Ovla\u0161\u0107en sam da preporu\u010dim kratku \u0161aljivu pri\u010du Igora OBRADOVI\u0106A\\r\\n\\r\\n<\/p>\n
Pi\u0161e: Ovla\u0161\u0107eno lice<\/strong><\/em><\/p>\n MIGRACIJE <\/strong><\/p>\n Kratka šaljiva pri\u010da u 4 \u010dina, sa epilogom<\/p>\n Junaci moje pri\u010de su:<\/p>\n I \u010din<\/strong><\/p>\n (Sadašnje vrijeme. Pri\u010da se dešava u sporednom gradu. Kancelarijski sto na sceni. Na stolu laptop. U pozadini stari monitor i u njemu alkoholna pi\u0107a.)<\/em><\/p>\n BLA\u017dUN (umjesto kose prote\u017eu mu se kablovi, dvadesetak godina starosti, kuc\u0430 za ra\u010dunarom): <\/em>Ah, otkako su prestali sa koriš\u0107enjem dimnih signala, meni d\u017eepovi uvijek plitki budu. Stvarno, trebao bih napraviti projekat u\u010denja na daljinu. Tada bi roditelji djecu kontrolisali virtuelnim putem, dok u isto vrijeme vode ljubav. Poslodavac bi svojim radnicima izdavao instrukcije u letu, dok bi se radnik izle\u017eavao na ku\u0107nom kau\u010du, \u010ditaju\u0107i poruke na monitoru. Eh,…(kucanje na vratima) <\/em>Da?<\/p>\n SOFRONIJE (izgleda kao da su mu sve la\u0111e potonule): <\/em>Dobar dan. Nadam se da mi mo\u017eete pomo\u0107i. Postoji li informati\u010dko rješenje koje \u0107e me zadr\u017eati da ne migriram iz ovog grada, a da budem ipak prisutan u svim tokovima glavnog grada? Znate, u ovom gradu mi niko ne nudi povoljne uslove stanovanja, dok se porodica širi. Tako\u0111e, zmija od novca mi je u nov\u010daniku, pa nestaje \u010dim je pogledam. <\/p>\n BLA\u017dUN: Naravno! Takav ure\u0111aj zahtijeva dobre uslove odr\u017eavanja. Sistem rashla\u0111ivanja. Dobru internet vezu. Saglasnost vašeg pretpostavljenog. Generalno gledano, taj ure\u0111aj treba da je zadnja, ali ne i poslednja, rije\u010d tehnike. To \u0107u vam i papreno naplatiti. Sugerišem vam da to bude ulaganje od nekog dr\u017eavnog organa, koji \u0107e to i finansirati. <\/p>\n (Zavjesa)<\/em><\/p>\n II \u010din<\/strong><\/p>\n (Kancelarija je opremljena sa starim parketom, izrezbarenim stolovima i ofucanim registratorima<\/em>.)<\/p>\n SREDOJE (brkati gospodin, sa opancima, pjevuši dok me se brci di\u017eu u vis<\/em>): Moj zimovnik miran danju, miran no\u0107u, spavam kad god \u017eelim, kad god ho\u0107u. (Upire o\u010di u kalendar na zidu<\/em>) Ovdje dani sporo lete, kalendar je od tridesete. (\u010cuje kucanje na vratima<\/em>). Naprijed! Kucanje ne radi!<\/p>\n SOFRONIJE (pro\u0107elavi mladi\u0107, di\u017ee kapu sa poda koja mu pada od muzi\u010dkih talasa iz kancelarije<\/em>): Dobar dan. Pozvan sam na razgovor kod vas, po skorašnjem konkursu na radnom mjestu „Promoter strane svijeta Sjever". Potkovan sam znanjem iz informatike i mogu ovaj grad povezati sa cijelim svijetom, a da ne mrdnem iz njega. Najzad, ja volim grad u kome \u017eivim. Da li ga volite i vi?<\/p>\n SREDOJE (podi\u017ee jednu obrvu više nego drugu): <\/em>Ljubavi mojoj ka gradu ovom smrti nema, tako mi politike ove koja me za to sprema! Cijenim tvoje znanje, ali, da radiš ovdje, bez trunke novca? Lud jesi, pa \u0107u ti re\u0107i ovo. Ne mogu ti dati nikakve povlastice. Ni kredit! Ni stan! Ni vazduh da udišeš! Plata dolazi datuma ozna\u010denog crvenim slovima u kalendaru, što zna\u010di da samo vjernici primaju platu. Kao vjernik, imaš Boga u meni, donosiš mi prase na slavu i dovodiš mi \u017eenu na godišnji pregled. Da li si ti vjernik?<\/p>\n SOFRONIJE (iznena\u0111en atipi\u010dnim stavom za njegovo ponašanje): <\/em>Da, naravno!<\/p>\n SREDOJE: Slušaj me, mladi\u0107u i ne shvati me pogrešno. Da je neko drugi na mom mjestu, morao bi da te ubije i tako te zadr\u017eao u ovom raju, jer ovdje je nestašica kompjuterskih genija. Savjetujem ti da \u017eivot potra\u017eiš u glavnom gradu. <\/p>\n (U tom trenutku, vjetar zafiju\u010de i pojavi se lice kratko podšišane djevojke, istaknutih crnih zenica, obraš\u010di\u0107a i malih usana). <\/em><\/p>\n KATARINA: Ne mogu da vjerujem! Upravo si nam ti trebao kao šesti \u010dlan u basketu na groblju. Kad \u0107eš umrijeti? U ovom gradu svi umiru. <\/p>\n SOFRONIJE (srdito odgovara<\/em>): Molim? Zar da budem \u010dlan i vaše partije? Upravo me je predsjednik kaparisao da od mog \u017eivota za sebe ništa nemam. Odlazim odavde! <\/p>\n SREDOJE I KATARINA (zajedno u glas): <\/em>Ostani ovdje!… Sunce tu\u0111eg neba ne\u0107e te grijat’ ko što ovo grije; grki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije. <\/p>\n (Zavjesa)<\/em><\/p>\n III \u010din<\/strong><\/p>\n (Taksi stajalište. \u010cuje se u pozadini prenos fudbalske utakmice.<\/em>)<\/p>\n MILADIN (\u010dovjek sitnog rasta, guste kose, dr\u017ei cigaretu me\u0111u prstima, pjevuši<\/em>): Ispra\u0107am jesen, skoro \u0107e zima, sve manje nade za gra\u0111ane ima, mo\u017eda \u0107e na\u0107i neke sli\u010dne mo\u0107i, ali bez para oni ne\u0107e mo\u0107i. <\/p>\n SOFRONIJE (prilazi taksisti upitnog pogleda<\/em>): Koliko košta vo\u017enja do sela Nevi\u0111eno? \u010cuo sam da u tom selu mravi \u017eive kao u medu, ovce se same muzu, dimnjak se sam \u010disti, a dr\u017eava šalje novac da to bude ipak vi\u0111eno. Ne \u017eelim gradski \u017eivot. Skup je za odr\u017eavanje. Uzgred, poznaješ li kakvog druga koji bi prodao ku\u0107u i oku\u0107nicu?<\/p>\n MILADIN (nozdrve mu se šire, kao da je namirisao novac<\/em>): Tetak mi \u017eivi u tom selu. Te\u017eak je za prodaju, ali mislim da \u0107e pristati za dobru nov\u010danu ponudu. Koliko si spreman da izdvojiš? <\/p>\n SOFRONIJE: Prvo da pogledamo lovište. Dobar zalogaj vrijedi desne ruke. Krenimo!<\/p>\n (Sofronije sijeda da zadnje sjedište auta, dok Miladin okre\u0107e telefonski broj. Javlja se Vlada.<\/em>)<\/p>\n MILADIN (pri\u010da preko telefona)<\/em>: Te\u010do, moj dobri te\u010do! Kako si? Majka je dobro i poru\u010dila ti je da tele od krave preseliš u glavni grad. Uklapa se u tamošnju telad. Nego, dovodim ti jednog poznanika, koji je zainteresovan da ti pogleda imanje i mo\u017eda ga kupi. Pripremi nam do\u010dek!<\/p>\n (Selo Nevi\u0111eno. Na sceni dio pašnjaka, stara ku\u0107a i dvorište. U pozadini scene mu\u010du krave i bleje ovce. Izlazi prosijedi \u010dovjek i širi ruke.)<\/em><\/p>\n SOFRONIJE: Dobar dan. Znate, ja imam informati\u010dka zna….<\/p>\n VLADA (prekida Sofronija, dok iznosi rakiju i slatko od šljiva)<\/em>: Dobro mi došli! Poslu\u017eite se. Kako mi je sestri\u0107 prenio, interesuje vas \u017eivot na selu. Izvolite pogledati imanje. (Rukom pokazuje ku\u0107u, ku\u0107icu za psa, štalu, bunar, vo\u0107njak i dvorište.) <\/em>Kako i sami vidite, selo je poprili\u010dno udaljeno od grada. Sto\u010dni fond nije baš toliko bogat, kravlji krediti nisu baš jeftini, ali dr\u017eava namjerava da otvori fabriku kompresovanog \u010distog vazduha, koji bi prodavala gradovima, a pogotovu glavnom gradu. Prepoznajem da ste ambiciozna osoba, jer vas odaju istaknute jagodice na obrazima. S toga, mo\u017eete biti prvi \u010dovjek u selu, ako se dokopate tog polo\u017eaja. A onda mo\u017eete sebi i osigurati put u budu\u0107nost. Dupleks stan. Bezpovratni krediti. Kola. Harem \u017eena za bra\u010dnog saputnika. Zamislite samo? Promovisanjem ove vrste turizma, sa geslom „bolje miris \u010distog vazduha, nego vonj ne\u010dijeg pazuha", mogli bi osvojiti milione ljubitelja zdrave \u017eivotne sredine. U tom slu\u010daju, Miladina mo\u017eete zaposliti kao voza\u010da, koji bi te ovce za šišanje dovodio u selo. U tu svrhu, napravili bi autoput, koji mogu besplatno koristiti samo limuzine, dok bi svi ostali pla\u0107ali putarinu. Dr\u017eava bi preuzela ulogu lidera u svijetu po broju koriš\u0107enih limuzina po glavi stanovnika. Tako\u0111e, dr\u017eava bi vas oslobodila poreskih da\u017ebina, zbog promovisanja turizma na nadmorskim visinama ve\u0107im od 1000m i napravila vam heliodrom, kao prihvatilište za letjelice visokih zvani\u010dnika. Time bi podzemlje izdigli nad licem zemlje i ujedno doprinijeli borbi protiv kriminala. <\/p>\n SOFRONIJE (drhtave ruke skriva u d\u017eepove, dok mu se pantalone tresu)<\/em>: Primamljiva bi to ponuda bila za nekog ko ne \u017eeli miran \u017eivot, a privla\u010di ga medijska buka van granica dozvoljenih decibela. Volim ovaj grad, jer mi garantuje mjesto za odmor, a ne ponor kakvog mi vi nudite. Ne mogu prihvatiti tu nepristojnu ponudu. <\/p>\n (U tom trenutku, od trave na pašnjaku se formira lik duha Katarine i zelena li\u010dnost stupa na scenu.)<\/em><\/p>\n KATARINA: O, kakvog li iznena\u0111enja! Vidim da tebi mozak fali, iako sam ja duh. Zar ne vidiš da te vijuge vode u pravom smjeru? <\/p>\n SOFRONIJE: Ne, nisam ja za to.<\/p>\n MILADIN I VLADA (u glas): <\/em>Moramo ti re\u0107i da ti mršavost ne stoji dobro. (uzimaju šerpu i poklopac i uzvikuju): <\/em>Odlaziš, odlaziš, rušiš nam sne, u srcu našem je bolna praznina, ne nosiš sre\u0107u, ne nosiš sve, na\u0107i \u0107emo mi drugog sina. <\/p>\n (Zavjesa)<\/em><\/p>\n IV \u010din<\/strong><\/p>\n (Centar sporednog grada. Po pozornici lete leci. U pozadini se \u010duje glas preko razglasa).<\/em><\/p>\n DA\u010cA (gospodin srednjih godina starosti, obu\u010den urbano, podšišan iza ušiju i niz vrat, pjeva): <\/em>Do juga vas ne vodi tuga, tamo vas \u010deka sre\u0107a druga. Skrenite za jug desno, me\u0111u sre\u0107nima nije nikad tijesno. (Promijeni boju glasa kad ugleda Sofronija. Srda\u010dan niskotonac.) <\/em>Vi, gospodine, u sivom odijelu, Jug vas \u017eeli u svom svijetlu. Nudimo sun\u010danih trista godišnjih dana, u potkrovlju stan, u vašem d\u017eepu samo da je para. Nudimo posla na gotovs, plate visoke, samo napustite ove obronke. Me\u0111’ ledom i me\u0111’ zimom, djeca vaša ne\u0107e biti zadovljna takvom klimom. Pogledajte samo, ma koliko bile zgrade ovdje visoke, ptice \u0107e kroz njih da prolete. Ne budite više u dilemi, ina\u010de \u0107ete pogoditi stub u kretanju ka pravoj šemi. <\/p>\n SOFRONIJE: Taj Jug mi je dao diplomu samo, ostalo sam stekao ovdje. Kako korjene svoje da ostavim? <\/p>\n DA\u010cA: Ho\u0107eš li da ti, kao zubar, izvadim korjen taj i prenesem ga sa tobom?<\/p>\n SOFRONIJE: Ah, u ovom gradu sam imao sre\u0107no djetinjstvo, mo\u017eeš li garantovati to i mojim pokolenjima?<\/p>\n DA\u010cA: Dobar bi\u0107eš ti roditelj, ali mislim da treba na sebe da misliš prije. (Pjevuši<\/em>) Stoj ti samo pored puta, kao grana otkinuta, djetinjstvo je s tobom prolazilo, srce mi je moje pregazilo. <\/p>\n SOFRONIJE (pridru\u017euje se pjesmi)<\/em>: Djetinjstvo mi gaze potkovice, zbogom <\/a><\/a>gradu sudjenice, zbogom gradu sudjenice. <\/p>\n (Sofronije odlazi. Pojavljuje se Katarina. Svi leci na ulici se podi\u017eu u vazduh.)<\/em><\/p>\n KATARINA (trlja dlanove i krevelji se): <\/em>Još jedan manje…Mislim da mi aparat za prestrašivanje za sada nije potreban. Vrati\u0107u ga Sredoju. Sad mi mo\u017ee dati lampu da \u017eivim u njoj. (Vadi mikrofon i odla\u017ee ga na scenu.)<\/em> <\/p>\n (Zavjesa)<\/em><\/p>\n EPILOG<\/strong><\/p>\n (Radnja se dešava u Sali Opštine. Na sceni šalter, sa natpisom „Dodjela stana".)<\/em><\/p>\n <\/p>\n BLA\u017dUN: Podnio sam zahtjev za dodjelu stana. Doprinio sam ovom društvu da više ne skupljaju govore Premijera, pisma Predsjednika, na na\u010din što \u0107e redovno a\u017eurirati statuse na fejsbuku. <\/p>\n MILADIN: Plod vašeg rada nam je lako pao. \u010cestitam! (Uru\u010duje mu klju\u010deve.)<\/em><\/p>\n DA\u010cA: Podnio sam zahtjev za dodjelu bespovratnog kredita. Doprinio sam ovom društvu da nemate problem u prenaseljenosti, što nema za posledicu rizik za zdravu \u017eivotnu sredinu. <\/p>\n MILADIN: Shvatili smo da vas više ne mo\u017eemo odlijepiti od vas. Nije ni \u010dudo da vas u gradu zovu „\u017evaka". \u010cestitam! (Uru\u010duje mu fasciklu.)<\/em><\/p>\n SREDOJE: Moja \u017eena je podnijela zahtjev za kredit za proširenje stana. Mislim da se ona o sredini njenog \u010dovjeka najviše brinula u ovom gradu. <\/p>\n MILADIN: Svakako. Prva dama našeg društva zaslu\u017euje rije\u010di pohvale. \u010cestitam! (Uru\u010duje mu fasciklu.)<\/em><\/p>\n KATARINA: Ja sam ve\u0107 dobila lampu. <\/p>\n MILADIN: \u010cestitam! (Uru\u010duje mu klju\u010deve.)<\/em><\/p>\n VLADA: Podnijeo sam zahtjev za dodjelu kredita za izgradnju heliodroma u selu Nevi\u0111eno.<\/p>\n MILADIN: Popularnost nas \u010deka u budu\u0107nosti, zbog te originalne ideje. \u010cestitam! (Uru\u010duje mu fasciklu.)<\/em><\/p>\n SOFRONIJE: Kucao sam na svim vratima \u010delnih ljudi ovog grada. Zahtjev sam podnio za dodjelu stana, ali mi je odbijen. Zašto? Jer su mi svi zamjerili što mi je preko osamnaest, te kao takav nisam pogodan kao lider ovog društva. Vjerujem da \u0107u na\u0107i sre\u0107u u prostranijoj rupi, nego što je ova u koju sam svojom dobrom voljom upao. Zahvaljujem se svima koji su me saslušali. Zbogom!<\/p>\n SVI (u glas)<\/em>: Ja sam baksuz odkad sam se rodio, nikada me niko nije volio, sve sam dao nikad ništa dobio, hej \u017eivote moja vje\u010dna robijoooo….<\/p>\n (Zavjesa. Kraj igre) <\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ovla\u0161\u0107en sam da preporu\u010dim kratku \u0161aljivu pri\u010du Igora OBRADOVI\u0106A<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66279","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66279"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66279\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n