{"id":68364,"date":"2011-11-27T01:08:10","date_gmt":"2011-11-26T23:08:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=68364"},"modified":"2011-11-27T10:44:26","modified_gmt":"2011-11-27T08:44:26","slug":"surova-pravda-za-zrtve-silovanja-na-balkanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/27\/surova-pravda-za-zrtve-silovanja-na-balkanu\/","title":{"rendered":"Surova pravda za \u017ertve silovanja na Balkanu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Jelena KULID\u017dAN*<\/strong><\/p>\n

Ljubomir Kotlica je osu\u0111eni silovatelj iz Nik\u0161i\u0107a. Uskoro \u0107e ponovo biti slobodan \u010dovjek, jer se njegova kazna od 2 godine zatvora bli\u017ei kraju.<\/p>\n

Kotlica je silovao djevojku svog prijatelja 12. decembra 2002. godine. Po\u0161to je propustila autobus, zamolila je da je prebaci ku\u0107i. Umjesto toga, Kotlica je odvezao u obli\u017enji kamenolom, gdje je silovao. Sve to potvrdila je presuda Vi\u0161eg suda u Podgorici, u septembru 2009. godine.<\/p>\n

Su\u0111enje je trajalo punih 7 godina, a Kotlica je dobio kaznu, koja jedva prelazi zakonski propisan minimum za ovo krivi\u010dno djelo.<\/p>\n

Te\u0161ko da neko mo\u017ee da se sjeti kada je posljednji put u Crnoj Gori silovatelj osu\u0111en na maksimalnu kaznu od 15 godina zatvora. Sudska statistika potvr\u0111uje da, bar u posljednjih 5 godina, to nije uradio nijedan sudija. S druge strane, u tri odvojena su\u0111enja za silovanje izrekli su kaznu od svega 6 mjeseci.<\/p>\n

Prosje\u010dna kazna za silovatenje u Crnoj Gori je 2 godine i osam mjeseci, utvrdio je BIRN. Time se, ovo jako traumati\u010dno iskustvo za \u017ertvu, svelo gotovo na nivo obi\u010dnog razbojni\u0161tva. Nerijetko se, tvrde advokati, za plja\u010dku dobije ve\u0107a kazna.<\/p>\n

Iako zna\u010dajno odstupa od zakonskog prosjeka, u Crnoj Gori nikada nije povedena javna debata o ispravnosti kaznene politike za silovatelje.<\/p>\n

Iako se ni Srbija ne mo\u017ee pohvaliti o\u0161trijim kaznama, njena javnost \u010dvrsto osu\u0111uje neprimjerenu kaznenu politiku za jedno od najgorih krivi\u010dnih djela. Obje zemlje su, me\u0111utim, daleko od Velike Britanije, koja, pored dobro organizovane pomo\u0107i \u017ertvama, u prosjeku silovatelje osu\u0111uje na 8 godina zatvora.<\/p>\n

Kazne su \u201csmije\u0161ne\u201d<\/strong><\/p>\n

Aktivisti za ljudska prava i ugledni intelektualci saglasni su da su izre\u010dene kazne za silovanje u Crnoj Gori jako niske. Pravosu\u0111e, s druge strane, smatra da su sasvim odgovaraju\u0107e.<\/p>\n

\u201cCrnogorska kaznena politika je neadekvatna i nekonzistentna. Prije svega, ne mo\u017ee da ostvari svoj osnovni cilj \u2013 prevenciju. Ne odvra\u0107a druge da po\u010dine ovo te\u0161ko krivi\u010dno djelo\u201d, smatra Velimir Rako\u010devi\u0107, profesor kirminologije na Pravnom fakultetu u Podgorici.<\/p>\n

Dragica Vukovi\u0107, sudija Vi\u0161eg suda u Podgorici tako\u0111e vjeruje da su kazne koje izri\u010du ona i njene kolege opravdane. Nagla\u0161ava da sve rade po zakonu, u ovom slu\u010daju Krivi\u010dnom zakonu Crne Gore.<\/a><\/p>\n

\u201eSvaki slu\u010daj je pri\u010da za sebe. Izme\u0111u ostalog, procjenjuju se i olak\u0161avaju\u0107e okolnosti \u2013 imovinsko stanje po\u010dinioca, porodi\u010dne okolnosti, da li je mlad, kakav je bio prema \u017ertvi nakon po\u010dinjenog djela,\u201c Vukovi\u0107 obja\u0161njava razloge koji uti\u010du na izricanje ni\u017eih kazni.<\/p>\n

Crna Gora nema sudije i tu\u017eioce, specijalizovane za procesuiranje ovog krivi\u010dnog djela. Policajaci koji se bave seksualnim deliktima, rade i na rasvjetljavanju ubistava. Za to mjesto u slu\u017ebi preporu\u010duje ih dugogodi\u0161nje iskustvo, ali ne i stru\u010dno znanje o tipovima silovatelja ili posljedicama koje trpe \u017ertve seksualnog nasilja.<\/p>\n

Nestru\u010dnost kadra, smatraju stru\u010dnjaci, jedan je od osnovnih uzroka blagih kazni.<\/p>\n

\u201cNe mogu samo pravnici da se bave slu\u010dajevima silovanja, nama treba multidisciplinarni pristup. Ljudi iz na\u0161eg pravnog sistema trebaju \u0161ire obrazovanje, kako bi znali da tretiraju \u017ertvu i sa\u010duvaju je od sekundarne viktimizacije\u201d, isti\u010de Rako\u010devi\u0107.<\/p>\n

\u017dene \u201cdrugorazredni gra\u0111ani\u201d<\/strong><\/p>\n

Ne tako mali broj vjeruju da je na\u0161e patrijahalno dru\u0161tvo krivac za neprimjerenu kaznenu politiku.<\/p>\n

\u201cU izrazito patrijahalnim dru\u0161tvima kakvo je crnogorsko, \u017eena je gra\u0111anin drugog reda. Mu\u0161karac dominira kao alfa mu\u017eijak i dru\u0161tvo je spremno da toleri\u0161e njegovo nasilno pona\u0161anje\u201d, ka\u017ee Goran Velimirovi\u0107, advokat i biv\u0161i sudija.<\/p>\n

Niske kazne, me\u0111utim, nisu jedini problem sa kojim se nose \u017ertve silovanja. Na sudu moraju dokazati da su nasilno natjerane na sekuslani odnos, protiv njihove volje. O\u010dekuje se da imaju fizi\u010dke povrede, kako bi uvjerile javnost da su se branile tokom napada.\u00a0 Pitanje pristanka je gotovo sekundarno.<\/p>\n

\u201cTra\u017ei se ne\u0161to, \u0161to apsolutno ne bi trebalo – da je otpor \u017ertve trajan do kraja silovanja. To je nedopustivo… Mi prije svega treba da razmatramo nedostatak pristanka\u201d, izri\u010dit je Rako\u010devi\u0107.<\/p>\n

Ne tako davno, vjerovalo se da \u017eena ne mo\u017ee biti silovana, ako to ne \u017eeli. Du\u017eina suknje i nivo alkohola u krvi, \u010desto su bili razlozi da policija ne vjeruje \u017ertvama.<\/p>\n

Aktivistkinje za \u017eenska prava tvrde da se odnos dr\u017eave prema \u017ertvama vremenom popravio, ali da \u017eene i dalje imaju malo vjere u institucionalnu pravdu.<\/p>\n

\u201cU nekim dijelovima sistema, me\u0111utim, i dalje imate ljude koji imaju jake predrasude prema \u017ertvama silovanja\u201d, ka\u017ee Aida Petrovi\u0107 iz nevladine organizacije Crnogorski \u017eenski lobi<\/a>.<\/p>\n

Silovanje se rijetko prijavljuje<\/strong><\/p>\n

Svega 5 \u017eena u cijeloj Crnoj Gori je pro\u0161le godine prijavilo silovanje. Broj varira posljednjih godina, ali nikada nije pre\u0161ao 20, pokazuje policijska statistika.<\/p>\n

Mnoge \u017eene nisu ni svjesne da su izlo\u017eene seksualnom nasilju. Primjer su \u017ertve porodi\u010dnog nasilja, koje ne shvataju da je seks protiv njihove volje, pa \u010dak i sa mu\u017eem, zlo\u010din.<\/p>\n

\u201e\u017denama koje \u017eive u nasilnom braku silovanje se de\u0161ava svakodnevno, ali one to ne prepoznaju kao nasilje. Nikada nismo imali \u017eenu koja je do\u0161la da prijavi kako je mu\u017e silovao. Iako je silovanje u braku ka\u017enjivo zakonom, postoji stigma \u2013 kako objasniti da vas mu\u017e siluje svake ve\u010deri,\u201c obja\u0161njava Rai\u010devi\u0107 iz Sigurne \u017eenske ku\u0107e.<\/p>\n

Crna Gora nema centar za \u017ertve seksualnog nasilja. Jedino mjesto gdje mogu na\u0107i utjehu su nevladine organizacije koje se bore protiv porodi\u010dnog nasilja.<\/p>\n

Srpsko pravosu\u0111e pod pritiskom javnosti<\/strong><\/p>\n

Za razliku od Crne Gore, blaga kaznena politika za silovatelje isprovocirala je javnu debatu u susjednoj Srbiji. To, me\u0111utim, nije uticalo na poo\u0161travanje kazni u praksi, pa se statistika skoro poklapa sa crnogorskom.<\/p>\n

Oko 60 odsto kazni izre\u010denih za silovanje u 2009. godini ne prelazi tri godine. Najni\u017ee su one od svega 3 mjeseca zatvora, pokazuje godi\u0161nji bilten Republi\u010dkog zavoda za statistiku Srbij<\/a>e.<\/p>\n

\u00a0Srbija je pove\u0107ala kazne za silovatelje, ali za sada samo na papiru.<\/a><\/p>\n

Iako Zavod za statistiku jo\u0161 nije objavio brojke za 2010. godinu, ve\u0107ina stru\u010dnjaka uvjerena je da se sudska praksa nije promijenila.<\/p>\n

Nakon \u0161to je javnost saznala za slu\u010daj serijskog silovatelja, koji je uhva\u0107en tek nakon \u0161to je napao 5 \u017eena, u Srbiji je 2009. pokrenuta i Facebook kampanja<\/a>, koja je zahtjevala du\u017ee zatvorske kazne.<\/p>\n

Vode\u0107i kriminolog Dobrivoje Radovanovi\u0107 tako\u0111e je zabrinut zbog na\u010dina na koji Srbija ka\u017enjava silovatelje.<\/p>\n

\u201eNevjerovatno je da na\u0161i sudovi ne znaju da silovanje zna\u010di te\u017eak psiholo\u0161ki poreme\u0107aj po\u010dinioca i da ne mogu o\u010dekivati rehabilitaciju ili resocijalizaciju. Izricanje niskih kazni je \u0161ansa za nova silovanja\u201c smatra profesor psihologije kriminala.<\/p>\n

Razlozi za blago ka\u017enjavanje silovatelja u Srbiji sli\u010dni su crnogorskim. Patrijahalno dur\u0161tvo, nestru\u010dnost pravosu\u0111a, dru\u0161tvena stigma. Profesor Radovanovi\u0107, me\u0111utim, baca svjetlo i na drugu stranu:<\/p>\n

\u201eIzrazito olak\u0161avaju\u0107e okolnosti, koje uti\u010du na smanjenje kazne, dobar su mehanizam za korupciju. Iskusan advokat se ne\u0107e truditi da doka\u017ee da nije bilo silovanja, nego \u0107e se zaka\u010diti za olak\u0161avaju\u0107e okolnosti i poku\u0161ati da potplati sudiju da izrekne minimalnu kaznu.\u201c<\/p>\n

Dragan Milo\u0161evi\u0107, sudija Vi\u0161eg suda u Beogradu, o\u0161tro negira da olak\u0161avaju\u0107e okolnosti mogu biti podloga za korupciju. No, te\u0161ko da mo\u017ee odbaciti optu\u017ebe o predrasudama me\u0111u sudskim odorama.<\/p>\n

\u201eOlak\u0161avaju\u0107a je okolnost ako su \u017ertva i napasnik bili pijani. Jedno je kada djevojka stopira, neko je primi u auto, odvede u \u0161umu i siluje. Druga\u010dije je kada mu\u0161karac i \u017eena sjede u lokalu, piju i flertuju, a onda mu\u0161karac pre\u0111e granicu, koja mu nije dozvoljena,\u201c ka\u017ee sudija Dragan Milo\u0161evi\u0107.<\/p>\n

Jednom silovatelj, uvijek silovatelj<\/strong><\/p>\n

Profesor Radovanovi\u0107 zastupa stroge kazne za seksualne napasnike, jer tvrdi da ne postoji silovatelj koji samo jednom siluje.<\/p>\n

\u201eNauka kojom se ja bavim \u2013 psihologija kriminala ka\u017ee da je povratni\u0161tvo kod silovatelja 100%. Jedini na\u010din da dr\u017eava smanji broj silovanja su visoke kazne. \u0160to je du\u017ea kazna to je manja mogu\u0107nost da silovatelj ponovi zlo\u010din, jer je u zatvoru\u201d, obja\u0161njava profesor.<\/p>\n

Oni koji dijele mi\u0161ljenje Radovanovi\u0107a ukazuju na slu\u010daj 30-ogodi\u0161njeg serijskog silovatelja Sa\u0161e Mege. Prvo silovanje po\u010dinio je sa 17 godina. Nakon \u0161to je vi\u0161e puta ponovio zlo\u010din, na\u0161ao se iza re\u0161etaka. Prvi put 5 i po godina, drugi pola godine manje.<\/p>\n

Kada je 1. oktobra 2009. godine iza\u0161ao iz zatvora, trebalo mu je svega 20 dana da po\u010dini novi zlo\u010din. Do 25. decembra, kada je ponovo uhap\u0161en, silovao je jo\u0161 dvije djevojke.<\/p>\n

Mega je osu\u0111en 2010. godine na 20 godina zatvora. Ipak, Apelacioni sud je oborio presudu i Mega u pritvoru \u010deka novo su\u0111enje.<\/p>\n

Neboj\u0161a Milosavljevi\u0107 je ugledni srpski advokat, koji je tokom dugogodi\u0161nje karijere zastupao i \u017ertve silovanja i napasnike. Za razliku od profesora Radovanovi\u0107a, on smatra da silovatelji zaslu\u017euju drugu \u0161ansu.<\/p>\n

\u201eRadi se o bolesnim ljudima. Njih treba lije\u010diti, ali mi smo siroma\u0161no dru\u0161tvo i nemamo uslove za to. Potrebna su ogromna sredstva, kako bi oni bili pod stalnom prismotrom ljekara\u201c, isti\u010de Milosavljevi\u0107.<\/p>\n

I u Srbiji \u017ertve rijetko prijavljuju silovanja. U zemlji sa skoro 8 miliona stanovnika (bez Kosova), svega 75 \u017eena je nakon napada oti\u0161lo u policiju.<\/p>\n

Istra\u017eivanje o tamnim brojkama kriminala, koje je Institut za kriminolo\u0161ka istra\u017eivanje uradio 2006. godine, pokazuje da iza svakog otkrivenog silovanja stoje jo\u0161 3 do 5 neotkrivenih.<\/p>\n

\u201eVjerujem da veliki broj silovanja ostaje neprijavljen jer se \u017ertve suo\u010davaju sa sramotom. Nemaju povjerenja u institucije, jer ih \u010desto okrivljuju da su izazvale silovanje\u201c, smatra Sanja \u0106opi\u0107 iz Viktimolo\u0161kog dru\u0161tva.<\/p>\n

Poput Crne Gore i Srbiji nedostaje stru\u010dna pomo\u0107 \u017ertvama seskualnog nasilja, poput posebnih centara ili skloni\u0161ta.<\/p>\n

\u201eNe postoje specijalizovani dijelovi zdravstvenog sistema, gdje mogu da dobiju posebnu pomo\u0107 ili podr\u0161ku. Ukoliko \u017ertva odmah prijavi silovanje, policija je vodi na pregled u Klini\u010dki centar ili na Institut za sudsku medicinu\u201c, navodi \u0106opi\u0107.<\/p>\n

\u017drtve u Britaniji nisu same<\/strong><\/p>\n

Nakon 5 i po sati neprestanog silovanja u sopstvenoj ku\u0107i, Helen Stokford je zavr\u0161ila u Centru za \u017ertve seksualnog nasilja \u201eMost\u201c u Bristolu<\/a>.<\/p>\n

Sada je ponovo tu, dvije godine nakon napada. Prijatna tiha \u017eena, pozdravlja se sa osobljem, koje joj je pomoglo kada je bilo najpotrebnije.<\/p>\n

\u201eBila sam jako potre\u0161ena kada sam stigla. Pla\u0161ila sam se da skinem odje\u0107u, kako bi me pregledali. Moram da budem iskrena, oni su u\u010dinili da se osje\u0107am \u0161to prijatnije\u201c, prisje\u0107a se Helen tokom razgovora za BIRN.<\/p>\n

Helen Stokford je bila zadovoljna supruga i sre\u0107na majka petoro djece. Do 20. marta 2009. godine.<\/p>\n

\u201eOdvela sam djecu u \u0161kolu, ispratila mu\u017ea na posao i vratila se da obavim neke ku\u0107ne poslove… U kuhinji sam vidjela Marka \u0160irlija. Narednih 5 i po sati priredio mi je najve\u0107i pakao. Bilo je u\u017easno!,\u201d nastavlja Helen.<\/p>\n

Njen glas je smiren, ali govor tijela odaje patnju koju pro\u017eivljava.<\/p>\n

\u201eKada je po\u010deo da me siluje jedino o \u010demu sam razmi\u0161ljala bila je moja porodica. Fokusirala sam se na djecu i mislila da li \u0107u biti u stanju da ih i danas pokupim iz \u0161kole\u201d.<\/p>\n

Helen je prijavila silovanje nakon dva dana. Policija je odmah odvela u Centar \u201eMost\u201c, jedan od 33 Centra za \u017ertve seksulanog nasilja u Engelskoj i Velsu.<\/p>\n

\u201eMost\u201c je otvoren u okviru klinike, ali kada se za vama zatvore vrata, gubi se dojam hladne bolni\u010dke okoline i sti\u010dete utisak prijatne atmosfere ne\u010dijeg stana.<\/p>\n

Ovakve centre finansira dr\u017eava i njihova uloga je da obezbjede svu medicinsku pomo\u0107 koja je \u017ertvama neophodna u po\u010detku.<\/p>\n

\u201eJedini razlog zbog kojeg postojimo je \u010dinjenica da se nekom danas ne\u0161to jako ru\u017eno desilo. Ako nas kontaktira, dobi\u0107e sve \u0161to treba \u2013 od medicinskog pregleda, do \u010diste odje\u0107e, \u010detkice za zube, hrane, savjetovanja \u2013 sve je to na jednom mjestu\u201c, obja\u0161njava Debi Havlet, menad\u017eerka centra.<\/p>\n

U Centrima poput ovog u Bristolu, forenzi\u010dki dokazi se \u010duvaju 7 godina, u slu\u010daju da se \u017ertva predomisli i odlu\u010di da prijavi silovatelja.<\/p>\n

\u017drtve mogu da se obrate za pomo\u0107 i desetinama nevladinih organizacija,\u00a0 koje se bave seksualnim nasiljem.<\/p>\n

\u201cGodi\u0161nje nam se obrati oko 5 000 \u017ertava. Nudimo im savjetovanje \u201elice u lice\u201c, terapijske radionice, pomo\u0107 kada se obra\u0107aju policiji. Pod\u017eavamo ih od po\u010detka, kada prijave silovanje, do samog kraja su\u0111enja. Imamo i telefonsku liniju za pomo\u0107,\u201c nabraja Ivona Trajner iz Kriznog centra za \u017ertve silovanja u Ju\u017enom London<\/a>u.<\/p>\n

Kaznena politika za primjer<\/strong><\/p>\n

Ka\u017enjavanje silovatelja u Velikoj Britaniji mnogo je stro\u017eije nego na Balkanu. Prosje\u010dna kazna za silovanje je 8 godina, pokazuje statistika britanskog ministarstva pravde<\/a>. Britanski Kazneni Savjet\u00a0 kao minimalnu kaznu odredio je pet godina zatvora, dok je maksimum do\u017eivotna robija. To, me\u0111utim, ne zna\u010di da \u0107e silovatelj iza re\u0161etaka ostati cijeli \u017eivot. U zatvoru mo\u017ee provesti najvi\u0161e 19 godina, ali \u0107e ga policija po izlasku kontrolisati do kraja \u017eivota.<\/p>\n

Od trenutka kada \u017ertva prijavi silovanje u Velikoj Britaniji, vi\u0161e nije sama. Dr\u017eava je razvila cijeli sistem namjenjen onim koji su pre\u017eivjeli seksualno nasilje.<\/p>\n

\u201cNajbolji napredak u posljednje vrijeme je osnivanje posebnih policijskih odjeljenja. U njima rade policajci specijalizovani da razumiju \u0161ta zna\u010di biti \u017ertva seksualnog nasilja i kakvo je njihovo emotivno stanje. Zbog toga mogu da ih tretiraju na mnogo humaniji na\u010din nego ranije,\u201d obja\u0161njava Trajner.<\/p>\n

Jedna od takvih jedinica je i \u201eBlustoun\u201c u Bristolu. Njom rukovodi inspektorka Mari Rajt.<\/p>\n

\u201ePrije nego \u0161to smo osnovali specijalnu jedinicu, procenat procesuiranih slu\u010dajeva silovanja bio je oko 13%. Sada je to 30%.\u201c<\/p>\n

Slu\u010dajevima silovanja isklju\u010divo se bave specijalizovani policajci, tu\u017eioci i sudije. Ali nije uvijek bilo tako.<\/p>\n

Tokom 1970.-tih godina,situacija je bila sli\u010dna dana\u0161njoj u Crnoj Gori i Srbiji.<\/p>\n

\u017drtve zaslu\u017ene za reforme\"\"<\/a><\/strong><\/p>\n

Izvje\u0161tavanje medija o skandaloznim slu\u010dajevima postupanja sa \u017ertvama silovanja, ali i razvijanje javne svijesti o tom problemu doveli su do napretka. Ipak, najve\u0107a zasluga ide \u017ertvama, koje su se javno pobunile, zahtjevaju\u0107i bolji tretman.<\/p>\n

\u201cMediji su otkrili nekoliko slu\u010dajeva koji su krenuli lo\u0161e i otvorili dilemu – ko je kriv? Onda su ljudi po\u010deli da se pitaju \u2013 ko je odgovoran za bezuspje\u0161ne istrage silovanja? Policija, tu\u017eila\u0161tvo ili nedostatk podr\u0161ke \u017ertvama?\u201d, prisje\u0107a se Beate Sibilska iz centra \u201cMost\u201d.<\/p>\n

\u201eI \u017eene \u017ertve seksualnog nasilja podigle su glas \u2013 ne \u017eelimo da idemo u policiju, gdje \u0107e nas optu\u017eiti da ne govorimo istinu. Ne \u017eelimo da nas pregledaju u nekoj mra\u010dnoj, zaba\u010denoj sobi prljave bolnice. \u017delimo da idemo tamo gdje \u0107e voditi ra\u010duna o nama,\u201c bile su rije\u010di koje su pokrenule stvari sa mrtve ta\u010dke, ka\u017ee Debi Hevlet.<\/p>\n

Uz \u017ertve koje zahtjevaju pravdu, i profesionalci unutar sistema po\u010deli su da shvataju zna\u010daj reformi.<\/p>\n

\u201eLjudi unutar sistema, koji su imali dovoljno mo\u0107i i odgovornosti da ka\u017eu \u2013 u mojoj bolnici, u mojoj policijskoj stanici radi\u0107emo stvari na druga\u010diji, ispravan na\u010din,\u201c prisje\u0107a se Liz Keli, profesorica koja se bavi izu\u010davanjem seksualnog nasilja na londonskom Metropolitan Univerzitetu.<\/p>\n

Uprkos svemu, Helen ostaje nezadovoljna epilogom njene pri\u010de. Njen silovatelj, Mark \u0160irli dobio je 9 godina zatvora.<\/p>\n

\u0160irli je pethodno bio osu\u0111en za ubistvo jedne \u017eene i bio je na uslovnom otpustu, kada je napao Helen. Ona vjeruje da je kazna koju je dobio previ\u0161e blaga, ali ipak ne \u017eali zbog toga \u0161to ga je prijavila I slu\u010daj iznijela na sud.<\/p>\n

\u201cMoja poruka svim \u017eenama koje su silovane – prijavite slu\u010daj odmah nakon napada, bez obzira koliku traumu ste pre\u017eivjele. Ako niste u stanju to da uradite, onda barem ispri\u010dajte nekom \u0161ta vam se desilo,\u201d ka\u017ee Helen.<\/p>\n

Breme promjena na ramenima \u017ertava<\/strong><\/p>\n

Kaznena politika varira \u0161irom evropske Unije. Brisel nema direktan uticaj na du\u017einu kazne koju mogu da izkrenu sudovi dr\u017eava \u010dlanice. Ipak, Evropska komisija zahtjeva novo EU zakonodavstvo koje bi oja\u010dalo prava i za\u0161titu \u017ertava.<\/p>\n

Savjet Evrope, s druge strane, poku\u0161ava da osigura adekvatne kazne, ali nema mandate da uti\u010de na harmonizaciju zakonodavstva u ovoj oblasti.<\/p>\n

\u201cSavjet zahtjeva da izre\u010dene kazne budu dovoljno ubjedljive kako nasilnik ne bi ponovio silovanje. Moraju biti i dovoljno visoke, kako bi druge odvratile od \u010dinjenja ovog djela\u201d, ka\u017ee D\u017eoana Neles iz odsjeka za Jednakost polova pri Savjetu Evrope.<\/p>\n

Kako Crna Gora namjerava da postane dio Evropske Unije, ve\u0107ina njenih pravnih reformi odvija se pod pritiskom Brisela. Podogrica sama rijetko pokre\u0107e inicijativu. Zbog toga su sasvim male \u0161anse da Crna Gora samostalno promjeni sudsku praksu I po\u010dne o\u0161trije da ka\u017enjava silovatelje.<\/p>\n

No, da bi se to dogodilo, \u017eene u Crnoj GOri \u2013 uklju\u010duju\u0107i i \u017ertve \u2013 moraju same da iznesu breme promjena i izbore se za svoja prava, ba\u0161 kao \u0161to je to u\u010dinio \u017eenski pokret u Velikoj Britaniji.<\/p>\n

*Jelena Kulid\u017ean je novinarka iz Podgorice. Ovaj \u010dlanak je nastao kao dio Balakn Fellowship for Journalistic Exellence, na inicijativu Robert Bosch Stiftung i ERSTE Fondacije, u saradnji sa Balkan Investigative Reporting Network.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prosje\u010dna kazna za silovatelje u Crnoj Gori i Srbiji ne prelazi tri godine, dok se njihove \u017ertve suo\u010davaju sa do\u017eivotnom traumom i patnjom. U nekim zemljama Evropske Unije, poput Velike Britanije, silovatelji u prosjeku dobijaju 8 godina zatvora<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":68392,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-68364","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-istrazivanja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68364","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=68364"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/68364\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/68392"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=68364"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=68364"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=68364"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}