{"id":66231,"date":"2010-12-30T17:10:25","date_gmt":"2010-12-30T17:10:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=66231"},"modified":"2010-12-30T17:10:25","modified_gmt":"2010-12-30T17:10:25","slug":"ikiru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/12\/30\/ikiru\/","title":{"rendered":"Ikiru"},"content":{"rendered":"

Zivjeti ili zivotariti<\/p>\n

Pi\u0161e: \u010caslav Pejovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

<\/p>\n

Dok sam pripremao zadnji blog koji je bio planiran da bude stvarno zadnji na temi o branama o Moraci, sjetih se jednog filma koji je na mene ostavio snazan utisak. Radi se o filmu “Ikiru”, poznatog japanskog reditelja Kurosave. Vecina ljubitelja filma Kurosavu zna po nekim drugim filmovima, kao sto su "Rashomon" i "Sedam samuraja", dok je “Ikiru” manje poznat. <\/p>\n

Glavni junak filma “Ikiru” je covjek koji je citavu karijeru proveo kao drzavni cinovnik, tipa “kancelarijski moljac”. Taj gospodin, vec u godinama pred penziju, nakon sto je primijetio neke cudne simptome, otisao je u bolnicu da se pregleda. U bolnici je ustanovljeno da ima rak i da mu je ostalo jos samo nekoliko mjeseci zivota. Covjek je, naravno, dozivio sok. Iznenada se nasao u sasvim novoj situaciji da pred sobom ima jos samo nekoliko mjeseci zivota. Kako ih najbolje iskoristiti? Junak price najprije odlucuje da proba cari nocnog zivota, za koji dotad nije mnogo mario. Ali, ne…nije to to… <\/p>\n

Jednog dana sretne mladu koleginicu sa posla i s njom podje na rucak. Ta mlada zena bila je puna zivotne energije, uvijek raspolozena. Nas junak je upita kako moze da bude uvijek tako vedra i raspolozena, u cemu je tajna? Djevojka izvadi iz torbe jednu lutku, kazavsi da je ona napravila tu lutku i da radost nalazi u tome sto radi nesto sto djecu cini srecnom. “Zasto ne bi ti nesto tako radio”, rece mu prilikom pozdrava. <\/p>\n

Ovdje je nas junak “prelomio”, da citiram DPS lika iz zetske sapunice o Masanu. Sjetio se kako je kod njega dolazila grupa gradjana da pokloni opstini jednu parcelu u gradu da se tu napravi park za djecu. Postupak se otegao, u medjuvremenu su u igru usli lokalni tajkuni povezani s jakuzom i politicarima (zvuci poznato?). Krenuo je i postupak za izmjenu urbanistickog plana, tako da je umjesto parka za djecu na tom mjestu ucrtana poslovna zgrada. Nas junak krece u akciju. Ide od jedne do druge kancelarije, visi satima ispred saltera, sve dok ne dobije potrebne isprave. Jakuza dolazi, prijeti, ali nas junak ne haje. Na kraju je uspio da se izbori i uprkos svim smetnjama, prijetnjama i spletkama, park je napravljen. Zadnja je scena. Nas junak ide u tek napravljeni park, sijeda na ljuljasku i pjeva jednu tuznu pjesmu o tome da se ljubav treba pronaci dok si mlad, jer zivot je kratak. Pjevajuci tu pjesmu, umire. <\/p>\n

Evo, sav sam se najezio dok ovo pisem, jer sam se zivo sjetio te scene, covjeka pred smrt koji hrapavim glasom pjeva tuznu pjesmu o ljubavi i zivotu. Ikiru znaci zivjeti. Citava ova prica se na filmu odvija na njegovoj sahrani, gdje svako iz svog ugla prica svoju pricu o nasem junaku i parku za djecu. Izuzetan film. <\/p>\n

Pretpostavljam da sam se ovog filma sjetio jer sam se podsvjesno stavio u ulogu junaka iz tog filma. Ako mislite da je pretenciozno, priznajem da jeste. Bar se nadam da mi je ostalo malo vise hodanja po ovom svijetu nego sto je nekoliko mjeseci. <\/p>\n

Junak iz filma “Ikiru” je, na kraju, uspio. Kakve su sanse na uspjeh u ovoj nasoj prici o branama na Moraci? Neko ce reci, “to je bila samo filmska prica”, ili “to je Japan”. Tome je tesko prigovoriti. Ali, to ne znaci da treba odustati i predati se. Crnogorci moraju da se uce da ne cute i da ne cekaju da im neko bolju Crnu Goru donese na poklon. Za to se moraju sami izboriti.  Sto ih manje bude cutalo, to ce biti lakse mijenjati Crnu Goru na bolje. <\/p>\n

Da li napori, kao sto je ovaj u vezi  brana na Moraci,  mogu imati nekog efekta? Moj je princip da treba pokusati. Jer, ako pokusate, mozda uspijete; ako ne pokusate, zasigurno necete.<\/p>\n

 \"<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zivjeti ili zivotariti<\/p>\n","protected":false},"author":354,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-66231","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66231","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/354"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66231"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66231\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66231"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66231"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66231"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}