{"id":66093,"date":"2011-11-09T09:19:25","date_gmt":"2011-11-09T07:19:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=66093"},"modified":"2011-11-09T09:19:25","modified_gmt":"2011-11-09T07:19:25","slug":"realna-ekonomija-kao-baloncic-u-vrtlogu-financijske-spekulacije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/09\/realna-ekonomija-kao-baloncic-u-vrtlogu-financijske-spekulacije\/","title":{"rendered":"Realna ekonomija kao balon\u010di\u0107 u vrtlogu financijske spekulacije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Hrvoje \u0160TEFAN<\/strong><\/p>\n

Situacija u Gr\u010dkoj tek je krajnja to\u010dka iste tendencije koja obilje\u017eava dinamiku kretanja svih deficitnih nacionalnih ekonomija u Europi, pa tako i hrvatske. Bez obzira na razlike u pojedinim ekonomskim i politi\u010dkim faktorima, koji ubla\u017eavaju navedenu tendenciju, sve deficitne ekonomije na primjeru Gr\u010dke mogu gledati u vlastitu budu\u0107nost, naravno ukoliko i dalje bude prevladavao pristup i shva\u010danje problema kakvo danas prevladava. Takva ocjena posebno vrijedi za malene ekonomije kakva je i hrvatska.<\/p>\n

Naznaka takvog kretanja spominjanje je MMF-a u ve\u0107 zahuktaloj predizbornoj kampanji. Znamo da je Italija, puno ve\u010da i sna\u017enija ekonomija od Hrvatske, samoinicjativno pozvala MMF da vr\u0161i monitoring nad programom \u201efinancijske konsolidacije\u201c kojeg namjeravaju provesti.<\/p>\n

Spominjanje MMF-a indikator je prjeteceg pada kreditnog rejtinga i nemogucnosti refinanciranja vanjskog zadu\u017eenja.<\/p>\n

Jedni ka\u017eu da MMF Hrvatskoj nije potreban jer cemo sami provesti potrebnu konsolidaciju javnog sektora i tako ocuvati povjerenje investitora i prihvatljivi kreditni rejting, dok drugi tvrde da nam je MMF neophodan i zbog jeftinijeg zadu\u017eivanja i lak\u0161eg nametanja bolnih mjera racionalizacije i \u0161tednje.<\/p>\n

Sve defictne ekonomije u za\u010daranom su krugu vlastitih dugova iz kojih se ne nazire izlaz.. Naime, mjere \u0161tednje ne osiguravaju uvjete za pokretanje proizvodnje, zapo\u0161ljavanja i rasta, pa se deficiti i dalje produbljuju. S druge strane, pokretanje ekonomskog rasta i rasta dohotka mogu\u0107e je prvenstveno putem otvaranja novih radnih mjesta a ono je blokirano jer ne postoji povjerenje investitora u mogu\u0107nost profitabilne investicije vlastitih ali i posu\u0111enih sredstava, iz \u010dega bi se dugovi vracali.<\/p>\n

Ekonomije u suficitu odnosno me\u0111unarodni financijski kapital, postavlja pred zadu\u017eene zemlje zahtjeve za provo\u0111enjem mjera \u0161tednje i racionalizacije, kao uvjet daljnjeg refinanciranja. U pozadini takvih zahtjeva stoji ista iracionalnost koja je prije krize predstavljala plimu sveop\u0107eg povjerenja na valovima kojeg su se krediti odobravali. Razlika je tek u tome \u0161to se nekada\u0161nje iracionalno povjerenje sada prometnulo u rapidno nepovjerenje i ucjenu. Sada se du\u017enicima ne vjeruje da \u0107e mo\u0107i vra\u010dati dugove, pa se tra\u017ee realna upori\u0161ta njihove mogu\u0107nosti otplate kroz zahtjevane mjere rezanja tro\u0161kova, prije svega javnih izdataka, privatizaciju, ali i smanjenje nadnica u privatnom sektoru.<\/p>\n

To bi navodno trebalo dohotke du\u017enika svesti na razinu njihove produktivnosti, \u0161to bi omogucilo odr\u017eivost pla\u010danja kreditnih obaveza. Ono \u0161to se ne razumije jest da kapitalizam, od kada je u\u0161ao u fazu tzv. financijalizacije a tome ima ve\u0107 par desetlje\u0107a, svoju reprodukciju zahvaljuje prvenstveno rapidnom odvajanju produktivnosti od dohotka, putem gargantuanskog \u0161irenja kreditnog odnosa. Utoliko i onaj dio tzv. realne proizvodnje i investicija presudno ovisi o iracionalnom bujanju kredita i generiranju efektivne potra\u017enje (ili stvaranju kreditnih balona).<\/p>\n

Uzmimo kao primjer odnos suficitne Njema\u010dke i deficitne Gr\u010dke da to ukratko ocrtamo. Na prvu loptu stvari izgledaju jasne. Njemci su u suficitu za iznos za koji je njihova produktivnost ve\u0107a od njihovog dohotka, a Grci u deficitu za iznos za koji su ukupno manje produktivni od dohotka kojim raspola\u017eu i kojeg tro\u0161e. Njema\u010dka je u toj situaciji kreditor, a Gr\u010dka du\u017enik. To znaci da Njema\u010dka pola\u017ee pravo na budu\u0107i dohodak i budu\u0107a dobra Gr\u010dke na ime toga \u0161to joj je isporucila pravo na kori\u0161tenje prethodno i aktualno proizvedenih dobara.. Klju\u010dno je uo\u010diti \u010dinjenicu da Njema\u010dka ne bi bila produktivna da nije imala pri tome pomoc kreditnog odnosa, jer bez njega ne bi postojala ni efektivna potra\u017enja za njezinim proizvodima u zemljama koje su uzele kredite poput Gr\u010dke. Produktivnost je utoliko relativna kategorija jer da bi bi produktivnost bila efektivna trebaju postojati oni manje produktivni koje ces dovoditi u odnos kreditne ovisnosti i koji ce kupovati tvoje proizvode. Bez njih jednostavno ne postoje pretpostavke da vlastitu produktivnost u\u010dini\u0161 efektivnom. .<\/p>\n

S nastupom krize svjedoci smo dva stava koja ocrtavaju karakter mo\u0107i kreditnog odnosa. Prvi je \u201etko je Gr\u010dkoj kriv \u0161to se toliko zadu\u017eila, nitko je nije na to tjerao\u201c, a drugi \u201etko je Njema\u010dkoj kriv \u0161to je davala kredite nekome tko ih ne mo\u017ee vracati\u201c. Naravno, tu zapravo nije stvar Njema\u010dke niti Gr\u010dke ni Hrvatske, ve\u0107 krupnog kapitala, prvenstveno financijskog. On sad instrumentalizira javno mijenje i putem medijskih apologeta potice \u0161ovinisti\u010dke i rasisti\u010dke stavove u javnosti, kako bi skrenuo pa\u017enju s \u010dinjenice da kreditni odnosi koji odre\u0111uju dinamiku najrazvijenih ekonomija, imanentno su odnosi (samo)zavaravanja i u kona\u010dnici ucjene (ironija je \u0161to onaj koji vara i onaj prevarani, nisu uopce svjesni prevare dok stvari \u0161timaju, karakter varljivosti i ucjene kreditnog odnosa postaje jasan tek kada nastupi kriza). Govori se o lijenim, korumpiranim, neproduktivnim Grcima, a ne spominje se recimo Amerika koja je u relativnom smislu jo\u0161 zadu\u017eenija od Gr\u010dke, dok je u apsolutnim brojkama njezin dug na razini ukupnog svjetskog GDP-a.<\/p>\n

Me\u0111unarodni kapital sada postavlja uvjete zadu\u017eenim zemljama da provode mjere rezanja javnih izdataka. Time misli osigurati povrat sredstava, no takva politika gura zadu\u017eene ekonomije jo\u0161 dublje u recesiju. Rezanjem javne potro\u0161nje smanjuje se agregatna potra\u017enja, \u0161to privatnim investitorima smanjuje o\u010dekivani budu\u0107i prinos ispod razine isplativosti investicija. Naime, smanjivanjem tro\u0161kova u vidu smanjivanja nadnica ne osigurava se pove\u010danje proizvodnje, zaposlenosti i standarda.. To je jo\u0161 dobri stari Marx razumio kad je rekao da je svakom kapitalistu u interesu \u010dim vi\u0161e smanjiti nadnice radnika u vlastitoj firmi, dok u isto vrijeme pri\u017eeljkuje da nadnice radnika u drugim firmama budu \u010dim vece kako bi mogli kupovati njegov proizvod i kako bi on imao poticaja proizvoditi..Ono \u0161to se sada predla\u017ee skupno je \u201estezanje remena\u201c, bez razumijevanja da smanjivanjem ukupnih tro\u0161kova (nadnica) smanjuje\u0161 i ukupne prihode privrede, a time i profitne izglede, pa je jedini izgledan rezultat deflacija i trajna depresija.<\/p>\n

Ono \u0161to je do sada odga\u0111alo trajnu stagnaciju razvijenih kapitalisti\u010dkih ekonomija bila je financijalizacija odnosno bujanje kreditnog odnosa koji je omogu\u010dio da se kapital profitabilno ula\u017ee.. Tzv. realni proizvodi i usluge stvarani su na pozadini financijske poluge bez koje ne bi postojala adekvatna potra\u017enja za istima. Drugim rije\u010dima, bez iracionalnih kreditnih balona cjelokupna svjestka ekonomija stagnirala bi od po\u010detka 70-ih godina pro\u0161log stoljeca. Financijalizacija je taj proces stagnacije tek usporila, a zapravo prikrila, i to sa uvijek novim novim financijskim inovacijama koje su slu\u017eile kao kanal za profitabilno ulaganje golemog vi\u0161ka za kojeg je u sferi realnih investicija bilo sve manje prilika.<\/p>\n

No time je pu\u0161tena zvjer sa lanca i virtualno oplo\u0111ivanje kapitala po\u010delo je samo sebe hraniti. Na neki na\u010din ukupna je financijska sfera postala spekulativna, razni kreditni instrumenti vi\u0161e nisu imali gotovo nikakvog upori\u0161ta u realnosti ve\u0107 su sami sebe stvarali, a optimizam daljnjeg rasta bio je jedini jamac njihove odr\u017eivosti (centralne banke su odigrale posebno va\u017enu ulogu u tome). Obistinilo se Keynesovo upozorenje koje je dao jo\u0161 30-ih godina pro\u0161log stoljeca, nakon iskustva Velike depresije, kad je rekao \u201especulators may do no harm as bubbles on a steady stream of enterprise. But position is serious when enterprise becomes the bubble on a whirlpool of speculation\u201c. Vjerojatno nije ni slutio da \u0107e se pola stoljeca kasnije, s financijalizacijom kapitalizma, upravo institucionalizirati takav na\u010din funkcioniranja ekonomije.<\/p>\n

Sada svjedocimo pani\u010dnom poku\u0161aju o\u010duvanja navedene globalne financijske arhitekture, gdje se profitabilnost ostvarivala balonima u financijskoj sferi, a posljedice preljevale u realnu sferu i uvjete u kojima ona posluje. Realna sfera s nastupom krize povratno je ukazala na granice takvog iracionanog bujanja, no sada se ironi\u010dno pokazuje da je to iracionalno bujanje bilo pokretac realne proizvodnje i zaposlenosti.<\/p>\n

Sve to pokazuje koliko je postojeci sustav iracionalan, jer sudbina ljudi ovisi o balonima optimizma i pesimizma na financijskim tr\u017ei\u0161tima, a egzoti\u010dni financijski instrumenti i kla\u0111enje \u0161pekulanata na budu\u0107nost predstavlja faktor o kojem ovisi dal \u0107e ljudi imati posla, dal \u0107e mo\u0107i zadovoljiti osnovne ljudske potrebe i sl.<\/p>\n

Naravno da vladajuce elite nastoje prikriti inherentnu iracionalnost sustava kojim vladaju. Poku\u0161avaju podmetnuti krivnju ve\u010dini koja treba snositi tro\u0161kove takvog iracionalnog sustava, zahtjevaju\u0107i od ve\u010dine \u017ertvovanje jer je kriza navodno nastupila zbog njihove lijenosti, neproduktivnosti i \u017eivota iznad mogu\u0107nosti. Na\u017ealost, mnogi su nasjeli toj propagandi, \u0161to se mo\u017ee prepoznati u ra\u0161irenom uvjerenju da je nu\u017eno rezanje javne potro\u0161nje, otpu\u0161tanje ljudi u javnom sektoru, smanjivanje mirovina, i ostalih socjalnih prava, kako bi se stvorili \u201ezdravi\u201c uvjeti za rast.. Time se stvorila podjela izme\u0111u privatnog i javnog sektora, a time se ozbiljuje vjekovno na\u010delo odr\u017eavanja elite na vlasti, na\u010delo \u201epodjeli pa vladaj\u201c..<\/p>\n

Ipak, stvari polako ali sigurno postaju jasnije, sustav je do\u0161ao do granica vlastite reprodukcije i sada se mo\u017ee dalje odr\u017eavati jedino zao\u0161travanjem sukoba, naravno onih la\u017enih.. va\u017eno je stoga prepoznati i razumjeti koji je sukob u pozadini tih la\u017enih onaj istinski univerzalan sukob i promjeniti odnos snaga u njemu.. tada \u0107e se promjeniti i pravila igre i samo razumijevanje toga \u0161to je mogu\u0107e i potrebno u\u010diniti sa ekonomijom.<\/p>\n

Pollitika.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Situacija u Gr\u010dkoj tek je krajnja to\u010dka iste tendencije koja obilje\u017eava dinamiku kretanja svih deficitnih nacionalnih ekonomija u Europi.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-66093","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66093","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=66093"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/66093\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=66093"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=66093"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=66093"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}