{"id":64030,"date":"2011-10-19T08:57:49","date_gmt":"2011-10-19T06:57:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=64030"},"modified":"2011-10-19T08:57:49","modified_gmt":"2011-10-19T06:57:49","slug":"o-naslijedu-praxis-filozofije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/10\/19\/o-naslijedu-praxis-filozofije\/","title":{"rendered":"O naslije\u0111u Praxis filozofije"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Ma\u0161enjka BA\u010cI\u0106<\/strong><\/p>\n

Konferencija o jugoslavenskoj Praxis – filozofiji i Kor\u010dulanskoj ljetnoj \u0161koli (1963 – 1974): Zna\u010daj Praxisa je i u promi\u0161ljanju tema direktne demokracije, kojom se povode ljudi spremni da se na ulicama suprotstave suvremenim dru\u0161tvenim ure\u0111enjima, kao kada su u subotu prosvjedovali diljem planeta.<\/p>\n

Protekli vikend u Kor\u010duli je odr\u017eana Konferencija o jugoslavenskoj Praxis – filozofiji i Kor\u010dulanskoj ljetnoj \u0161koli (1963 – 1974) koju je organizirala Fondacija Rosa Luxemburg. Me\u0111u vi\u0161e od \u0161ezdeset sudionika na\u0161li su se onda\u0161nji protagonisti dru\u0161tvene teorije poput Gaje Sekuli\u0107a, Bo\u017eidara Jak\u0161i\u0107a ili Zagorke Golubovi\u0107, zatim mla\u0111i filozofi, koji promi\u0161ljaju tekstove Praxisa, kao \u0161to su Hrvoje Juri\u0107 i Ankica \u010cakardi\u0107 sa zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta, te strani znanstvenici kao Thomas Seibert i Michael Koltan. Okupili su se da bi revalorizirali i ponovo otvorili neke od tema, kojima su se \u0161ezdesetih i sedamdesetih bavili filozofi i znanstvenici, okupljeni oko ove \u0161kole i \u010dasopisa, u \u010dijem su radu sudjelovali i tada\u0161nji vode\u0107i mislioci dru\u0161tvene teorije poput protagonista tvz. Frankfurtske \u0161kole.<\/p>\n

Povod za to je, rije\u010dima organizatora, \u010dinjenica da “u postjugoslavenskim prilikama ne postoji sistemati\u010dno i kontinuirano istra\u017eivanje naslje\u0111a Praxisa i Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole”. “To je zato \u0161to se ono ne uklapa u dominantni neoliberalni diskurs suvremenog kapitalizma. No, jednako tako je i suprostavljeno dominantnoj retradicionalizaciji i etnizaciji dru\u0161tava biv\u0161e Jugoslavije”, obja\u0161njavaju u Fondaciji.<\/p>\n

No, debate koje su mislioci i teoreti\u010dari dru\u0161tva u to vrijeme vodili u svom poku\u0161aju osmi\u0161ljavanja novih puteva ka emancipaciji uz pomo\u0107 jednog “humanisti\u010dkog marksizma” s kreativnim subjektom u centru promi\u0161ljanja, aktualne su i u dana\u0161njem kontekstu, koji zahtjeva bavljenje mogu\u0107nostima novih dru\u0161tvenih ure\u0111enja.<\/p>\n

U tom smislu, pored zanimanja za “praxisovce” kao mjesta sje\u0107anja i rekonstrukcije njihovih rasprava na poljima filozofije, odnosa politike i povijesti, te kulture i umjetnosti, aktualnost njihove misli danas je pitanje vrijedno razmatranja, iako bi se na prvi pogled moglo ustanoviti kako su teme, koje su okupirale ove mislioce, pripadale nekom drugom kontekstu. Lino Veljak, sudionik nekada\u0161njih Kor\u010dulanskih ljetnih \u0161koli, a danas profesor zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta, za H-Alter obja\u0161njava zbog \u010dega je naslije\u0111e Praxis-a bitno i za dana\u0161nje teoreti\u010dare dru\u0161tva:<\/p>\n

“S pravom se ka\u017ee da je dana\u0161nje vrijeme druga\u010dije od onog vremena \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina kada se odr\u017eavala Kor\u010dulanska ljetna \u0161kola i kada je izlazio \u010dasopis Praxis. No, odatle se mo\u017ee izvesti, po meni, jedan problemati\u010dan zaklju\u010dak: da je u ovim dana\u0161njim okolnostima cijela ta problematika beznadno zastarjela jer je jedna od bitnih okosnica kritike, koja je elaborirana u tom krugu, bila kritika birokracijskog socijalizma ili neostaljinizma, odnosno realnog socijalizma. A taj poredak je propao. S druge strane, jedna od bitnih okosnica koncepcija, koje su razvijane u okviru Praxisa, bila je vezana za Marxovo mi\u0161ljenje, pa je onda marksizam beznadno zastarjeo, jer se pokazalo da je njegova realizacija nemogu\u0107a, ili rezultira katastrofama, od Staljinovog logora u Sibiru pa do Pol Potovih Polja smrti”, izla\u017ee Veljak mogu\u0107e argumente, koji bi zastupali mi\u0161ljenje kako su razmi\u0161ljanja “Praxisovaca” tek dio povijesti, te nastavlja:<\/p>\n

“Okolnosti doista jesu izmijenjene. Danas \u017eivimo u svijetu kojim dominira jedna jedinstvena paradigma, tvz. neoliberalni koncept kapitalizma, odnosno logika profita. A to zna\u010di neograni\u010denu vladavinu anonimnih\u00a0 centara financijske, pa odatle proizlaze\u0107e i svake druge mo\u0107i.<\/p>\n

Ono \u0161to ba\u0161tina Praxisa i Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole u ovom na\u0161em dana\u0161njem novom kontekstu mogu ponuditi jest prije svega metoda. A to je metoda koja polazi od jednog osnovnog odre\u0111enja – da nema privilegiranih adresata koji bi mogli ili smjeli izma\u0107i kriti\u010dkom propitivanju i preispitivanju. I to va\u017ei kako za teorijske koncepte i u\u010denja, tako i za praksu, tj. za oblike dru\u0161tvenog poretka i tvorbi. Ni\u0161ta se ne mo\u017ee uzeti zdravo za gotovo.<\/p>\n

I dodatna stvar – svaki dogmatizam je po sebi iskrivljavanje onoga pozitivnog i produktivnog \u0161to je u domgatiziranoj koncepciji valjano. Nema te znanosti, tog u\u010denja, programa, filozofije, koja je unaprijed oslobo\u0111ena od mogu\u0107nosti dogmatiziranja, a time nu\u017eno i falsificiranja, te preobrazbe u idelogiju. Treba prepoznati u svakom dogmatizmu ideologiju, i treba prepoznati u svakoj koncepciji, koja se postavlja kao neupitna, idelogijsku osnovu i karakter te koncepcije.<\/p>\n

I naposljetku, ono \u0161to od ba\u0161tine Praxisa bitno ostaje jest uvjerenje ili nada da determinizam nije neumitna sudbina niti individue, niti \u010dovje\u010danstva u cjelini. Odnosno, dokle god jesmo bi\u0107a sposobna slobodno odlu\u010divati o sebi samima ili bar o nekim aspektima sebe, dotle ne trebamo svoju slobodu predavati u ruke anonimnim centrima mo\u0107i”, ka\u017ee Veljak.<\/p>\n

Osim metoda na koje ukazuje Veljak, Hrvoje Juri\u0107, docent zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta nagla\u0161ava da se problemi druge polovice pro\u0161log stolje\u0107a ne razlikuju bitno od dana\u0161njih, pa su tako tekstovi Praxisa i danas relevantni.<\/p>\n

“Od \u0161ezdesetih godina do danas bavimo se istim pitanjima. To su problemi kapitalizma, socijalne i ekonomske nejednakosti, slobode, hijerarhije i birokracije. Oni se danas pojavljuju na neki drugi na\u010din i u druga\u010dijoj formi, ali su to ti temeljni problemi s kojima su se bavili i “Praxisovci”. Nastojao sam i uspio da “Praxisovce” povodom ovog skupa \u010ditam u klju\u010du dana\u0161njih problema”, ka\u017ee Juri\u0107.<\/p>\n

Sli\u010dno razmi\u0161lja i profesorica Zagorka Golubovi\u0107, jedna od najstarijih sudionica simpozija, koja je zbog kriti\u010dkih spisa u Praxisu i aktivnog sudjelovanja u pobuni protiv tada\u0161njeg re\u017eima 1975., bila isklju\u010dena s beogradskog Univerziteta. Danas, kao umirovljena profesorica i autorica vi\u0161e od dvadeset knjiga, na ba\u0161tinu Praxisa gleda kao na mogu\u0107nost novog promi\u0161ljanja svijeta, ali i potrebu za pronala\u017eenjem novih ciljeva.<\/p>\n

 <\/p>\n

“Ne trebaju mladi preuzeti ni\u0161ta od Praxis \u0161kole, ve\u0107 moraju promi\u0161ljati ono do \u010dega je ta \u0161kola do\u0161la. Dakle, kriti\u010dki\u00a0 pristupiti onom \u0161to smo mi pisali prije trideset ili \u010detrdeset godina.<\/p>\n

Ono \u0161to smo mi naglasili kao humano dru\u0161tvo, ili dru\u0161tvo primjereno \u010dovjeku, to se ne mijenja. No, mijenja se na\u010din na koji smo onda tome doprinosili i na koji tome mo\u017eemo doprinijeti danas. Mi smo se tada morali boriti prije svega protiv jednog dogmatskog marksizma, koji se izdavao za neku svetu budu\u0107nost, i razbijati mi\u0161ljenja da ta budu\u0107nost nije nimalo sveta. Danas nemamo tu situaciju da se trebamo prvenstveno boriti za reinterpretaciju samoga marksizma”, ka\u017ee profesorica Golubovi\u0107. I Ankica \u010cakardi\u0107, docentica zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta, vidi Praxis kao alternativu u \u010diju vrijednost za tada\u0161nje vrijeme ne sumnja, a koja danas mo\u017ee predstavljati poticaj za nova kriti\u010dka promi\u0161ljanja.<\/p>\n

“Praxis \u0161kola je doista bila jedna alternativa alternativi. Unutar pogre\u0161nih i potpuno diskvalificiraju\u0107ih interpretacija Marxa dogodila se jedna struja, koja se vi\u0161e nije bavila samo marskizmom, nego Marxom. To zna\u010di da su se vrlo koncentrirano \u010ditali tekstovi koji su imali veze s polo\u017eajem pojedinca, teorijom dr\u017eave i s organizacijom ekonomije. To je jednako bitno i danas jer mi\u00a0 \u017eivimo u jednom navodno emancipiranom svijetu demokracije, koji je u bitnom smislu ponavljanje matrice nekih drugih totalitarnih dru\u0161tava. Prisutne su neke druge sofisticirane tehnike neoliberalizma, koje nisu toliko manifestne, ali su latentno prisutne. Zato je Praxis relevantan i primjenjiv danas”.<\/p>\n

Nala\u017eenje novih alternativa koncepciji neoliberalizma i Zagorka Golubovi\u0107 vidi kao glavnu temu suvremene dru\u0161tvene misli.<\/p>\n

“U sredi\u0161tu pa\u017enje danas treba biti borba protiv prevladavaju\u0107e koncepcije neolioberalizma, odnosno jednog modernog kapitalizma, koji je do te mjere surov, da sam ga ja usporedila s prvobitnom akumulacijom kapitala. Kao \u0161to je u prvobitnoj akumulaciji kapitala bio \u010duven izraz ‘ovce su pojele ljude, danas banke jedu ljude’ tako danas Wall Street guta ljude i uni\u0161tava \u017eivote”, ka\u017ee Golubovi\u0107.<\/p>\n

O samom suvremenom kontekstu Veljak ka\u017ee:<\/p>\n

“Ono \u0161to je definitivno postalo jasno prije nekoliko godina s takozvanom financijskom krizom jest to da je \u0161pekulativni financijski kapital po svom karakteru autodestruktivan, te da ne uni\u0161tava samo \u010dovje\u010danstvo, kako na planu uni\u0161tavanja okoli\u0161a tako i na planu uni\u0161tavanja ljudskih \u017eivota, ve\u0107 i ispra\u017enjava ljudski \u017eivot od bilo kakvog smisla koji ne bi bio u direktnoj funkciji profita. Toliko izgleda uni\u0161tava \u010dak i sebe sama da otvara jedan bezdan koji prijeti nesagledivim posljedicama”. Smatra da ukoliko do\u0111e do stvaranja kriti\u010dke mase, ona se\u00a0 treba ostvariti stavljanjem pod demokratsku kontrolu anonimnih centara mo\u0107i.<\/p>\n

 <\/p>\n

Na tom tragu i Hrvoje Juri\u0107, docent Filozofskog fakulteta zna\u010daj Praxisa vidi, izme\u0111u ostalog, u promi\u0161ljanju tema direktne demokracije, koju koriste ljudi spremni da se na ulicama suprostave suvremenim dru\u0161tvenim ure\u0111enjima, a koji su u subotu prosvjedovali diljem planete.<\/p>\n

“\u010citaju\u0107i \u010dasopise Praxis i gledaju\u0107i programe Kor\u010dulanske ljetne \u0161kole, mo\u017ee se\u00a0 vidjeti da je \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina jedna od najva\u017enijih tema bila sukob, ili bla\u017ee re\u010deno, odnos izme\u0111u predstavni\u010dke demokracije i direktne demokracije. S te strane se\u00a0 tekstovi pisani o toj problematici \u0161ezdesetih i sedamdesetih godina, i danas mogu \u010ditati, i trebali bi ih \u010ditati, kao inspiraciju i doprinose direktnoj demokraciji”, obja\u0161njava Juri\u0107.<\/p>\n

Njegova kolegica Ankica \u010cakardi\u0107 o suvremenim gibanjima ka\u017ee: “Pojavljuje se univerzalizam borbe. To zna\u010di da se vi\u0161e ne isti\u010du individualne razlike u borbi izme\u0111u onih koji smatraju da se treba boriti za prava radni\u0161tva, onih koji smatraju da je siroma\u0161tvo u najgorem stadiju, te razli\u010ditih oblika feministi\u010dkih i antiautoritarnih zahtjeva. Svi oni u jednom trenutku shva\u0107aju da je dosta. Ne treba padati u one trikove, koji smatraju da se pojavila jedna grupa koja nema jasno izra\u017een stav \u0161to bi htjela. To je suluda negacija \u010dinjenice da se omasovljuje nekakva energija koja \u017eeli mijenjati stvari. Bitna je strukturna promjena koja dolazi odozdo. To je jedini zbiljski pomak stvari koji se ovdje doga\u0111a. Rije\u010d je o jednom potpuno autonomnom na\u010dinu koji je suprotan dominantnim matricama nekih otpora od prije. Mislim da je on jedini mogu\u0107i i ispravni”.<\/p>\n

A da se ne bave samo promi\u0161ljanjem novog konteksta unutar kojeg se dominantna dru\u0161tvena ure\u0111enja propituju na \u0161iroj razini, ve\u0107 i da nastoje aktivno doprinijeti “narodnim naporima”, sudionici konferencije pokazali su podr\u0161kom prosvjednicima koji su se 15. listopada iza\u0161li na ulice: “Proteste koji se danas doga\u0111aju \u0161irom svijeta smatramo izrazom naraslog nezadovoljstva masa i spremnosti brojnih ljudi da to nezadovoljstvo artikuliraju i javno iska\u017eu. Rije\u010dima Rose Luxemburg: “Najrevolucionarniji \u010din jest i ostaje zauvijek – kazati glasno ono \u0161to jest.” U tom smislu, pozdravljamo glasove koji 15. listopada 2011. govore kako stvari stoje i tra\u017ee da se to stanje promijeni, te se nadamo da je to po\u010detak formiranja \u0161iroke fronte otpora vladaju\u0107em sistemu”.<\/p>\n

H-Alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svaki dogmatizam je po sebi iskrivljavanje onoga pozitivnog i produktivnog \u0161to je u domgatiziranoj koncepciji valjano.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":64031,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-64030","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64030","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=64030"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/64030\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/64031"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=64030"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=64030"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=64030"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}