{"id":67861,"date":"2011-11-22T13:08:58","date_gmt":"2011-11-22T11:08:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=67861"},"modified":"2011-11-22T13:08:58","modified_gmt":"2011-11-22T11:08:58","slug":"neoliberalizam-je-za-razumne-mrtav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/22\/neoliberalizam-je-za-razumne-mrtav\/","title":{"rendered":"Neoliberalizam je za razumne mrtav"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Intervju: Slavoj \u017di\u017eek<\/p>\n

U svom posjetu Zuccotti Parku<\/a>, kako ste do\u017eivjeli prosvjednike s Wall Streeta? \u0160to \u010dine dobro, a \u0161to lo\u0161e?<\/strong><\/p>\n

Te\u0161ko je odgovoriti na to pitanje zato \u0161to sam bio umoran, morao sam puno raditi, tako da sam tamo stigao doslovce tri minute prije nego \u0161to sam odr\u017eao govor. Tako ja funkcioniram – znate, postoji jedan kli\u0161e o komunistima i radikalima; ka\u017eu da oni vole \u010dovje\u010danstvo kao apstrakciju, ali ne vole konkretne ljude. Spremni su ih \u010dak i ubiti za \u010dovje\u010danstvo. Jebi ga, ako je tako, ja sam definitivno totalitarist. Ja volim \u010dovje\u010danstvo i mo\u017eda velika umjetni\u010dka djela, ali ve\u0107inu ljudi ne volim. Volim biti sam. Imam samo nekoliko prijatelja. Tako da, tako\u0111er iz teoretskih razloga, ne mislim da bi potucanje naokolo s njima donijelo neki dublji i zna\u010dajniji uvid. Vjerojatno bih \u010duo samo gluposti tipa “Ho\u0107emo pravdu, jedan posto ima tako puno novca, bla bla bla”.<\/p>\n

Osje\u0107am me\u0111u ljudima spremnost da se propituju sami temelji sistema. Dosad se, \u010dak i me\u0111u radikalnim liberalnim ljevi\u010darima, govorilo o promjenama unutar sistema: manje rasizma, ve\u0107a \u017eenska prava, abortus, razvod. Moj je osnovni dojam da prvi put iza svega stoji jasna percepcija da postoji gre\u0161ka u sustavu kao takvom. Nije vi\u0161e rije\u010d samo o tome kako ga u\u010diniti boljim.<\/p>\n

Naziv konferencije koju ste upravo vodili jest “Komunizam – novi po\u010detak”. Pitam se nije li komunizam, kao brend, potro\u0161en? Za\u0161to ne bismo prona\u0161li neku drugu rije\u010d za to?<\/strong><\/p>\n

Ja sam toga itekako svjestan. PR problem. Mnogi mi prijatelji govore: “Slu\u0161aj, mi se sa svim tim sla\u017eemo, ali za\u0161to bismo koristili tu stra\u0161nu rije\u010d, tako zastra\u0161uju\u0107ih konotacija – gulag i sve ostalo, ne? Evo mojih razloga. Prvi je egalitarizam – milenijska radikalna tradicija pokreta. Volio bih ostati vjeran toj tradiciji.<\/p>\n

Drugi razlog: to je ipak najmanje zlo. Sva ostala dru\u0161tva dopu\u0161taju previ\u0161e hegemonizma. Kad govorimo o socijalizmu – socijalizam je bezopasan i svi su, znate, danas socijalisti: dovoljna je neka neodre\u0111ena solidarnost. Nema radikalne jednakosti. Tako se i svaki fa\u0161ist mo\u017ee nazvati socijalistom. A tek demokracija, moj bo\u017ee. Svi se pozivaju na tu rije\u010d, a bezna\u010dajna je. Pravda, jebe\u0161 je. Koja pravda.<\/p>\n

I posljednji, paradoksalni razlog. U ime komunizma \u010dinile su se u\u017easne stvari – i dobro je imati ime da nas na to podsje\u0107a. Dobro je da budemo svjesni opasnosti. U svom antikomunizmu nemamo \u010dak ni dobru teoriju o tome kako se megakatastrofa zvana staljinizam mogla ikada dogoditi. \u0160to je po\u0161lo po zlu? Ne volim one esejisti\u010dke filozofske generalizacije u stilu Karla Poppera, platonisti\u010dko-totalitaristi\u010dko-\u0161to god, ili Rousseau ili tko god. Moj problem s liberalnim antikomunisti\u010dkim povjesni\u010darima je \u0161to nisu kriti\u010dni prema staljinisti\u010dkom re\u017eimu. Njihovo je obja\u0161njenje tipi\u010dno liberalno. Oni ga reduciraju na lo\u0161e ljude koji su htjeli novac, mo\u0107… i sve to.<\/p>\n

Jeste li gledali film o kojem \u010desto govorim? Njema\u010dki film, dobio je Oskara – “\u017divot drugih”? Mislim da ne proni\u010de dovoljno duboko. Imamo u pri\u010di jednog lo\u0161eg ministra koji \u017eeli osvojiti \u017eenu jednog pisca, pa anga\u017eira Stasi da prati pisca, iskopa ne\u0161to o njemu, da ga se rije\u0161i i da uzmu \u017eenu. Tu je komunisti\u010dki teror su\u017een na jednog negativca s nekom njegovom privatnom patologijom, kao da ispod svakog zla dolazi neka zla osoba koja \u017eeli mo\u0107 novac, seks, \u0161to god… Film ne uspijeva uhvatiti bitnu \u010dinjenicu: \u010dak i da nema korumpiranih ministara, \u010dak i da su Stasijevi agenti relativno iskreni, imali bismo to\u010dno isti nadzor, kontrolu, i tako dalje… Horor komunizma, staljinizma, nije u tome \u0161to lo\u0161i ljudi rade lo\u0161e stvari – to je uvijek tako. Nego u tome \u0161to ljudi rade grozne stvari misle\u0107i da rade ne\u0161to sjajno i veliko.<\/p>\n

Robert Conquest, recimo, ili (Simon Sebag) Montefiore, trude se naglasiti kako je Staljin bio lo\u0161 – on je bio lo\u0161, on je bio lo\u0161… To je prejednostavno. Sistem je bio takav da su se \u010dak i dobri ljudi slamali. Najtragi\u010dniji je primjer iz kasnih 20-ih, kada je Staljin naredio prisilnu kolektivizaciju; tisu\u0107e po\u0161tenih komunista dobrovoljno se prijavilo za odlazak na selo, gdje \u0107e uvjeriti seljake da im se pridru\u017ee. Na kraju se ta ideja pretvorila u nasilje i pucnjavu. To je istinska tragedija, mislim.<\/p>\n

Tako da ne, nemam problema s “komunizmom”, po meni je problem \u0161to nemamo ni dobru kritiku komunizma.<\/p>\n

Napisali ste da je jedina iznena\u0111uju\u0107a stvar oko financijskog sloma 2008. ta \u0161to se to smatralo iznena\u0111enjem. \u0160to mislite, za\u0161to sva upozorenja i protesti do\u017eivljavaju neuspjeh?<\/strong><\/p>\n

To je dokaz da je ideologija la\u017e. Citirat \u0107u frajera s Nobelovom nagradom, Paula Krugmana, iako se ne sla\u017eem uvijek s njim. Kada ga je novinar upitao “Recite Paul, sada kada znamo koje smo gre\u0161ke ranije napravili, dopu\u0161taju\u0107i bankama sulude kreditne \u0161eme, mislite li da bismo sve u\u010dinili druga\u010dije da smo sve to znali dvadeset, trideset godina ranije?” on je pametno odgovorio: “Ne, u\u010dinili bismo sve to\u010dno isto. To ne bi ni\u0161ta promijenilo.”<\/p>\n

To je vrlo dubok uvid, znate? To je mo\u0107 ideologije. Mo\u017eete ne\u0161to znati, ali ne uzimate to ozbiljno. Svejedno nastavljate \u010diniti isto \u0161to i ranije. Ja sam tu poprili\u010dan pesimist. Ja zaista vjerujem u materijalnu nedostatnost ideologije.<\/p>\n

Za\u0161to mislite da ljudi nisu u stanju transcendirati ideologiju i utjecati na promjene?<\/strong><\/p>\n

Na to imam vrlo tradicionalan marksisti\u010dki odgovor. Ideologija nisu samo ideje. Ideologija je ne\u0161to \u0161to strukturira na\u0161e svakodnevne prakse. Ideologija nije kada misli\u0161 da je novac ne\u0161to misti\u010dno; ideologija je kako svakodnevno raspola\u017ee\u0161 novcem… Legalna ideologija je kada, iako ne vjeruje\u0161 legalnom, svejedno ga koristi\u0161, oslanja\u0161 se na njega. U wittgensteinovskom smislu, to je forma \u017eivota. \u010cesto mi se \u010dak danas \u010dini, u na\u0161a cini\u010dna vremena, da ideologija funkcionira bez obzira na to vjerujemo li u nju ili ne. Na neki na\u010din, ne moramo je shvatiti preozbiljno.<\/p>\n

To je, naravno, mo\u017eda samo moje vlastito uvrnuto iskustvo zato \u0161to kada sam ja bio mlad u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji, mi smo tamo imali ekstremni oblik toga o \u010demu pri\u010dam. Svjedo\u010dio sam tome da se re\u017eim do\u017eivljavao kao najve\u0107a prijetnja ako bi ljudi uzimali ideologiju re\u017eima preozbiljno.<\/p>\n

Bili ste kriti\u010dni prema nekim sloganima koje su koristili prosvjednici 2008. – “Spasite Main Streeet, ne Wall Street”, naprimjer. Sada okupatori Wall Streeta poru\u010duju “Banke su se izvukle uz jam\u010devinu, mi smo se prodali”. Mo\u017eemo li imati bolji slogan?<\/strong><\/p>\n

Problem je u tome \u0161to kad se mobilizirate protiv lo\u0161eg financijskog sistema, padnete u odre\u0111enu ideolo\u0161ku zamku, fa\u0161isti\u010dku zamku. Tu je temeljna fa\u0161isti\u010dka ideja: imamo istinski produktivne slojeve – radnike, industrijske kapitaliste – i imamo zlo\u010deste \u017eidovske bankare koji ih iskori\u0161tavaju. Problem nije borba protiv Wall Streeta. Problem je za\u0161to sistem uop\u0107e treba Wall Street da bi funkcionirao. Potpuno razumijem Obamu i sve njih iz 2008. koji su, iako su znali sve o manipulacijama banaka, svejedno glasali za megasumu od 750 milijardi. Ako se Wall Street sru\u0161i, i Main Street (Glavna ulica) se ru\u0161i. Tako sistem radi.<\/p>\n

Dakle, \u0161to bi prosvjednici trebali zahtjevati?<\/strong><\/p>\n

Samo dvije stvari. S jedne strane, u ovom trenutku nisu najbitniji zahtjevi – va\u017eno je da kona\u010dno razmi\u0161ljamo, da se organiziramo i da se nekako umre\u017eimo, tako da sve ovo ne bude nekakva magi\u010dna eksplozija koja nestaje. S druge strane – da bi se ne\u0161to kona\u010dno i napravilo, prvo treba postaviti konkretne ciljeve – model bi trebao biti ra\u010dun zdravstvenog osiguranja – koji su na neki na\u010din vrlo realisti\u010dni.<\/p>\n

U\u017easavam se nad desni\u010darskim republikanskim napadima na Obaminu zdravstvenu reformu. Obezvrije\u0111uju je jasnom materijalnom snagom ideologije. Svejedno, volim tu debatu, zato \u0161to je jasno pokazala kako je na\u0161e poimanje slobode pro\u017eeto i podvrgnuto odre\u0111enoj ideologiji.<\/p>\n

Predla\u017eem jednu strategiju koja \u0107e voditi konkretnim rje\u0161enjima: prvo treba vrlo oprezno izabrati problem koji treba rije\u0161iti, a potom poku\u0161ati organizirati op\u0107enarodni pokret. Ciljevi o kojima govorim imaju dvije osnovne karakteristike. Kao prvo, realisti\u010dni su, odnosno mogu\u0107e ih je ostvariti. Ali, istovremeno, imaju dramati\u010dne to\u010dke koje su ekstremno podlo\u017ene ideologiji. Tako da su stvari koje su apsolutno mogu\u0107e istovremeno neprihvatljive u ideolo\u0161kim okvirima – poput univerzalne zdravstvene za\u0161tite. To je, mislim, ne\u0161to \u0161to upravo sada mo\u017eemo rije\u0161iti, dok postavljanjamo temelje i spremamo velike stvari.<\/p>\n

\u010cak i s bankama – to se, dodu\u0161e, ne ti\u010de ljudi, nego sistema – ironija je u tome \u0161to tamo gdje dr\u017eava kontrolira tijek novca u bankama, mo\u017ee biti vrlo dobra situacija u kapitalisti\u010dkom smislu. Pogledajte Kinu, Singapur itd. Tamo transfere novca, pogotovo me\u0111unarodne transfere, uglavnom kontroliraju banke. Sje\u0107am se kako je, kada su prije 20-ak godina po\u010deli igrati ovu igru, Ekonomist pisao: “To je samoubojstvo, do\u0107i \u0107e do katastrofe.” Ali nije. Na kraju je u krizi 2008. i 2009. Singapur imao rekordan rast od 15 posto… tako nekako i Kina, Indija itd. OK, stvari su ovdje malo kompleksnije zato \u0161to imaju druga\u010dije uvjete, ali svejedno, mo\u017eete vidjeti kako dr\u017eave koje imaju fleksibilniji stav prema dr\u017eavnoj intervenciji stoje vrlo dobro.<\/p>\n

Jedan od pozitivnih rezultata ove krize jest taj \u0161to je neoliberalizam, za razumne ljude, mrtav. Postajemo svjesni ne samo toga da ne funkcionira, nego da, da budemo jasni, neoliberalizam nikada nije ni postojao. \u0160to je uop\u0107e bio neoliberalizam? Ve\u0107 s Reaganom, Bushom, dr\u017eava ja\u010da, neprestano se u sve mje\u0161a. Zaista mislim da je percepcija da \u017eivimo u nekoj vrsti divljeg kapitalisti\u010dkog neoliberalnog univerzuma potpuno kriva. Nije tako.<\/p>\n

Zato je prva stvar koju trebamo napraviti: shvatiti da ve\u0107 ulazimo u novi tip organiziranog kapitalizma koji vi\u0161e nije liberalni kapitalizam i koji se sve vi\u0161e i vi\u0161e oslanja na sna\u017ene dr\u017eavne intervencije.<\/p>\n

\u017dao mi je, polako padam u nesvjest. Da ne\u0161to zaklju\u010dimo ili…<\/p>\n

J. Nicole Jones Harper's Magazine<\/p>\n

Prevela: Ivana Be\u010dei\u0107<\/p>\n

h-alter.org<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ulazimo u novi tip organiziranog kapitalizma koji se sve vi\u0161e i vi\u0161e oslanja na sna\u017ene dr\u017eavne intervencije.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":67862,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-67861","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67861","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67861"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67861\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/67862"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67861"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67861"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67861"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}