{"id":66752,"date":"2011-11-14T10:40:07","date_gmt":"2011-11-14T08:40:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=66752"},"modified":"2011-11-14T10:44:49","modified_gmt":"2011-11-14T08:44:49","slug":"mit-o-izoliranom-umu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/14\/mit-o-izoliranom-umu\/","title":{"rendered":"Mit o izoliranom umu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Maja GLADOVI\u0106<\/strong><\/p>\n

Velika ve\u0107ina ljudi razvija strah od psihoanalize, jer se dijagnozama trguje i etiketira vrlo lako u ime istine i onoga kojeg psihoterapeut vidi pred sobom. I na na\u0161oj “psiholo\u0161koj estradnoj sceni” opasno se trguje tim istim dijagnozama prema drugim javnim osobama.<\/p>\n

Prije nego krenemo sa pri\u010dom sa zapada, nekoliko \u010dinjenica o stanju psihoterapije u Hrvatskoj. \u0160to se ti\u010de Hrvatske psihoterapija kao djelatnost ili zvanje psihoterapeut\/kinja, ne postoje na popisu u Zavodu za statistiku!<\/p>\n

Pro\u0161li vikend se u Zagrebu odr\u017eala Prva me\u0111unarodna konferencija SPUHA-a (Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske) s ciljem pobolj\u0161anja trenutnih uvjeta psihoterapijske zajednice u Hrvatskoj i ukazivanja na regulatornu problematiku ovog zanimanja kod nas.<\/p>\n

Psihoterapija se spominje jedino u plavoj knjizi HZZO-a kao postupak pri lije\u010denju kojeg mogu izvoditi samo psihijatri i do kojeg se dolazi jedino preko uputnice. No, problem je \u0161to samo manji broj psihijatara ima zavr\u0161enu edukaciju\u00a0 iz psihoterapije. U kombinaciji s predrasudama, psihoterapija u Hrvatskoj se nalazi u povojima. To ne zna\u010di da ljudi ne idu na psihoterapiju ili da nema zapadnih psihoterapijskih \u0161kola, to samo zna\u010di da \u0107ete morati imati ne\u0161to vi\u0161e hrabrosti i povjerenja prilikom ula\u017eenja u ovo podru\u010dje, no nije li tako sa svime na brdovitom Balkanu?<\/p>\n

Kako bih pribli\u017eila \u010ditateljima teorijsku perspektivu polazi\u0161ta ovog \u010dlanka teoriju suvremene psihoterapije, prije svega \u017eelim ukazati na razlike u odnosu na tradicionalnu psihoanaliti\u010dku teoriju. Naime, tradicionalna psihoterapija, zajedno sa nekim svojim suvremenim pristupima ima sna\u017ene korijene u Decartesovoj filozofiji ”izoliranog uma”. Descartes je vi\u0161e nego itko u povijesti utjecao i na modernu znanost. Pojmovi kao \u0161to su znanstveni pozitivizam, racionalizam i dualizam bili su temelj klasi\u010dne psihoanalize i psihoterapije do polovice dvadesetog stolje\u0107a, a jo\u0161 su uvijek temelj svih prirodnih znanosti.<\/p>\n

Naime, Descartesov \u010dovjek \u017eivi i postoji izolirano od svijeta. Ja mislim dakle jesam. Sve \u0161to me okru\u017euje mo\u017ee se jedino i isklju\u010divo objasniti u mom umu izoliranom od Drugog. Vrijeme u kojem danas \u017eivimo definirano je jo\u0161 u 17. stolje\u0107u. Suvremeni psihoanaliti\u010dari (Robert D. Stolorow, R.D. Laing, Donna Orange) dana\u0161nje vrijeme nazivaju podvojenim vremenom. \u010covjek je podvojen unutar sebe, osje\u0107aji i razum nisu u ravnote\u017ei, odvojen je i od dru\u0161tva, dru\u0161tvo je ne\u0161to \u0161to se doga\u0111a pored njega, objekt kojeg promatra.<\/p>\n

Takva filozofija omogu\u0107ava \u2018'objektivno” mjerenje i promatranje. Velika ve\u0107ina znanstvenika vodi se ovom idejom op\u0107e istine i libi se uvo\u0111enja subjektivnosti, no zahvaljuju\u0107i radu na\u0161ih suvremenika na podru\u010dju filozofije i psihoterapije, znamo da je nemogu\u0107e odvojiti promatra\u010da od objekta promatranja.<\/p>\n

Zanimljivo je \u0161to najprodavanijia literatura novijeg doba pod zajedni\u010dkim nazivnikom “self help” tako\u0111er po\u010diva na ovom mitu –\u00a0 \u010dovjek si sam poma\u017ee kao da nije odre\u0111en dru\u0161tvenim kontekstom. George Atwood (intersubjektivist i psihoanaliti\u010dar) ih kroz \u0161alu naziva “kartezijanskim mutantima”, jednostavno bi\u0107ima iz nekog drugog svemira.<\/p>\n

Za razliku od klasi\u010dne psihoanalize, intersubjektivna analiza je postkartezijanska psihoanaliti\u010dka perspektiva u \u010dijem fokusu je svijet iskustava pojedinca. Svijet se gleda kroz prizmu relacijskog konteksta, odnosa i interakcije s Drugim.<\/p>\n

Robert Stolorow i George Atwood, osniva\u010di intersubjektivne psihoanalize, polaze\u0107i od kritike toga mita o “izoliranom umu” smatraju kako je psihi potreban dru\u0161tveni kontekst ne samo za razvoj, ve\u0107 i za kasnije postojanje. Taj kontekst oni nazivaju “drugima koji reguliraju sebstvo” (engl. self-regulating others). Budu\u0107i da psiha bez tih drugih ne mo\u017ee opstati, promatranje sebstva kao entiteta izoliranog od okoline ili potpuno autonomnog, problemati\u010dno je, kako u teorijskom diskursu, tako i u klini\u010dkom kontekstu. Sli\u010dni zaklju\u010dcima intersubjektivne psihoanalize su zaklju\u010dci sociologa Emilea Durkheima. On smatra da je dru\u0161tvenost preduvjet individualnog postojanja, te da poreme\u0107eni kontakti s dru\u0161tvom vode do individualnih poreme\u0107aja.<\/p>\n

Kako bih primjerom pribli\u017eila ove gore teoretske postavke, oslikati \u0107u to metaforom u kojoj se bilo tko od nas mo\u017ee postaviti. Zamislite da se osje\u0107ate kao da vas nema, da ste udaljeni od ljudi, da ste prazni, umrtvljeni i da se tako osje\u0107ate ve\u0107 neko vrijeme. U vremenu bez prostora za pokazivanje osje\u0107aja kako nadvladati nesumnjivo svima poznatu tugu, ukoliko se ona nigdje ili rijetko ne spominje? Kad bi vas kartezijanski psihoterapeut upitao kako ste\u00a0 danas, mo\u017eda bi odgovor bio: osje\u0107am se milijun svjetlosnih godina udaljen od svega. S obzirom da je “istina” da se nalazite na pola metra udaljeni od druge osobe i u svom\u00a0 tijelu, da ne postoji takva ma\u0161ina koja bi vas milijun svjetlosnih godina udaljila od svijeta, kartezijanski psihoterapeut mo\u017ee zaklju\u010diti da umi\u0161ljate (dijagnostika se temelji i na ponavljanju odre\u0111enog simptoma). Ukoliko krene dalje ispitivati o toj ma\u0161ini koja vas je udaljila million svjetlosnih godina od svijeta, osjetit \u0107ete nesigurnost i nametanje, \u0161to \u0107e ga navesti na zaklju\u010dak, da va\u0161a osjetljivost i ranjivost prilikom interakcije sa drugim osobama trigerira bizarne reakcije, zbog patolo\u0161kih procesa, koji se odvijaju u va\u0161em umu i tijelu. Shva\u0107aju\u0107i ovaj pristup, jasno je za\u0161to velika ve\u0107ina ljudi razvija strah od psihoanalize, jer se dijagnozama trguje i etiketira vrlo lako u ime istine i onoga kojeg psihoterapeut vidi pred sobom. I na na\u0161oj “psiholo\u0161koj estradnoj sceni” opasno se trguje tim istim dijagnozama prema drugim javnim osobama.<\/p>\n

Sad zamislite postkartezijanskog psihoterapeuta koji pristupa \u010dovjeku druk\u010dije, koji pronalazi na\u010dine, kako bi potvrdio tu umrtvljenost, i koji razumije va\u0161u spremnost da se predate njegovom definiranju vas samih. Govoriti \u0107e mo\u017eda u tre\u0107em licu, teorijski potkovano i dovoljno osobno, re\u0107i \u0107e kako je to jedan grozan osje\u0107aj, kako niste sami u situaciji koja vas je sna\u0161la, kako razumije ili barem \u017eeli razumijeti \u0161to vas je sna\u0161lo. Iznena\u0111eni ovim druk\u010dijim pristupom, zapravo se po\u010dinjete sje\u0107ati prihva\u0107eno i shva\u0107eno, i paradoksalno po\u010dinjete osje\u0107ati trenutke \u017eivota u sebi, izlaza iz tupila. Ovi trenuci javljaju se zbog prepoznavanja i potvr\u0111ivanja onoga \u0161to osje\u0107ate. Drugi vas je prepoznao i iako se ovdje \u010dini kao lagan proces, takvi trenuci su pro\u017eeti osje\u0107ajem raspadanja, pa \u010dak i \u017earenja kao kontrast osje\u0107aju mrtvila u kojem ste bili. Jer spoznaja, razumijevanje i prepoznavanje se odvija\u00a0 u tijelu.<\/p>\n

Imaju\u0107i na umu ovo gore poja\u0161njenje mo\u017eda bi mogli shvatiti i za\u0161to se depresija nalazi u samom vrhu bolesti suvremenog \u010dovjeka. Ukoliko vas okolina interpetira po svojoj istini i vi\u0111enju, ne uzimaju\u0107i u obzir va\u0161e iskustvo i do\u017eivljaj, jedini na\u010din da ostanemo \u010ditavi i ne izgubimo sebe jest bijeg u depresiju. Depresija nije ni\u0161ta drugo doli ne nala\u017eenje svojeg mjesta u okolini koja vas okru\u017euje. Bijeg u solipsizam u kojemu mo\u017eda zadr\u017eimo ono malo sebe. I ne postoji magi\u010dna tableta koja rje\u0161ava ovo stanje. Jedino razumljiva, ne osu\u0111uju\u0107a okolina mo\u017ee \u010dovjeka izvu\u0107i iz depesije.<\/p>\n

U postkartezijanskoj psihoterapiji sve psihi\u010dke tegobe: manije, psihoze, depresije, zapravo dolaze kao odgovor osobe na uloge koje su joj nametnute, borba protiv onih dijelova sebe koja nije u ravnote\u017ei sa istinskim sebstvom, kada nema autenti\u010dnosti (naravno uz tuma\u010denje i analizu pro\u0161losti i djetinjstva analizanda). Psihi\u010dke tegobe mogu se dogoditi svima i nemaju nikakve veze sa unutarnjom snagom ili slabo\u0161\u0107u kako je uvrije\u017eeno vjerovanje.<\/p>\n

Ukoliko bi ovu intersubjektivisti\u010dku teoriju poput Durheima preto\u010dili na dru\u0161tvo u kojem \u017eivimo \u0161to mo\u017eemo zaklju\u010diti? Je li dru\u0161tvo u padu moralnih i humanisti\u010dkih vrijednosti samo zbog sebe, zbog lo\u0161eg sustava i tko je to dru\u0161tvo?<\/p>\n

Je li\u00a0 kriza koju pro\u017eivljavamo ni\u0161ta drugo nego kriza na\u0161eg autenti\u010dnog sebstva? Bijeg u nacionalizam, bijeg u mistiku, bijeg u teorije urota i zavjera, senzacionalizam medija, ljubav prema sapunicama, kult tijela, homofobija. Jesu li to samo znani nam mehanizmi obrane, kojima se poku\u0161avamo za\u0161titi od vlastite ranjivosti naspram tog Drugog? Da li prosvjedima zapravo samo \u017eelimo pokazati da smo tu, da osje\u0107amo i za druge? Da nas brine podjednako i ono dijete u Indiji i radnik u Kini kao i vlastita sudbina i obitelj, da se bojimo za sutra, da \u017eelimo pravednije dru\u0161tvo i da ne znamo \u0161to \u0107e biti.<\/p>\n

I jesmo li si dopustili da dovoljno tugujemo nad svim \u0161to nam se desilo? Mo\u017eda je ovo zadnje pitanje zapravo krucijalno. U vremenu bez prostora za pokazivanje osje\u0107aja kako nadvladati nesumnjivo svima poznatu tugu, ukoliko se ona nigdje ili rijetko ne spominje?<\/p>\n

Ako je svijet odnos i mi smo odnos s drugima, nije li trenutna kriza zapravo kriza nastala zbog tog kartezijanskog naslje\u0111a koje nas je formiralo, otu\u0111enja od drugih, robovanjaistini pod svaku cijenu i ne dopu\u0161tanja da se nosimo i da pokazujemo osje\u0107aje koje novo vrijeme budi. Mo\u017eda je do\u0161lo ili dolazi vrijeme za “istinski” susret, za odustajanje od istine u ime poni\u0161tavanja tvoje istine, za susret izme\u0111u nas i svijeta, nas i Drugog.<\/p>\n

H-Alter<\/a><\/p>\n

Autorica Maja Gladovi\u0107 diplomirana je komunikologijna Filozofskog fakulteta u Zadru, \u010dlanica i
\nsuradnica Udruge za self psihologiju i intersubjektivnost Heinz Kohut u Zagrebu.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Durkheim smatra da poreme\u0107eni kontakti s dru\u0161tvom vode do individualnih poreme\u0107aja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-66752","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66752","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66752"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66752\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66752"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66752"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66752"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}