{"id":65729,"date":"2011-11-05T11:29:46","date_gmt":"2011-11-05T09:29:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=65729"},"modified":"2011-11-05T11:29:46","modified_gmt":"2011-11-05T09:29:46","slug":"svi-u-sebi-nosimo-potencijal-i-dobra-i-zla","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/05\/svi-u-sebi-nosimo-potencijal-i-dobra-i-zla\/","title":{"rendered":"Svi u sebi nosimo potencijal i dobra i zla"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Po\u010detkom listopada u Zagrebu je premijerno prikazan dokumentarni film “Slavenka ili o boli” Petra Krelje posve\u0107en Slavenki Drakuli\u0107 i, najve\u0107i dijelom, njenoj borbi s bole\u0161\u0107u. Slavenki Drakuli\u0107 je prije napunjene tridesete godine dijagnosticirano otkazivanje bubrega. Provela je godine na dijalizi u potpunoj neizvjesnosti da bi joj 1986. godine bio transplantiran bubreg u Americi. Tek joj je zdravstvena stabilnost omogu\u0107ila da se upusti u pisanje romana, ulila joj je povjerenje da \u0107e knjigu uspjeti i zavr\u0161iti, pa je tako 1987. objavila “Holograme straha”. Od tada je napisala niz knjiga, ali se i ponovno suo\u010dila s otkazivanjem bubrega i dijalizom po\u010detkom dvijetisu\u0107itih. U takvoj je stanju, dijaliziraju\u0107i sama sebe, pratila ha\u0161ka su\u0111enja ratnim zlo\u010dincima na temelju \u010dega je napisala knjigu “Oni ne bi ni mrava zgazili”. Slavenka Drakuli\u0107 je nesumnjivo velika borkinja, \u010demu i film svjedo\u010di.<\/p>\n

Godine 2004. joj je ponovno presa\u0111en bubreg u Americi, ovog puta od \u017eive, nesrodne donatorice, koja je nekome htjela olak\u0161ati ili mo\u017eda \u010dak spasiti \u017eivot, a dogodilo se da je to bila Slavenka Drakuli\u0107. Potaknuta tim iskustvom, potra\u017eila je druge takve dobro\u010dinitelje u Americi i na temelju tih razgovora napisala knjigu “Tijelo njenog tijela”.<\/p>\n

Povod ovog razgovora je film “Slavenka ili o boli” pa se i teme na koje smo se fokusirali vrte oko bolesti. Od pisanja o boli, preko razlike u ljudskoj solidarnosti u Americi i Europi i argumenata za legalizaciju trgovine organima, do situacije s transplantacijama u Hrvatskoj, gdje, va\u017eno je naglasiti, tako\u0111er postoji mogu\u0107nost da \u017eivi ljudi anonimno doniraju organe.<\/p>\n

Film “Slavenka ili o boli” je uvelike posve\u0107en va\u0161oj bolesti, transplantacijama, ljudima koji doniraju organe, ali jednim dijelom zahva\u0107a i va\u0161 spisateljski rad pa i privatan \u017eivot. Koji je bio va\u0161 motiv za snimanje filma?<\/em><\/p>\n

– Iako je to biografski film, moj motiv nije bio da govorim o sebi, a pogotovo ne da pokazujem neku svoju privatnu stranu. Htjela sam ispri\u010dati moje iskustvo s bole\u0161\u0107u i pokazati da se to mo\u017ee prevladati, da se ipak ne\u0161to mo\u017ee napraviti u \u017eivotu usprkos ozbiljnoj bolesti. Meni je to bilo najva\u017enije. Zadovoljna sam filmom, ali da se mene pitalo vi\u0161e bih se fokusirala na transplantacije, nego na vlastiti \u017eivot. Prvotno je film bio zami\u0161ljen kao nastavak prvog filma Petra Krelje “Na primjeru mog \u017eivota”, koji je snimljen 1983. godine kada sam bila u vrlo neizvjesnoj situaciji jer tada jo\u0161 nisam znala ho\u0107u li dobiti bubreg.<\/p>\n

Zanimljivi su izvaci iz tog prvog Kreljinog filma o vama “Na primjeru mog \u017eivota”, u kojem borbeno, anga\u017eirano i vrlo direktno govorite i borite se za pobolj\u0161anje vlastite situacije. Da mo\u017eete razgovarati sa sobom iz onog vremena, prije gotovo trideset godina, \u0161to biste si rekli? Kako gledate na sebe od onda?<\/em><\/p>\n

– Nemogu\u0107e mi je odgovoriti na va\u0161e pitanje. U tu se ulogu mogu staviti samo kao spisateljica. Znam da je tada mnome vladao gnjev zbog bolesnika kojima je \u0161ansa da uop\u0107e pre\u017eive bila jako mala, a da dobiju bubreg jo\u0161 manja. S druge srane, osje\u0107ala sam strah od budu\u0107nosti, ali sam bila voljna boriti se da ne\u0161to promijenim, makar za sebe samu. Film je snimljen tri godine prije moje prve transplantacije i bila sam u potpunoj neizvjesnosti, nisam znala \u0161to \u0107e biti sa mnom.<\/p>\n

U tom filmu kritizirate jugoslavenski zdravstveni sustav jer su bubre\u017eni bolesnici umirali zbog toga \u0161to nije bilo dovoljno aparata za dijalizu i onaj tko je uspio zahvaljuju\u0107i poznanstvima dobiti mjesto za dijalizu, prakti\u010dki je nekoga drugoga s manje sre\u0107e osudio na smrt. Jeste li jo\u0161 uvijek korisnica zdravstvenih usluga u Hrvatskoj i mo\u017eete li usporediti koliko su se stvari promijenile? Tim vi\u0161e \u0161to se \u010desto govori kako je zdravstvo komercijalizirano i da zdravstvena za\u0161tita postaje privilegija onih koji imaju novaca dok je neko\u0107 postojala zdravstvena sigurnost?<\/em><\/p>\n

– Upravo zbog toga \u0161to sam u filmu vrlo kriti\u010dna prema tada\u0161njem zdravstvenom sustavu trebalo je dvadeset godina da se prika\u017ee. Tada je stvarno bilo te\u0161ko, bolnice nisu imale dovoljno aparata i morali ste imati vezu da biste uop\u0107e dospjeli na dijalizu. Iako je bilo transplantacija, i to su se po\u010dele raditi dosta rano, bilo je te\u0161ko do\u010dekati bubreg. Gotovo svi koji su sa mnom tada bili na dijalizi su umrli jer nisu do\u010dekali transplantaciju. Ali, postojao je zakon da se pacijentu mo\u017ee u inozemstvu financijski pokriti zdravstvena usluga koja mu se ne mo\u017ee pru\u017eiti u Jugoslaviji i ja sam profitirala od takvog zakona. U Americi mi je presa\u0111en bubreg na teret dr\u017eave. Budu\u0107i da sada imam dvostruko dr\u017eavljanstvo, hrvatsko i \u0161vedsko, uglavnom se lije\u010dim u \u0160vedskoj, ali znam da je Hrvatska u zadnjih nekoliko godina do\u0161la u sam vrh u Europi \u0161to se ti\u010de transplantacija. Otkako smo postali \u010dlanica Eurotransplanta, me\u0111unarodne organizacije za razmjenu organa koja povezuje sedam europskih zemalja,\u00a0 drasti\u010dno se pove\u0107ao broj presa\u0111ivanja. Tako\u0111er imamo dobar i napredan zakon prema kojemu donirati organ mo\u017ee i \u017eiva srodna osoba, a ne samo rodbina, za \u0161to se malo zna. Ve\u0107 je nekoliko transplantacija obavljeno u Hrvatskoj zahvaljuju\u0107i anonimnim \u017eivim davateljima bubrega. A \u0161to se ti\u010de korupcije u zdravstvu, ona je postojala i prije, naravno, ali se zasnivala uglavnom na poznanstvima i vezama, a danas je tome jo\u0161 pridodan i novac. Korupcija nije samo problem Hrvatske, nego i svih zemalja u tranziciji, mada nam to nije za utjehu. Daleko smo mi jo\u0161 od \u0160vedske u kojoj je prije petnaest godina \u010dlanica socijaldemokratske partije morala odstupiti s polo\u017eaja jer je slu\u017ebenom karticom kupila neke \u010dokoladice. Mo\u017eemo mi poku\u0161avati rije\u0161iti korupciju razli\u010ditim administrativnim mjerama, ali se jako te\u0161ko rije\u0161iti mentaliteta prema kojem je normalno da tra\u017eimo veze ili dajemo mito. Upravo kako bi se sprije\u010dila korupcija, hrvatski, kao i \u0161vedski zakon o uzimanju i presa\u0111ivanju organa brane da se upoznaju davatelji i primatelji. Oni ostaju anonimni.<\/p>\n

Je li bolja takva solucija, da davatelji i primatelji organa ne znaju jedni za druge ili ameri\u010dka praksa, gdje ovisi o njihovoj \u017eelji ho\u0107e li se upoznati, \u0161to mo\u017ee biti veliki psiholo\u0161ki pritisak za oboje, kako to primjerima pokazujete u knjizi “Tijelo njenog tijela”?<\/em><\/p>\n

–\u00a0\u00a0 Mislim da je dobra solucija da davatelji ostaju anonimni, ali takva odredba zakona nije donesena zbog mogu\u0107ih psiholo\u0161kih posljedica, nego zbog sprje\u010davanja trgovine organima. Zbog straha od trgovine organima u Europi u mnogim zemljama ne postoji mogu\u0107nost da nesrodni \u017eivi ljudi doniraju organe. U Americi nisu toliko sumnji\u010davi i zbog toga je ta vrsta doniranja organa tamo puno razvijenija. Kao da su skloniji vjerovati da ljudi to \u010dine iz altruizma, a ne koristi.<\/p>\n

 <\/p>\n

U knjizi “Tijelo njenog tijela” obrazla\u017eete razliku izme\u0111u Amerike i Europe: tvrdite da dobro\u010dinstvo i solidarnost prema nepoznatim ljudima nisu dio op\u0107ih dru\u0161tvenih vrijednosti u Europi, a smatrate da nisu bili ni u Jugoslaviji, jer se o\u010dekuje da se sistem pobrine za potrebe ljudi. S druge strane, tvrdite da u Americi postoji duga tradicija individualne solidarnosti upravo zbog toga \u0161to se mali broj gra\u0111ana mo\u017ee oslanjati na institucije za pomo\u0107. Nije li paradoksalno da milosr\u0111e pronalazite u sustavu koji smatramo nemilosrdno kapitalisti\u010dkim?<\/em><\/p>\n

– U Americi sam nau\u010dila da mi u Europi o\u010dekujemo da nam drugi \u2013 dr\u017eava uglavnom \u2013 rije\u0161i sve probleme, a to nas pasivizira. U Americi su pak navikli na to da se nitko ne brine za njih pa se oni brinu sami za sebe, ali se i organiziraju u zajednice unutar kojih onda poma\u017eu jedni drugima. \u017divjela sam na jugu Amerike u malim mjestima, gdje se socijalni \u017eivot naj\u010de\u0161\u0107e odvija kroz crkve. Jedna od prvih stvari koje vas pitaju kada do\u0111ete jest kojoj crkvi pripadate. Tako se pronalaze kanali kroz koje ljudi podupiru jedni druge. Crkve dijele hranu siroma\u0161nima ili vode skloni\u0161ta za zlostavljane \u017eene. S jedne strane Amerika jest brutalno kapitalisti\u010dka, ali su se upravo zbog toga ljudi na individualnom nivou spremniji organizirati i pomo\u0107i jedni drugima. Zbog toga im je daleko razvijenija filantropija i volonterski rad, nego u Europi. Ne mo\u017eete zamisliti da ovdje bogate gospo\u0111e kuhaju hranu u domovima za besku\u0107nike, a u Bostonu je, na primjer, to redovita pojava.\u00a0 Da ne bude nesporazuma, ja sam za socijaliziranu zdravstvenu brigu, kakvu imamo u europskim zemljama. Me\u0111utim, bolja organizacija i aktivnije sudjelovanje samih pacijenata ne bi \u0161kodilo. Odgovornost za nas je i na nama samima.<\/p>\n

I u filmu i u knjizi odajete po\u010dast ljudima koji su spremni pomo\u0107i drugima daju\u0107i im dijelove svoga tijela. Ljudima koji \u010dine dobro. U “Oni ne bi ni mrava zgazili” se pak bavite opre\u010dnim karakterima \u2013 onima koji \u010dine zlo, kao \u0161to su ratni zlo\u010dinci. Zaklju\u010dak je da je zlo banalno, odnosno da zlo\u010dinci ni po \u010demu nisu druga\u010diji od drugih. Mo\u017ee li se isto re\u0107i i za dobro\u010dinitelje? Je li i dobro jednako banalno kao i zlo?<\/em><\/p>\n

– Mislim da jest. Nije nikakva mudrost re\u0107i da mi kao ljudska bi\u0107a u sebi nosimo potencijal i dobra i zla. Iako to znamo, vrlo nam je te\u0161ko shvatiti da su obi\u010dni ljudi ti koji \u010dine i jedno i drugo. Kako \u0107emo se pona\u0161ati, naravno, ovisi o karakteru, odgoju, ali i situaciji u kojoj se na\u0111emo. Ali vrlo je te\u0161ko re\u0107i za\u0161to se jedni u istoj situaciji odlu\u010duju za dobro, a drugi za zlo.\u00a0 Nitko od nas ne mo\u017ee tvrditi da nema u sebi mogu\u0107nost zla ili dobra. Dok sam radila na knjizi “Oni ne bi ni mrava zgazili” uvjerila sam se da sami sebe slabo poznajemo sve dok ne do\u0111emo u neku te\u0161ku situaciju u kojoj moramo donositi odluke. To je pokazao i poznati Stanfordski zatvorski pokus iz 1971., u kojem je profesor psihologije Philip Zimbardo dodijelio svojim studentima uloge \u010duvara i zatvorenika u zatvoru. Vrlo su se brzo po\u010deli identificirati sa svojim ulogama i iz njih je na vidjelo po\u010delo izlazilo ono \u0161to ne bi u uobi\u010dajenim situacijama. \u010cuvari su mu\u010dili zatvorenike, a zatvorenici su po\u010deli sumnjati u sebe. Da eksperiment nije prekinut nakon samo \u010detiri dana i da su akteri zamijenili uloge, vjerojatno bi se i s njima dogodilo to isto, \u010dime bi se jo\u0161 ja\u010de potvrdilo koliko na\u0161e pona\u0161anje ovisi o okolnostima. U razvoju ljudskog dru\u0161tva religije su dugo bile prvi i jedini na\u010din regulacija \u017eivota u moralnom smislu, u postavljanju granica izme\u0111u dobra i zla. Kada sam pisala knjigu “Oni ne bi ni mrava zgazili” postala sam svjesna da nemamo drugih, boljih rije\u010di od “dobra” i “zla”, a te rije\u010di pripadaju religijskom rje\u010dniku.<\/p>\n

Knjiga “Tijelo njenog tijela” posve\u0107ena je nesrodnim davateljima bubrega. Susreli ste se s jako puno ljudi koji su takav velikodu\u0161an \u010din napravili; imaju li ti ljudi zajedni\u010dki motivacijski nazivnik?<\/em><\/p>\n

–\u00a0 To je ono \u0161to je mene zanimalo, za\u0161to to oni rade, dok sam pisala knjigu “Tijelo njenog tijela”. Motivi su, naravno, vrlo individualni i vrlo razli\u010diti. Nekima je motiv vjera, ne samo katoli\u010dka, ali ne zaboravimo da Papa podr\u017eava transplantacije organa.\u00a0 Neki imaju neke druge filozofijske i moralne razloge. Kada se radilo istra\u017eivanje o ljudima koji su spa\u0161avali \u017didove za vrijeme rata, prou\u010davali su njihove \u017eivote, obiteljsko zale\u0111e, odgoj, poku\u0161ali su prona\u0107i neke sli\u010dnosti me\u0111u njima. Na koncu su zaklju\u010dili da su spa\u0161avanju drugih skloniji ljudi koji odrastaju u liberalnoj sredini, s roditeljima koji u njima razvijaju humane vrijednosti, ali to ne obja\u0161njava puno toga. \u010cesto ljudi ni ne znaju za\u0161to rade dobro, ne mogu to artikulirati. Jedna spasiteljica \u017didova za vrijeme Drugog svjetskog rata u Amsterdamu je rekla: “Ne mogu vam dati nikakav razlog. Ne radi se o razlozima. Uzmimo da je bilo ljudi kojima je trebalo pomo\u0107i i mi smo im pomogli.” To sam uzela kao leitmotiv knjige “Tijelo njenog tijela”.<\/p>\n

Ni Va\u0161a davateljica nije znala objasniti svoju odluku da donira bubreg nepoznatoj osobi.<\/em><\/p>\n

–\u00a0 Na moje pitanje za\u0161to je to u\u010dinila, Christine Swenson, koju sam upoznala nakon \u0161to mi je transplantiran njen bubreg, odgovorila mi je: A za\u0161to ne? I to me pogodilo; zbilja, za\u0161to ne? Jesmo li mi toliko fokusirani na zlo, kojim smo bombardirani, da ne razumijemo za\u0161to netko radi dobro?<\/p>\n

Iznenadilo me da ljudi koji su dobrovoljno i, naravno, besplatno donirali organe nerijetko nisu protiv legalizacije trgovine organima. \u0160to vi mislite o tome?<\/em><\/p>\n

–\u00a0 Velika rasprava se vodi o tome i u nekim je zemljama trgovina organima dozvoljena, kao na primjer u Iranu, ali samo za Irance. A u nekima je bila dozvoljena ranije, kao u Indiji do 1994. i Filipinima do 2008. godine. Argument za legalizaciju je da organa stalno nedostaje zbog \u010dega godi\u0161nje umire na tisu\u0107e ljudi. Organa ima tako malo jer se naj\u010de\u0161\u0107e dobivaju od mrtvih, a mogu se transplantirati samo organi od onih koji zavr\u0161e u bolnici, na aparatima. To ljudi naj\u010de\u0161\u0107e ne znaju. Argument protiv je to \u0161to \u0107e organe prodavati oni koji su siroma\u0161ni. Imamo razne profesije koje siroma\u0161nima ugro\u017eavaju \u017eivot pa ne znam za\u0161to bi bilo rizi\u010dnije da prodaju bubreg nego da se spu\u0161taju svaki dan u rudnik, pogotovo ako bi postojala neka pogodba da zauzvrat dobiju besplatno \u0161kolovanje ili ne\u0161to drugo.<\/p>\n

Zanimljiv je slu\u010daj ameri\u010dkog milijuna\u0161a Zella Kravinskog koji je prvo podijelio milijune dolara, a potom donirao bubreg, ali je uvjetovao da njegov bubreg ide nekome od siroma\u0161nih Afroamerikanaca jer je njima pomo\u0107 potrebnija. \u0160to mislite o tome da davatelj organa bira kome \u0107e spasiti \u017eivot? Mogu li vrijediti s organima ista pravila kao s nov\u010danom donacijom?<\/em><\/p>\n

–\u00a0\u00a0 To je moralno nedopustivo, jer se time davatelji stavljaju u poziciju mo\u0107i. To ina\u010de ni nije pravilo. U bolnici davatelje pitaju kome bi voljeli da ide organ, ali to nije obavezuju\u0107e. Moja je donatorica rekla da bi voljela da bubreg dobije neto tko je jako aktivan. Tako se i dogodilo, ali to je bila slu\u010dajnost. Najpravednije je da se anonimno daje bubreg i da onda bolnica odredi kome je najpotrebniji i kome najbolje odgovara.<\/p>\n

Ako je i\u0161ta zajedni\u010dko ameri\u010dkim davateljima organa s kojima ste razgovarali, onda je to da su svi za tu mogu\u0107nost saznali preko medija. Na tu smo pozitivnu pokreta\u010dku ulogu medija gotovo zaboravili.<\/p>\n

 <\/p>\n

– Ako tra\u017eimo zajedni\u010dki nazivnik svih tih davatelja, ne treba ga tra\u017eiti u ljudskoj prirodi, nego u prirodi medija. Daleko najvi\u0161e utjecaja na poticanje doniranja organa imaju mediji. Ne nekakve propagandne kampanje, nego ljudi koji govore o svojim iskustvima. Moja davateljica, Christine Swenson, tako\u0111er je odlu\u010dila donirati bubreg nakon \u0161to je pro\u010ditala pri\u010du o tome u lokalnim novinama. Zato se uvijek odazivam na medijske pozive kada se o tome radi. Na Hrvatskoj televiziji sam prije godinu, dvije nastupala s dje\u010dakom kojem je trebao dio jetre. Sje\u0107am se kada je objavljen tekst u novinama o tom dje\u010daku, dvadeset ljudi se javilo koji su htjeli donirati dio jetre i \u010dekali su u redu da obave sve pretrage. Danas taj de\u010dko ide u \u0161kolu i \u017eeli postati pilot. Mediji bi mogli puno vi\u0161e pomo\u0107i, ali ne vole ba\u0161 pri\u010de sa sretnim zavr\u0161etkom.<\/p>\n

Za kraj da vas pitam, s obzirom da je bol va\u0161a trajna spisateljska tema: mo\u017ee li se bol opisati?<\/em><\/p>\n

– Vrlo je te\u0161ko opisati bol. Postoji i izraz koji to potvr\u0111uje: “neizreciva ili neopisiva bol”. Zna\u010di da toliko boli da se to ne mo\u017ee izre\u0107i. U knjizi “Frida ili o boli” sam pisala o tome kako te bol svede na predjezi\u010dno stanje, kada vi\u0161e ne mo\u017ee\u0161 rije\u010dima artikulirati bol, nego samo mo\u017ee\u0161 vri\u0161tati, galamiti, urlikati\u2026 Sa slikama je druga\u010dije jer djeluju neposredno na gledatelje i identifikacija je puno lak\u0161a. Genijalnost Fride Kahlo le\u017ei u tome \u0161to je ona slikama mogla izraziti svoju bol tako da je prepoznamo kao svoju.<\/p>\n

Barbara Matej\u010di\u0107<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povod ovog razgovora je film “Slavenka ili o boli”, pa se i teme na koje smo se fokusirali vrte oko bolesti. Od pisanja o boli, preko razlike u ljudskoj solidarnosti u Americi i Europi…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-65729","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65729","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=65729"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65729\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=65729"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=65729"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=65729"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}