{"id":64829,"date":"2011-10-27T10:18:23","date_gmt":"2011-10-27T08:18:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=64829"},"modified":"2011-10-27T10:18:23","modified_gmt":"2011-10-27T08:18:23","slug":"pocetak-kraja-globalne-moci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/10\/27\/pocetak-kraja-globalne-moci\/","title":{"rendered":"Po\u010detak kraja globalne mo\u0107i"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Razgovarala: Ma\u0161enjka BA\u010cI\u0106<\/strong><\/p>\n

Bo\u017eidar Jak\u0161i\u0107, nekada\u0161nji \u010dlan Upravnog odbora Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole i suradnik \u010dasopisa Praxis: Okupaciju Wall Streeta shva\u0107am kao po\u010detak procesa ograni\u010davanja, pa i razaranja mo\u0107i financijskih, vojnih i politi\u010dkih oligarhija u svijetu.<\/p>\n

Ne smije se podcjenjivati \u0161to je u ovom trenutku taj pokret spontan, \u0161to nema organizacijsku strukturu i prepoznatljive vo\u0111e. To ne zna\u010di da u sebi ne nosi oslobodila\u010dki potencijal.<\/p>\n

Me\u0111u brojnim sudionicima Konferencije o jugoslavenskoj Praxis – filozofiji i Kor\u010dulanskoj ljetnoj \u0161koli (1963. – 1974.) bio je i Bo\u017eidar Jak\u0161i\u0107, nekad \u010dlan Upravnog odbora Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole, suradnik Praxisa i glavni urednik \u010dasopisa Sociologija, autor brojnih knjiga iz podru\u010dja povijesti i sociologije te umirovljeni znanstveni savjetnik Instituta za filozofiju i dru\u0161tvenu teoriju Beogradskog univerziteta. Za H-Alter ovom prilikom govori o fenomenu Praxisa, njegovoj recepciji i relevantnosti, kao i problemima suvremenog dru\u0161tva, od EU do Srbije gdje danas \u017eivi.<\/p>\n

Mo\u017eete li nam za po\u010detak odgovoriti na pitanje koje sam postavila i drugim sudionicima kor\u010dulanske konferencije o naslje\u0111u praksis filozofije: u \u010demu se ogleda relevantnost Praxisa u dana\u0161njem kontekstu?<\/em><\/p>\n

Otvoreno govore\u0107i, kakva su ovda\u0161nja dru\u0161tva, malo je toga \u0161to je vrijedno, a da im mo\u017ee pomo\u0107i. Te\u0161ko da retrogradne lumpen elite na Balkanu mogu bilo \u0161ta upotrijebiti od praksisovskih ideja. No, iza Praxisa je ostao kulturni potencijal koji nove generacije mogu nadogra\u0111ivati. To je, prije svega, ljudska potreba za slobodom i kriti\u010dkim Nisu Vlatko Pavleti\u0107 ili Marko Veselica politi\u010dki napadali Praxis kao veliki hrvatski patrioti i nacionalisti. Ne! U njihovim napadima na Praxis nema ni H od hrvatstva. Oni su Praxis poturali sudu partije poturali sudu partije mi\u0161ljenjem. Na simboli\u010dkoj razini, to je u praksi nerealizirana kritika svega postoje\u0107eg. A ideja kriti\u010dkog mi\u0161ljenja je velika ideja, koja u suo\u010davanju sa krizama suvremenog svijeta, mo\u017ee biti vrlo plodonosna. Od Praxisa je ostao i zahtjev da \u010dovjek ne samo slobodno misli, nego i da javno izrazi svoje slobodno mi\u0161ljenje.<\/p>\n

Druga ideja, koja se u vrijeme ove svjetske ekonomske krize mora obnoviti, jeste ideja solidarnosti, prakti\u010dnog humanizma. Ljudi mo\u0107i – bankari, tajkuni, politi\u010dari – danas ve\u0107inom nemaju svijest o javnom dobru. Ako je \u010dovjekov \u017eivot najve\u0107a vrijednost, onaj tko nema svijesti o javnom dobru, radi protiv \u010dovjeka, protiv \u010dovje\u010danstva, otvara puteve za izvr\u0161enje zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti, koji nisu samo ratni nego i ekonomski, kulturni i ekolo\u0161ki, primjerice.<\/p>\n

\u0160to bi “Praxsisovcima” kao heterogenoj grupi bio zajedni\u010dki nazivnik?<\/em><\/p>\n

Subverzivni potencijal praksis orijentacije sadr\u017ean je u tome \u0161to je u partijskoj dr\u017eavi predstavljao nukleus autenti\u010dne intelektualne zajednice nezavisnih li\u010dnosti, koje su \u010dak i osnovne ideje te orijentacije, shvatale na razli\u010dit na\u010din. \u010casopis Praxis je bio otvorena i nezavisna filozofska i dru\u0161tveno-teorijska tribina, \u0161to je jednom zatvorenom, autoritarnom re\u017eimu, kojim je dominirao neprikosnoveni vo\u0111a, stra\u0161no smetalo. Praxis je prenosio napade iz doma\u0107eg tiska i prigovore ruskih dogmati\u010dara, ponekad i bez komentara. Ve\u0107 sama \u010dinjenica da se na jugoslovenskom prostoru stvara jedna kulturna institucija – a Praxis i Kor\u010dulansku ljetnju \u0161kolu sha\u0107am kao jedinstvenu instituciju – nezavisno od odobrenja i kontrole partijskog i represivnog aparata dr\u017eave, bila je za taj politi\u010dki re\u017eim signal za uzbunu, i trebalo je u\u010diniti sve da se te institucije “ugase”.<\/p>\n

Praksisovci su bili nukleus jedne zajednice ljudi, koji su istinski vjerovali u mogu\u0107nost afirmacije slobode, ljudskosti i kriti\u010dke misli. Naravno, po\u0161to su stekli autenti\u010dni ugled u svijetu, o kome aparat dr\u017eavne propagande nije mogao ni sanjati, njima je prilazilo jako mnogo ljudi, pa i onih koji nisu dijelili njihova\u00a0 uvjerenja. \u010cak i neki ljudi iz nomenklature. Ovdje na Kor\u010dulu u vrijeme \u0160kole, ideolo\u0161ke komisije i kabineti pojedinih vo\u0111a Saveza komunista slali su svoje predstavnike da \u010duju i bilje\u017ee \u0161to se pri\u010da. Republi\u010dke policije su slale svoje operativce da prate u\u010desnike i registrovali \u0161to se govori. To je jedan konglomerat! Neki od ljudi, koji su \u010dak i objavljivali u \u010dasopisu, nisu bili bliski osnovnoj praxisovskoj orijentaciji. Praxis i \u0160kola bile su takve institucije kulture, koje su mogle da toleri\u0161u i prihvate drugost, a da ostanu svoji. Bili su, a i danas ostali, za balkanske prilike rara avis!<\/p>\n

Je li i otpor prema nacionalizmu u vrijeme \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina tako\u0111er bio zajedni\u010dko obilje\u017eje grupe oko \u010dasopisa?<\/em><\/p>\n

Pa, ne toliko. \u010cak i u Praxisovoj redakciji i u savjetu, povremeno su se nalazili kao \u010dlanovi neki ljudi, koji su u to vrijeme bili nacionalisti\u010dki opredijeljeni. Otpor prema nacionalizmu bio je sna\u017ean. Praxisovci su skoro od samog po\u010detka bili izlo\u017eeni o\u0161trim napadima politi\u010dkih rukovodilaca, Tita, Bakari\u0107a, Kardelja, Savke Dap\u010devi\u0107-Ku\u010dar, primjerice, koje je slijedila kakofonija aparat\u010dika, arivista i tzv. kulturnih radnika. Sudjelovanje istinskih nacionalista u tim permanentnim javnim napadima na Praxis i \u0160kolu bilo je za politi\u010dki aparat vrlo prihvatljivo. Velika je politi\u010dka la\u017e danas tvrditi da su napadi politi\u010dkog aparata Saveza komunista na Praxis bili “obra\u010duni unutar obitelji”. Primjerice, nisu Vlatko Pavleti\u0107 ili Marko Veselica politi\u010dki napadali Praxis kao veliki hrvatski patrioti i nacionalisti. Ne! U njihovim napadima na Praxis nema ni H od hrvatstva. Oni su Praxis poturali sudu partije. O hrvatskom narodu i povijesnim interesima hrvatskog naroda u njihovim grubim napadima u to vrijeme nije bilo ni govora.<\/p>\n

Kakva je recepcija Praxisa i Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole danas?<\/em><\/p>\n

Mislim da danas ne postoji sistematska recepcija Praxisa. I dalje se o praksis orijentaciji govori \u010desto na prizeman, neargumentiran na\u010din, bez \u017eelje da se bar poznaje ono \u0161to je predmet javnih osuda. Kao \u0161to se nekad s Hegelom postupalo kao s “mrtvim psom”, danas se \u010desto s Praxisom tako postupa. Naravno, danas bi i bilo kakva idolatrija Praxisa bila kontraproduktivna. U radu \u0160kole i u \u010dasopisu sura\u0111ivali su ljudi od krvi i mesa sa svojim vrlinama i manama, te razli\u010ditim intelektualnim potencijalima. Potrebno je tek dovesti na\u0161e \u017eivote u kakvu-takvu normalu; da ne smatram neprijateljem netkoga tko ne dijeli moja mi\u0161ljenja o Praxisu, i da on zbog toga \u0161to ja mislim, ne smatra da sam ja njegov neprijatelj. U tu raspravu treba uklju\u010diti jedan duh pristojnosti i tolerancije. Jednostavno re\u010deno – da se uljudimo i poku\u0161amo stvoriti jedno pristojno dru\u0161tvo, u kojem \u0107e ljudi najrazli\u010ditijih orijentacija mo\u0107i funkcionirati u svim onim stvarima, koje u sebi nose ljudski potencijal. Bar toliko da neke osobe u javnim glasilima u Hrvatskoj, ne dignu hajku na mene \u0161to sam spomenuo jednu banalnu, svima poznatu \u010dinjenicu, kao \u0161to se to dogodilo 2005. Rije\u010d je o\u00a0 potpuno neosnovanoj objedi Gorana Mili\u0107a koju je u nedeljnom Dnevniku HRT lansirao kao head line, a dobar dio tiska u Hrvatskoj obilato koristio. Tu konfuziju sam uvrstio u knjigu Buka i bijes, koju sam 2006. godine\u00a0 i objavio.<\/p>\n

\u0160to mislite o prosvjedima 15.10 i krizi neoliberalnog modela kojoj svjedo\u010dimo?<\/em><\/p>\n

To je prije svega izraz frustracije izazvane svjetskom krizom, nesigurno\u0161\u0107u egzistencije, \u010dak i u tako visokorazvijenim zemljama, kao \u0161to su SAD. “Okupaciju Wall Streeta” shva\u0107am kao po\u010detak procesa ograni\u010davanja, pa i razaranja mo\u0107i, financijskih, vojnih i politi\u010dkih oligarhija u svijetu. Ne znam mogu li sami prosvjedi donijeti neku efikasnu i efektivnu pomo\u0107 ljudima, jer je sam pokret jo\u0161 uvijek u za\u010detku. Ali, ne smijemo se prema tom pokretu odnositi sa stajali\u0161ta arogantnog, nekriti\u010dkog znanja tvrde\u0107i da se ne mo\u017ee ni\u0161ta uraditi, jer su svjetske banke i institucije jako mo\u0107ne. Ne smije se podcjenjivati \u0161to je u ovom trenutku taj pokret spontan, \u0161to nema organizacijsku strukturu i komunikaciju, kao i prepoznatljive vo\u0111e. No, to ne zna\u010di da ovi pokreti, kao i oni alterglobalisti\u010dki, u sebi ne nose oslobodila\u010dki potencijal. Ho\u0107u re\u0107i – u onoj mjeri u kojoj nosi oslobodila\u010dki potencijal i ideal slobode, u toj mjeri \u0107e i uspjeti. A to \u0107emo jo\u0161 vidjeti.<\/p>\n

Mali \u010dovjek uvijek mo\u017ee ne\u0161to uraditi da sa\u010duva svoju ljudskost, da uspravno stoji i da osigura neku perspektivu u budu\u0107nosti. Vjerujem u potencijal tog malog \u010dovjeka. Ne vjerujem u velike parole i vo\u0111e. Bio mi je vrlo drag Benignijev film \u017divot je lijep jer pokazuje da mali \u010dovjek u najo\u010dajnijim uvjetima mo\u017ee da bude veliki \u010dovjek. Pretpostavljam da se me\u0111u tim prosvjednicima danas \u0161irom svijeta, uklju\u010duju\u0107i i Hrvatsku i Srbiju, mogu na\u0107i takvi mali veliki ljudi.<\/p>\n

 <\/p>\n

Prosvjedi se organiziraju na na\u010din da ljudi na trgovima uz pomo\u0107 generalnih skup\u0161tina ili plenuma odlu\u010duju o daljnjem tijeku djelovanja. \u0160to mislite o tome?<\/em><\/p>\n

Ti \u0107e prosvjedi sada biti podcjenjivani. No, ne zaboravimo da je kolijevka demokracije atenska Agora. I da je sve po\u010delo na trgovima. Oni koji arogantno tvrde da od toga ne\u0107e biti ni\u0161ta, neka ne zaborave da je uvijek bilo jako malo ljudi kad se neki pokret uspostavljao, i da se kasnije taj pokret pretvorio u realnu dru\u0161tvenu silu, koja je svijetu donijela promjene. Dovoljno je pogledati povijest pojedinih revolucija i vjerskih pokreta. Sam partizanski pokret je u trenutku ustanka bio vi\u0161e nego slab u odnosu na okupacijsku silu, a pogledajte rezultat.<\/p>\n

“Veliku ideju jedne Evrope veoma podr\u017eavam, ali treba imati u vidu da je EU u isto vrijeme institucija s velikom birokratskom mo\u0107i.”<\/p>\n

\u0160to mislite o EU koja na polju ekonomije predstavlja i podr\u017eava u velikoj mjeri ideje i programe protiv kojih se ljudi danas bune?<\/em><\/p>\n

Treba re\u0107i da ne postoji jedna Evropa. To je velika ideja. Francuski filozof Jeane Pierre Faye je na osnovi ni\u010deanskih ideja razvio misao o jednoj Evropi, koja, na \u017ealost, ne postoji. \u010cak ne postoji ni ne\u0161to \u0161to bi se nazvalo jedna EU.<\/p>\n

Evropska unija je realno konglomerat na globalnom planu, kao \u0161to je na mikro planu bio Praxis. Veliku ideju jedne Evrope veoma podr\u017eavam, ali treba imati u vidu da je EU u isto vrijeme institucija s velikom birokratskom mo\u0107i, pa tako, na primjer, svi krastavci moraju biti istog oblika. Ideju ujedinjene Evrope pora\u017eavaju gluposti i sebi\u010dnost velikih birokracija, banaka i korporacija.<\/p>\n

Pribojavam se da lumpen elite balkanskih dr\u017eavica koje su, nemojmo se varati, pod protektoratom EU birokratije, upravo imaju u vidu tu birokratsku mo\u0107 EU kojoj su okrenute, a ne kulturne, ekonomske i politi\u010dke potencijale, rasko\u0161 razli\u010ditosti, ujedinjene Evrope. Nemojmo se zavaravati: evropska birokracija tra\u017ei i nalazi na Balkanu poslu\u0161nike, a ne nezavisne i kriti\u010dki orijentirane suradnike. Doma\u0107im politi\u010dkim krugovima je stalo da postanu bar mali, neznatan, dio te velike mo\u0107i. To je zabrinjavaju\u0107e, kako za zemlje, koje su kandidati, kao i one koje su ve\u0107 dio EU. Upozorio bih da se pogleda procenat nezaposlenosti u Sloveniji.<\/p>\n

U Hrvatskoj je zapo\u010dela kampanja oko referenduma za ulazak u EU. Jedini protivnici EU nalaze se na opre\u010dnim ideolo\u0161ki stranama – radikalno desni nacionalisti i radikalno ljevi\u010darski protivnici neoliberalnih trendova. \u0160to mislite o tome?<\/em><\/p>\n

Pratim promid\u017ebu EU na hrvatskim elektronskim medijima sa simpatijom i blagim smije\u0161kom. Raduje me da \u0107e Hrvatska uskoro u\u0107i u EU. Nadam se da \u0107e s ulaskom u EU u Hrvatskoj biti ne\u0161to vi\u0161e pameti i racionalnosti, a manje korupcije i politi\u010dke gluposti, ostra\u0161\u0107enosti i isklju\u010divosti. EU tako\u0111e nije oslobo\u0111ena nedostataka, pa gra\u0111ani Hrvatske ne trebaju o\u010dekivati neki neposredni boljitak, ali im ulazak u EU otvara daleko bolje mogu\u0107nosti nego \u0161to ih imaju danas ili su ih imali ju\u010der. \u017delim da pretpostavim da \u0107e Hrvatska pomo\u0107i i drugim balkanskim zemljama da se i one osvijeste \u0161to prije. Ali, ako hrvatske institucije prihvate aroganciju velikih birokratskih mo\u0107i EU, i u to utope dosada\u0161nji unutra\u0161nji potencijal arogancije, bojim se da od boljitka za sve gra\u0111ane Balkana nema ni\u0161ta.<\/p>\n

To je paradoks. Sjetimo se arogancije u Sloveniji prilikom prijema u EU, upravo prema Hrvatskoj! Primjerice, Slovenija je kao federalna jedinica u maloj jugoslavenskoj federaciji imala veliku mo\u0107 i utjecaj, koja je prevazilazila njen politi\u010dki, ekonomski i kulturni potencijal. Slovena\u010dka elita je tvrdila da je nacionalno, politi\u010dki, ekonomski i kulturno ugro\u017eavaju “ju\u017ena bra\u0107a”. Kopala je rukama i nogama da iza\u0111e iz te male federacije, u kojoj su njene vo\u0111e skoro suvereno odre\u0111ivale “pravce na\u0161eg dru\u0161tvenog razvitka”, da bi se dosta brzo po sticanju nezavisnosti uklju\u010dila u ogromnu evropsku federaciju, u kojoj te\u0161ko mo\u017ee i da postavi pitanje da li je njen identitet ugro\u017een! I Hrvatska je sigurno zna\u010dila u jugoslovenskoj federaciji vi\u0161e nego \u0161to \u0107e zna\u010diti u velikoj evropskoj federaciji. Pri tome ne mislim da je lo\u0161e \u0161to je iz jedne nedemokratske federacije iza\u0161la, ali me veoma zanima kako \u0107e hrvatski nacionalisti, koji ni malu federaciju nisu mogli podnijeti, podnijeti ovu veliku. Radoznao sam kako \u0107e to u budu\u0107nosti izgledati. A hrvatskim gra\u0111anima \u017eelim da im bude bolje u velikoj evropskoj federaciji.<\/p>\n

A \u0161to je sa Srbijom? Mo\u017eete li na generalnoj razini detektirati koji su glavni problemi suvremenog srpskog dru\u0161tva? \u0160to je s nacionalizmom? Gdje tra\u017eiti uzroke netrpeljivosti koja se ogleda primjerice u odnosu prema gay populaciji (neodr\u017eavanje prajda)? Kolika je uloga Crkve u takvim kretanjima?<\/em><\/p>\n

Srbija je u skoro bezizlaznoj situaciji, ne samo ekonomskoj i politi\u010dkoj, nego kulturnoj i moralnoj. Ogromne egzistencijalne probleme gra\u0111ana Srbije u svakodnevnom \u017eivotu zapljuskuju i prikrivaju skoro nedeljni valovi raznih afera, politi\u010dkih floskula tipa “I Evropa i Kosovo” i la\u017enih populisti\u010dkih obe\u0107anja. \u0160ta to zna\u010di ne znaju vi\u0161e ni oni koji ih svakodnevno ponavljaju. U medijima se, primjerice, bilje\u017ei svaki, i najmanji incident u kojem su Srbi sa Kosova \u017ertve, ali nema ni govora da se pomenu ogromne te\u0161ko\u0107e s kojima se susre\u0107u Albanci sa Kosova, po Ustavu republike Srbije, tako\u0111er gra\u0111ani Srbije. Niko se ne pita \u0161ta je dr\u017eava Srbija \u010dinila, \u0161to \u010dini ili \u0107e \u010diniti za Albance sa Kosova kao gra\u0111ane Srbije, ako je “Kosovo deo Srbije”. S druge strane, vi\u0161e je nego o\u010digledno da i kosovske albanske vlasti nemaju u svojoj agendi rje\u0161avanje egzistencijalnih problema Srba koji \u017eive na Kosovu i u Metohiji. Kao da bi svi htjeli zemlju bez ljudi! I Srbi i Albanci su zarobljenici svojih nacionalnih kvazimitova!<\/p>\n

U Srbiji je za znatan dio gra\u0111ana\/gra\u0111anki problem glad, ali ih i vlast i opozicija, s \u010dasnim i rijetkim izuzetcima, hrani kvazipatriotskim tiradama. Tim tiradama ponekad ton daje dio visokog sve\u0161tenstva Srpske pravoslavne crkve, koji veoma dobro zna podi\u0107i luksuzni vladi\u010danski dvor, ali ne zna u\u010destvovati u izgradnji nekog dje\u010dijeg vrti\u0107a, \u0161kole ili igrali\u0161ta. O bolnicama i da se ne govori. Nacionalisti\u010dki populizam je i dalje dominantan u javnom \u017eivotu! Netrpeljivost prema drugom i druk\u010dijem i dalje je dominantna crta javnosti u Srbiji. Dakle, u Srbiji se \u017eivi lo\u0161e, mo\u017eda ne\u0161to lo\u0161ije nego u Hrvatskoj i ne\u0161to bolje nego u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bo\u017eidar Jak\u0161i\u0107: Okupaciju Wall Streeta shva\u0107am kao po\u010detak procesa ograni\u010davanja pa i razaranja mo\u0107i financijskih, vojnih i politi\u010dkih oligarhija u svijetu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":64830,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-64829","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64829","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=64829"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64829\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/64830"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=64829"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=64829"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=64829"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}