{"id":67733,"date":"2011-11-21T18:57:38","date_gmt":"2011-11-21T16:57:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=67733"},"modified":"2011-11-21T18:57:38","modified_gmt":"2011-11-21T16:57:38","slug":"nauka-i-dan-d","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/21\/nauka-i-dan-d\/","title":{"rendered":"Nauka i dan D"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Ideje o sudnjem danu izvorno su uglavnom vjerskog karaktera i klju\u010dni su sastavni dijelovi eshatologije, odnosno u\u010denja o posljednjim stvarima i susretu s tvorcem koji nas o\u010dekuje nakon smrti. Me\u0111utim, kako se razvija znanstvena spoznaja svijeta, religiozne predod\u017ebe o sudnjem danu postaju sve blje\u0111e i neuvjerljivije, gotovo smije\u0161ne u usporedbi sa stvarnim prijetnjama kojima smo okru\u017eeni u svemiru koji nije uvijek gostoljubivo mjesto<\/p>\n

Uzimaju\u0107i u obzir ovu \u010dinjenicu ne trebamo se \u010duditi \u0161to su filmovi katastrofe tipa ‘Deep Impact’ i ‘The Day After Tomorrow’ u posljednjih nekoliko desetlje\u0107a toliko popularni. U vrijeme Isaaca Newtona, koji je bio uvjeren da \u0107e smak svijeta nastupiti u 21. stolje\u0107u, ljudi nisu ni sanjali da su velika izumiranja oduvijek sastavni dio \u017eivota na Zemlji. Danas znamo da je od oko \u010detiri milijarde vrsta koje su se razvile u povijesti na\u0161eg planeta \u010dak 99 posto njih izumrlo. U posljednjih 500 milijuna godina uvjeti \u017eivota na Zemlji iz razli\u010ditih su, uglavnom nedovoljno poznatih razloga, najmanje pet puta postajali izuzetno nepovoljni za \u017eivot. U svakom od tih velikih izumiranja u geolo\u0161kom treptaju oka nestalo je vi\u0161e od 75 posto postoje\u0107ih vrsta.<\/p>\n

Opasnosti iz svemira<\/strong><\/p>\n

Izumiranje dinosaurusa, ali i vi\u0161e od pola drugih vrsta prije 65 milijuna godina najvjerojatnije je uzrokovao udar asteroida velikog 10-ak km u podru\u010dje blizu Meksika. Danas znamo da asteroida, odnosno tijela koja prolaze blizu Zemlje (NEO), ima toliko da uop\u0107e nije upitno ho\u0107e li se, ve\u0107 samo kada \u0107e se sli\u010dan scenarij ponoviti.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i promatranjima svemira i na\u0161eg planeta danas mo\u017eemo izra\u010dunati da NEO ve\u0107i od jednog kilometra u Zemlju udari jednom u nekoliko stotina tisu\u0107a godina, a tijelo ve\u0107e od \u0161est kilometara, koje mo\u017ee izazvati masovno izumiranje, jednom u stotinu milijuna godina. Ako je vjerovati statistici, neki ve\u0107i sudar samo \u0161to se nije dogodio.<\/p>\n

Iz svemira nam uz asteroide prijete i neka druga opasna tijela. Primjerice na\u0161u galaksiju o\u010dekuje sudar s Andromedom. Kako \u0107e Sunce pro\u0107i u njemu, za sada je nemogu\u0107e predvidjeti. Uz Andromedu Mlije\u010dnu stazu mogla bi posjetiti i poharati i neka crna rupa.<\/p>\n

 <\/p>\n

Suvremena znanost pokazala je da je svemir nastao ni iz \u010dega u velikom prasku \u2013 u jednom trenutku stvoreni su prostor, vrijeme i materija. No neke teorije danas ukazuju da postoji mogu\u0107nost da na neki na\u010din ono \u0161to do\u017eivljavamo kao vrijeme jednostavno nestane iz na\u0161eg svemira, a s njime i svaki smisao kretanja. Iz kozmi\u010dkih prostranstava mogla bi nas zasko\u010diti i hipotetska ubojita \u010dudna tvar sazdana od tzv. ‘strangeleta’, nakupina gornjih, donjih i \u010dudnih kvarkova u baznom stanju koja bi pokrenula transformaciju normalne tvari u \u010dudnu i okon\u010dala \u017eivot kakav poznajemo.<\/p>\n

Naravno, tu je i neizbje\u017ena smrt Sun\u010devog sustava koja \u0107e se dogoditi kroz nekih milijardu godina. Sunce \u0107e tada postati crveni div, a temperature na Zemlji porast \u0107e iznad 1.000 stupnjeva. Atmosfera \u0107e uzavreti, a na\u0161 planet postati nepogodan za \u017eivot. Ako do tada uspijemo kolonizirati neki drugi sustav, mogli bismo produ\u017eiti svoje postojanje za nekih 100 trilijuna godina kada \u0107e sve zvijezde po\u010deti izgarati. Tada \u0107e nam jedini spas biti izvori energije koji se ne\u0107e temeljiti na zvijezdama. Kada bismo sve to nekako i uspjeli pre\u017eivjeti, na kraju bi nas \u010dekao raspad nuklearne tvari koji \u0107e se dogoditi negdje kroz 10\u00b3\u00b2 godina. No takav optimisti\u010dan rasplet vrlo je te\u0161ko i zamisliti. Naime, Homo sapiens postoji oko 200.000 godina. Na\u0161 najbli\u017ei ro\u0111ak Homo erectus postojao je oko 1,8 milijuna godina, a prosje\u010dno trajanje pojedinih vrsta sisavaca iznosi oko 2,2 milijuna godina.<\/p>\n

Vulkani i promjene klime tako\u0111er su mogu\u0107i scenariji sudnjeg dana. Jedno novo istra\u017eivanje pokazalo je da je najve\u0107e od poznatih izumiranja prije 250 milijuna godina, na kraju perma, uzrokovao lanac sibirskih vulkana. Oni su u atmosferu izbacili goleme koli\u010dine CO2 i uzrokovali izumiranje oko 95 posto morskih te 70 posto kopnenih vrsta. Vulkani bi ponovno mogli uzrokovati globalne katastrofe koje bi uni\u0161tile \u017eivot u velikim dijelovima svijeta, me\u0111utim \u010dini se da je malo vjerojatno da \u0107e poprimiti tako velike razmjere u narednih nekoliko stolje\u0107a.<\/p>\n

Najve\u0107a prijetnja smo sami sebi<\/strong><\/p>\n

Znanstvenici isti\u010du da najve\u0107u prijetnju \u010dovje\u010danstvu predstavljaju ljudske aktivnosti. Na\u0161a vrsta prva u povijesti ima sposobnost preoblikovati svijet, ali i uni\u0161titi ga. Razvoj znanosti i tehnologije omogu\u0107io nam je da du\u017ee \u017eivimo, pa \u010dak i da se za\u0161titimo od nekih mogu\u0107ih kataklizmi \u2013 od bolesti do udara asteroida. S druge strane, isti je razvoj omogu\u0107io stvaranje sredstava i mehanizama masovnog uni\u0161tenja \u2013 od atomskog i biolo\u0161kog oru\u017eja, preko iscrpljivanja resursa, do stakleni\u010dkih plinova i zaga\u0111enja. Martin John Rees, britanski astronom i nekada\u0161nji predsjednik Kraljevskog dru\u0161tva u svojoj knjizi ‘Our Final Century’ (Na\u0161e posljednje stolje\u0107e) upozorava da vjerojatnost da \u0107e \u010dovje\u010danstvo opstati du\u017ee od 2100. nije ve\u0107a od 50 posto.<\/p>\n

U prilog Reesovu upozorenju govori i najnovije izvje\u0161\u0107e Me\u0111unarodnog panela za klimatske promjene koje isti\u010de da \u0107e u narednim desetlje\u0107ima vrijeme postati toliko ekstremno da \u0107e zaprijetiti brojnim gospodarstvima i ljudskim \u017eivotima. Porast razina mora ugrozit \u0107e priobalna podru\u010dja, a ekstremno nevrijeme \u2013 vru\u0107ine, hladno\u0107e, obilne ki\u0161e, su\u0161e i oluje i ostale dijelove svijeta.<\/p>\n

Ki\u0161e kakve smo posljednjih tjedana navikli gledati u vijestima iz Tajlanda mogle bi posebno pogoditi vi\u0161a podru\u010dja i tropske krajeve, a su\u0161e i po\u017eari ju\u017enu Europu, Mediteran, Sredi\u0161nju Ameriku, centralni dio Sjeverne Amerike i ju\u017enu Afriku.<\/p>\n

Stru\u010dnjaci isti\u010du da bi svaki dolar koji se danas ula\u017ee u spre\u010davanje ili prilagodbe klimatskim promjenama mogao u\u0161tedjeti oko 60 dolara od mogu\u0107ih budu\u0107ih \u0161teta. Ako se ne mo\u017eemo spasiti sami od sebe, te\u0161ko je vjerovati da \u0107emo mo\u0107i ne\u0161to u\u010diniti protiv statisti\u010dki manje vjerojatnih, ali jo\u0161 ozbiljnijih prijetnji izvana iz bli\u017eeg ili dalekog svemira.<\/p>\n

tportal.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ideje o sudnjem danu izvorno su uglavnom vjerskog karaktera i klju\u010dni su sastavni dijelovi eshatologije, odnosno u\u010denja o posljednjim stvarima i susretu s tvorcem koji nas o\u010dekuje nakon smrti. Me\u0111utim, kako se razvija znanstvena spoznaja svijeta, religiozne predod\u017ebe o sudnjem danu postaju sve blje\u0111e i neuvjerljivije, gotovo smije\u0161ne u usporedbi sa stvarnim prijetnjama kojima smo […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-67733","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67733","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=67733"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/67733\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=67733"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=67733"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=67733"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}