Zapamti i Oprosti – pomirenje i istina o proslosti. Kako priznati da je Crna Gora bila u ratu? O blagodetima tzv. tangentualne umijesanosti Crne Gore u proces raspada bivse Jugoslavije.<\/p>\n
Pi\u0161e: Sr\u0111a Pavlovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Drugi model je takozvana restaurativna opravda<\/strong> – koncentrisan sistematski napor da se isprave nepravde ucinjene pojedincima i grupama. Ovakav model stavlja naglasak na proces zacjeljivanja<\/strong> rana individue, grupe ili zajednice. Ovo se ostvaruje tako sto se javno i jasno otktriva ponasanje koje je dovelo do zlocina. Cilj je da se ostvari pomirenje izmedju zrtve i pocinioca neopravde (zlocina). Ovaj model se ponekad naziva i reintegrativna pravda, s obzirom da se naglasava ju elementi kao sto su oprastanje, nada, odgovornost, i pozitivan ishod procesa za sve ucesnike. Restaurativna pravda se bazira na suocavanju sa desavanjima iz proslosti koje se odvija na individualnom i kolektivnom nivou. Ovaj model tezi da odgovori na pitanja ko je kreirao politiku sto je dovela do zloocina; ko je izdavao naredjenja; ko je izvrsavao naredjenja; sta se desilo sa nestalima; gdje su njihova tijela; o kakvoj se politici radilo; ko je imao koristi od svega toga? Teziste je, dakle, zelja da se sazna sto je moguce vise o sudbini zrtava. <\/span><\/p>\n Medjunarodna iskustva nam govore da se istina o proslosti saznavalka lakse tek nakon sto su totalitarni i autoritarni rezimi bva,li zamijenjeni demokratskim vladajucim modelima i strukturama. Drugim rijecima, promjena vlasti je uslov koji mora biti ispunjen ako zleimo da zapocnemo proces pomirenja na nasem prostoru. Oba ova modela podrazumijevaju znacajan nivo ucesca drzavnog aparata u procesu utvrdjivanja istine o proslosti i odmjeravanja odgovornosti. Crnogorska situacija nas suocava sa bazicnom dilemom: kako zapoceti proces pomirenja pod vodjstvom vladajuce elite, kada je ta elita bila kreator i sljedbenik politike sto je omogucila zlocin. Osim toga, postavlja se pitanje kako se angazovati u ovom procesu post-konfliktne rezolucije, kada drzavni organi odbijaju da prepoznaju cinjenicu da Crna Gora jeste bila u ratu kao veom aktivan ucesnik (na vojnom i politikcom, kao i na finansijskom polju)? <\/p>\n <\/p>\n <\/span><\/p>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zapamti i Oprosti – pomirenje i istina o proslosti. Kako priznati da je Crna Gora bila u ratu? O blagodetima tzv. tangentualne umijesanosti Crne Gore u proces raspada bivse Jugoslavije.<\/p>\n","protected":false},"author":91,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66301","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66301","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/91"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66301"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66301\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66301"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66301"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66301"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
U svakom drustvu koje prolazi kroz period post-konfliktnih dilema – crnogorsko drustvo nije izuzetak po ovom pitanju, iako nasa politicka elita nastoji da minimalizuje znacaj pomirenja<\/em> – postoji tenzija izmedju dva osnovna modela pomirenja, odnosno, izmedju dvije forme suocavanja sa prosloscu.
Retributivna pravda <\/strong>(sudsko procesuiranje onih koji su pocinili zlocine<\/em>) je model koji sprovodi drzava kroz sudski sistem, kako bi se iznova uspostavio balans poremecenih odnosa u drustvu. Ovaj model, ipak, nosi u sebi odredjene nedorecenosti: pravno sakncionisanje <\/strong>okrivljenih od strane drzave nema elemente istinskog pomirenja medju zajednicama, pa ne vodi okoncanju procesa.Vrlo cesto se sudski porocesi koriste od strane drzavnog aparata kao zamjena za istincki proces pomirenja nacija\/grupa\/zajednica u jednom drustvu. Drugim rijecima, sudskim procesima se pripisuje moralna dimenzija, koju oni ne posjeduju. Osim toga, u zavisnosti od politickog konteksta, moze se desiti da se sudski procesuiraju izvrsioci nasilja i zlodjela, dok dizajneri politike sto je dovela do zlocina cesto (kao ne kao po pravilu) ostaju nekaznjeni.
Savremena crnogorska situacija je dobar primjer pokusaja (induciranih spoljnim pritiskom<\/em>) da se retributivna pravda selektivno primjenjuje na one koji su optuzeni da su pocinili zlocine, a kreatori politike sto je obezbijedila ideoloski i logisticki okvir za zlocine ostaju nekaznjeni. Svjedoci smo da se crnogorski drzavni aparat trudi da ostavi utisak aktivnog ucesnika u procesu ostvarivanja retrubitve pravde (naredjenje da se svi predmeti vezani za optuzbe za ratne zlocine procesuiraju do maja mjeseca…..??) . Ipak, ostaje nejasno kako je moguce da se optuzeni ne pojave na inicijalno saslusanje i da ne snose nikakve zakonske posljedice? Crnogorska vlast zna imena i adrese odgovornih za zlocine pocinjene tokom agresije na Dubrovnik; kao sto zna i strukturu onoga sto se ranih 1990-tih zvalo vikend cetnici<\/em>. Takodje nije potpuna nepoznanica ni ko je organizovao partijske paravojske koje su djelovale po sjeveroistocnoj Bosni, i ko je finansirao i vodio kampove za obuku paravojnih formacija na teritoriji Crne Gore. Imena odgovornih za desavanja u logoru Morinj, kao i onih koji su donijeli odluku da se vojno djeluje u regionu Bukovice kod Pljevalja nijesu tajna. Djelatnosti crnogorske vlasti u ovoj oblasti ostaju na nivou politicke retorike koja je dizajnirana da izmanipulise spoljni faktor, pa je pitanje da li ce se bilo koji od iniciranih sudskih procesa ikada okoncati. <\/span><\/p>\n
<\/span><\/p>\n
<\/span><\/p>\n