{"id":66323,"date":"2009-09-16T15:55:11","date_gmt":"2009-09-16T15:55:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=66323"},"modified":"2016-10-14T08:16:59","modified_gmt":"2016-10-14T06:16:59","slug":"tri-musketara","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2009\/09\/16\/tri-musketara\/","title":{"rendered":"Tri musketara"},"content":{"rendered":"

Jo\u0161 jedan ljetnji dan. Dosta vreline i bez da\u0161ka vjetra. Tri musketara (ja tako u \u0161ali nazivam njih troje), krenu\u0161e u \u0161etnju. <\/p>\n

Pi\u0161e: Marijana Maja Mugo\u0161a<\/strong><\/em><\/p>\n

<\/p>\n

Još jedan ljetnji dan. Dosta vreline i bez daška vjetra. Tri musketara (ja tako u šali nazivam njih troje), krenuše u šetnju. Odlu\u010diše da auto parkiraju na jednom od mjesta ozna\u010denih za osobe sa invaliditetom u centru Podgorice, pa onda da lagano nastave pješice do brda Gorica. Tre\u0107i musketar bješe najodaniji prijatelj ovo dvoje ljudi i bi\u0107e koje je plijenilo pa\u017enju i mamilo osmijehe mnogih prolaznika; bješe to njen pas vodi\u010d, Xena ratnica. Pod mišku obavezno knjiga i \u010diste misli u glavi. Ovog puta, bila je to knjiga njihovog uva\u017eenog profesora Popovi\u0107a, roman „OKLOP“, koju su \u017eeljeli nastaviti da \u010ditaju na jednom od mjesta podgori\u010dke oaze u vrelim danima. <\/p>\n

Parking mjesta za osobe sa invaliditetom bjehu tog dana, kao i obi\u010dno, zauzeta automobilima njihovih sugra\u0111ana koji nijesu imali adekvatne naljepnice, a sre\u0107om ni razlog da ih mogu dobiti. Parkiranje na prava drugih tada je bio veoma u\u010destao manir u njihovom gradu. Ali oni, po malo buntovnici, idealisti i bi\u0107a koja su mnogo voljela svoju zemlju i grad, podizahu glas na svaku nepravilnost, osionost i necivilizovan postupak – kako  vladalaca, tako i podanika. Pozvaše policiju  i prijaviše tu nepravilnost, a svoj auto parkiraše izvan centra grada. Na tren im prostruja misao, a šta ako su ta vozila mo\u017eda od \u010duvenog drumskog razbojnika<\/strong> u gradu i njegovog dosljednog nasljednika?<\/p>\n

Ništa, rekoše sebi, sad je kasno da se bilo šta promijeni. Mada, vjerovatno da policija ne\u0107e ni reagovati, ako su oni kojim slu\u010dajem prijavili vozila grupe nedodirljivih i zakonom zašti\u0107enih sugra\u0111ana, pomisliše oni. <\/p>\n

Onda nastaviše razdragano da kora\u010daju širokim trotoarom, kad odjednom ona osjeti sna\u017ean udarac u le\u0111a. Misli i odbrambene reakcije slomiše joj novi udarci u le\u0111a i glavu, a u magnovenju \u010du da su istim zasuta i druga dva musketara. <\/p>\n

Pod kišom udaraca, psovki i urlanja napada\u010da, ona prepoznade glasove \u010duvenih drumskih razbojnika <\/strong>– seniora i juniora, i sitan lave\u017e njihovog psa \u010duvara. Pas je samo nemušto i slabašno lajao, kao da je htio odvu\u0107i svoje gazde do nekog interesantnijeg mjesta, ali se oni nijesu ni na tren osvrnuli na njega.<\/p>\n

Dok su oni udarali, urlali i izbacivali neku demonsku srd\u017ebu na njih, policajci su stajali na bezbjednoj udaljenosti i posmatrali sve. Vjerovatno su \u010dekali da ih pozovu i zatra\u017ee njihovu pomo\u0107, jer su se oni striktno pridr\u017eavali pravila slu\u017ebe i ne bi reagovali, ako ne dobiju poziv, ne \u010duju vapaj, zapomaganje za pomo\u0107. Njih troje su prili\u010dno dobro primali udarce, uvrede, psovke i demonsko urlanje, stoje\u0107i tako k’o kipovi u mjestu. Nijesu ni glasa pustili, a i tijela su im bila sasvim okamenjena i na njima se nigdje nije pojavila ni kapljica krvi. Policajci su vjerovatno pomislili da je to neki performans, mo\u017eda proba za neku novu uli\u010dnu predstavu u našem gradu. <\/p>\n

Kad su se drumski razbojnici <\/strong>i pas \u010duvar udobno smjestili u njihovu crnu gromadu i uz smijeh odjurili nekud, pri\u0111oše im tri policajca i upitaše: „Hej ljudi, jeste li povrije\u0111eni!? Ho\u0107ete li da pozovemo hitnu pomo\u0107?“ <\/p>\n

– Ne, ne, ne – odvratiše oni! Mi smo sasvim dobro i jako smo sre\u0107ni što smo pomogli da se naši drumski napada\u010di <\/strong>i njihov pas \u010duvar  osje\u0107aju zadovoljno, barem privremeno ispra\u017enjeno i da \u0107e sigurno mjesec ili dva biti pod okriljem nirvane.  <\/p>\n

Policajci ih dalje upitaše: „Ho\u0107ete li da pišemo krivi\u010dne prijave, da pozovemo Instituciju zaštitnika ljudskih prava i novinare našeg javnog servisa?“ <\/p>\n

– Ne, nije potrebno, odvratiše oni. Pa, ništa se nije strašno ni desilo… <\/p>\n

Tri musketara su samo malo bila tu\u010dena, vrije\u0111ana, pljuvana… <\/p>\n

Kad su napada\u010di odlazili, rekli su im da im je zaista \u017eao što su ih izudarali, jer im se u\u010dinilo da se musketari ustvari spremaju da nasrnu na njih. Baš tada ih je veselo pozdravila i mimoišla  i grupa odbornika gradske skupštine (koji su pripadali vladaju\u0107oj koaliciji), a koja bješe krenula u neku zajedni\u010dku šetnju. Ti divni ljudi, bez nepotrebnog zapitkivanja za njihova izudarana tijela, izvadiše setove za prvu pomo\u0107 i velikodušno im ih pokloniše. Rekoše da slobodno zadr\u017ee višak tog materijala i da im to mo\u017ee poslu\u017eiti za neku narednu priliku.  <\/p>\n

Musketari potom, malo posr\u0107u\u0107i, odoše doma s bogatim iskustvom, ali ipak sre\u0107ni što su ih, uz malo pove\u0107anu brzinu, milovale šake i umilne rije\u010di drumskog razbojnika i njegovog dostojnog nasljednika.<\/p>\n

 <\/p>\n

Bu\u0111enje. 2015 godina. Topao ljetnji dan. Ona rukom sklanja svoju kosu sa lica i o\u010diju, ali ne uspijeva baš lako da odagna slike iz tog nevjerovatnog sna. Osmijeh silovit, spokoj u duši, jer sada pouzdano zna da je tako nešto u njenoj voljenoj domovini bilo mogu\u0107e samo do kraja prve decenije XXI vijeka. Ustaje iz kreveta i u\u017eurbano odlazi u svoju mirisnu, cvjetnu baštu, da ispuni plu\u0107a svje\u017eim vazduhom i da joj lagani povjetarac pomiluje lice i kosu. Sjeda na drvenu klupu na sred travnjaka i onaj ru\u017ean san od malo prije, hitro šalje u zaborav.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161 jedan ljetnji dan. Dosta vreline i bez da\u0161ka vjetra. Tri musketara (ja tako u \u0161ali nazivam njih troje), krenu\u0161e u \u0161etnju. <\/p>\n","protected":false},"author":255,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66323","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66323","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/255"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66323"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66323\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66323"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66323"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66323"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}