{"id":63300,"date":"2011-10-12T08:34:50","date_gmt":"2011-10-12T06:34:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=63300"},"modified":"2011-10-12T08:34:50","modified_gmt":"2011-10-12T06:34:50","slug":"zasto-je-nobelova-nagrada-za-knjizevnost-blesava","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/10\/12\/zasto-je-nobelova-nagrada-za-knjizevnost-blesava\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je Nobelova nagrada za knji\u017eevnost blesava"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/10\/knji%C5%BEevne-nagrade-ilustracija.jpeg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-63301\" title=\"knji\u017eevne nagrade, ilustracija\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/10\/knji%C5%BEevne-nagrade-ilustracija.jpeg\" alt=\"\" width=\"225\" height=\"225\" \/><\/a>Pi\u0161e: Tim <strong>PARKS<\/strong><\/p>\n<p>Dakle, \u0161vedski pesnik Tomas Transtremer dobio je Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost. Osim nekoliko du\u017eih pesama dostupnih na internetu, nisam \u010ditao Transtremera, pa ipak mislim da je to zdrava odluka u svakom smislu. Pre svega za \u017eiri. Da objasnim.<\/p>\n<p>Njih ima osamnaest, i \u010dlanovi su organizacije pod nazivom \u0160vedska akademija, kojoj je krajem 19. veka poveren zadatak da dodeljuje Nobelovu nagradu. Tada su dva \u010dlana ulo\u017eila primedbu da bi bilo lo\u0161e da se taj zadatak prihvati. U osniva\u010dkom aktu Akademije, napisanom jo\u0161 1786, stoji da je njen zadatak promovisanje \u201c\u010distote, snage i uzvi\u0161enosti \u0161vedskog jezika\u201c. Zar je to spojivo sa pronala\u017eenjem najvrednijeg opusa \u201cidealisti\u010dke tendencije\u201c na \u010ditavom svetu?<\/p>\n<p>Svi \u010dlanovi su \u0160ve\u0111ani i ve\u0107ina su redovni profesori na \u0161vedskim univerzitetima. U dana\u0161njim \u017eiriju ima samo pet \u017eena, a \u017eena nikada nije predsedavala \u017eirijem. Samo je jedan \u010dlan ro\u0111en posle 1960. To je tako, jer se na \u010dlanstvo u Akademiji ne mo\u017ee podneti ostavka. U pitanju je do\u017eivotna kazna. Dakle, nema mnogo sve\u017ee krvi. Me\u0111utim, u proteklih nekoliko godina, dva \u010dlana su odbila da u\u010destvuju u radu \u017eirija zbog ranijih nesuglasica, jedan zbog reakcije, ili nedostatka reakcije na fatvu protiv Salmana Ru\u0161dija, a drugi zbog dodeljivanja nagrade Elfridi Jelinek, koju je smatrao \u201chaoti\u010dnom i pornografskom\u201c.<\/p>\n<p>Kako ovi ljudi zaklju\u010duju ko su najve\u0107i pisci ili pesnici u datom trenutku na me\u0111unarodnoj sceni? Obra\u0107aju se silesiji knji\u017eevnih stru\u010dnjaka u ogromnom broju zemalja, koje pla\u0107aju da napi\u0161u par crtica o potencijalnim dobitnicima. Ovi stru\u010dnjaci bi trebalo da budu anonimni, ali su oni skoro uvek poznanici ljudi koje kandiduju.<\/p>\n<p>Poku\u0161ajmo da zamislimo koliko je \u010ditanja ovde potrebno. Pretpostavimo da se svake godine nominuje nekoliko stotina pisaca \u2013 to nije nezamislivo \u2013 od kojih \u017eiri verovatno treba da pro\u010dita bar po jednu knjigu. Ali ova nagrada se dodeljuje kao priznanje za \u010ditav opus jednog autora, pa verovatno, kako se izbor su\u017eava, treba da pro\u010ditaju dve knjige od onih koji preostanu, pa tri, pa \u010detiri. Nije nezamislivo da svake godine treba da pro\u010ditaju dvesta knjiga (i to pored svojih redovnih du\u017enosti na poslu). Samo \u0107e mali broj tih knjiga biti napisan na \u0161vedskom, a samo \u0107e neke biti dostupne u \u0161vedskom prevodu; mnoge \u0107e biti na engleskom, ili prevedene na engleski. Ali budu\u0107i da su Englezi i Amerikanci poznati po tome da ne prevode mnogo, ne\u0161to \u0107e morati da se \u010dita na francuskom, nema\u010dkom ili mo\u017eda \u0161panskom, umesto egzoti\u010dnijih izvornih jezika.<\/p>\n<p>Ne zaboravite da govorimo i o pesmama i o romanima, da te knjige poti\u010du iz \u010ditavog sveta, i da su mnoge \u010dvrsto ukorenjene u kulture i knji\u017eevne tradicije o kojima \u0161vedski akademici neizbe\u017eno malo znaju. Dakle, ovi profesori svake godine treba da svare i uporede vrlo raznorodnu i te\u0161ku gomilu knjiga. Odgovaraju\u0107i nedavno na kritike da je u poslednjih deset godina sedam nagrada dodeljeno Evropljanima, Peter Englund, predsednik aktuelnog \u017eirija, ka\u017ee da se \u010dlanovi dobro snalaze s engleskim, ali se boji da malo slabije razumeju jezike poput indone\u017eanskog. Dobro, to je po\u0161teno.<\/p>\n<p>Zastanimo ovde na trenutak i zamislimo na\u0161e \u0161vedske profesore, pozvane da \u010duvaju \u010distotu \u0161vedskog jezika, kako porede nekog indone\u017eanskog pesnika, mo\u017eda prevedenog na engleski, nekog pisca iz Kameruna, mo\u017eda dostupnog samo na francuskom, i recimo jo\u0161 jednog koji pi\u0161e na afrikansu, ali je prevo\u0111en na nema\u010dki i holandski, sa knji\u017eevnom zvezdom poput Filipa Rota, koga mogu \u010ditati na engleskom, ali ga mogu, makar zbog iscrpljenosti, prona\u0107i i na \u0161vedskom.<\/p>\n<p>Treba li im zavideti na tom zadatku? Ima li on smisla? Ona dvojica od pre sto godina, koji su govorili da se ovih stvari ne treba prihvatati, bili su zabrinuti da \u0107e Akademija postati nekakav\u201dkosmopolitski knji\u017eevni tribunal\u201c. A to su instinktivno smatrali problemati\u010dnim. Nisu pogre\u0161ili.<\/p>\n<p>Hajde sada da zamislimo da smo do\u017eivotno osu\u0111eni da, iz godine u godinu, donosimo napornu i prakti\u010dno nemogu\u0107u odluku kojoj svet sve vi\u0161e i vi\u0161e pripisuje sumanuti zna\u010daj. Kako tome pristupiti? Potra\u017ei\u0107emo neke jednostavne, brze i lako dostupne kriterijume koji \u0107e nam pomo\u0107i da tu gnjava\u017eu skinemo s dnevnog reda. A budu\u0107i da je estetika, kao \u0161to Borhes prime\u0107uje, naporna i da zahteva posebnu senzibilnost i dugo promi\u0161ljanje, dok su politi\u010dki odnosi lak\u0161i i shvatljiviji, po\u010dinjemo da identifikujemo one delove sveta koji privla\u010de pa\u017enju javnosti, mo\u017eda zbog politi\u010dkih previranja ili kr\u0161enja ljudskih prava. Pronalazimo autore koji su ve\u0107 stekli ogromno priznanje a mo\u017eda i osvojili najve\u0107e knji\u017eevne nagrade u tim zemljama i koji se glasno svrstavaju na ispravu stranu u tim politi\u010dkim deobama o kojima govorimo, i biramo njih. Tako smo imali period kada su nagra\u0111ivani disidenti iz isto\u010dnog bloka, ili protivnici diktature u Ju\u017enoj Americi, ili ju\u017enoafri\u010dki pisci koji se protive aparthejdu, ili, najneverovatnije do sada, slu\u010daj anti-berluskonijevca, dramskog pisca Darija Foa, \u010dija je pobeda izazvala dosta \u010du\u0111enja u Italiji.<\/p>\n<p>To je bila prili\u010dno po\u0161tena formula, ali avaj, nema ba\u0161 svako trusno podru\u010dje svog velikog disidentskog pisca (Tibet, \u010ce\u010denija), a tome mo\u017eemo dodati i \u010dinjenicu da nagradu, koja se smatra i priznanjem zemlji koliko i piscu, nije mogu\u0107e dati dvojici pisaca iz istog regiona dve godine zaredom. Kakav zbrka!<\/p>\n<p>S vremena na vreme, \u017eiri se po\u0161teno ope\u010de. Po\u0161to je dobila tolike zna\u010dajne nagrade u Nema\u010dkoj i Austriji, levi\u010darka i feministkinja Jelinek delovala je kao bezbedan izbor. Ali njena dela su sabla\u017enjiva, \u010desto i prili\u010dno nesvarljiva (nikad ne bi dobila knji\u017eevnu nagradu u, recimo, Italiji ili Engleskoj), a roman Pohlepa, koji se pojavio nedugo pre dodeljivanja nagrade, bio je zaista ne\u010ditljiv. Znam, jer sam uporno poku\u0161avao. Da li su ga \u010dlanovi \u017eirija pro\u010ditali? Nisam ba\u0161 siguran. Nije iznena\u0111uju\u0107e \u0161to su se, nakon skandala sa ovom dobitnicom, vratili na siguran teren: Pinter, politi\u010dki podoban i prakti\u010dno zaboravljen; Vargas Ljosa, za koga sam nekako mislio da je nagradu dobio pre mnogo godina.<\/p>\n<p>Kakvo je to onda olak\u0161anje s vremena na vreme re\u0107i \u201cdo\u0111avola sve to\u201c, i dati nagradu \u0160ve\u0111aninu, u ovom slu\u010daju starcu, koji se u svojoj zemlji smatra najve\u0107im \u017eivim pesnikom i \u010diji \u010ditav opus, kao \u0161to Peter Englund \u0161armantno prime\u0107uje, mo\u017ee da stane u jednu tanku knji\u017eicu. Prosto re\u010deno, to je pobednik koga celi \u017eiri mo\u017ee da pro\u010dita, na izvornom \u0161vedskom, za samo nekoliko sati. Mo\u017eda im je bio potreban predah. Da ne pominjemo i taj detalj, koji nije neva\u017ean u ovo krizno vreme, da \u0107e nagrada od milion i po dolara ostati u \u0160vedskoj.<\/p>\n<p>Ali mo\u017eda je najva\u017enije to da nas ovakva odluka, koju nikad ne bi doneo, recimo, ameri\u010dki, nigerijski, a kamoli norve\u0161ki \u017eiri, podse\u0107a na su\u0161tinski \u0161a\u0161avu prirodu ove nagrade, i na na\u0161u naivnost \u0161to je shvatamo ozbiljno. Osamnaest (ili \u0161esnaest) \u0160ve\u0111ana ima\u0107e odre\u0111eni kredibilitet kada procenjuju vrednost nekog dela \u0161vedske knji\u017eevnosti, ali koja bi grupa ljudi ikada mogla da se izbori sa neizbe\u017eno razli\u010ditim delima iz mno\u0161tva razli\u010ditih tradicija. I za\u0161to bismo od njih to tra\u017eili?<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/pescanik.net\/?p=18780\">Pe\u0161\u010danik<\/a>\/<a href=\"http:\/\/www.nybooks.com\/blogs\/nyrblog\/2011\/oct\/06\/why-nobel-prize-literature-silly\/\">The New York Review of Books<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Kakvo je to onda olak\u0161anje s vremena na vreme re\u0107i \u201cdo\u0111avola sve to\u201c, i dati nagradu \u0160ve\u0111aninu, u ovom slu\u010daju starcu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-63300","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/63300","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=63300"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/63300\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=63300"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=63300"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=63300"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}