Da li su gradjani Crne Gore zaista nespremni da se angazuju na mijenjanju lose drustvene situacije? Da li je kompromis politickih neistomisljenika dio rjesenja crnogorskog gordijevog cvora? <\/p>\n
Pi\u0161e: Sr\u0111a Pavlovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Tekst koji slijedi je trebao da se pojavi prije nekoliko nedjelja na stranicama nedjeljnika Monitor<\/em>. Pritisnuti dnevnim obavezama, urednici su zaboravili na ovaj tekst, pa se umjesto u Monitor<\/em>-u, pojavio u stampi 16. decembra 2008 godine na stranicama Pescanik<\/em>-a. Vezija koju objavljujem u svom blogu je, u poredjenju sa onom objavljenom na Pescanik<\/em>-u, neznatno duza i sadrzi mali broj korekcija\/dopuna.<\/p>\n ————————————————————–<\/p>\n Previranja na crnogorskoj politickoj sceni i uloga koju i tome imaju opozicioni Pokret za Promjene i nezavisni mediji, kao i nastupajuca prekompozicija opozicionih partija takozvanog pro-srpskog bloka, namecu potrebu za analizom dvije teze koje su u posljednje vrijeme u sirokoj upotrebi u Crnoj Gori. Prva teza je ona o nespremnosti stanovnika Crne Gore da se angazuju na mijenjanju veoma lose ekonomske, politicke, i drustvene situacije. Druga je teza o nesposobnosti opozicije, i o prevazidjenoj ideoloskoj podlozi opozicionog napora u Crnoj Gori.<\/p>\n Za pocetak je vazno naglasiti da nijedno drustvo nije sklono naglim promjenama. Crnogorsko drustvo se po tome ne razlikuje od bilo kojeg drugog. Istorijska pozornica je prekrivena lesevima koji su nastali kao posljedica naglih, revolucionarnih promjena. Stavise, takve promjene su kao po pravilu vodile u autoritarnost; diktaturu (proleterijata, slobodnog trzista, ili onu licnu); ekonomsku recesiju i depresiju; logore za nepozeljne grupe; ratove; pljacku; kolone izbjeglica; zlocine i poricanje zlocina; politicku izolaciju i kreiranje mitologizovanih nacionalnih heroja, ali i nacionalnih izdajnika; kuturno jednoumlje i represiju; direktnu ili indirektnu kontrolu medijskog prostora od strane vladajuce grupe, kao i opstu radikalizaciju politickog prostora. Ni po ovim elementima se crnogorsko drustvo ne razlikuje od mnogih drugih drustava.<\/p>\n Crna Gora nije nikada bila pretjerano bogata zemlja. Danas je to i opljackana zemlja. Njeni gradjani jos uvijek trpe ekonomske, politicke i socijalne posljedice naglih promjena koje su se desile ranih 1990-tih godina, i koje su na vlast dovele tadasnje najbolje i najposlusnije ucenike Slobodana Milosevica. Dugo cekano obnavljanje nezavisnosti 2006 godine je promijenilo situaciju u Crnoj Gori tek toliko da se pokaze kako je tada, u stvari, ozvanicena latifundija lidera DPS i njegovih najblizih. Iako me cuvari majskih tekovina mogu optuziti za nacionalnu izdaju, moje poredjenje nezavisne Crne Gore sa feudalnim posjedom ne znaci da sam ja protivnik crnogorske nezavisnosti. Radi se, prosto, o opisu situacije na terenu, kako je ja vidim. Sto se tice crnogorske nezavisnosti, moram reci da sam podrzavao tu ideju i onda kada je vecina sadasnjih Crnogoraca od 24 karata ucila o blagodetima nacionalnog jedinstva dva oka u glavi od Novaka Kilibarde, Moma Kapora, Dobrice Cosica i Vojislava Seselja, a sadasnji lideri "uspijesne balkanske price" isli po svoje misljenje na Dedinje i pijuckali viski na vozdovom kanabeu.<\/p>\n Crna Gora danas placa danak tadasnjoj omiljenoj floskuli crnogorskih nezavisnih intelektualaca: prvo drzava, pa demokratija. Nivo tadasnje nezavisnosti od vladajuce kleptokratijie je bio ocigledan na mnogo nivoa. Cak se formirala nevladina organizacija za koordinisanje suverneisticke kampanje. Ova NVO je bile finansirana od strane struktura na vlasti. Danasnji nizak nivo etnicke i vjerske tolerancije, autoritarnost DPS-a, kriminalizovane strukture vlasti na koje nam administracija u Briselu stalno ukazuje, endemska korupcija, krsenje ljudskih prava, politizovana sudska vlast i policija, unistavanje prirodnih resursa kroz bezocnu pljacku koja se pokriva providnim velom retorike tranzicije, kao i nespremnost vladajuce kleptokratije da se suoci s prosloscu i zapocne procese unutar-crnogorskog pomirenja i istinskog pomirenja sa susjedima su samo neke od stetnih posljedica vjerovanja u gorepomenutu floskulu. Razumljivo je da je sada tesko priznati ozbiljnost kompromisa koji je tada napravljen.<\/p>\n Svi ovi problem su, izmedju ostalog, manifestacija brutalnosti crnogorksog prelaska iz necega sto se nazivalo socijalizam u sferu monopolskog kapitalizma. U drzavi koja tek treba da nauci abecedu (ili azbuku) demokratijie, i u kojoj uniformisani sef policije u jednom od vecih crnogorskih gradova, u drustvu "bezbjenosno initeresantnih osoba", vodi predizbornu kampanju DPS-a od vrata do vrata, glasacka kutija sluzi iskljucivo za legitimisanje hibridnog rezima proto-demokratskog tipa. Naravno, prica ne moze i ne treba da se svede na okrivljavanje naroda (tu smo pricu culi ranije) i vladajuce kleptokratije. Time bi se nepravedno oslobodile odgovornosti opozicione partije i njihovi lideri. Oni tek treba da ponude gradjanima upotrebljiv model izlaska iz krize koji, vjerujem, mora da bude baziran na kompromisu i pozicioniran izvan okvira etnickog, nacionalnog, i vjerskog. <\/p>\n Tacno je da gradjani, u najvecoj mjeri, zasluzuju upravo onakvu vlast kakvu imaju. Vazno je, ipak, prepoznati cinjenicu da su stanovnici Crne Gore dovedeni u polozaj apsolutne ekonomske zavisnosti od vladajuce kleptokratiije. Ova struktura je u svoje tranzicione taljige upregla cijeli aparat drzave. Osim toga, zarad sigurnog opstanka na vlasti, cini se da su kreirali i kompletan para-drzavni aparat. Kupovanje licnih karata i placanje racuna za struju i vodu gradjanima pred izbore je samo jedan od nacina pritiskanja i strasenja vec osiromasenog stanovnistva. Stoga, zelja za promjenama (koja zaista postoji) se lako ugusi pod teretom minimalnih plata, kao i licne, odnoso, fizicke nesigurnosti. Poznato je da se izgradjivanje demokratije sprjecava u tri faze. Prvo se stanovnistvo preplasi (ratom, secesijom, nacionalizmom….), pa se onda osiromasi (siva ekonomija, netransparentna privatizacija…), a potom se obeshrabri (..ovi ce vladati dovijeka….izbori ne pomazu jer se nista nece porimijeniti……). Lokalna kleptokratija je na dobrom putu da kompletira i trecu fazu unistavanja crnogorskog demokratskog pokusaja.<\/p>\n Jasno je da je opozicioni politicki diskurs u savremenoj Crnoj Gori nedovoljno definisan i da jos uvijek balansira izmedju nacionalnog i gradjanskog izraza. Nevladine organizacije i nezavisni mediji treba da imaju znacajniju ulogu u profilisanju gradjanskog politickog diskursa i u procesu marginalizacije nacionalnog. Ipak, povremeno se pokaze da je nacionalni diskurs (prica o brojnim opasnostima koje vrebaju mladu crnogorsku drzavu, ili o zastiti diskriminisanog srpskog naroda u Crnoj Gori) ozbiljan balast na ledjima (i dusama) ovih segmenata crnogorskopg drustva. <\/p>\n Treba prepoznati cinjenicu da se na ovom polju, ipak, desila odredjena kvalitativna promjena, pa se mogu nazrijeti konture buduce opozicione saradnje i kompromisa u Crnoj Gori. Pokret za Promjene je inicirao komunikaciju medju politickim neistomisljenicima i pruzio ruku preko partijskog i ideoloskog sanca. Istovremeno, SNP se lagano transformise iz nacionalistickog kvazimoda u potencijalnog partnera za dijalog. Steta je sto znatan broj crnogorksih intelektualaca koji sebe nazivaju nezavisnim , ovakve pokusaje saradnje namah odbacuju kao paktiranje sa smtrnim neprijateljima. Time pokazuju zabrinjavajuce shvatanje demokratije, dijaloga suprotstavljenih misljenja, i politickog komprimisa kaomosnovnog modela djelovanja, i ostaju tvrdo ankerisani u pricu o nacionalnom. Interesantno je zapaziti da svi oni sada optuzuju PzP za izdaju i da se cak trude da kanalisu trenutna desavanja u toj partiji. Pri tom zaboravljaju da su samo prije dvije godine oni sami, kao i vecina stanovnika Crne Gore, napravili znacajne komprimise za koje su smatrakli da su neophodni kako bi se ostvario "visi cilj." Valja podsjetiti da je izgradnja demokratije proces koji zahtijeva vrijeme, komproimise, i spremnost da se tolerisu odredjene pogresne odluke, a da se iz vida ne izgubi konacni cilj: izgradnja demokratske i tolerantne Crne Gore. Uporedjivati ovaj opozicioni napor ka kompromisu sa pricom o klasnoj solidsrnosti s pocetka dvadesetog vijeka, kako to cine neki politikci komentatori, je sasvim neutemeljeno. Ono je, stavise, stetno za crnogorski demokratski pokusaj, ma kako naivan i traljav on nama mogao izgledati. Ove djecije bolesti demokoratskog razvoja se lako mogu prebroditi ako se u proces direktno ukljuce svi oni koji su sada jedino spremni da komentarisu sa sigurne distance. Cilj ovakvog poredjenja na klasnoj liniji jeste da se savremeni crnogorski napor ka uspostavljanju dijaloga neistomisljenika, napor ka promjenama i dekonstrukciji autoritarnog rezima oboji crvenom farbom i da se tako, implicitno, predstavi kao ideoloski neprihvatljiv model.<\/p>\n Vazno je reci da ovaj neophodni iskorak izvan okvira nacionalnog koji je napravio PzP, nema ideolosku potku. Radi se o prepoznavanju pogubnih efekata nacionalnog diskursa koji je tokom devedesetih godina rezultirao desetinama hiljada mrtvih i stotinama hiljada raseljenih lica. Radi se o pokusaju da se u crnogorsko politicko polje uvedu koncepti kakvi su finansijska odgovornost, zastita prirodnih resursa od unistavanja, transparentnost, tolerantnost prema drugacijem misljenju, postovanje pravne regulative u drzavi, i, nadasve, neophodnost postizanja komprimosa izmedju suprotstavljenih politickih tabora. Upravo ovi koncepti predstavljaju srz "zapadnih vrijednost" kojima, ako je suditi po retorici, teze i vlast i nezavisni intelektualci. Ako se zaista svi zalazemo za uspostavljanje i postovanje ovih principa, onda se postavlja se logicno pitanje razloga za zestoku kritiku aktivnosti PzP-a i pokusaja da se spolja kanalise unutarpartijsko prestrukturisanje.<\/p>\n Na kraju, treba pomenuti i pricu o nemogucnosti pojave crnogorskog Obame. Ovo, vjerujem, ima znacaj za sve one koji sebe smatraju demokratama i zalazu se za konsenzus u Crnoj Gori. Cemu sluzi ovako obeshrabrujuca prica? Ona nije, ubijedjen sam, samo odraz takozvanog "depresivnog optimizma Crnogoraca." Ova prica je, vjerujem, integralni dio partijsko-obavjestajne masinerije vladajuce kleptokratije, koja sluzu sa zastrasivanje i obeshrabrivanje gradjana. Ova oporica s eoslanja na staru tezu o DPS-u kao jedinom garantu stabilnosti mlade crnogorske drzave. Sve druge opcije, koje podrazumijevaju promjenu vlasti, se predstavljaju kao rizicne, a neke i kao otvorena nacionalna izdaja. Jasno je da ova prica sve vraca na nacionalni pra-pocetak i ucesnike angazuje na prezvakavanju starih dilema koje su odavno izgubile svaki znacaj, osim kao materijal za akademsko istrazivanje.<\/p>\n Barak Obama je glas nove vecine u Americi. Uspostavljanje ove nove vecine je jedini model za izlazak iz ozbiljne krize u kojoj se ova zemlja nalazi. On, takodje, olicava istorijski kompromis koji je do sada bio neprihvatljiv za konzervativnu Ameriku. Obama je u Americi, i sirom sivjeta, dozivljen kao metafora promjena, i kao znak da su promjene nuzne, te da zahvaljujuci njemu nista nece biti kao prije. On je prica o pomirenju i konsenzusu. Iznad svega, on je orica o promjeni vlasti i o novoj vecini kojom se iznova gradi od ranije izgubljen unutrasnji konsenzus. Barak Husein Obama je za mnoge ljude inkarnacija tog konsenzusa. On je potvrda da je dijalog sa politickim neistomisljenicima uslov napretka svakog drustva. Ovi elementi bi trebali da budi vazni za Crnu Goru.<\/p>\n Sta bi u Crnoj Gori bilo adekvatno politickom iskoraku koji je ucinio novoizabrani americki prdsjednik? Da li je to mozda pokusaj da se uspostavi neka forma saradnje izmedju partija koje predstavljaju politicka vidjenja i ekonomske zahtjeve Crnogoraca, Srba, Bosnjaka, Albanaca, Hrvata i Roma? Da li je to mozda pokusaj da se napravi koalicijia svih demokratskih snaga koje zele istinske promjene i koje se zalazu za borbu protiv razornih monopola krupnog kapitala? <\/p>\n Cini se da ovakvi napori ne nailaze na puno razumijevanje u onim krugovima koji bi, po prirodi stvari i retorici koju slusamo decenijama, trebali da ih objerucke prihvate i podrze. Na prvoj uzbrdici u dijalogu politickih neistomisljenika, prica o jednoj Crnoj Gori svih njenih gradjana se unaprijed osudjuje na neuspijeh i karakterise kao paktiranje sa drzavnim neprijateljima. Medijska marginalizacija glasova koji predlazu razgovor i saradnju preko starog i prevazidjenog zelenasko-bjelaskog politickog rova ne ide u prilog demokratizaciji Crne Gore. Ovim se diskurs, po ko zna koji put, vraca u okvire binarne opozicije nacionalnog. Time se svaka prica o promjenama potire i sve se snaznije ankerise u politcko dvoriste DPS-a. Ovo je zabrinjavajuci trend koji problematizuje kategoriju nezavisnih intelektualaca u Crnoj Gori, a moze da se protumaci i kao nedostatak vjere u nephodnost promjena, pa cak i kao prikrivena nespremnost da se zapocne pravljenje siroke koalicije o kojoj svi oni koji sebe smatraju nezavisnim intelektualcima, kao i mnogi predstavnici nevladinog sektora, uporno govore. Vvakva koalicija treba da bude rezultat kompromisa koji, izgleda, niko od njih nije spreman da napravi. <\/p>\n Prica o Obami je vazna za Crnu Goru i po tome sto vlast njome, makar i na kratko, marginalizuje poredjenje koje je sasvim ocigledno. Radi se o utemeljenom poredjenju savremene Crne Gore i njene vladajuce kleptokratije sa Rusijom Vladimira Putina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da li su gradjani Crne Gore zaista nespremni da se angazuju na mijenjanju lose drustvene situacije? Da li je kompromis politickih neistomisljenika dio rjesenja crnogorskog gordijevog cvora? <\/p>\n","protected":false},"author":91,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66307","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66307","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/91"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66307"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66307\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66307"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66307"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66307"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}