{"id":66861,"date":"2011-11-15T10:36:01","date_gmt":"2011-11-15T08:36:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=66861"},"modified":"2011-11-15T10:37:27","modified_gmt":"2011-11-15T08:37:27","slug":"novi-komunisticki-pokret-upravo-nastaje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/15\/novi-komunisticki-pokret-upravo-nastaje\/","title":{"rendered":"Novi komunisti\u010dki pokret upravo nastaje"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Na konferenciji posve\u0107enoj praxis filozofiji i Kor\u010dulanskoj ljetnoj \u0161koli, odr\u017eanoj od 13. do 15. listopada u organizaciji Zaklade \u201cRosa Luxemburg\u201d za jugoisto\u010dnu Evropu, sudjelovao je i Thomas Seibert<\/strong>, filozof i politi\u010dki aktivist iz Njema\u010dke. Bio je jedan od rijetkih sudionika skupa \u010diji je interes za teorijska pitanja podjednako izra\u017een kao i onaj za aktivizam. Autor je mnogih publikacija koje promi\u0161ljaju filozofiju i politiku u njihovoj odvojenosti, ali i nu\u017enoj povezanosti. \u010clan je Znanstvenog vije\u0107a Zaklade \u201cRosa Luxemburg\u201d i predsjedavaju\u0107i Instituta za solidarnu modernu. Njegov je referat bio naslovljen \u201cOntologija revolucije; Teze o praksis grupi \u2013 danas\u201d, a ovaj se razgovor odvijao u pauzi konferencije na Kor\u010duli.<\/p>\n

Kako to da ste u dana\u0161njoj Njema\u010dkoj zainteresirani za jugoslavensku praxis filozofiju?<\/em><\/p>\n

– Taj interes se\u017ee do zbivanja na ljevici 1970-ih godina. Tada sam se pridru\u017eio antiautoritarnom ljevi\u010darskom pokretu. Bio sam vrlo mlad i, poku\u0161avaju\u0107i razumjeti ono \u0161to radim, prona\u0161ao sam i knjige praksisovaca: u to su vrijeme na njema\u010dki bile prevedene dvije knjige Gaje Petrovi\u0107a i jedna Mihajla Markovi\u0107a. \u010cim sam ih pro\u010ditao, osjetio sam sklonost i simpatiju prema takvom mi\u0161ljenju.<\/p>\n

Alijansa znanosti i dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Bavite se ontologijom revolucije; iako neki od suvremenih mislilaca na ljevici ustanovljavaju prazno mjesto ontologije, dana\u0161nja se ljevica uglavnom bavi ekonomskom krizom, ponekad reduciranom na financijsku, ili akademskim marksizmom, zatvorenim u svoju kulturaliziranu tradiciju? Te\u0161ko se uspostavljaju veze izme\u0111u filozofije, ekonomije i drugih \u201csektora\u201d dru\u0161tvenog bitka, a napu\u0161ten je i pojam emancipatorne prakse?<\/em><\/p>\n

– Da. Postoji jo\u0161 ne\u0161to \u0161to me sada zanima u Praxisu. Na\u010din na koji nisu razmatrali specijalisti\u010dka pitanja, poput ekonomije, stanja u \u0161kolstvu ili stanogradnji, nego su bili zaokupljeni op\u0107enitim pristupom svijetu kao otu\u0111enom i \u017eivotu koji smo prisiljeni voditi na jedan otu\u0111en na\u010din. Zato nam je potrebna revolucionarna promjena svijeta i \u017eivota. A tu promjenu treba zapo\u010deti od sebe samoga. To su bile teze praksisovaca koje su nas jako zainteresirale. No, dijalektika izme\u0111u politike i filozofije koju je otvorio Praxis treba se promatrati u kontekstu jednoga specifi\u010dnog politi\u010dkog iskustva. To je, s jedne strane, bila utemeljenost na partizanskoj borbi jugoslavenske narodnooslobodila\u010dke armije, a s druge strane, iskustvo korupcije revolucionarnog subjektiviteta mnogih militanata te armije i njihove partije u izgradnji jedne birokratske dr\u017eave i partijske vladavine.<\/p>\n

Govorite o dubletama u samome bitku, odnosu izme\u0111u determinizma i voluntarizma, gdje promjena svijeta pada zajedno s ontolo\u0161kom samopromjenom ljudi. Kako se to odra\u017eava na politiku?<\/em><\/p>\n

– Tu je bitna privla\u010dnost Praxisa za nas bila u tome da smo osvijestili sna\u017enu vezu izme\u0111u autoritarne politike i odre\u0111enog oblika znanosti. Da postoji izvjesna alijansa ili koalicija izme\u0111u znanosti i dr\u017eave, \u0161to omogu\u0107uje re\u017eim koji se prakticira na radnicima u tvornicama. Praksisovci su kritizirali takvu znanost, a kritizirali su i vezu koja postoji izme\u0111u tradicionalnog marksizma i jednog tipa poznanstvljenja dru\u0161tva. To nam je bilo zanimljivo, jer smo u Njema\u010dkoj imali iste ideje. Slika svijeta koju daju znanosti, ali i tradicionalni marksizam, kao i autoritarna politika dr\u017eave, idu zajedno. Za tu kritiku bilo nam je opet korisno \u010ditanje praxis filozofije. Nije li problematika \u201czaborava bitka\u201d, svjetskog poretka koji Heidegger naziva \u201cpostavom\u201d (Gestell), Foucault \u201cbio-mo\u0107i\u201d, a Hardt i Negri \u201cimperijem\u201d, ono zajedni\u010dko svim tim misliocima?<\/p>\n

Vidite kontinuitet izme\u0111u Praxisa i dana\u0161njeg postmarksizma, npr. zajedni\u010dki interes za Heideggerovu filozofiju i u njih i u Derridae?<\/em><\/p>\n

– Pitate me \u0161to je danas, 40-ak godina od kraja praksisovskoga kruga, zanimljivo u toj filozofiji? Ako bismo poku\u0161ali \u201cizrezati\u201d praxis filozofiju iz njena vremena i nekako je prenijeti u aktualnu politi\u010dku problematiku, u probleme biv\u0161e Jugoslavije, kako se time bavi npr. Slavoj \u017di\u017eek, vidio bih tu izvjesnu povezanost. Dana\u0161nji filozofi poput Negrija, Badioua i \u017di\u017eeka ponovno se pitaju \u0161to je to revolucionarna subjektivnost. A to pitanje i rad dana\u0161njih filozofa mogu se povezati s istim pitanjem koje su postavljali praksisovci prije tridesetak i vi\u0161e godina. To ne treba svoditi na doslovno \u010ditanje, to je \u201cprevo\u0111enje\u201d u naj\u0161irem smislu. Primjer toga je i odnos praksisovaca i \u017di\u017eeka spram Heideggerove filozofije.<\/p>\n

Jugoslavensko naslije\u0111e<\/strong><\/p>\n

Mi op\u0107enito imamo problem \u201cprevo\u0111enja\u201d jugoslavenskog iskustva u suvremenost?<\/em><\/p>\n

– Da, imate. Zato mislim da je va\u017eno istaknuti kako je praxis filozofija dio jugoslavenskog naslije\u0111a i to onog pozitivnog: u njemu Milan Kangrga mo\u017ee re\u0107i da biti Hrvatom jo\u0161 ne zna\u010di i biti \u010dovjekom. A ta aktualnost pitanja ljudskosti onkraj etni\u010dkog odre\u0111enja govori i o aktualnosti praksisovskog humanizma u borbi protiv svake nacionalne isklju\u010divosti, \u0161to je jo\u0161 uvijek problem na\u0161eg vremena.<\/p>\n

Osvr\u0107ete se na prigovor Praxisu, slijeva i zdesna, da se izgubio u \u201capstraktnom humanizmu\u201d i praznom kritizerstvu?<\/em><\/p>\n

– Praxisu se prigovaralo da nema smisla za povijesnost i da sve svoje glavne pojmove \u2013 \u010dovjeka, ljudsku prirodu, praksu, slobodu, otu\u0111enje itd. \u2013 izvodi na na\u010din aprioristi\u010dkih, apstraktnih op\u0107ih principa, koji se nedovoljno suo\u010davaju s postoje\u0107im, pa to tada postoje\u0107e, svoj kritici usprkos, posredno i opravdavaju. Prigovaralo se i da razlog tome problemu le\u017ei u ostajanju pri kategorijama mladoga Marxa, Marxa filozofa, bez uva\u017eavanja zrelog Marxa, znanstvenika. No, to ne zna\u010di da se u od strane Althussera postavljenoj opoziciji izme\u0111u humanizma i antihumanizma mora izabrati potonji. Kao i svagdje, i ovdje se otvara tre\u0107a mogu\u0107nost. Analogno pojmu postmarksizma, predlo\u017eili su Hardt i Negri pojam posthumanizma ne bi li se ispetljali iz govora o \u201csmrti \u010dovjeka\u201d, kako je to poku\u0161ao i Foucault u subjektivno-hermeneuti\u010dkom obratu svoje kasne ontologije. Sli\u010dno stoji i s Derridaovim postavljanjem pitanja o \u201cshemi fundamentalnog, izvornog ili radikalnog\u201d u njenom ontolo\u0161kom jedinstvu. Pitanje o ontolo\u0161koj razlici izme\u0111u bitka i bivstvuju\u0107ega izrodilo je za cijeli postmarksizam mjerodavan pojam povijesnosti, u kojoj mogu\u0107nost ontolo\u0161kog jedinstva le\u017ei u izbijanju doga\u0111aja. Ako je pojam \u201cdoga\u0111aja\u201d ostao stran Praxisu, razlog tome vjerojatno le\u017ei ipak u razli\u010ditom shva\u0107anju pojma humanizma u razli\u010ditih autora.<\/p>\n

Ipak, pogledamo li praxis filozofiju unatrag, vidim jedno jo\u0161 va\u017ee\u0107e eti\u010dko-politi\u010dko zna\u010denje. Ono, s jedne strane, vodi do jugoslavenskog modela radni\u010dkog samoupravljanja. Nije slu\u010dajno \u0161to se novi komunisti\u010dki pokret, koji nastaje upravo sada, 2011. godine, prvenstveno shva\u0107a kao pokret demokratizacije \u2013 direktne demokracije odozdo i sli\u010dno. Strate\u0161ka relevantnost dolazi iz u jugoslavenskom modelu prisutne potrage za tre\u0107om mogu\u0107no\u0161\u0107u od prisutne opozicije izme\u0111u tr\u017ei\u0161ta i plana. Onom i u Praxisu trajno prisutnom momentu \u201codumiranja dr\u017eave\u201d, kao jednom dugotrajnom, proturje\u010dnom i konfliktnom procesu. Zbog toga su autori u Praxisu posegli i za neposrednom demokracijom kao s jedne strane \u201cideolo\u0161kim mitom\u201d, ali s druge i nadolaze\u0107om \u201ctendencijom historijskog progresa\u201d.<\/p>\n

Komunisti poput nas<\/strong><\/p>\n

Jesu li za nas filozofija i politika praxis grupe postali u bitnom odre\u0111enju pro\u0161lost?<\/em><\/p>\n

– Sigurno je da je praxis grupa u politi\u010dkom smislu bila dio komunisti\u010dkog pokreta 20. stolje\u0107a, koji je propao i u doga\u0111ajima poput razaranja SFRJ-a. Filozofija te grupe, kao dio dugovje\u010dne \u201ckrize marksizma\u201d, tako\u0111er nije dovela do razrje\u0161enja ove krize, pa se i tu mo\u017ee govoriti o nekakvoj propasti. Pa ipak, obje te propasti nisu dokraj\u010dile ni sve politi\u010dke, ni sve filozofske borbe. Zato mi danas, na po\u010detku 21. stolje\u0107a, stojimo i na novom po\u010detku jednoga komunisti\u010dkog pokreta, a usred njega i pred novim zasnivanjem jedne filozofije revolucije. Zapo\u010deli su to jo\u0161 1980-ih Negri i Guattari pi\u0161u\u0107i o \u201ckomunistima poput nas\u201d, pa u 1990-ima Badiou svojim \u201cmanifestom za filozofiju\u201d, onda Derrida, pi\u0161u\u0107i o zna\u010denju dekonstrukcije za novi komunisti\u010dki po\u010detak, sve do \u017di\u017eeka danas i njegovih misli o Lenjinu i \u201crevoluciji pred vratima\u201d.<\/p>\n

Zato se danas na\u0161a politika, pod imenom postmarksizma recimo, mora razumjeti kao jedna \u201cradikalizacija marksizma\u201d. A to su pitanja kojima se i Praxis ve\u0107 bavio: potraga za transhistorijskim aktom zasnivanja filozofije, pa samim time i promi\u0161ljanje politike iz filozofije te politizacija iste, bili su u Praxisu ve\u0107 na djelu. I to na barem pet na\u010dina: a) Praxis se ve\u0107 u svome vremenu zalagao za jedan novi po\u010detak komunisti\u010dkog pokreta i njemu pripadaju\u0107e revolucionarne filozofije; b) zalagao se za dijalektiku politike i filozofije u kojoj \u0107e novo zasnivanje komunisti\u010dkog pokreta dovesti do filozofije koja \u0107e se mo\u0107i u njemu \u201cnadi\u0107i\u201d; c) filozofiju je ve\u0107 shva\u0107ao kao postmarksisti\u010dku, u strogom razlikovanju spram marksizma Druge i Tre\u0107e internacionale, dakle od op\u0107e linije \u201cznanstvenog socijalizma\u201d; d) uo\u010dio je paradoks u Marxovom mi\u0161ljenju, kojim se bave i dana\u0161nji mislioci, a to je da je oslobo\u0111enje revolucionarne subjektivnosti povjereno jednom \u201cprocesu bez subjekta\u201d; e) uo\u010dio je potrebu za jednom postmarksisti\u010dkom filozofijom revolucije, kao jednom ontologijom revolucije, koja se mora isprobavati u ontolo\u0161kom jedinstvu \u201csheme fundamentalnog, izvornog ili radikalnog\u201d. Marx je to nazvao nadila\u017eenjem otu\u0111enja ljudske rodne biti.<\/p>\n

Praxis i lakanovstvo<\/strong><\/p>\n

Polemike izme\u0111u jugoslavenske praxis filozofije i slovenskog lakanovstva nije nikada bilo, osim me\u0111usobne isklju\u010divosti na marginama drugih rasprava. Za vas to nisu nekompatibilne pozicije?<\/em><\/p>\n

– Nije li posthumanisti\u010dko pozicioniranje filozofije onkraj znanosti i ideologije ono zajedni\u010dko objema \u0161kolama? Pitanje univerzalizma svoj najdublji smisao ima u poku\u0161aju definiranja, kroz singularna diskurzivna posredovanja, jednog \u201cformalizma egzistencije\u201d. Samo pomo\u0107u njega mo\u017ee se razlikovati ono \u0161to je stvarno ispunjen i subjektivan \u017eivot dostojan \u010dovjeka, u razlici spram \u017eivota koji se gubi u animalitetu. Mo\u017eda se nedostatna analiza eti\u010dko-politi\u010dke korupcije u nekih praksisovaca mo\u017ee pripisati i njihovom zanemarivanju problema nesvjesnog u suo\u010denju s nacionalizmom i kontrarevolucijom? No, neki drugi, poput Milana Kangrge, obranili su svoje dostojanstvo protiv \u201c\u0161vercera vlastitog \u017eivota\u201d previ\u0161e uklopljenih u novi poredak.<\/p>\n

Ne znam koliko je poznavanje problematike nesvjesnog pomoglo slovenskim lakanovcima. \u0160to mislite o dana\u0161njim eti\u010dko-politi\u010dkim intervencijama Slavoja \u017di\u017eeka?<\/em><\/p>\n

– Mislim da je njegova taktika djelovanja kroz medijski mainstream, pa i putem zabavlja\u0161tva, na po\u010detku mo\u017eda i bila produktivna. Naro\u010dito kada se prisjetimo konteksta vremena u kojem ni spominjanje a kamoli tematiziranje Marxa, nekmoli Lenjina i njegove geste, nije u mainstreamu bilo prisutno. No, u \u017eelji da kao \u201cjavni intelektualac\u201d odreagira \u201cprovokativno\u201d na sve doga\u0111aje, sada \u2013 vi\u0161e u nastupima no u knjigama \u2013 proizvodi samo inflaciju stavova, koji su suvi\u0161e nekonzistentni da bi mogli biti dijalekti\u010dkom obradom proturje\u010dja kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje.<\/p>\n

Sre\u0107ko Pulig<\/p>\n

Novossti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovo ka\u017ee Thomas Seibert, filozof i politi\u010dki aktivist iz Njema\u010dke.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-66861","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66861","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66861"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66861\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66861"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66861"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66861"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}