\n<p>Kad \u010dovjek u desetak-petnaest dana omrkne i osvane u tri-\u010detiri postjugoslovenske dr\u017eavice, ne samo u njihovim glavnim i najve\u0107im gradovima nego i u ponekom u unutra\u0161njosti, neki utisci, vrlo konkretni, vizuelni i auditivni, stvore savr\u0161enu pozadinu za melanholi\u010dno-politi\u010dke refleksije. Neke stvari su, recimo, iste bez obzira na visinu prosje\u010dnog li\u010dnog dohotka, BDP po glavi stanovnika, blizinu ili udaljenost od Evropske unije. I ne mislim tu (samo) na mentalitet. Mislim na &#8220;firme&#8221;, na natpise na glavnim ulicama. Austrijske i talijanske banke i osiguranja, njema\u010dke prodavnice jeftine kozmetike, \u0161panske trgovine \u017eenskom odje\u0107om (mislim, brend je \u0161panski, a krpice se, naravno, \u0161iju u Kini ili Vijetnamu). Pone\u0161to sli\u010dan utisak sti\u010de\u0161 i kad onako polubezvoljno krene\u0161 da &#8220;lista\u0161&#8221; kanale na kablovskoj televiziji, bilo u vlastitom stanu, bilo u hotelskoj sobi. Idealno vrijeme za polubezvoljno prebiranje po daljinskom upravlja\u010du je jutro. Tad \u0107e\u0161 na nekoliko \u0161to bosanskih, \u0161to hrvatskih, \u0161to srpskih kanala nai\u0107i na isti dje\u010diji program, ali ne na Branka Kockicu, Nedjeljni zabavnik ili Profesora Baltazara, nego na britansku animiranu seriju &#8220;Thomas &amp; Friends&#8221; o nekakvim antropomorfnim vozovima-vlakovima, seriju koja se na svim ovda\u0161njim televizijama, \u010dini mi se, zove jednako: &#8220;Tomica i prijatelji&#8221;.<\/p>\n<p>Aktuelno preslagavanje politi\u010dke scene u takozvanom regionu, pra\u0107eno, naravno, i razli\u010ditim preslagavanjima u medijsko-javnoj sferi tako\u0111er se de\u0161ava u znaku fraze &#8220;Tomica i prijatelji&#8221;. U tom smislu je naro\u010dito indikativan bio pro\u0161losedmi\u010dni skoro ljubavni susret Mile \u0110ukanovi\u0107a i Tomislava Nikoli\u0107a, pra\u0107enog neizostavnim Aleksandrom Vu\u010di\u0107em. Bilo je skoro dirljivo gledati kako se Milo\u0161evi\u0107evi i \u0160e\u0161eljevi najdra\u017ei u\u010denici me\u0111usobno vole i po\u0161tuju. Pa ka\u017ee Nikoli\u0107 kako priznanje Kosova nije problem, a \u0110ukanovi\u0107 uzvra\u0107a kako je Nikoli\u0107ev SNS veoma relevantan politi\u010dki subjekt u Srbiji; pa ka\u017ee Nikoli\u0107 kako po\u0161tuje snagu \u0110ukanovi\u0107evog DPS-a jer nije lako uzastopce pobje\u0111ivati na izborima, a \u0110ukanovi\u0107 uzvra\u0107a obe\u0107anjima o me\u0111upartijskoj saradnji; pa veli \u0110ukanovi\u0107 da odnosi Srbije i Crne Gore nijesu kakvi bi trebali da budu, a Nikoli\u0107 uzvra\u0107a kako je \u0110ukanovi\u0107 nesumnjivo u pravu. I sve u tom stilu. De\u017eurni kriti\u010dki intelektualci, moralisti i ostali sinekurci sa dugog lijevog fronta, rutinski natmureni i zabrinuti zbog aveti neoliberalizma, pozdravljaju, reklo bi se, ovo pribli\u017eavanje, kao i ono skora\u0161nje Nikoli\u0107a i Zukorli\u0107a. Tomica je, vidimo,\u00a0 zaista u ofanzivi.<\/p>\n<p>Nikoli\u0107evo politi\u010dko ljubovanje sa Zukorli\u0107em i \u0110ukanovi\u0107em iz sarajevske perspektive nedvosmisleno ukazuje da bi najpo\u017eeljniji njegov politi\u010dki partner ovdje mogao biti onaj koji ve\u0107 na svaki mogu\u0107i na\u010din prijateljuje i sa Zukorli\u0107em i sa \u0110ukanovi\u0107em, daju\u0107i im stoprocentnu medijsku i ko-zna-kakvu-jo\u0161 podr\u0161ku &#8211; Fahrudin Radon\u010di\u0107, dakle. U tom smislu postaje jasno da Avazovo potpuno histeri\u010dno harangiranje Stranke demokratske akcije i svih njenih istaknutijih kadrova kojima se kao najve\u0107i mogu\u0107i grijeh fakturi\u0161e svaki poku\u0161aj normalizacije politi\u010dkih odnosa sa Srbijom i tamo\u0161njom vla\u0161\u0107u koju predvodi Tadi\u0107eva Demokratska stranka ima ne samo lokalni bosanskohercegova\u010dki nego i specifi\u010dan &#8220;regionalni&#8221; kontekst. SBB-avazovsko \u0161lihtanje SDP-u BiH vrlo je providan poku\u0161aj da se istiskanjem SDA postane manjinski partner SDP-u, pa makar (privremeno?) to partnerstvo podrazumijevalo i samo skup\u0161tinsku podr\u0161ku bez aspiracija za u\u010de\u0161\u0107em u izvr\u0161noj vlasti. Lagumd\u017eija, me\u0111utim, i ovih dana, kao i mnogo puta ranije, ponosno isti\u010de pripadnost SDP-a BiH Socijalisti\u010dkoj internacionali \u010dija je \u010dlanica i Tadi\u0107eva Demokratska stranka te bi bilo logi\u010dno da SDP-u po\u017eeljniji partner bude DS nego Nikoli\u0107ev SNS, o\u010diti favorit Tomicinih prijatelja me\u0111u koje se, zasad samo posredno, mo\u017ee uvrstiti i Radon\u010di\u0107.<\/p>\n<p>U sretnom svijetu ve\u0107 neko vrijeme izme\u0111u stranaka ljevice i desnice nema zapravo neke velike razlike. Izbor kao da i ne postoji, bira se zapravo izme\u0111u Coca Cole i Pepsi Cole; vi\u0161e se bira brend nego politika. O tome su neki pametni i ozbiljni ljudi sjajno pisali. Portugalski knji\u017eevni nobelovac Jose Saramago, recimo, ima genijalan roman &#8220;Ensaio sobre a Lucidez&#8221; (doslovan prevod bi mogao biti &#8220;Ogled o lucidnosti&#8221;; na engleskom objavljen kao &#8220;Seeing&#8221;) o pobuni gra\u0111ana neimenovane zapadne zemlje koji na izborima u glasa\u010dke kutije masovno ubacuju prazne (tj. neva\u017ee\u0107e) listi\u0107e. U Srbiji se prethodnih nedjelja, uglavnom na ljevici, vodi \u017eustra rasprava povodom inicijative grupe intelektualaca da se gra\u0111ansko nezadovoljstvo politi\u010dkim elitama na predstoje\u0107im (srbijanskim) izborima iska\u017ee upravo na ovaj na\u010din (Samo u digresiji, jedan interesantan momenat: u raspravi se, \u010dini mi se, niko nije pozivao na Saramaga). Oni koji se zala\u017eu za ovaj na\u010din pobune \u010desto ponavljaju kako im je dosta biranja manjeg zla i kako nikad vi\u0161e ne\u0107e birati manje zlo. U teoriji je to, naravno, vrlo lijepo, no \u017eivot se, ne samo politi\u010dki, naro\u010dito na ovim ovdje na\u0161im stranama, naj\u010de\u0161\u0107e zapravo svodi na biranje manjeg zla. \u0160ta je kome manje zlo, stvar je individualnog izbora, no legitimno je valjda izabrati da ti manje zlo budu oni \u0161to na rat nisu hu\u0161kali i \u0161to se na ratu, krvi i suzama nisu obogatili. Svakom svoje: nekom cinizam bijesnih neshva\u0107enih samoprogla\u0161enih pravednika, nekom, da se poslu\u017eim frazom Voje \u010colanovi\u0107a, oda manjem zlu.<\/p>\n<p>Oslobo\u0111enje<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nikoli\u0107evo politi\u010dko ljubovanje sa Zukorli\u0107em i \u0110ukanovi\u0107em iz sarajevske perspektive nedvosmisleno ukazuje da bi najpo\u017eeljniji njegov politi\u010dki partner ovdje mogao biti onaj koji ve\u0107 na svaki mogu\u0107i na\u010din prijateljuje i sa Zukorli\u0107em i sa \u0110ukanovi\u0107em, daju\u0107i im stoprocentnu medijsku i ko-zna-kakvu-jo\u0161 podr\u0161ku &#8211; Fahrudin Radon\u010di\u0107, dakle<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":68734,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-68733","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68733","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=68733"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68733\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/68734"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=68733"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=68733"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=68733"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}