{"id":67949,"date":"2011-11-23T09:31:00","date_gmt":"2011-11-23T07:31:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=67949"},"modified":"2011-11-23T09:31:00","modified_gmt":"2011-11-23T07:31:00","slug":"paveliceva-kolijevka-novog-duha","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/23\/paveliceva-kolijevka-novog-duha\/","title":{"rendered":"Paveli\u0107eva kolijevka “novog duha”"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>“Hrvatsko dr\u017eavno kazali\u0161te u Zagrebu od 1941 do 1945; dru\u0161tveni i organizacijski aspekt”, tema je doktorskog rada koji je ugledna kazali\u0161na redateljica i pedagoginja Snje\u017eana Banovi\u0107 u listopadu ove godine obranila na Odsjeku za komparativnu knji\u017eevnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Polo\u017eaj HNK-a u “Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj” ujedno je i tema ovoga razgovora, u kojemu se usredoto\u010dujemo na ulogu istaknutih li\u010dnosti – glumaca, redatelja, glazbenika, intendanata, usta\u0161kih ideologa i vo\u0111a – \u010diji su \u017eivot i utjecaj iz umjetni\u010dkih ili manje umjetni\u010dkih razloga za Drugoga svjetskog rata bili povezani s ovom kazali\u0161nom ku\u0107om.<\/p>\n

Snje\u017eana Banovi\u0107 diplomirala je kazali\u0161nu re\u017eiju i radiofoniju na zagreba\u010dkoj Akademiji dramske umjetnosti, u klasi Georgija Para. Re\u017eirala je, izme\u0111u ostalih, djela Shakespearea, Eve Ensler, Tennesse Williamsa, Machiavellija, Faydeaua, Slobodana \u0160najdera, Tene \u0160tivi\u010di\u0107, Lade Ka\u0161telan. Bavila se dramatru\u0161kim radom, a prevela je na hrvatski djela Ionesca, Haima, Harea…\u00a0 Od velja\u010de 2001. do studenog 2002. bila je ravnateljica Drame zagreba\u010dkog HNK. Nakon otkaza u toj kazali\u0161noj ku\u0107i, predaje prvo u zvanju docentice, a potom kao izvanredna profesorica, na odsjeku Produkcije zagreba\u010dke Akademije dramske umjetnost, sura\u0111uju\u0107i istodobno kao nastavnica i s drugim visoko\u0161kolskim ustanovama.<\/p>\n

Autorica je niza polemi\u010dnih novinskih \u010dlanaka u kojima podvrgava kritici zbivanja u doma\u0107im kazali\u0161nim institucijama i aktualnu kulturnu politiku. Po\u010detkom 2012. godine nakladni\u010dka ku\u0107a “Profil” objavit \u0107e knjigu Snje\u017eane Banovi\u0107 o Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu u doba NDH, napisanu na osnovu njezina doktorskog rada.<\/p>\n

\u0160to vas je navelo da istra\u017eujete kulturnu politiku “Nezavisne dr\u017eave Hrvatske” i tada\u0161nja zbivanja unutar i oko “Hrvatskog dr\u017eavnog kazali\u0161ta”, kako je usta\u0161ki re\u017eim preimenovao HNK?<\/em><\/p>\n

U posljednjih dvadeset godina bilo je vi\u0161e poku\u0161aja preispitivanja NDH, s povijesno-politi\u010dkog, sociolo\u0161kog ili posve individualnog aspekta. Kako su mi, kad govorimo o kulturi, smetali kako razni revizionisti\u010dki poku\u0161aji, tako i marksisti\u010dka tuma\u010denja koja cijelo to razdoblje jednozna\u010dno progla\u0161avaju mrakom, htjela sam \u0161ire istra\u017eiti kulturno-politi\u010dki kontekst toga doba.<\/p>\n

Drugi je razlog taj \u0161to sam na Akademiji u sklopu kolegija “Modeli hrvatskog kazali\u0161ta u 20. stolje\u0107u” istra\u017eivala mijene u kazali\u0161tu kroz razne faze razvoja hrvatskog dru\u0161tva. A eagiralo je istina, na na\u010din da im se nikad nije postavljalo kao protivnik, ve\u0107 uvijek kao suputnik, s tek pojedina\u010dnim i rijetkim izletima u opiranje, kako estetsko, tako i politi\u010dko.<\/p>\n

Tre\u0107i su razlog tipi\u010dno hrvatske “\u010dudne pri\u010de” unutar moje obitelji, vezane uz doba Drugog svjetskog rata i pora\u0107a; imala sam divnog strica partizana, koji je volio pri\u010dati kako je, ja\u0161u\u0107i s Tempom, na slovenskoj granici “natjeravao bandu”, ali uvijek bi u jednom trenutku zastao sa svojim pri\u010dama. A imala sam i djeda koji je 1947. godine izgubio sve zbog neke krive re\u010denice, pa morao emigrirati u Njema\u010dku, i tamo se, silom svojega slabog karaktera, udru\u017eio s najcrnjom emigracijom. To je opet mojim roditeljima i\u0161lo beskrajno na \u017eivce, tako da ga niti nismo posje\u0107ivali. Zbog svih tih slika Ante Paveli\u0107a po zidovima njegova stana, do\u0161lo je do stra\u0161nog udaljavanja moje majke od njezina oca. Mislim da je i taj intimni razlog bio va\u017ean za po\u010detak rada na ovoj dizertaciji.<\/p>\n

Na\u010dela usta\u0161kog pokreta Ante Paveli\u0107a utemeljila su kulturnu politiku NDH. Koje su bile osnovne odrednice te politike?<\/em><\/p>\n

HNK je bila najve\u0107a kulturna institucija te dr\u017eavne tvorevine, a zbog njegova prirodna utjecaja na \u0161irok krug ljudi, u njemu se odvijao izuzetno sna\u017ean dru\u0161tveni \u017eivot. Premda je bio posve neupu\u0107en u pitanja kulture, Paveli\u0107 joj je pridavao veliku va\u017enost. Vidio ju je kao sredstvo za uspostavu “novoga eti\u010dkog poretka” kojem je te\u017eio, pa ju je stoga i tretirao prvenstveno kao “prosvjetu” i “promid\u017ebu” a ne kao kulturu. U Na\u010delima usta\u0161kog pokreta on jasno odre\u0111uje novi eti\u010dki moment u koji spada samo ono \u0161to se ti\u010de “novoga hrvatskog duha”, “uskrslog 10. travnja”. Taj prekono\u0107ni pomak u identitetu hrvatskog naroda, ali i drugih naroda koji su do tada \u017eivjeli zajedno s njim, odvijao se, u skladu s brojnim novodonesenim uredbama, odmah\u00a0 po uspostavi NDH na mnoge na\u010dine. Ve\u0107 u razdoblju do 15. travnja, kada “Poglavnik” dolazi u Zagreb, Slavko Kvaternik je proizveo neke va\u017ene uredbe protiv onih koji “nisu po krvi \u010dlanovi hrvatskoga naroda”. One su se naravno odnosile i na Kazali\u0161te koje je Paveli\u0107 smatrao kolijevkom novog duha, toliko dalekog pravoslavnom i \u017eidovskom, koji su ga\u00a0 decenijama “sna\u017eno ugnjetavali”. Zato mu je i bila namijenjena uloga najva\u017enijeg promotora nove dr\u017eave u Reichu. U prve dvije godine \u010desto je nastupalo u svim zemljama Reicha, gdje se nastojalo ukazati da je Hrvatska oduvijek dio germanskog romantizma i talijanske humanisti\u010dke kulture, daleko od “grubog pravoslavlja koje ne poznaje umjetnost”, “gnjilog \u017eidovstva” koje umjetnost vulgarizira i jo\u0161 gorih komunizma i liberalizma koje za nju uop\u0107e ne haju.<\/p>\n

Mile Budak je, pogotovo prvih godina NDH, bio zadu\u017een za razra\u0111ivanje i operacionalizaciju Paveli\u0107evih Na\u010dela. Koliki je bio njegov doprinos?<\/em><\/p>\n

Doglavnik Budak bio je ministar prosvjete samo \u0161est mjeseci, ali ubrzo je sjeo na \u017eulj Paveli\u0107u, jer je bio previ\u0161e dominantan i popularan u \u0161irokim narodnim slojevima a nije bio osobito omiljen kod Nijemaca, naro\u010dito kod Kaschea, nakon Paveli\u0107a najmo\u0107nijeg \u010dovjeka u NDH. Nakon \u0161to je Budak morao oti\u0107i iz resora, sve do jeseni 1943. i dalje je iz sjene lobirao za Kazali\u0161te i za njegova intendanta, svojega dobrog prijatelja i suradnika Du\u0161ana \u017danka kojem je u po\u010detku osiguravao znatna sredstva iz Dr\u017eavne riznice za nevjerojatno ambiciozni repertoar.<\/p>\n

Ubrzo nakon stupanja na vlast organizirao je konferenciju o kulturnoj politici nacionalnih kazali\u0161ta, koja se u svibnju 1941. odr\u017eavala upravo u HNK-u.<\/em><\/p>\n

Da, posebno je zanimljivo da je na nekoliko dana prekinuo tu konferenciju kako bi s Paveli\u0107em odletio na potpisivanje Rimskih ugovora kojima su usta\u0161ke vlasti prepustile najve\u0107i dio hrvatskog obalnog podru\u010dja Talijanima. Nakon nekoliko dana Konferencija je nastavljena, a Budaka je netko upitao \u0161to \u0107e nakon potpisivanja Ugovora biti sa splitskim HNK. Naime, u samo dva dana, tijekom Konferencije o nacionalnim kazali\u0161tima, Budak je kao ministar izgubio jedno veliko i va\u017eno nacionalno kazali\u0161te, ono splitsko! “Vodimo splitsko Kazali\u0161te i dalje kao da je na\u0161e”, grmio je Budak posljednjeg dana konferencije, ali se to kako znamo, nije dogodilo. On uop\u0107e nije bio svjestan onoga \u0161to je potpisao u Rimu, splitsko kazali\u0161te, kao za inat dana\u0161njim apologetima usta\u0161tva postalo je hrvatsko tek 1945.<\/p>\n

Budakov bitan potez bio je dovo\u0111enje Du\u0161ana \u017danka u Kazali\u0161te, odmah nakon preuzimanja vlasti u travnju 1941. \u017danka opisujete kao odanog vojnika usta\u0161kog pokreta i blagoglagoljivog propagandista u reprezentativnim prigodama. U svojem radu dosta prostora dajete njegovim ki\u0107enim govorima, prepunim blistavih rezultata i la\u017enog optimizma. Njegov stil neodoljivo nas podsje\u0107a na govore nekih aktera iz na\u0161e suvremenosti?<\/em><\/p>\n

To je retorika frapantno sli\u010dna onoj koja se \u010desto \u010dula u nas unatrag zadnjih dvadesetak godina. Zbog njegove generacijske pripadnosti, za na\u0161ega je prvog predsjednika bilo i svojstveno pateti\u010dno povezivanje pro\u0161losti, naroda, tla, i svijetle budu\u0107nosti. Me\u0111utim, frapantna je sli\u010dnost retorike puno mla\u0111e Jadranke Kosor i npr. ba\u0161 Du\u0161ana \u017danka. Ta\u00a0 strast za \u010darobnim \u0161tapi\u0107em koji \u0107e sve rasvijetliti i prosvijetliti, za mene je neobja\u0161njiva. Potpuno je izvan svake realnosti i poznavanja bilo kojeg konteksta djelovanja ovog dru\u0161tva.<\/p>\n

\u010cini se da se \u017dankov ambiciozni, ali neutemeljeni program HNK kao sredi\u0161njeg, rasko\u0161nog\u00a0 mjesta “nove hrvatske kulture” kopnio istom brzinom kao i Paveli\u0107ev program uspostave Hrvatske kao nezavisne i etni\u010dki \u010diste dr\u017eave pod okriljem Tre\u0107eg Reicha?<\/em><\/p>\n

Upravo tako. Nagli uspon HNK koji je uslijedio nakon \u017dankova dolaska na intendantsko mjesto, da bi ve\u0107 od ljeta 1943. zapo\u010deo nezaustavljivi pad, u korak je pratio zbivanja u dr\u017eavi. Budak je na \u010delo svih kulturnih “zavoda” postavio ljude iz Matice, uglavnom svoje prijatelje i osobe od povjerenja. \u017dankov prvi radni dan bio je 23. travnja; odmah je vrlo agresivno i odlu\u010dno krenuo u tri pravca. Prvo, u discipliniranje ansambla \u0161to svaki iole upu\u0107eni prakti\u010dar kazali\u0161ta zna da je nemogu\u0107a misija. Drugo, u svakodnevnu proizvodnja velikih spektakla doma\u0107eg repertoara, uglavnom onog sa seoskom tematikom i jakog “osovinskog repertoara”. Repertoar HNK u to vrijeme bio je doista impresivan. U dvije i pol godine postavio je preko 70 premijera, a bio je odr\u017ean isto toliki broj razli\u010ditih manifestacija i proslava u slavu svega i sva\u010dega. Tre\u0107e i najgore, \u017danko je, opet u skladu s usta\u0161kim na\u010delima i novoprogla\u0161enim uredbama nepromi\u0161ljeno krenuo u “\u010di\u0161\u0107enje” Kazali\u0161ta, u pogledu osoblja. To je bio jedini slu\u010daj u povijesti da je neki intendant slu\u017ebeno najavio kako \u0107e “o\u010distiti” svoje osoblje od nepo\u0107udnih elemenata.<\/p>\n

Za\u0161to ka\u017eete da je to “\u010di\u0161\u0107enje” bilo nepromi\u0161ljeno?<\/em><\/p>\n

\u017danko je tu formulaciju, koja je bez sumnje bila smi\u0161ljena u Glavnom usta\u0161kom stanu, upotrijebio samo jednom, u travnju 1941. Brzo je uvidio gre\u0161ku i ubla\u017eio retoriku. Kad su mu usta\u0161e jedne no\u0107i uhapsile 30-ak pravoslavnih \u010dlanova ansambla bio je prisiljen uvidjeti da bi mu njihov definitivni odlazak\u00a0 blokirao program pa je spustio loptu na zemlju. Nakon par dana, svi su se oni vratili iz zatvora, ali ta hap\u0161enja, a jo\u0161 vi\u0161e kasnija ubojstva najmla\u0111ih \u010dlanova ansambla (Rade Sladi\u0107a, Veljka Ili\u0107a, Ivana \u0160trka i Vojka Kavi\u0107a-Kardo\u0161a) kojima \u0107u posvetiti svoju knjigu – potaknula su veliki otpor u HNK-a. Vrhunac otpora prvi se put jasno manifestirao u travnju 1942, odlaskom grupe okupljene oko istaknutog glumca Vjekoslava Afri\u0107a u partizane i formiranjem prve umjetni\u010dke grupe na slobodnom teritoriju budu\u0107e Jugoslavije.<\/p>\n

\u017danko je, o\u010dito, imao stalni problem s pritajenim pluralisti\u010dkim tendencijama u HNK-u. Dugi razgovori koje je vodio s Vjekoslavom Afri\u0107em prije njegova odlaska znaju\u0107i pritom da je ovaj simpatizer NOB-a i Komunisti\u010dke partije – posebno su intrigantni?<\/em><\/p>\n

Afri\u0107 o \u017danku pi\u0161e da je bio fin i ugla\u0111en \u010dovjek, ali da je kao usta\u0161a funkcionirao potpuno u skladu s okvirima usta\u0161kog ustroja. \u017danko nije bio glup, ali vjera u novi poredak ga je potpuno “uzela”, o tome je i sam, pun ushita pisao 1942. Takvu pojavu, da \u010dovjek koji se upusti u politiku izgubi vezu s realno\u0161\u0107u, mo\u017eemo vidjeti na ovim na\u0161im stranama i danas. U Kazali\u0161tu je tada bilo vrlo malo deklariranih usta\u0161a, uglavnom u tehnici i me\u0111u neukim svijetom, dok ih me\u0111u umjetnicima prakti\u010dki nije niti bilo. \u017danko je bio posve svjestan toga da najmanje 250 ljudi od 500 kojima on upravlja daje svoje priloge za Crvenu pomo\u0107 i to je na jednoj razini i tolerirao. S druge strane, zbog djelovanja komunizma u HNK-u imao je problema u Glavnom usta\u0161kom stanu, u Ministarstvu i u Riznici. Radio je sve da bi o\u010duvao svoj polo\u017eaj, dostavljao detaljne izvje\u0161taje o stanju “nepo\u0107udnih elemenata” u Kazali\u0161tu. Primjerice, 1942. godine, a vjerojatno u vezi odlaska \u0161estorice u partizane, od Usta\u0161ke nadzorne slu\u017ebe naru\u010dio je popis sumnjivaca. Taj popis bio je sa\u010dinjen krajnje diletantski, tako da su se na njemu na\u0161li \u010dak i pojedini pripadnici usta\u0161kog pokreta. Na taj se na\u010din odr\u017eavao na polo\u017eaju sve do kraja sezone 1942.\/43, kada je shvatio da vi\u0161e nema autoriteta u samom Kazali\u0161tu, ali ni podr\u0161ku “odozgo” te je sam, uz nagovor Budaka, i odstupio.<\/p>\n

Afri\u0107 i njegova grupa tada su ve\u0107 bili u partizanima. U svojem radu detaljno opisujete njihov bijeg, za koji bismo danas mogli re\u0107i da je bio dinami\u010dan poput filmske scene.<\/em><\/p>\n

Afri\u0107eva grupa je s Kazali\u0161tem narodnog oslobo\u0111enja pratila Titov Glavni \u0161tab, pa je rat zavr\u0161ila u Beogradu i tamo uglavnom\u00a0 nastavila djelovanje. Neki su se, poput Jo\u017ee Ruti\u0107a i njegove supruge Ivke, nakratko vratili u Zagreb. Kako su sami svjedo\u010dili, nisu mogli sura\u0111ivati sa svojim “ideolo\u0161kim neprijateljima”, pa su se opet vratili u Beograd. Afri\u0107 je bio ljevi\u010dar, ali tek malo prije odlaska u partizane postaje \u010dlan Komunisti\u010dke partije. Nakon pripojenja njegova Hvara Italiji, ostanak u Zagrebu mu je bio nepodno\u0161ljiv, sve mu se to, kako ka\u017ee – gadilo. Planirao je odlazak jo\u0161 u jesen 1941., ali je on odga\u0111an zbog rizika povezanih s prelaskom na slobodni teritorij.<\/p>\n

Njihov odlazak iz Zagreba vapi za ekranizacijom, mogao bi to biti napeti triler u stilu Tarantina. Sjeli su u vlak za Karlovac, svatko druga\u010dije kostimiran – Skrigin npr. u sve\u010danom odijelu od tvida i lakiranim cipelama – kako ne bi izazvali sumnju. Svi su imali odobrenje vlasti za napu\u0161tanje Zagreba, s najrazli\u010ditijim izlikama. Neki su i\u0161li “po meso”, drugi poslom u Italiju, na odmor u Novi ili kod bolesne tetke u Liku… U vlaku slu\u010dajno ba\u0161 nailaze na kolegu iz HNK Josipa Puk\u0161eca, zadrtog usta\u0161u, i jedva ga skidaju s vrata. U Donjim Dubravama u Gorskom kotaru silaze iz vlaka, susre\u0107u se s partizanskom vezom (uskoro provaljenom!) koja ih odvodi u zaseok Janjane, potom u Miri\u0107e, gdje ve\u0107 istoga dana igraju prvu partizansku predstavu, naravno u istim kostimima. To bi mogla biti uzbudljiva epizoda jedne velebne imaginarne TV serije o kazali\u0161tu u NDH-u.<\/p>\n

Branko Gavella, genijalni re\u017eiser, svojim svjesnim kompromisima s re\u017eimom, da bi spasio umjetnost, podsje\u0107a na Mefista iz kultnog filma Istvana Szaboa?<\/em><\/p>\n

O\u010dito je po svemu da je njegov cilj otpo\u010detka bio – oti\u0107i iz Zagreba. Godine 1943. oti\u0161ao je u Sarajevo gdje je postavljao Hamleta, o \u010demu je Slobodan \u0160najder napisao \u010ditavu dramu. Va\u0161a usporedba s Mefistom nije bez osnove: \u0160najder u svom Hrvatskom Faustu inspiriran je za lik Nadredatelja ba\u0161 Strozzijem i Gavellom, ali ne samo s njima. Takvih likova koji se (s)na\u0111u u procijepu te\u0161kih vremena poznaje svaka kazali\u0161na kultura.<\/p>\n

Gavella je do bijega krajem 1943. re\u017eirao deset velikih predstava, od Goethea i Lessinga, do Wagnera i Muradbegovi\u0107a. Osim toga, re\u017eirao je i sve najve\u0107e politi\u010dke priredbe, poput Zore uskrsnu\u0107a za prvu godi\u0161njicu NDH. Takve obaveze pripadaju uvijek svim redateljima koji rade u sustavu, i Gavella ih je strpljivo odra\u0111ivao, planiraju\u0107i usporedo svoj bijeg. Uspio je ishoditi dozvole za nekoliko putovanja u Be\u010d i Bratislavu, da bi za tre\u0107ega odlaska na samom kraju 1943. definitivno tamo i ostao. Uspio se maknuti s broda koji tone skoro godinu i pol dana prije njegova potonu\u0107a – duboko svjestan svega na \u0161to je morao pristajati jer je bio “krive vjere”. Zbog straha od susreta s novim vlastima u Zagreb se vra\u0107a tek 1949. godine. U sije\u010dnju 1944. Spremnost objavljuje njegov programatski \u010dlanak Umjetnost i stvarnost – misli o pojavi la\u017ene vedrine i njenog nametanja, u kojem se, jasno je, opra\u0161ta s NDH, i u kojem pi\u0161e o \u201ebolesnom dru\u0161tvu”\u00a0 kojeg je preuzelo \u201edu\u0161evno vodstvo”,\u00a0 koje je u \u201enarodni mehanizam” utisnulo \u201e\u0161ablonizirano nekriti\u010dki primljene krilatice”. U tom \u010dlanku Gavella je za sobom ostavio zapravo dijagnozu \u017eivota u NDH koji i dalje, gruboj realnosti usprkos, \u0161iri la\u017enu vedrinu i optimizam. Krle\u017ea u svom dnevniku iz 1943. pi\u0161e o istoj temi nazivaju\u0107i \u017eivot u NDH bizarnom operetom s tragi\u010dnim krajem.<\/p>\n

Kakav je bio polo\u017eaj Tita Strozzija? I on je bio vrlo zastupljen kao redatelj, a u travnju 1941. bio je me\u0111u onih uhap\u0161enima.<\/em><\/p>\n

Za mene, Tito Strozzi jednako je strast! Kako ona prema kazali\u0161tu (u kojem je radio sve od glume i re\u017eije preko pisanja i prevo\u0111enja)tako i ona prema \u017eenama.Zbog ljubavi prema balerini pravoslavne vjere i zbog stupanja u brak s njom, pre\u0161ao je prije rata na pravoslavnu vjeru. Tragikomi\u010dno je bilo \u0161to se u travnju 1941. taj Zagrep\u010danin s purgerskim pedigreom zato na\u0161ao u zatvoru – kao pravoslavac! Njegova apsurdna epizoda ilustrira kako je u NDH bio ka\u017enjiv svaki iskorak u druga\u010dije i kako su, s druge strane rigidne usta\u0161ke uredbe bile te\u0161ko provedive u kazali\u0161tu.<\/p>\n

Strozzi se svim silama borio da mu bude povjerena dramatizacija Ognji\u0161ta. Na kraju ga je postavio, uz pohvale autora romana, Mile Budaka, da bi mu nakon 1945. godine to bilo skupo napla\u0107eno, uz jo\u0161 neke navodne i smije\u0161ne grijehe. Ipak, osim za to vrijeme obligatnih laudi Ognji\u0161tu, nisam nai\u0161la na bilo kakve druge njegove prore\u017eimske deklaracije. Bio je naprosto \u010dovjek teatra, koji je katkad gubio \u010dvrstinu karaktera. Poslije je napisao dramu Utvare u kojoj se obru\u0161ava na NDH, ali je na kraju ispao izuzetno nesretna figura. Uvjerena sam da je umro od tuge – u HNK-u koji je predstavljao smisao njegova \u017eivota mu nisu dali da 1970. proslavi svoj veliki jubilej.<\/p>\n

Nakon \u017danka, i neuspjelih poku\u0161aja vlasti da vrbuju nekoliko vrhunskih intelektualaca, na intendantsko mjesto sjeda Marko Solja\u010di\u0107. Za njega ka\u017eete da nije pripadao usta\u0161kom pokretu, davao je priloge za Narodnu pomo\u0107, prijateljevao s Belom Krle\u017eom i osloba\u0111ao od mobilizacije mnoge \u010dlanove Kazali\u0161ta. Opisujte ga i kao rezigniranog intendanta za kojeg se tvrdilo da u 10 sati ujutro dolazi na posao ve\u0107 “dobrano pripit”?<\/em><\/p>\n

Zbog velikih optere\u0107enja koja su od 1943. pala na njegovu glavu, Solja\u010di\u0107 je ispada jedini intendant HNK-a u povijesti koji je morao ukinuti abonoman, jer zbog ogromne nesta\u0161ice i inflacije nije mogao ni\u0161ta unaprijed planirati. Publika je u njegovo vrijeme ponekad dolazila u kazali\u0161te, a da nije ni znala \u0161to je toga dana na programu, kreirale su ga, kako je govorio – neprilike! S pravom je govorio da radi u abnormalnim uvjetima, pa je tu svoju muku zalijevao ve\u0107 od jutra. No, snalaze\u0107i se nekako, pokrenuo je vrlo neobi\u010dne zahvate u programu. Recimo, postavio je s ravnateljem Drame Tomislavom Tanhoferom dvije japanske jedno\u010dinke u kojima je od hrvatskih je glumaca radio “Japance”, e to su morali biti fantasti\u010dni prizori. Iz nekih dotad nezamislivih razloga postavio je i Ibsenove Stupove dru\u0161tva, Shawov Zanat gospo\u0111e Warren ili O'Neillovu Annu Christie. No u to vrijeme vi\u0161e nitko iz vlasti nije mario za repertoar HNK. Kulturna politika bila je sve manje va\u017ena, jer usta\u0161ki re\u017eim imao je daleko pre\u010dih briga, bombe su svakodnevno padale na Zagreb a partizani bili u predgra\u0111ima.<\/p>\n

Me\u0111utim re\u017eim se ni pred svoj kraj nije prestao baviti glumcima?<\/em><\/p>\n

I\u0161li su im najvi\u0161e na \u017eivce “komunjare” poput glumaca Dubravka Duj\u0161ina i Janka Raku\u0161e, koji je na kraju obje\u0161en. Zbilo se to u znak neke odmazde 10. velja\u010de 1945. na Remetina\u010dkoj cesti, s jo\u0161 35 drugih ljudi. Kolega iz ansambla Jozo Martin\u010devi\u0107, vidio je taj prizor. \u0160okiran je tr\u010dao od Remetinca sve do HNK-a, kako bi javio vijest da im kolega visi na banderi, na \u0161to se Strozzi, kad je \u010duo,razbjesnio i rasplakao. I ta scena zaslu\u017euje da bude snimljena. Ako se za \u017dankov mandat mo\u017ee re\u0107i da je zapo\u010deo strijeljanjem najmla\u0111ih \u010dlanova Kazali\u0161ta, Solja\u010di\u0107ev je zavr\u0161io vje\u0161anjem veterana Raku\u0161e. Naime, usta\u0161e su, zbog ve\u0107eg zastra\u0161ivanja stanovni\u0161tva, 1943. promijenile metodu smrtne kazne – sa strijeljanja pre\u0161li na vje\u0161anja na javnim mjestima, stra\u0161no. Kad o tome govorim svojim studentima, oni, uglavnom generacija 90 – ih ne vjeruje, moram iznijeti detaljne dokaze, takve stvari oni u \u0161koli nisu u\u010dili.<\/p>\n

Kakav je bio polo\u017eaj Miroslava Krle\u017ee? Na po\u010detku NDH bio je hap\u0161en i zabranjen kao ljevi\u010darski pisac, da bi mu Paveli\u0107 i Budak 1943. godine ponudili intendantsko mjesto u HNK-u.<\/em><\/p>\n

Usta\u0161e su otpo\u010detka htjeli svrstati Krle\u017eu na svoju stranu. Prvo su po\u010deli sa zabranama i hap\u0161enjem, \u0161to je kod njega izazvalo kulminaciju straha za vlastiti \u017eivot i potom klini\u010dku depresiju spojenu s jo\u0161 desetak bole\u0161tina. Zbog opasnosti po Krle\u017ein i svoj \u017eivot, Bela Krle\u017ea morala je glumiti sva\u0161ta: imala je preko 25 premijera i jo\u0161 toliko priredbi, no znali su da je Krle\u017ea siguran dok je ona bila na sceni. Godina 1941. po\u010dela im je stra\u0161no, a 1942. Krle\u017ea je uglavnom proboravio u sanatoriju dr. \u0110ure Vrane\u0161i\u0107a, na Zelengaju. Strah ga nikada nije napustio. Pisao je, ali nije objavljivao. Stanko Lasi\u0107 je u pravu kad ka\u017ee da je Krle\u017eina \u0161utnja prema Paveli\u0107u bila ujedno i \u0161utnja o Paveli\u0107u. “Nemojte misliti da je re\u0107i ‘ne’ Paveli\u0107u 1943. godine bilo lako”, govorio je kasnije Krle\u017ea. Evidentno je da ne mo\u017eemo govoriti o Krle\u017ei-heroju, \u0161to je on ponovo dokazao i 1945. godine, pustio je da mnogi koji su kao i Bela cijelo vrijeme NDH igrali za usta\u0161e budu ka\u017enjavani i eliminirani iz svojih umjetni\u010dkih profesija.O njezinu intenzivnu anga\u017emanu u to doba nikada poslije nije rekao ni rije\u010di.<\/p>\n

Poznato je da su ga partizani jo\u0161 ranije kontaktirali?<\/em><\/p>\n

Postoji dopis ZANVOH-a iz 1943. kojim su ga zvali u partizane, na koji se on potpuno oglu\u0161io. Bojao se kako \u0107e ondje biti tretiran zbog poznatog sukoba na ljevici. Poznato je da su ga 1941. godine, u samom usta\u0161kom zatvoru, neki komunisti u zatvorskom hodniku popljuvali. Na ulici ga je jednom prilikom pljunuo i Rade Kon\u010dar. Pa kako onda oti\u0107i me\u0111u njih u \u0161umu? Oboma je bilo nemogu\u0107e iza\u0107i iz Zagreba, bili su prepoznati za bijeg; a da je on sam oti\u0161ao, nema dvojbe da bi usta\u0161e nju ubili.<\/p>\n

Paradoksalno je da je Bela Krle\u017ea tek u NDH postala “zvijezda”, premda je bila pravoslavka.<\/em><\/p>\n

Da, osim toga, za njezinu glumu u to vrijeme postoje samo pohvale. Prije rata nije bilo tako, dapa\u010de, Krle\u017ea ju je “implementirao” u Kazali\u0161te u ulozi barunice Castelli o \u010demu je izrazito pohvalno pisao samo njihov vjen\u010dani kum Milan Begovi\u0107.<\/p>\n

Kakva je bila sudbina \u017didova zaposlenih u HNK-u? U svojem doktoratu navodite da je ugledni dirigent Milan Sachs bio pod direktnom za\u0161titom Dide Kvaternika.<\/em><\/p>\n

On je bio argument nekima da devedesetih godina tvrde kako je kulturna politika NDH bila “tolerantna”, da je bila izdvojena iz represije politi\u010dkog i policijskog aparata. No, to je, kako znamo, u svakom totalitarizmu sasvim nemogu\u0107e.<\/p>\n

Po uzoru na Njema\u010dku, usta\u0161e su osmislili istu politiku prema\u00a0 \u017didovima koji u NDH nisu imali nikakva gra\u0111anska prava.Odmah u svibnju 1941. Morali iseliti iz svojih ku\u0107a “do iza pruge” ( ujednu takvu u Hercegova\u010dkoj je uselio ba\u0161 Du\u0161an \u017danko) morali su napustiti svoja radna mjesta, a ubrzo potom formiraju se i logori i zapo\u010dinju transporti u logore u Reichu.<\/em><\/p>\n

Rasisti\u010dka politika NDH ipak nije uspjela razviti jedinstveni aparat za eksterniranje \u017didova. U policijskom aparatu i u usta\u0161koj Nadzornoj slu\u017ebi situacija je bila hijerarhijski posve nesre\u0111ena, kao \u0161to je bila dezorganizirana i cijela usta\u0161ka dr\u017eava: veza kod primjerice Kvaternika juniora kakvu je imao Sachs jo\u0161 uvijek nije garantirala bilo kome da \u0107e pre\u017eivjeti. \u017didovi su se, razumljivo, na sve na\u010dine dovijali kako da pre\u017eive. Recimo, violinist Josip Thune \u010ditavo je vrijemo ostao u Kazali\u0161tu. Njegova \u017eena bila je katolkinja i imala je vezu koja mu je to omogu\u0107ila. Operetna pjeva\u010dica Margita Dubaji\u0107 bila je \u017didovka \u010diji je suprug, glumac Dejan Dubaji\u0107, bio pravoslavac. Ve\u0107 u travnju 1941. morala je oti\u0107i iz Kazali\u0161ta. Tako\u0111er i supruga Tomislava Tanhofera, glumica Ivica Tanhofer, pa pjeva\u010d Leo Mirkovi\u0107 i dr. Dubaji\u0107 pak, nakon prijelaza na katoli\u010dku vjeru \u010ditav rat provodi u Kazali\u0161tu i nastupa skoro jednako intenzivno koliko i Bela Krle\u017ea.<\/p>\n

Kako je bilo mogu\u0107e da dvoje pravoslavaca, Bela Krle\u017ea i Dejan Dubaji\u0107, imaju najve\u0107u “minuta\u017eu” na daskama u doba NDH?<\/em><\/p>\n

Kasnije se govorilo da je \u017danko \u0161titio pravoslavce, \u0161to jednostavno nije istina, znao je biti zabrinut za komuniste i simpatizere partije – bilo ih je vi\u0161e od dvije stotine, zbog njih je dnevno na stol primao vi\u0161e anonimnih denuncijacija, spremao ih je u ladicu. Nikoga on s tim nije \u0161titio, jer se bojao za sebe. On ih je naprosto trebao, o tome se radi,mnogi od njih bili su nezamjenjivi na sceni. Sachsov slu\u010daj, za koji me pitate, jo\u0161 je zanimljiviji, jer on ne samo \u0161to je pre\u017eivio, nego mu je \u017danko davao pla\u0107u skoro do kraja svojega mandata. To se nije moglo re\u0107i za druge: ako niste bili pod za\u0161titom, niste imali nikakve \u0161anse. Rukovodilo se na\u010delom da su \u017didovi unijeli crvoto\u010dinu u \u010distu umjetnost zapadne civilizacije. Drugi je problem \u0161to je ta “crvoto\u010dina”, (kao na primjer Albinijeve operete) bila ono \u0161to publika ina\u010de najvi\u0161e voli. Takvih apsurdnih primjera ima na stotine. Sli\u010dna pri\u010da dogodila se i s masonima.<\/p>\n

Mo\u017eete li na osnovu va\u0161ih istra\u017eivanja o radu HNK, i na osnovu vlastitog profesionalnog iskustva odgovoriti na pitanje: kakav je to morao biti osje\u0107aj, baviti se scenskom umjetno\u0161\u0107u u atmosferi progona i masovnog krvoproli\u0107a u tada\u0161njoj NDH i u \u010ditavoj Evropi? Kako to da su glumci, re\u017eiseri i svi ostali uop\u0107e mogli biti fokusirani na nekakav stvarala\u010dki rad – a isti\u010dete da je bilo i visokih dometa?<\/em><\/p>\n

Afri\u0107ev odgovor na va\u0161e pitanje bio je isklju\u010div: zamijeniti “nemoralne zlatne an\u0111el\u010di\u0107e i sofite za slobodu \u0161ume i novu budu\u0107nost”. Radi se, ustvari, o uvijek istoj faustovskoj dilemi. Prodati du\u0161u ili ne? Tako postoje i pone\u0161to druga\u010diji odgovori na ovo pitanje, recimo mojih kolega koji su se\u00a0 tijekom posljednjega rata \u0161epirili u vojnim odorama po Kazali\u0161tu, radili za razne slu\u017ebe unutar sustava i bili postavljani na razna visoka mjesta. Meni je Afri\u0107ev stav puno bli\u017ei, eto ba\u0161 zbog mojega negativnog govorenja o nekim pojavama unutar Croatian art forces, u intervjuu koji sam dala upravo vama u Feral Tribuneu, dobila sam 2002. godine otkaz na mjesto ravnateljice Drame u HNK-u. Taj “afri\u0107evski” stav me ko\u0161tao, pa i danas me ko\u0161ta odre\u0111enog nepripadanja krugovima moje u\u017ee struke.<\/p>\n

Posljedice jednoga intervjua mogu zaista biti dugotrajne u hrvatskim kulturnim prilikama…<\/em><\/p>\n

To \u0161to sam rekla kolektivno se upamtilo kao grijeh zauvijek, a jasno je da isto mislim i danas. Ljudi protiv kojih sam tada govorila, i danas vode, \u0161to direktno, \u0161to iz sjene, glavninu kazali\u0161ta u Hrvatskoj. Radi se o zovu koji je te\u0161ko kontrolirati; mi kazali\u0161tarci o\u010dito ne mo\u017eemo bez kazali\u0161ta, i zbog njega smo ponekad spremni na sva\u0161ta. Za vrijeme\u00a0 NDH, pred svaku sve\u010danu predstavu dizale su se ruke u nacisti\u010dki pozdrav. Za \u010destih dolazaka Slavka Kvaternika u Kazali\u0161te, sve je odjekivalo od usta\u0161kih usklika “Za dom – spremni!”, a slijedile bi potom lirske scene u kojima su redovito nastupali i Bela Krle\u017ea i drugi pravoslavci. Te\u0161ko je odgovoriti na pitanje kako je to uop\u0107e bilo mogu\u0107e, pa zato mo\u017eda i zaborav tako lako nastupi. Nakon oslobo\u0111enja, neki od glumaca koji su u me\u0111uvremenu prebjegli u partizane, organizirali su Sud \u010dasti za svoje kolege koji su 1945. godinu do\u010dekali u Zagrebu – zaboraviv\u0161i npr. da su i sami u ljeto 1942. nastupali u nizu njema\u010dkih gradova, izme\u0111u ostalog i u Auschwitzu. Odgovor bi mogao biti i prostodu\u0161no Gosti\u010devo – “je, \u0161uster je delal cipele za usta\u0161e, a ja sem za njih popeval”.<\/p>\n

Vratimo se na kraju opet Anti Paveli\u0107u. Kulturna politika koja je proiza\u0161la iz njegovih Na\u010dela usta\u0161kog pokreta u nekim nam dijelovima zvu\u010di tako poznato: 800 godina hrvatske povijesti tuma\u010de se ondje kao linearni razvoj prema cilju stvaranja samostalne dr\u017eave; u novoj Hrvatskoj mora se stvarati “nova” umjetnost zasnovana na ruralnom umjetni\u010dkom izrazu, \u0161to smo devedesetih imali u pojavama poput “\u010duda hrvatske naive”; “prosvjeta” ima zadatak privo\u0111enja Hrvata idealnom “hrvatstvu”. Zatim, tu su jezi\u010dni purizam i te\u017enja “autonomizaciji” hrvatskog u odnosu na srpski jezik…\u00a0 Nisu li neki elementi usta\u0161ke kulturne politike, posredstvom HDZ-ove vlasti, u posljednjih dvadeset godina ipak prodrli u kolektivnu dru\u0161tvenu svijest?<\/em><\/p>\n

To je posve evidentno i jasno, svakome tko se sje\u0107a doga\u0111aja od prije 20 godina i tko se na pravi na\u010din suo\u010dio s onima od prije 70 godina, nije ni potrebno bilo \u0161to dodati. To smo \u017eivjeli i \u017eivimo, i sad je valjda s tim gotovo.<\/p>\n

Toni Gabri\u0107<\/p>\n

Index.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Snje\u017eana Banovi\u0107 u razgovoru za H-Alter “brani” svoju doktorsku radnju o Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu u doba NDH.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-67949","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67949","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67949"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67949\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67949"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67949"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67949"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}