Slu\u017ebeni Maurer se vrzma po ofisu i \u010deka poziv iz Brisela, pjevu\u0161i Internacionalu<\/p>\n
Pi\u0161e: Ovla\u0161\u0107eno lice<\/strong><\/em><\/p>\n Slu\u017ebeni Maurer se vrzma po ofisu i \u010deka poziv iz Brisela, pjevuši Internacionalu <\/em>i tra\u017ei ritam u lakovanom parketu koji škripi pod teškim mislima i cipelama. Skinuo je sako i popustio kravatu za frtalj, što je ustaljeni ritual pred kraj radnog vremena: mali nestašluk \u010dinovnika višeg ranga. Bolje i to nego da klima \u017edere novac poreskih obveznika, pomislio je. Uvijek je umio sanjama o opštem dobru rastjerati mrave savjesti sa nekog konkretnog problema. <\/p>\n „Je li stigao?!", pita Slu\u017ebeni Maurer sekretaricu i ona naslu\u0107uje da je gost neko vrlo va\u017ean iz razloga nepoznatog agendama što ih fotokopira petkom popodne, štede\u0107i papir nasušni.<\/p>\n „Odmah ga sprovedite, bez mnogo pri\u010de!", odbrusio je, valjda prvi put u svojoj karijeri, ovaj blagi i pa\u017eljivi rukovodilac. Povišen je glas dodatno zbunio sekretaricu, pa je odustala da šefu sjutra tra\u017ei pauzu i skokne do kapele, gdje ima obavezu da uva\u017ei zaovinu rodbinu.<\/p>\n „U redu šefe", rekla je potišteno.<\/p>\n Spazio ga je s prozora, kako se primi\u010de zgradi i shvatio da se njegov stari prijatelj nije mnogo promijenio. Nosio je karirani ka\u010dket, sandale na bijelu \u010darapu i gambao korakom onih što se ne snalaze pred šalterima.<\/p>\n „Dobro mi došao, dragi dru\u017ee!", rekao je srda\u010dno Slu\u017ebeni Maurer \u010dim su ko\u017ena vrata pustila cug da uskomeša zavjese i podigne nekoliko papira sa bukovog stola na kome je mudrovala zastavica Unije.<\/p>\n „Prošlo je toliko vremena kamarade…", re\u010de gost zvonko i sjede bez mnogo grljenja, svjestan da je njegov kompanjon odavno zapetljan u \u010dvor ceremonija koji zate\u017ee svaku intimnost. <\/p>\n Još od studentskih barikada nijesu zapjevali Aznavura, ali i dalje je tu bila nevjerovatna sli\u010dnost me\u0111u njima, koja zbunjivaše jednako profesore kao i kolegenice u studentskom bifeu. Mo\u017ee se samom hiru sudbine prišiti da se Slu\u017ebeni Maurer i Privatni Maurer opet sretnu baš u Podgorici, gradu bijelih mostova što spajaju rastavljene.<\/p>\n „Tvoja se sekretarica pretvorila u stub soli kad me vidjela", re\u010de Privatni Maurer i zavjereni\u010dki upali cigaretu.<\/p>\n „Pa nijesi se mnogo promijenio…ili kako da ka\u017eem, i ja sam ostao isti." <\/p>\n „Ne stari moj, bi\u0107e da smo jednako ostarali", procijedi gost i zagleda se u oka\u010dene gusle, sjetan što nije posjetio druga još onomad na Kipru, dok je je mirio tamošnje Turke i Grke.<\/p>\n „Jedanak im pukli d\u017eeferdari, što re\u010de pjesnik… Tako i nama dvojici, šta \u0107eš, \u017eivi se… Nego, kako ti mogu pomo\u0107i, dragi moj?"<\/p>\n Privatni Maurer je \u0107ikovao na pola kao prekoren naglim poslovnim tonom. Mo\u017eda je kasno zamijetio prekri\u017eenu cigaretu u crvenom krugu crnogorske kape – dar udru\u017eenja za borbu protiv raka. Ili je shvatio da njegov stari drug nema namjeru da se zapija i pušinja na radnom mjestu. Bi\u0107e ipak da Privatnom Maureru cigareta prosto nije godila, pošto ih je toga jutra posukao makar pola kutije obigravaju\u0107i podgori\u010dke garsonjere bez prevodioca.<\/p>\n „Treba mi stan… ili ku\u0107a još bolje. Ovdje sam ve\u0107 du\u017ee, znam da si u obavezama, pa sam d\u017eonjao u hotelu. Ali reko’, u ime starih dana… ti ovdje ve\u0107 imaš ugled i veze".<\/p>\n D\u017eonjao…, strese se Slu\u017ebeni Maurer. Uvijek ga je nervirao taj rje\u010dnik. Pred njim su bile iste plave o\u010di, bradica, \u010dak i frizura, ali imao je mnogo \u010dega na lageru sje\u0107anja što ga je utvrdilo u davnoj odluci da se rastanu. Taj opušteni rje\u010dnik Privatnog Maurera bio je vrh ledenog brijega na koji se davno nasukalo njihovo prijateljstvo.<\/p>\n „Mislim da imam rješenje za tebe", prekrati Slu\u017ebeni Maurer neprijatan tajac. On izlo\u017ei plan u maniru velikih organizatora, što ga je, na koncu, i preporu\u010dilo da bude šef delegacije u strateški va\u017enoj Crnoj Gori. <\/p>\n „Hvala ti dru\u017ee", potr\u010da Privatni Maurer.<\/p>\n „Nemoj još da mi se zahvaljuješ", uzvrati oprezno doma\u0107in, zagledan u crni notes sa grbom Glavnog grada. Plan je bio prost i bezgrešno za\u010det: kolega gradona\u010delnik ima prijatelja koji gradi ku\u0107e u naselju Mareza. Lijepo li je pomagati ljudima, pomisli Slu\u017ebeni Maurer i pozva M radi nekretnina.<\/p>\n „Halo gradona\u010delni\u010de? Ja sam…Vru\u0107ina nesnosna…Kako gospodin sin? Ok. Nego da Vas pitam, kako se zove onaj Vaš prijatelj sa ku\u0107ama?"<\/p>\n Privatni Maurer je imao pred nosem sve ono što mu je u \u017eivotu promaklo, ali nije osje\u0107ao ljubomoru. Naprotiv, bio je ponosan što njegov ispisnik uspijeva \u010dvrsto da sjedi na toj fotelji i pri\u010da sa prvacima narodnim.<\/p>\n „Mi- o- mir Mu-go-ša…", sricao je Slu\u017ebeni Maurer u slušalicu. Upisivao je broj telefona ili nesto \u017evrljao bezveze, ko to zna.<\/p>\n „Ali gospodine gradona\u010delni\u010de, dajete mi Vaš broj telefona?!", zbunjeno sro\u010di Slu\u017ebeni Maurer i pogleda u gosta kao da od njega tra\u017ei objašnjenje. Slaba vajda: Privatni Maurer se opet bio zavalio i prikurio, tonu\u0107i u blagoslovenu dremku parazita. Za nekoliko dana treba samo da se javi Privatnom Miomiru Mugoši, starom gradona\u010delnikovom prijatelju, sa kojim je ovaj toliko blizak da dijele \u010dak i sim karticu. <\/p>\n „Ukoliko ti se javi gradona\u010delnik, tra\u017ei Privatnog Mugošu", podu\u010dio ga je Slu\u017ebeni Maurer. A onda je uradio nešto \u010dudno: zgrabio je gostu iz ruku goloaz i povukao duboko kao da \u017eeli prizvati kašalj otre\u017enjenja.<\/p>\n „Malo mi se vrti u glavi od ovoga", re\u010de Slu\u017ebeni Maurer, ali je njegov pogled govorio da mu duvan paše. Tada je zazvonilo opet, ovoga puta iz Brisela odakle su nešto pitali u vezi Upitnika. <\/p>\n „Nije li to pleonazam?", izletjelo mu je pitanje, što se \u010desto dešava odsutnim ljudima i pametnoj djeci.<\/p>\n „Pa to… pitate za Upitnik, mislim, onako jezi\u010dki…", ubla\u017eio je mirnijim glasom. <\/p>\n Kroz slušalicu se to nije moglo nazreti, ali Slu\u017ebeni Maurer je ve\u0107 pobijelio kao japanska zastava sa malim crvenim krugom koji mu je dimio sa usana. Ta je cigareta bila jedini dokaz da je njegov dvojnik do malo\u010das bio tu. <\/p>\n „Roberta mi Šumana i Trumanovih jaja!", opsovao je Slu\u017ebeni Maurer, ali nije imao hrabrosti da razmota to klupko koje se penjalo trasom adamove jabu\u010dice i ostavljalo za sobom suvo \u017edrijelo. <\/p>\n „Dru\u017ee moj , jesi li tu?!", zavapio je uzalud i duplim okom prešao ofis. Izbrojao je \u017eute zvjezdice sa zastave što ga je uvijek smirivalo. U hodniku je sekretarica Katica ve\u0107 pakovala neseser i pjevušila nesto od Zane Nimani. Zurio je u fotelju kao da nije prazna nego da u njoj sjedi obna\u017eeni Manuel Baroso. U panici je zalupio slušalicu Briselu, ali to \u0107e lako opravdati lošim telefonskim vezama na Balkanu. Sada ima ve\u0107ih briga. Otvorio je prozor do kraja i pogledao dolje, na nijemi podgori\u010dki \u017earopek… <\/p>\n Ne dolazi u obzir da opet zove gradona\u010delnika! Šta ako mu se javi Privatni Mugoša, stanoviti ljekar kojeg ne poznaje. Slu\u017ebeni Maurer nije \u017eelio da ispadne neko ko diljem Mareze teško ste\u010denim ugledom štemuje gajbe drugovima sa fakulteta. <\/p>\n „Mora da sam previše radio", re\u010de sasvim glasno. <\/p>\n Slu\u017ebeni Maurer bio je slu\u0111en pitanjem da li Privatni Maurer uopšte postoji. Jer ako ga nema, onda je to strašni dokaz da je po\u010deo da puši na poslu. I da mu treba odmor, dugi odmor, od svega.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Slu\u017ebeni Maurer se vrzma po ofisu i \u010deka poziv iz Brisela, pjevu\u0161i Internacionalu<\/p>\n","protected":false},"author":15,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66263","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66263","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/15"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66263"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66263\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66263"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66263"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66263"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}