Sje\u0107am se dobro svojih po\u010detaka rada u gradskoj skup\u0161tini, kolega\/koleginica sa kojima sam uspostavljala kontakte i poznanstva, a koja su se brzo razvijala u neki prisniji odnos. <\/p>\n
Pi\u0161e: Marijana Maja Mugo\u0161a<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n Sje\u0107am se dobro svojih po\u010detaka rada u gradskoj skupštini, kolega\/koleginica sa kojima sam uspostavljala kontakte i poznanstva, a koja su se brzo razvijala u neki prisniji odnos. Tada sam to nazivala prijateljstvom i bila sigurna da su mi upravo ti ljudi, sa kojima sam podijelila toliko vremena, doru\u010daka, uspjeha, teških momenata iz \u017eivota, pa opet ponovnog oporavljanja i smijeha, odani i pouzdani u onoj mjeri u kojoj sam ja to bila spremna da budem za njih, ako zakuca neka nevolja i zaprijeti im. Ali, naprosto, nekada je i kriva procjena mogu\u0107a, \u010dak i kada je oprez tu, i tada vam iskren i topao pristup ljudima ne poma\u017ee puno i ne zna\u010di da \u0107ete prodrijeti do njihovog srca, \u010distih misli i molitvi za vaše dobro.<\/p>\n I ljuta sam, mnogo ljuta sad na sebe i silno sam iskritikovala svoju nesmotrenost, površnost i lakovjernost ljudskom slatkorje\u010dju. Kad sam se zaposlila u (tada SO Podgorica), moje prezime i pogrešne percepcije nekih kolega, bili su uzrok toj prekomjernoj ljubaznosti, pa\u017enji, lijepim rije\u010dima i pohvalama. Sada vidim da su mnogi, mnogi od njih to izgovarali neiskreno i vladali se tako, i vjerovatno da im je mnogo napora zadalo to pretvaranje i igranje tih uloga. <\/p>\n A ja sam najviše pa\u017enje i vjere polagala baš u te ‘glumce amatere’ – pa\u017eljivo ih slušala, trudila se da im iskreno uzvratim zahvalnoš\u0107u i spremnoš\u0107u da budem tu i kad im radost cvjeta, i kad ih boli, i kad…<\/p>\n Samo sam registrovala njeno postojanje tada. Ta skromna, \u010dasna, hrabra i nenametljiva \u017eena bila je od po\u010detka prijatna i ljubazna u odnosu sa mnom, a neki prisan odnos nije se nikada razvio, upravo zbog moje posve\u0107enosti i poklanjanja vremena onima koje sam tada do\u017eivljavala zaista prijateljicama. Ka\u0107a, kad god je se sjetim, silno se postidim i osjetim neku strasnu nelagodu i stezanje u duši. Srijetale smo se nas dvije mo\u017eda jednom sedmi\u010dno, pozdravljale se srda\u010dno i uz neka uobi\u010dajena \u0107askanja, provodile tako par minuta skupa. Sje\u0107am se jednom, dok smo moj Zoran i ja pecali ribu na Skadarskom jezeru, naišla je Ka\u0107a i kao velika zaljubljenica u prirodu i ribolov, dala nam nekoliko korisnih, iskusnih ribolova\u010dkih savjeta. Pamtim da je Zoran, dok se ona udaljavala od nas, rekao: „Majo, kako je ovo jedna divna, \u010dista duša! Djeluje tako prostodušno i nenametljivo…" <\/p>\n Priznajem, mislila sam i ja o njoj sli\u010dno, ali tako\u0111e priznajem i otvoreno ka\u017eem s bolnim uzdahom, vjerovala sam da su mi one sa kojima sam dijelila kancelariju, mnogo odanije i da sam nekako bliskija sa njima. E pa, doga\u0111aji od 10. decembra 2008. – pa na ovamo, odvojiše \u017eito od kukolja. <\/p>\n Ka\u0107a je jedina osoba koja me je otvoreno pozivala i interesovala se za mene, ne ustuknuvši ni jednom i ne uplašivši se. Hrabrila me je, upu\u0107ivala iskrene rije\u010di saosje\u0107anja zbog moje patnje i ponavljala mi više puta da bi ona rado bila sa mnom u kancelariji i da joj prisustvo moje Xene ne bi ni najmanje smetalo. Sad kad je donijetta presuda u moju korist, \u017eelim da objavim taj veliki, ljudski gest i postupak, kada je Ka\u0107a došla u moj i Zoranov dom i ponudila svoju pomo\u0107 u bilo kom smislu koji se meni \u010dini prihvatljiv i djelotvoran. Kazala mi je da i na sudu mogu otvoreno re\u0107i da bi ona iskreno voljela da bude sa mnom u istoj radnoj prostoriji, te da mogu slobodno dati njene podatke, kako bi je eventualno pozvali da to posvjedo\u010di. S druge strane i u medijima, uporno je naglašavano kako niko od kolega ne \u017eeli da bude u istoj prostoriji sa mnom i Xenom, a ja sam puna srca \u0107utala i nijesam htjela da im tresnem šamar i postidim ih Ka\u0107inom ljudskoš\u0107u. Dr\u017eala sam se onoga, da su i svi protiv, oni imaju obavezu da pronadju tih \u010detiri kvadrata i smjeste nas dvije u toj zgradi.<\/p>\n Iako se niko sem nje nije javio i rekao mi da bi pristao na sli\u010dnu situaciju, pa \u010dak ni oni za koje pouzdano znam da imaju ku\u0107ne ljubimce i da im prisustvo psa u kancelariji godi, nijesu se usudili i nijesu smjeli glasno izgovoriti tako šta. Ali, i ova jedna osoba, i ovaj jedan plemeniti postupak, veliki je i stamen kao planina. U\u010dimo ljudi od onih koji imaju ovakve vrline i ne zasjenjujmo ih nekim bezrazlo\u017enim strahovima, nekim trivijalnim interesima, licemjerjem i sitni\u010davoš\u0107u. <\/p>\n Na kraju, posti\u0111ena – ali sre\u0107na što sam obavijena velom prijateljstva, iskrenosti i njene spremnosti da podnese i neku \u017ertvu zarad pomo\u0107i drugome (tj. Meni), završavam ove retke naj\u010distijim mislima i neizmjernom zahvalnoš\u0107u za nju, tu prekrasnu i silnu \u017eenu. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sje\u0107am se dobro svojih po\u010detaka rada u gradskoj skup\u0161tini, kolega\/koleginica sa kojima sam uspostavljala kontakte i poznanstva, a koja su se brzo razvijala u neki prisniji odnos. <\/p>\n","protected":false},"author":255,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66322","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66322","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/255"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66322"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66322\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66322"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66322"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66322"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}