U digitalnom svijetu, u finoj \u201epau\u010dini\u201c u kojoj se nji\u0161e planeta, ve\u0107 smo se dobrano navikli da je lako do\u0107i do na\u0161ih dosijea, prepiske, dokumenata, kreditnih kartica i koje\u010dega. To je \u010dak jedni prostor u kome nema zaborava \u2013 sve je zauvijek pohranjeno i prisutno u mre\u017ei.<\/p>\n
Pi\u0161e: Bo\u017eena Jelu\u0161i\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n U digitalnom svijetu, u finoj „pau\u010dini“ u kojoj se njiše planeta, ve\u0107 smo se dobrano navikli da je lako do\u0107i do naših dosijea, prepiske, dokumenata, kreditnih kartica i koje\u010dega. Od trenutka za\u010de\u0107a, kad ultrazvu\u010dni snimak ploda starog nekoliko nedjelja ostane u ra\u010dunaru ordinacije, mogu\u0107e je pratiti sve naše tragove u pijesku \u017eivota. Mre\u017ea je \u010dak jedni prostor u kome nema zaborava – sve je u njoj zauvijek pohranjeno i prisutno, do trenutka kada neko ne posegne za onim što ga interesuje. Naravno, ne prestajemo zbog toga da se slu\u017eimo Internetom, da i dalje šaljemo u onu pau\u010dinu sve svoje najli\u010dnije podatke, uvijek pomalo nelagodno svjesni da nas mo\u017eda kontrolišu, prisluškuju, da nam, ako ho\u0107e, mogu nauditi.<\/font><\/span><\/p>\n Skoro da mi je lako zamisliti budu\u0107i svijet u kome se više ne\u0107e iz materijalnih dokaza, na primjer iz kosti drevnog pokojnika, otkrivati kako je izgledao i \u010dime se hranio. Te „kosti“ \u0107e biti u finoj informacionoj prašini, polegloj u mirijadama impulsa u kojima smo zauvijek pohranjeni. Oni koji ushtiju, o nama \u0107e znati mnogo više nego što mi sami o sebimo\u017eemo znati. Jer, mi stalno zaboravljamo, pogotovo neke naše negativne istupe i ponašanja. To zaboravljanje je blagotvorno – bez njega nikad ne bismo krenuli naprijed. U mre\u017ei, me\u0111utim, zaborava nema. Ne\u010diji profil na Fejsbuku \u0107e zauvijek sa\u010duvati mladala\u010dko pijanstvo ili loš postupak. Sve \u0107e sti\u0107i na naplatu jednom kad nas ne budu htjeli primiti na posao ili u školu. Ili, zamislite, kad naša djeca otkriju kojekakve slike roditelja i njihove problemati\u010dne izjave.<\/font><\/span><\/p>\n Ina\u010de, jedino što nas kako-tako tješi kad je rije\u010d o dostupnosti naših podataka je da mi mo\u017eda nikome ne\u0107emo biti interesantni. I vjerovatno ne\u0107emo. Ali, što ako Vikiliks postane pravilo svuda? Na primjer – sitniji hakeri na\u0111u na\u010dina da mjestimi\u010dno „probuše“ li\u010dne podatke pa ljudi otkriju kako ih prijatelji ogovaraju. Najzad, ljudi \u010desto la\u017eu, a odre\u0111ene la\u017ei su na\u010dini da se \u017eivi u društvu.<\/font><\/span><\/p>\n Dakako, postoji velika razlika izme\u0111u curenja privatnih informacija i curenja informacija koje se ti\u010du krupnih društvenih pitanja koja treba da zanimaju svakog gra\u0111anina, kako bi svijet bio bolji, a ljudi u njemu \u017eivjeli ljepše i dostojanstvenije. Ipak, manir je manir i sada se ve\u0107 teško zaustaviti.<\/font><\/span><\/p>\n Me\u0111utim, \u010dovjek ne mo\u017ee a da ne navija za D\u017eulijana Asan\u017ea. Poput nekog deus ex machina<\/em>, on upada u sistem i razara ga. I svi sa nestrpljenjem, pomalo mazohisti\u010dki, o\u010dekuju prljavi veš. Na svim se stranama gotovo cepti u pri\u017eeljkivanju neo\u010dekivanih obrta. Poslije prvih \u017eestokih ljutnji zemalja \u010dije su tajne otkrivene, prašina se pomalo slije\u017ee. Islje\u0111ivanja se, dakako, nastavljaju, monta\u017ea procesa je u toku, ali se javlja i ideja da bi upravo Asan\u017e mogao biti predlo\u017een za Nobelovu nagradu. <\/font><\/span><\/p>\n Što se mene ti\u010de – ovakav iskorak je mo\u017eda jedan od najva\u017enijih doga\u0111aja u današnjem informati\u010dkom svijetu. I sama gotovo da „navijam“ za Asan\u017ea, tog Robin Huda našeg doba. Ipak, kao i sve što se \u010dovjeku doga\u0111a, i Asan\u017eov podvig je duboko ambivalentan, i on ima svoj plus i svoj minus. Dovoljno je da zamislimo kako \u0107emo se osje\u0107ati kad jednom procuri naša privatnost.<\/font><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U digitalnom svijetu, u finoj \u201epau\u010dini\u201c u kojoj se nji\u0161e planeta, ve\u0107 smo se dobrano navikli da je lako do\u0107i do na\u0161ih dosijea, prepiske, dokumenata, kreditnih kartica i koje\u010dega. To je \u010dak jedni prostor u kome nema zaborava \u2013 sve je zauvijek pohranjeno i prisutno u mre\u017ei.<\/p>\n","protected":false},"author":2694,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66380","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66380","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2694"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66380"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66380\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66380"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66380"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Sje\u0107am se, iz perioda hladnog rata i straha od nuklearnog oru\u017eja, \u010desto bi se \u010dulo kako tamo negdje, kod nekog va\u017enog dugmeta, stoji obi\u010dan \u010dovjek, sli\u010dan nama, mo\u017eda bolestan ili nesretan, mo\u017eda sa najgorom medicinskom dijagnozom i zato spreman da sa sobom povu\u010de u smrt ostatak svijeta. A to da se zapravo ništa nije promijenilo lijepo otkrivaju dokumenta koja objelodanjuje Vikiliks. Dok najmo\u0107niji ubrzano tra\u017ee mogu\u0107u optu\u017ebu za D\u017eulijana Asan\u017ea – terorizam ili seksualno nasilje – pokazuje se da krajnje obi\u010dni, trivijalni ljudi, sa mnoštvom li\u010dnih, \u010dak i medicinskih problema, sve vrijeme „dr\u017ee prst na prekida\u010dima“ koji ure\u0111uju naše \u017eivote. Istina, nisu u pitanju atomske bombe, ali svakako je u pitanju „prekida\u010d“ kojim se pokre\u0107u ratovi i sukobi, opravdava ono što se ne smije opravdati, krše prava i slobode… Kao i uvijek, kod nas u Crnoj Gori ljudi nekako imaju pristup „svjetskim zavjerama“, pa se „\u010duje“ kako je Vikiliks namještaljka, kako iza svega "stoji Amerika" i sli\u010dno.<\/font><\/span> <\/font><\/span><\/p>\n