{"id":65503,"date":"2011-11-03T07:39:31","date_gmt":"2011-11-03T05:39:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=65503"},"modified":"2011-11-03T00:40:28","modified_gmt":"2011-11-02T22:40:28","slug":"mediji-i-direktna-demokracija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/11\/03\/mediji-i-direktna-demokracija\/","title":{"rendered":"Mediji i direktna demokracija"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/mediji-za-direktnu-demokratiju.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-medium wp-image-65504\" title=\"mediji za direktnu demokratiju\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/mediji-za-direktnu-demokratiju-300x199.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"199\" \/><\/a>Pi\u0161e: Sead <strong>ALI\u0106 <\/strong><\/p>\n<p>Zagovornici direktne demokracije zapravo su zagovornici medijske reformacije, jer bez bitnih promjena u sustavu medijskog posredovanja ne mo\u017ee biti nikakve, a kamoli direktne demokracije. Ukoliko pak postoji razmi\u0161ljanje da bi u horizontu politi\u010dkoga mogu\u0107e bilo utemeljiti i provesti ideju direktne demokracije, treba pripomenuti da \u0107e djecu takve ideje pojesti mediji.<\/p>\n<p>Kad biste nekome predlo\u017eili da svoju lijepu umjetni\u010dku rije\u010d, izlo\u017ebu slika ili skulptura prezentira u kockarnici, vjerojatno biste zaradili pogled ispod oka, a mo\u017eda i ne\u0161to te\u017ee: ljudi koji zalaze u kockarnice u pravilu su uskra\u0107eni za senzibilitet od\u010ditavanja umjetni\u010dkih stremljenja. Malo tko bi se usudio pred tvrdu strast kockara iznijeti biserje artizma, odnosno me\u0111u automate za proizvodnju\/parkiranje\/betoniranje strasti smjestiti svoja umjetni\u010dka djela. Hipnotizirani mogu\u0107om zaradom i jarkim kolorima koji se usijecaju u psihu, kockari su izgubljeni slu\u010dajevi na vrpci traganja za polugom koja rje\u0161ava sve. Prostor kocke prostor je negativne strasti.<\/p>\n<p>Kontekst je oduvijek bio dio pri\u010de. Informacija je sa sobom uvijek donosila tegobe kanala komuniciranja. Oduvijek smo bili dio svijeta koji je ponajprije odre\u0111en uvjetima i mogu\u0107nostima komunikacije, odnosno \u0161umovima koji su s tom komunikacijom dolazili. No onako kako duha nema bez tijela, kako informacije nema bez kanala komuniciranja, tako se isto i vrijednosti direktne demokracije ne\u0107e razviti bez ukazivanja na zna\u010denje onih kanala komunikacije koji su \u0161umovima najmanje optere\u0107eni.<\/p>\n<p>U tom su smislu zagovornici direktne demokracije zapravo zagovornici medijske reformacije, jer bez bitnih promjena u sustavu medijskog posredovanja ne mo\u017ee biti nikakve, a kamoli direktne demokracije. Ukoliko pak postoji razmi\u0161ljanje da bi u horizontu politi\u010dkoga mogu\u0107e bilo utemeljiti i provesti ideju direktne demokracije, treba pripomenuti da \u0107e djecu takve ideje pojesti mediji.<\/p>\n<p>Treba ozbiljno shvatiti teoreti\u010dare koji su s pravom govorili kako mi uistinu prije svega \u017eivimo u virtualnom, pa tek onda u realnom svijetu. I u zagovaranju direktne demokracije razlu\u010duje se va\u017enost ovoga stava: treba promijeniti temeljne odnose u sustavu proizvodnje virtualnoga svijeta, da bi se promijenili odnosi u realnome svijetu.<\/p>\n<p>Sustavi masmedija i u Hrvatskoj i u svijetu preuzeli su sva va\u017enija mjesta na kojima se utje\u010de na va\u017ee\u0107e ljudske sustave vrijednosti. Vrijednim je postalo ono \u0161to je vi\u0111eno. Vi\u0111eno je ono \u0161to je netko svojom odlukom omogu\u0107io da bude vi\u0111eno. Taj netko u pravilu je igra\u010d, smje\u0161ten izme\u0111u politi\u010dkih stranaka i interesa korporacija, politi\u010dke i financijske mo\u0107i. Ponekad i bli\u017ee.<\/p>\n<p>Uz \u010dasne iznimke masmediji u Hrvatskoj (naizgled neo\u010dekivano i nepredvidivo) vode stada hrvatskih gledatelja i \u010ditatelja u podru\u010dja gdje \u0107e se mo\u0107i jesti samo &#8211; slike same. Od toga se ne mo\u017ee \u017eivjeti. Masmediji su najve\u0107i krivci \u0161to su se neki politi\u010dari i stranke toliko razmahale u smjeru nepotizma, korupcije i drugih zala. Hvalili su bahatost, imenima od milja nazivali kriminalce, zaboravljali ve\u0107 dokazane propuste\/utaje\/prepisivanja politi\u010dara, odnosno uvijek bili na usluzi kada se trebalo s nekim obra\u010dunati (medijska krv uvijek je bila na cijeni)<\/p>\n<p>Direktna demokracija kao jo\u0161 uvijek nedosti\u017eni cilj treba drugu vrstu novinara, treba anga\u017eirane ljude od stava koji ne\u0107e pokleknuti pred prijetnjom otkaza, koji se ne\u0107e skriti pod skute supruge ili iza le\u0111a djece. Treba biti hrabar i odbiti suradnju onda kada prihva\u0107anje zna\u010di uspostavu mo\u010dvare.<\/p>\n<p>Ako jedan \u010dovjek povu\u010de svoju u\u0161te\u0111evinu iz banke, slu\u017ebenik \u0107e se smije\u0161iti, ali \u0107e vas ve\u0107 popodne nazvati drugi i pitati za razlog. Nazvat \u0107e vas jer se banke pla\u0161e viralnog marketinga, grude informacije koja se kotrlja, mase koja dolazi pred vrata po svoju u\u0161te\u0111evinu. Isto je i novinama i novinarima. Prije nego potpuno izumru kao profesija, novinari imaju \u0161ansu podignuti glavu i s preostalom snagom suprotstaviti se pogubnim trgova\u010dkim svjetonazorima korporacija za koje rade.<\/p>\n<p>Jedan ili nekoliko ne zna\u010di puno, ali ako se ve\u0107ina slo\u017ei oko stava da se ne\u0107e raditi u mutnoj vodi &#8211; nema te korporacijske ograde koja bi mogla zadr\u017eati promjene. \u010citatelji su uz svoje novinare. Nedostatak snage i odlu\u010dnosti koji se ponekad mo\u017ee osjetiti kod novinara seli se izravno u \u010ditatelje i gledatelje. Ako oni kalkuliraju (trguju, prodaju se i \u0161ute) \u0161to o\u010dekivati od onih koji ve\u0107 sjede i gledaju\u0107i \u0161ute.<\/p>\n<p>\u010cinjenica je, me\u0111utim, i to da je politika oma\u0161kom u freudovskom smislu zaboravila ponuditi civilnom dru\u0161tvu nacionalnu koncesiju za radio ili televiziju. Studiji novinarstva, komunikologije i\/ili medija na kapaljku studentima nude informacije o neprofitnim, community medijima, dakle o onom obliku medijske i demokratske pismenosti koja bi nam omogu\u0107ila \u017eivot u okru\u017eju bitno razli\u010ditom od svijeta sva\u0111e potencijalnih i\/ili dokazanih ve\u0107 kriminalaca u Saboru o tome tko je ukrao vi\u0161e ili tko je koga vi\u0161e uvrijedio izgovaraju\u0107i istinite \u010dinjenice.<\/p>\n<p>Sve dok se ne postave nove tra\u010dnice vozit \u0107emo se isklju\u010divo u smjeru odre\u0111enom privatnim interesima politi\u010dara kamufliranim u programe koji govore o op\u0107oj koristi, demokraciji, prosperitetu i drugim lijepim rije\u010dima. Hrvatskoj je potrebna potpora sna\u017enijih neovisnih neprofitnih medija (na nacionalnoj razini) radi uspostavljanja gra\u0111anskih okvira medijskog komuniciranja.<\/p>\n<p>Politi\u010dari u pravilu ili tra\u017ee u politici prostore za ekonomsko zbrinjavanje (na najvi\u0161oj razini)\u00a0 ili nastavljaju razvijati svoj biznis kojega bi bez politi\u010dke potpore morali napustiti. Legitimitet naroda kroz politi\u010dke odluke odlazi tako netragom iza ulaznih vrata korporacija pred kojima mora zastati svaki interes za zbivanja iza tih vrata. Korporacije kradu legitimitet naroda preko politi\u010dara koji jednom izabrani na izborima nerijetko misle kako \u010detiri godine mogu rasprodavati obraz i javna sredstva u cilju ponovnog izbora nakon \u010detiri godine.<\/p>\n<p>Koliko god to izgledalo nevjerojatno, na djelu je uistinu rasprodaja legitimiteta. Koliko god izgledalo da to mo\u017ee trajati u nedogled, potrebna je samo jedna sna\u017ena iskra za potpuno oduzimanje legitimiteta svima koji ga danas eksploatiraju.<\/p>\n<p>Da ne bi do toga do\u0161lo korporacije i kroz politi\u010dke stranke koordinirani interesi\u00a0 posredstvom PR agencija ulaze u sustave emitiranja javnih servisa, a posredstvom njih i u na\u0161e domove. Ponavljaju nam do iznemoglosti da nije istina to \u0161to je istina i \u0161to znamo, nego da je istina ono \u0161to \u0107e nam oni tako dugo ponavljati dok ne prihvatimo da je to istina.<\/p>\n<p>Nimalo nije slu\u010dajno \u0161to se \u010delnici politi\u010dkih stranaka koriste idejom la\u017enih proroka da bi ocrnili sve one koji se nisu uklju\u010dili u koordiniranje interesa kroz politi\u010dke stranke. Najopasniji su ljudi koji nikome ne pripadaju jer jedino oni mogu kriti\u010dki i potpuno neovisno promi\u0161ljati i djelovati. S takve je platforme vidljivo: Izlaz nije u novoj politi\u010dkoj retorici nove politi\u010dke orijentacije nove politi\u010dke stranke. Izlaz je na ulazu. Tamo gdje s na\u0161im neprofitnim medijima na nacionalnoj razini ulazimo u ljepotu i tegobu igre direktne demokracije.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/uvodnik\/mediji-i-direktna-demokracija\">H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Direktna demokracija kao jo\u0161 uvijek nedosti\u017eni cilj treba drugu vrstu novinara, treba anga\u017eirane ljude od stava koji ne\u0107e pokleknuti pred prijetnjom otkaza, koji se ne\u0107e skriti pod skute supruge ili iza le\u0111a djece.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-65503","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65503","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=65503"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65503\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=65503"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=65503"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=65503"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}