{"id":63648,"date":"2011-10-15T11:27:53","date_gmt":"2011-10-15T09:27:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=63648"},"modified":"2011-10-15T11:27:53","modified_gmt":"2011-10-15T09:27:53","slug":"je-li-island-raj-za-zene","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/10\/15\/je-li-island-raj-za-zene\/","title":{"rendered":"Je li Island raj za \u017eene?"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Kira COCHRANE<\/strong><\/p>\n

Deklarirana lezbijka u ministarskoj fotelji, pristupa\u010dna skrb o djeci, beskompromisna borba za \u017eenska prava … Island bi doista mogao biti feministi\u010dki raj!<\/p>\n

Ki\u0161ni dan u Reykjaviku: promatram ki\u0161u koja nemilice zalijeva ribarske \u010damce, suvenirnice i mlade umjetnike s neuvjerljivim brkovima, dok mi islandska ministrica industrije obja\u0161njava da dr\u017eava mora zauzeti o\u0161triji stav po pitanju razlike u pla\u0107ama me\u0111u spolovima. Moja sugovornica, Katrin Juliusdottir, srd\u010dna je i atraktivna \u017eena tridesetih godina, trenutno trudna s blizancima. Dok govori o nejednakim pla\u0107ama za mu\u0161karce i \u017eene, u njenom glasu zamje\u0107ujem notu ogor\u010denosti. Iako islandski zakon (kao i britanski) jam\u010di jednake pla\u0107e za jednak rad, njegovo kr\u0161enje uglavnom prolazi neka\u017enjeno. “Trebali bismo biti o\u0161triji prema onima koji ne igraju po pravilima,” ka\u017ee Katrin (stanovnici Islanda me\u0111usobno se oslovljavaju imenima). Sjedim u Katrininom uredu smje\u0161tenom u anonimnoj zgradi nedaleko od gradske luke, i slu\u0161am ju kako s istinskom stra\u0161\u0107u govori o \u017eenskim pravima. Da, naravno da je feministica; ne, nije bila u zemlji za vrijeme posljednjeg feministi\u010dkog mar\u0161a, no da jest, svakako bi mu se priklju\u010dila; da, sjajno je \u0161to u islandskoj Vladi sjede \u010detiri \u017eene i \u0161est mu\u0161karaca (uporedbe radi, 86% ministara u britanskoj Vladi su mu\u0161karci), no to nipo\u0161to nije dovoljno \u2013 idealan omjer bio bi 50 \/ 50. Nakon katastrofalnog sloma islandskih banki 2008. godine, smatra Katrin, dr\u017eava nastoji “vratiti ravnote\u017eu u na\u0161e \u017eivote. Rodna ravnopravnost va\u017ean je dio te ravnote\u017ee.”<\/p>\n

Mnogi smatraju da spomenuta ravnopravnost na Islandu ve\u0107 postoji; da je, \u0161tovi\u0161e, rije\u010d o zemlji koja je najbli\u017ea poimanju feministi\u010dkog raja na zemlji. Tome u prilog govori i \u010dinjenica da se ve\u0107 dvije godine za redom Island nalazi na vrhu izvje\u0161taja o rodnoj ravnopravnosti koji izdaje Svjetski ekonomski forum. Pro\u0161le ga je godine ameri\u010dki \u010dasopis Newsweek proglasio najboljim mjestom na svijetu za \u017eene. Laskava titula temelji se na rezultatima podrobne analize stanja u zdravstvu, obrazovanju, ekonomiji, politi\u010dkom i pravnom sustavu, rezultatima koji upu\u0107uju na to da je na svim nabrojanim podru\u010djima Island apsolutni san snova. Premijerka J\u00f3hanna Sigurdard\u00f3ttir ponosna je na Newsweekovu titulu.<\/p>\n

“Ovi rezultati nisu va\u017eni samo za \u017eene \u2013 znamo da je rodna ravnopravnost jedan od najboljih pokazatelja sveukupne razvijenosti i kvalitete pojedinog dru\u0161tva,” pi\u0161e svom e-mailu. Probijaju\u0107i se kroz maglu, zaustavljam prolaznice na ulici Laugavegur i pitam ih za mi\u0161ljenje. Gudrun (72) srame\u017eljivo proviruje iz glomazne kapulja\u010de i ka\u017ee da voli Island \u2013 njegovu \u010disto\u0107u, ljepotu, blizinu gejzira, vulkana, ledenjaka… Ipak, dr\u017ei da njena domovina nipo\u0161to nije najbolje mjesto za \u017eene, koje su jo\u0161 uvijek manje pla\u0107ene od mu\u0161karaca. Svijest o zna\u010dajnim razlikama u pla\u0107ama podi\u017ee se kroz razne kampanje koje je pokrenuo radni\u010dki sindikat VR. Kako bi upozorili na \u010dinjenicu da Islan\u0111anke u prosjeku zara\u0111uju 10% manje od svojih kolega, pro\u0161li su mjesec uveli privremeni popust od 10% za sve \u017eenske kupce u velikom broju du\u0107ana. Mlada prodava\u010dica Berglind ka\u017ee mi kako bi voljela da se tinej\u0111erkama omogu\u0107i poha\u0111anje te\u010dajeva o pregovaranju s poslodavcima. Odvjetnica Erla (37) smatra da svaka Islan\u0111anka uvijek mo\u017ee ra\u010dunati na podr\u0161ku svojih sestara. Upravo ju je taj duh zajedni\u0161tva potaknuo na sudjelovanje u pro\u0161logodi\u0161njem mar\u0161u protiv seksualnog nasilja i neravnopravnosti nazvanom \u00b4\u017dene uzvra\u0107aju udarac\u00b4. “Osobno ne smatram da sam potpla\u0107ena, no \u017eeljela sam podr\u017eati druge \u017eene. Dru\u0161tvo u kojem \u017eivimo nije nastalo samo od sebe \u2013 izgradili su ga ljudi koji su izi\u0161li na ulice i borili se za \u017eenska prava”, obja\u0161njava Erla.<\/p>\n

Gledano izvana, snaga islandskog \u017eenskog pokreta doima se doista zapanjuju\u0107om. Iako je prije Drugog svjetskog rata Island bio najsiroma\u0161nija europska zemlja, nakon rata pro\u017eivljava pravi ekonomski boom. Kraj \u0161ezdesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a bio je period sazrijevanja \u010ditave generacije obrazovanih \u017eena, nezadovoljnih nepravednim razlikama u pla\u0107ama. Ogor\u010denost i osje\u0107aj podcijenjenosti dijelile su i onodobne ku\u0107anice. 1975. godine radikalna feministi\u010dka skupina Red Stockings pozvala je \u017eene na jednodnevni \u0161trajk (kasnije preimenovan u \u00b4slobodan dan\u00b4). 24. listopada oko 90% \u017eena odbilo je prionuti na posao, kako na radnome mjestu, tako i u ku\u0107i. U Reykjaviku 25.000 \u017eena iza\u0161lo je na ulice (u to je vrijeme cjelokupna populacija Islanda iznosila ne\u0161to manje od 220.000); razgovarale su, pjevale, slu\u0161ale govore.<\/p>\n

Thorunn Sveinbjarnard\u00f3ttir (45) obna\u0161ala je du\u017enost ministrice okoli\u0161a u razdoblju od 2007. do 2009. godine. Trenutno je na magistarskom studiju. U vrijeme \u0161trajka imala je deset godina, no majka ju je odvela\u00a0 da vidi prosvjednice. “Sje\u0107am se kakav je to osje\u0107aj bio na\u0107i se me\u0111u tolikim sretnim \u017eenama,” pri\u010da mi dok sjedimo u kafi\u0107u u ulicu Laugavegur. “To je bila lekcija za moju generaciju. Mislim da je tajna u tome da se okupe \u017eene iz svih djelova dru\u0161tva, bez obzira na klasnu pripadnost ili politi\u010dko opredjeljenje. Bio je to vrlo eufori\u010dan dan.” \u010cini se kako demokratski duh \u00b4slobodnog dana\u00b4 iz 1975. godine ne zamire \u2013 njime je odisao i pro\u0161logodi\u0161nji prosvjed \u00b4\u017dene uzvra\u0107aju udarac\u00b4. Pedeset tisu\u0107a \u017eena (tre\u0107ina ukupne \u017eenske populacije) iza\u0161la je na ulice Reykjavika. Usporedbe radi, u Ujedninjenom Kraljevstvu smatra se uspjehom kada u prosvjedima sudjeluje 2000 \u017eena (od njih 30 milijuna!). Snimka islandskog prosvjeda pokazuje \u017eene u sakoima, ru\u017ei\u010dastim catsuit trikoima i tradicionalnim islandskim d\u017eemperima (tzv. lopapeysa), njihove kose, \u0161alovi i ogrta\u010di vijore na vjetru. Jedna je sudionica odjevena kao Viking. Neke se smiju, mnoge ma\u0161u transparentima, sve djeluju odlu\u010dno.<\/p>\n

U predgra\u0111u Reykjavika provodim poslijepodne u dru\u0161tvu Sigr\u00eddur Magn\u00fasd\u00f3ttir, Andree Halldorsdottir i Eve Gunnbjornsdottir. Pitam ih \u0161to ih najvi\u0161e ljuti po pitanju \u017eenskih prava. Eva (31), studentica poslijediplomskog studija, navodi razlike u pla\u0107ama, Sigr\u00eddur i Andrea \u017eale se na visok postotak seksualnog\u00a0 nasilja. “Da mogu promijeniti jednu stvar, bili bi to seksualni zlo\u010dini protiv \u017eena i djece,” ka\u017ee Sigr\u00eddur (35), \u010dista\u010dica. Andrea (27), u\u010diteljica glazbenog, \u017eali se kako su kazne za seksualne prijestupnike zapanjuju\u0107e male, \u010dak i u slu\u010dajevima silovanja i premla\u0107ivanja. Razgovaram s Gudrun J\u00f3nsd\u00f3ttir, veterankom feministi\u010dke borbe na Islandu i suradnicom savjetovali\u0161ta za \u017ertve seksualnog nasilja St\u00edgam\u00f3t. Gudrun tvrdi kako je njena domovina “raj rodne jednakosti” samo na papiru \u2013 stvarnost je, na\u017ealost, bitno druga\u010dija. Svake godine oko 250 novih \u017ertava tra\u017ei pomo\u0107 u Stigam\u00f3tu i kriznom centru za \u017ertve silovanja (dio bolnice u Reykjaviku), no broj po\u010dinitelja koji doista zavr\u0161e u zatvoru, tvrdi Gudrun, “mo\u017ee se izbrojati na prste jedne ruke.” Najve\u0107u prepreku promjenama, smatra ona, predstavljaju predrasude \u2013 “predrasude ukorijenjene u pravnom sustavu, u javnosti, me\u0111u \u017eenama koje se javljaju u savjetovali\u0161te, ispunjene osje\u0107ajem krivnje i srama.” Po\u010detkom pro\u0161le godine, na\u010delnik reykjavi\u0161kog odjela za seksualne zlo\u010dine, Bj\u00f6rgvin Bj\u00f6rgvinsson, dao je ostavku nakon \u0161to je u interviewu za jedne novine izjavio kako su mnoge \u017ertve silovanja pijane ili drogirane, te kao takve snose jednaku odgovornost kao i po\u010dinitelji. U studenom 2010. vra\u0107en je na du\u017enost. Island, dakle, nije savr\u0161en, no postoji sna\u017ean pritisak javnosti i politi\u010dka volja da se rije\u0161e postoje\u0107i problemi. Ako je vjerovati premijerki, Island “ima sna\u017ean i utjecajan \u017eenski pokret, koji se brine za to da \u017eenska pitanja uvijek budu na listi prioriteta. \u0160tovi\u0161e, njegova je snaga tolika da si niti jedan politi\u010dar koji \u017eeli da ga se uzme za ozbiljno, ne mo\u017ee dozvoliti da ignorira \u017eensko pitanje.”<\/p>\n

Tokom svog dvoipolgodi\u0161njeg mandata, sada\u0161nja Vlada (koalicija socijal-demokrata i lijevo orijentiranih zelenih) bila je vrlo aktivna: kriminalizirano je pla\u0107anje za seks, zabranjeni su striptiz klubovi, predstavljen plan akcije kojim bi se trebalo stati na kraj trgovini \u017eenama. Po pitanju nasilja u ku\u0107i, ka\u017ee Katrin, odlu\u010dili su se za tzv. \u00b4austrijski pristup\u00b4: umjesto da \u017ertva bje\u017ei iz vlastitog doma i tra\u017ei uto\u010di\u0161te u raznim prihvatili\u0161tima i sigurnim ku\u0107ama, nasilnik je taj koji mora oti\u0107i. Nedavno je predstavljen i zakon kojime se tvrtke obavezuju da \u0107e minimalno 40% njihovih rukovode\u0107ih tijela sa\u010dinjavati \u017eene. Zakon stupa na snagu 2013. godine. Povijest Islanda napu\u010dena je progresivnim politi\u010darkama. Vigd\u00eds Finnbogad\u00f3ttir bila je prva demokratski izabrana predsjednica dr\u017eave na svijetu (u predsjedni\u010dkoj se fotelji zadr\u017eala od 1980. do 1996. godine). U vrijeme njene prve pobjede na predsjedni\u010dkim izborima broj islandskih politi\u010darki bio je gotovo zanemariv (svega 5% ministarskih mjesta), pa je 1983. godine oformljen \u017denski savez, feministi\u010dka stranka koja je u doba najve\u0107eg utjecaja, 1987., imala 6 od ukupno 63 saborska mjesta. Thorunn, i sama nekada\u0161nja \u010dlanica Saveza, prisje\u0107a se strana\u010dkog programa: bolje pla\u0107e za \u017eene, zakoni koji bi \u0161titili \u017eene i djecu od silovanja, incesta i nasilja u ku\u0107i. “Svi ti problemi danas su konstanta na dnevnome redu, no u ono vrijeme trebalo je mnogo hrabrosti da se o njima raspravlja,” ka\u017ee Thorunn. Vi\u0161egodi\u0161nja \u010dlanica \u017denskog saveza\u00a0 Ingibj\u00f6rg S\u00f3lr\u00fan G\u00edslad\u00f3ttir, 1994. godine izabrana je za gradona\u010delnicu Reykjavika (na tom je polo\u017eaju ostala sve do 2003. godine). Nakon financijskog sloma 2009. godine mnogi su kao uzroke krize navodili tzv. \u00b4mu\u0161ke\u00b4 vrijednosti \u2013 sklonost riziku i razmetljivost, te spas situacije povjerili \u017eenama. \u017dene su tako postavljene na \u010delna mjesta dvaju propalih banaka (New Landsbanki i New Glitnir), a J\u00f3hanna Sigurdard\u00f3ttir postala je prvom islandskom premijerkom. Pitam Gudrun smatra li da je J\u00f3hanna feministica. “Ona je u prvom redu odana radni\u010dkom pokretu, radila je kao stjuardesa, no ve\u0107 je desetlje\u0107ima u politi\u010dkim vodama i razvila je golemo po\u0161tovanje za feministi\u010dki pokret. Maksimalno podr\u017eava na\u0161 rad pa doista osje\u0107amo da je na na\u0161oj strani,” odgovara Gudrun. Nisu samo politi\u010darke te koje podupiru borbu za \u017eenska prava. Gradona\u010delnik Reykjavika, J\u00f3n Gnarr, smatra da je rodna ravnopravnost kamen temeljac svakog zdravog dru\u0161tvenog ustroja. “Nevjerojatno je u kolikoj mjeri u na\u0161em dru\u0161tvu dominiraju mu\u0161karci! Moja stranka [znakovitog naziva Najbolja stranka] i ja nastojimo to promijeniti,” izjavio je Gnarr u interviewu za reykjavi\u0161ki list.<\/p>\n

J\u00f3hanna je prva premijerka na svijetu koja se deklarirala kao lezbijka. Popularna Vigd\u00eds bila je samohrana majka. Da samohrano roditeljstvo nije nepoznanica u politi\u010dkim vodama pokazuje i primjer Katrin Juliusdottir koja je prvo dijete rodila u 23. godini, a narednih 11 provela podi\u017eu\u0107i ga te istovremeno grade\u0107i impresivnu karijeru. Ovda\u0161nji roditelji oslanjaju se na kolektivnu skrb o djeci; na maj\u010dinstvo se ne gleda kao na prepreku studiju ili radu. “Niste prisiljeni organizirati svoj \u017eivot prema modelu \u00b4prvo studij i posao, a kasnije mo\u017eda i djeca\u00b4”, ka\u017ee Thorunn, i sama samohrana majka. Andrea, koja je prvo dijete rodila sa 19 godina, prisje\u0107a se kako je svoju bebu vodila sa sobom u \u0161kolu: “Profesori su ju dr\u017eali dok sam ja pisala zada\u0107u”. Joanna Dominiczak, u\u010diteljica i predsjednica udruge \u017dene multikulturalnih nacionalnosti, ka\u017ee da se na Islandu na dijete gleda kao na dar: “Ne morate razmi\u0161ljati, O bo\u017ee, ho\u0107u li mo\u0107i uzdr\u017eavati jedno, dvoje ili troje djece?” Zakon o porodiljnom dopustu jam\u010di majci tri mjeseca pla\u0107enog dopusta nakon ro\u0111enja djeteta. Isto je omogu\u0107eno i ocu, a nakon toga roditelji mogu iskoristiti tri zajedni\u010dka mjeseca dopusta. Na taj se na\u010din od samoga po\u010detka promi\u010de ideja da su oba roditelja podjednako va\u017ena u odgoju djeteta. Osim toga, ovaj model poma\u017ee stati na kraj diskriminaciji pri zapo\u0161ljavanju; u mnogim zemljama, naime (primjerice, u\u00a0 Velikoj Britaniji), poslodavci odbijaju zaposliti \u017eenu u dobi za ra\u0111anje zbog straha da \u0107e joj u nekom trenutku morati odobriti porodiljni dopust. Pro\u0161irivanjem prava na dopust tako da obuhva\u0107a i mu\u0161karce automatski se uzdrmavaju sami temelji ovog tipa diskriminacije \u2013 kad bi poslodavci sustavno odbijali i potencijale majke i potencijalne o\u010deve, brzo bi ostali bez radnika! Usprkos ponekim zamjerkama, Sigr\u00eddur, Eva i Andrea, sve tri samohrane majke, zadovoljne su vrti\u0107ima i \u0161kolama koje poha\u0111aju njihova djeca. Annad\u00eds Rudolfsd\u00f3ttir, voditeljica rodnih studija na Islandskom sveu\u010dili\u0161tu, do nedavno je \u017eivjela u Velikoj Britaniji, i tvrdi kako je odgoj djeteta mnogo lak\u0161i na Islandu. “Vrti\u0107i u Britaniji vrlo su skupi. U Reykjaviku dijete mo\u017ee boraviti u vrti\u0107u do osam sati dnevno: samohranog roditelja to \u0107e stajati oko \u00a370 mjese\u010dno, parove oko \u00a3118 (cijena uklju\u010duje doru\u010dak i ru\u010dak). Mo\u017eete zamisliti koliko vam je lak\u0161e ako znati da imate podr\u0161ku takve vrste ustanova,” ka\u017ee Rudolfsd\u00f3ttir. Nedavno je objavljeno da je pro\u0161le godine u Britaniji oko 32.000 \u017eena dalo otkaz, uglavnom zbog rastu\u0107ih cijena vrti\u0107a.<\/p>\n

Islan\u0111anke odi\u0161u osobitim samopouzdanje; neki ka\u017eu da je njihova samostalnost izrasla iz stolje\u0107a brige za ku\u0107u i zemlju u o\u010dekivanju mu\u017eeva koji su se otisnuli na more. Bez obzira na to ima li istine u ovoj romanti\u010darskoj slici, istina je da ih doista karakterizira neka vrst unutarnje snage i izdr\u017eljivosti. Pitam\u00a0 djevojku u zalogajnici misli li da je Island feministi\u010dka zemlja, a ona mi odgovara kako je nedavno s prijateljicama raspravljala o tome. Njihov je zaklju\u010dak: “S Islan\u0111ankama nema zajebancije!”\u00a0 Rije\u010d koja se naj\u010de\u0161\u0107e spominje u razgovoru o tome za\u0161to je dobro biti \u017eena na Islandu, jest \u00b4sloboda\u00b4. “Ima\u0161 slobodu raditi \u0161to god \u017eeli\u0161,” ka\u017ee Andrea. “Mo\u017ee\u0161 upravljati avionima, postati policajka. Imali smo \u017eenu u predsjedni\u010dkoj fotelji, sada imamo premijerku, tako da doista imamo osje\u0107aj da nam ni\u0161ta nije nedostupno.” (U parfumeriji sre\u0107em prvu \u017eenu zaposlenicu obalne stra\u017ee). Katrin dijeli Andreino mi\u0161ljenje: “Kao \u017eena na Islandu oduvijek sam imala osje\u0107aj slobode, osje\u0107aj da imam pravo sama donositi odluke koje se ti\u010du mene i moje obitelji, pravo da sama stvaram pravila. Dr\u017eava vas podr\u017eava bez obzira na to \u017eelite li se dalje obrazovati ili raditi. Mogli biste re\u0107i da smo jedna vrlo liberalna nacija.” Vani ki\u0161a nemilice pada. Katrin gleda kroz prozor i radosno uzdi\u0161e: “Volim ovo vrijeme.”<\/p>\n

Libela<\/a>\/Gardian<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Deklarirana lezbijka u ministarskoj fotelji, pristupa\u010dna skrb o djeci, beskompromisna borba za \u017eenska prava … Island bi doista mogao biti feministi\u010dki raj! <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-63648","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/63648","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=63648"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/63648\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=63648"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=63648"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=63648"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}