{"id":64389,"date":"2011-10-23T09:43:11","date_gmt":"2011-10-23T07:43:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=64389"},"modified":"2011-10-23T09:43:11","modified_gmt":"2011-10-23T07:43:11","slug":"irske-nogometasice-i-turski-ribari","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/10\/23\/irske-nogometasice-i-turski-ribari\/","title":{"rendered":"Irske nogometa\u0161ice i turski ribari"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Ivana PERI\u0106<\/p>\n

Putovanja su sjajna stvar. Ukoliko dr\u017eite o\u010di otvorenima i oslu\u0161kujete nove sredine, putovanja \u0107e vas podu\u010diti lekcijama koje vam ponekad ni knjige ne mogu vjerno ispri\u010dati. Kao budu\u0107a novinarka, gdje god da po\u0111em uredno balansiram izme\u0111u pristojne znati\u017eelje i stalkera. \u017dena ima svugdje, posve je jasno. No do\u017eivljaj \u017eene i njena pozicija u dru\u0161tvu mijenja se od meridijana do meridijana.<\/p>\n

Ribanje i ribarsko pregovaranje u Istanbulu<\/strong><\/p>\n

U Istanbulu sam do\u017eivjela blagi \u0161ok jer sam rijetko vidjela \u017eenu kako sama \u0161e\u0107e gradom (u bilo koje doba dana) a da nije turistkinja. Prekrivene ili ne, \u017eene uglavnom izlaze vani u dru\u0161tvu svojih mu\u017eeva, ili rje\u0111e s ostatkom obitelji ili prijateljicama. Bio je lipanj godine gospodnje 2011., vru\u0107ina pod petama, u oblacima, sa svih strana, a \u017eene prekrivene s tri sloja odje\u0107e kora\u010daju uz bok s mu\u0161karcima koji su sasvim normalno, lagano odjeveni. Naravno da takav prizor izazove ljutnju u meni. Do\u0111e mi da potr\u010dim, potrgam svu tu nabacanu odje\u0107u s nje i ka\u017eem joj da gurne svog mu\u0161karca u more. Jo\u0161 se u sebi nadam da on ne zna dobro plivati. Onda se smirim, udahnem, razmislim. Problem je izbora. Da neka \u017eena u Nizozemskoj odlu\u010di nositi burku, iako zna da mo\u017ee (bez posljedica) izi\u0107i vani u minici, raspu\u0161tene kose, to za mene nije problem. Ne razumijem \u017eelju za prekrivanjem, ali ukoliko postoji izbor, podupirem \u017eene koje se odlu\u010de prekriti. To je njihova odluka, nije im nametnuta od strane dru\u0161tva, obitelji, nije ne\u0161to \u0161to rade iz straha od kamenovanja i odba\u010denosti. Problem nastaje kad ne postoji izbor. Kad je jedina alternativa ona da riskira\u0161 \u017eivot ukoliko odbaci\u0161 nametnuto. Iako je Istanbul posve druga\u010diji od ostatka Turske, u mnogo\u010demu raznolikiji, otvoreniji, napredniji, u manjim lokalnim trgovinama nikada ne\u0107ete nai\u0107i na prodava\u010dicu. U restoranima i kafi\u0107ima naletit \u0107ete na konobarice, ali uglavnom se radi o radnoj snazi iz drugih dr\u017eava. Po\u0161to sam ulicama Istanbula lutala sama, nakon nekog vremena jednostavno vi\u0161e nije najugodnije konstantno ulaziti u trgovine prepune mu\u0161karaca. Sve djeluje poput nekakvog druga\u010dije dizajniranog svijeta. A tko je o takvom dizajnu konzultirao \u017eene? Turska bje\u017ei od imid\u017ea muslimanske dr\u017eave, pokrivala za glavu i tijelo zabranjena su u \u0161kolama, na sveu\u010dili\u0161tima i u uredima dr\u017eavnih slu\u017ebi. U redu, \u017eene ne\u0107e biti prekrivene, ali \u0107e i dalje trunuti unutar \u010detiri zida, s najve\u0107im \u017eivotnim postignu\u0107em \u2013 brigom o obitelji. Te\u0161ko mi je pisati ovo o Istanbulu, posvetila sam tom gradu tek osam dana svog \u017eivota i vrlo sam ga brzo zavoljela. Ribari uz obalu Mramornog mora, crni \u010daj, igranje tvale, ma\u010dke lutalice, \u0161arenilo, tro\u0161ni krovovi, sve su te slike izmamile osmijeh, potpuno me odu\u0161evile. A opet, mo\u017eda ba\u0161 iz ljubavi prema Istanbulu trebam pisati ove retke, ukazati na ono \u0161to mi je nedostajalo. Lijepo je vidjeti dva stara djeda kako igraju tavlu na malenim stolicama uz obalu mirnog modro plavog mora. Jo\u0161 bi ljep\u0161e bilo kad bi vidjela i poneku baku.<\/p>\n

Divno je provesti ve\u010der pri\u010daju\u0107i s ribarima uz Mramorno more. Jo\u0161 divnije bi bilo da mi je i koja ribarica ispri\u010dala svoje pustolovine. Me\u0111u stotinama ribara kraj kojih sam svaki dan prolazila samo sam jednom ugledala \u017eenu kako dr\u017ei \u0161tap za pecanje. Dok joj je mu\u017e s jednom rukom na le\u0111ima, a drugom na \u0161tapu obja\u0161njavao kako se to radi.\u00a0 Meni su pak dali da pecam bez ikakvih prigovora. Dapa\u010de, s odu\u0161evljenjem su promatrali kako udica moga \u0161tapa re\u017ee povr\u0161inu vode. S turistkinjama je druga\u010dije. One su tu nakratko, s njima se ne mora \u017eivjeti iz dana u dan. Zamisli da\u00a0 nekoj \u017eeni iz Istanbula da\u0161 da peca danas. A \u0161to ako sutra za\u017eeli ponovno? Tko \u0107e skuhat ve\u010deru, spremit djecu u krevet? Ne mo\u017ee to tako.<\/p>\n

\u017denski nogomet u Irskoj<\/strong><\/p>\n

Kako bi unijela malo ravnote\u017ee i u ovaj tekst, nakon Turske vas vodim u Irsku. \u017darkozeleni pa\u0161njaci, tmurni oblaci, ljepote koliko ti srce za\u017eeli. Lutala sam irskim prostranstvima i nakon nekoliko dana u Dublinu zavr\u0161ila u veselom Corku. Prvi obilazak pubova bio je nezaboravan iz vi\u0161e razloga. Neobi\u010dna atmosfera, jo\u0161 neobi\u010dniji vlasnici! Hi-B pub vodi bra\u010dni par, pedesetogodi\u0161njaci. Malen pub, s kojih \u0161est stolova. Izri\u010dito je zabranjena uporaba mobitela ili bilo kakvih telekomunikacijskih ure\u0111aja u pubu. Upitala sam vlasnike za\u0161to je tako, a oni su odgvorili da tako ljudi zaista komuniciraju, a ne zure u ekrane ispred sebe. Odu\u0161evila sam se! Jo\u0161\u00a0 ve\u0107e odu\u0161evljenje u meni izazvala je \u010dinjenica da se u ve\u0107ini pubova na televiziji vrti \u017eenski nogomet. I svi gledaju, u\u017eivaju, navijaju. Dje\u010dak kojeg sam srela u trgovini znao je nabrojati \u010ditavu \u017eensku irsku nogometnu reprezentaciju.\u00a0 Nema podcjenjivanja, gledanja svisoka, svega onoga na \u0161to smo navikli kada se radi o \u017eenskim ekipnim sportovima, naro\u010dito o nogometu. Dok sam bila u Corku, upravo se planirao veliki do\u010dek njihovih nogometa\u0161ica koje su postigle sjajne rezultate u nacionalnom prvenstvu. Sve to u\u010dinilo je Irsku jo\u0161 ljep\u0161om, pozitivnijom, nadasve magi\u010dnom u mojim o\u010dima. U knji\u017earama u Galwayu i Corku na\u0161la sam mogobrojne knjige o Constance Georgine Markievicz, irskoj revolucionarki i prvoj ministrici (1919.g. postala ministrica rada u Irskoj Republici), kojom se veoma ponose. Tijekom obilaska poznatog zatvora Kilmainham Gaol u Dublinu, upravo je o njoj vodi\u010d pri\u010dao ve\u0107inu vremena. Svoje veselje nisam mogla ni htjela kriti. Lu\u0111a\u010dki sam izgrlila kip Molly Malone od silna veselja.<\/p>\n

Vratit \u0107u se opet. Mo\u017eda me u Istanbulu do\u010dekaju ribarice (ne brodovi za ribarenje, ve\u0107 \u017eene koje pecaju), mo\u017eda \u0107u u Irskoj napokon ostvariti dugopri\u017eeljkivanu internacionalnu nogometnu karijeru! Do tada \u2013 spajali nas meridijani i \u017eivjele i \u017eene i mu\u0161karci!<\/p>\n

Libela<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Divno je provesti ve\u010der pri\u010daju\u0107i s ribarima uz Mramorno more. Jo\u0161 divnije bi bilo da mi je i koja ribarica ispri\u010dala svoje pustolovine.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-64389","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64389","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=64389"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64389\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=64389"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=64389"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=64389"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}