O Krivici i Politickom Nasilju<\/p>\n
Pi\u0161e: Sr\u0111a Pavlovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Njemacki filozof Karl Jaspers<\/em> je napisao da postoje cetiri nivoa krivice, odnosno, odgovornosti za pocinjena zlodjela: kriminalni<\/strong>, politicki<\/strong>, moralni<\/strong>, i metafizicki<\/strong>. <\/p>\n Oni koji su izdavali naredjenja, ili licno pocinili zlocine podlijezu kriminalnoj odgovornosti<\/strong>. <\/p>\n Politicka krivica<\/strong> obuhvata sve gradjane odredjenog drustva, s izuzetkom onih sto su se aktinvo suprotstavljali politici koja je rezultirala pocinjenim zlocinom. <\/p>\n Moralnoj odgovornosti<\/strong> podlijezu svi oni koji su zazmurili pred desavanjima, oni koji su bili opijeni ideologijom ili su cutali iz licnog materijalnog interesa, kao i oni koji su slusali iz straha. <\/p>\n Metafizicka krivica<\/strong> ne podrazumijeva kategoprizacije kao sto su vecina, mnogi, neki, itd., nego ukljucuje sve koji su krivi.<\/p>\n Veoma je vazno naglasiti da nijesu svi akti nasilja politicke prirode<\/strong>. Ljudska prava mogu biti ugrozena na mnogo nacina i na mnogo nivoa: brat protiv brata; jedan pripadnik bande protiv drugog; mafijaski utjerivac dugova protiv nesretnog duznika. <\/p>\n Ono sto odvaja politicko nasilje kao znacajnu kategoriju jesu dva elementa:<\/p>\n 1\/ motiv <\/strong>kojim se vodio nasilnik \/ nasilnici;<\/p>\n 2\/ njegova \/ njihova povezanost sa strukturama vlasti.<\/strong><\/p>\n Politicko nasilje je pocinjeno od strane predstavnika drzave<\/strong>, ili od pokreta<\/strong> koji je protiv drzave, i pocinjeno je u ime<\/strong> te organizacije (drzave ili pokreta) na stetu zrtve\/ zrtvi koje pocinilac nasilja vidi kao neprijatelja<\/strong>. <\/p>\n Slijedeci znacajan elemenat koji se mora imati na umu jeste da djelovanje predstavnika ne mora<\/strong> uvijek da odrazava zakonsku regulativu<\/strong> te drzave, odnosno, proklamovana pravila<\/strong> kojima se rukovodi antidrzavni pokret. Svaka drzava u svijetu se deklarise protiv mucenja, ubistva, oruzane agresije, rasne diskriminacije, itd. Drzave i pobunjenicki pokreti cesto (ako ne kao po pravilu) tvrde da ne ubijaju nevine, cak i onda kada to cine. Akt nasilja pocinjen od strane predstavnika je, ipak, pocinjen u ime drzave ili pokreta koji svoj legitimitet vuku iz deklarativne zastite (postovanja) ljudskih prava. <\/p>\n Nakon sto su predstavnici pocinili akt nasilja, nastaje novo stanje odnosa<\/strong> u moralnom kosmosu tog politickog poretka (drzave). Ne samo da je ucinjena nepravda, vec ta nepravda nije prepoznata i kaznjena. Nepravedni sistem i akti nasilja su usmjernei ka urusavanju dostojanstva (individualnog i kolektivnog) zrtve. Nasilje pocinjeno nad pojedincima ili grupama od strane drzave ili pokreta, ili jedne politicke partije protiv druge, i u ime tih organizacija, narusava postojece medjusobne odnose u drustvu. <\/p>\n Gradjanin<\/strong> neke drzave s pravom ocekuje<\/strong> da predstavnici te drzave postuju i stite njegova\/njena ljudska prava. Ovo je priroda njegovog odnosa prema drzavi. Politicko nasilje kida<\/strong> tu vezu i remeti te odnose, posto narusava<\/strong> citav kompleks pravednih ocekivanja. Ovo kidanje odnosa se desava na najmanje sest nivoa<\/strong>, koji variraju od prirode odnosa i prirode ocekivanja koja gradjanin moze imati.<\/p>\n Prvi<\/strong> i ocigledni nivo jeste brutalno nasilje<\/strong> – povreda zrtve, koja moze biti fizicka, psihicka, ekonomska, ili emotivna.<\/p>\n Drugi<\/strong> nivo predstavlja nezanje<\/strong> zrtve nasilja – zrtve cesto ne znaju prave uzroke i razloge za nasilje: ko je potegnuo obarac te noci; ko je zamahnuo bejzbol palicom; kako je moj sin nestao prije toliko godina; gdje su tijela mojih najblizih. Ne znati istinu o proslim desavanjima, a pogotovo o najtraumaticnijim epizodama iz proslosti je, samo po sebi, forma torture. <\/p>\n Treci<\/strong> nivo – kada je zrtva bila podvrgnuta nasilju od strane zvanicnika<\/strong> (policajca, vojnika, oficira) birokrate, pobunjenickog komandanta, ili nekog of organa drzave. U ovim slucajevima je zrtva podvrgnuta nasilju kao clan (pripadnik<\/em>) politickog uredjenja koje mu, po definiciji i cinjenici pripadnosti, treba da garantuje zastitu. Zrtva je tretirana kao neprijatelj poretka kojemu sama pripada, i kao izvanjac (nezeljeni drugi<\/em>) koji je ugrozio poredak. Sve dok politicki sistem bude odbijao da prepozna ovu ucinjenu nepravdu, zrtva ce biti "politicki mrtva" za kolektiv.<\/p>\n Cetvrti<\/strong> nivo – nespremnost sistema da prepozna zrtvu na dva nacina: kao legitimnog pripadnika kolektiva<\/strong>, i kao individuu \/ grupu koja je pretrpjela nepravdu ucinjenu od strane sistema<\/strong>. Cesto se desava da drzava djeluje samo u pravcu restauracije gradjanskih prava zrtve, i time ostavlja netaknutu jednu citavu dimenziju nepravde. <\/p>\n Peti<\/strong> nivo – pocinilac nepravde nije zakonski sankcionisan. U ovim slucajevima s dovodi u pitanje legitimet citavog pravnog i politickog sistema.<\/p>\n Seti<\/strong> nivo prevazilazi prepoznavanje ucinjenog zla i zakonsko sankcionisanje pocinilaca zla i politikcih elita odgovornih za kreiranje klime pogodne za cinjenje zlodjela. Ovaj nivo je definisan nespremnoscu (nezeljenjem) pocinilaca i elita da priznaju pocinjenu nepravdu, izvinu se, i mole zrtvu \/ zrtve za oprost za ucinjeno im politicko nasilje. Ovaj akt je neophodan uslov da bi zrtva \/ zrtve uopste mogla da oprosti. Ako se ovaj proces ne zapocne i okonca, restauriranje poremecenih drustvenih odnosa ne moze biti kompletirano. <\/p>\n *************<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" O Krivici i Politickom Nasilju<\/p>\n","protected":false},"author":91,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66300","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66300","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/91"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66300"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66300\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66300"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66300"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66300"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}