{"id":61943,"date":"2011-09-29T08:15:15","date_gmt":"2011-09-29T06:15:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=61943"},"modified":"2011-09-29T08:15:15","modified_gmt":"2011-09-29T06:15:15","slug":"imas-zrnca-vrati-stan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/09\/29\/imas-zrnca-vrati-stan\/","title":{"rendered":"Ima\u0161 zrnca, vrati stan!"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Tamara OPA\u010cI\u0106<\/strong><\/p>\n

“Kao svakog ljeta do tada, na\u0161a obitelj je i 1991. godine ljetovala u Karinu Donjem. Kada smo vidjeli da se ne\u0161to sprema, suprug i ja odveli smo djecu. Drugi dan sam se vratila po svoje roditelje, no kako je Karin u tih nekoliko sati postao dijelom SAO Krajine, vi\u0161e nije postojala legalna mogu\u0107nost putovanja iz privremeno okupiranog podru\u010dja na hrvatski teritorij. Zajedno s dvojicom maloljetnih sinova, koji su imali prijavljeno prebivali\u0161te na adresi mojih roditelja, oti\u0161la sam u roditeljski stan na zagreba\u010dkoj Tre\u0161njevci i od tada zapo\u010dinje na\u0161a agonija. Svakodnevno su nam prijetili telefonom, a u nekoliko navrata uniformirane osobe do\u0161le su pred stan i pod prijetnjom oru\u017ejem govorile mi kako \u0107e sve na\u0161e stvari potrpati u kamion koji se nalazi ispred zgrade. Tih godina poku\u0161ali su nas delo\u017eirati razli\u010ditim metodama zastra\u0161ivanja. Od tada, pa sve do prije koji dan, gotovo nije pro\u0161ao niti jedan tjedan, a da moja obitelj nije pro\u017eivjela neku vrstu stresa”, prisje\u0107a se Zdenka Dervi\u0161kadi\u0107, koja zajedno sa svojom te\u0161ko bolesnom, nepokretnom 82-godi\u0161njom majkom Du\u0161ankom Vidi\u0107 zadnjih dvadeset godina vodi bitku za stanarsko pravo nad stanom koji je njezin otac Du\u0161an kao oficir JNA dobio na kori\u0161tenje 1964. godine.<\/p>\n

Iako je Du\u0161an Vidi\u0107, uz ozbiljne rizike, u velja\u010di 1992. godine preko BiH uspio doputovati u Zagreb, pri \u010demu se javio u tre\u0161njeva\u010dku policijsku postaju, u svibnju sljede\u0107e godine javno pravobraniteljstvo podnijelo je tu\u017ebu protiv Vidi\u0107evih radi otkaza stanarskog prava zbog navodnog neprekidnog nekori\u0161tenja stana na dulje od \u0161est mjeseci. Budu\u0107i da su u sedamnaest godina iscrpili sva pravna sredstva u Hrvatskoj, Du\u0161anka je u jesen 2010. godine podnijela zahtjev Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu radi povrede prava zajam\u010denih joj Europskom konvencijom o ljudskim pravima. No unato\u010d nerije\u0161enoj tu\u017ebi, na Du\u0161ankinu adresu je po\u010detkom ovog mjeseca stiglo rje\u0161enje Op\u0107inskog suda u Zagrebu u kojem se zahtjeva iseljenje. Da situacija bude apsurdnija, na rje\u0161enju se kao ime drugoovr\u0161enika navodi Du\u0161anovo ime, iako je on u prolje\u0107e 2005. godine, tada kao 81-godi\u0161njak, zaklan srpom dok je jednog jutra u Karinu Donjem hodao do trgovine. Pravo iznena\u0111enje uslijedilo je samo nekoliko dana kasnije, kada je na Du\u0161ankinu adresu stigla jo\u0161 jedna obavijest, no ovoga puta sretna – Ministarstvo obrane najednom je obitelji Vidi\u0107 dopustilo da otkupi stan.<\/p>\n

Pri\u010da Vidi\u0107evih tek je jedna u nizu njih desetak tisu\u0107a koje su se po\u010detkom devedesetih odigrale u Zagrebu, Splitu, Zadru, Osijeku, Karlovcu, Sisku, Gospi\u0107u i Puli i koje obi\u010dno zavr\u0161avale dramati\u010dnijim scenarijem –\u00a0 nasilnom delo\u017eacijom iz stanova koji su iz stambenog fonda JNA pre\u0161li u stambeni fond MORH-a. Kako obja\u0161njava Ton\u010di Maji\u0107 iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, prvi val takvih delo\u017eacija zapo\u010deo je sredinom 1991. godine, kada vojnici, policajci i civili uzurpiraju napu\u0161tene stanove. Druga val traje od po\u010detka 1993. do po\u010detka velja\u010de 1994., kada hrvatski vojnici provaljuju u vojne stanove i nasilno izbacuju legalne stanare koji nisu hrvatske nacionalnosti, a od svibnja do zime iste godine na osnovu formalno valjanih odluka upravnih organa ili sudova, iz stanova koje je stanarima dodijelila JNA, sudski izvr\u0161itelji naposljetku izbacuju i Hrvate. Dalmatinski komitet se posebno bavio drugom, najbrutalnijom vrstom delo\u017eacija, jer je, kako obja\u0161njava Maji\u0107, ona bila u funkciji etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja.”Tih godina je vladala u\u017easna atmosferu straha, panike i bespomo\u0107nosti \u017ertava. Svaku je ve\u010der 100 000 ljudi, u oko 35 000 vojnih stanova, u strahu odlazilo u krevet jer nitko od njih nije mogao biti siguran da mu grupa vojnika ba\u0161 tu no\u0107 ne\u0107e provaliti i izbaciti ga van”, prisje\u0107a se splitski aktivist koji je sudjelovao u poku\u0161aju sprje\u010davanja takvih delo\u017eacija, a tijekom jedne od njih pripadnici HV-a su ga “po\u010dastili” i batinama.<\/p>\n

U velja\u010di 1994. godine, snage HOS-a provalile su u stan Slovenke Marinkovi\u0107, majke dviju maloljetnih k\u0107eri. S provalnicima je u stan na splitskim Blatinama u\u0161la i njegova nova korisnica – udovica hrvatskog vojnika s djecom koja su svjedo\u010dila kako vojska \u010dizmama razvaljuje vrata, vrije\u0111a Slovenku na nacionalnoj osnovi te joj prijeti bacanjem kroz prozor. Uskoro su u stan do\u0161li Maji\u0107 i vojna policija koja je inzistirala na odlasku u njihovo sjedi\u0161te u Loru. Nakon \u0161to je Maji\u0107 odbio taj prijedlog, jedan vojnik ga je \u0161takom udario u glavu, a u trenutku kada je pao na pod, nastavili su ga tu\u0107i i ostali vojnici. Potom su njega i Marinkovi\u0107 vojnici, na o\u010digled civilne i vojne policije, koja u ni jednim trenutku nije poku\u0161ala sve to zastaviti, izbacili iz stana i odveli na trosatno ispitivanje tijekom kojeg se nova stanarka ve\u0107 uselila u stan.<\/p>\n

Zoran Pusi\u0107 iz Gra\u0111anskog odbora za ljudska prava, jedan od zagreba\u010dkih aktivista koji su devedesetih godina, pru\u017eaju\u0107i pasivni otpor i apeliraju\u0107i na vlasti, poku\u0161avali sprije\u010diti delo\u017eacije, obja\u0161njava kako je velik dio osoba koje su i same prije rata radile u JNA ili policiji izbacivao samohrane majke na ulicu. “Takav je bio slu\u010daj Slobodanke Po\u0161ti\u0107, profesorice ruskog i engleskog jezika na Vojno-tehni\u010dkoj akademiji. Nakon \u0161to su joj zaposjeli stan, Po\u0161ti\u0107 se oti\u0161la \u017ealiti u MORH, gdje joj je jedna slu\u017ebenica rekla ‘vrlo ste hrabri \u0161to ste se do\u0161li \u017ealiti nakon onog \u0161to su u va\u0161em stanu prona\u0161li knjige na \u0107irilici’. Po\u0161ti\u0107 je odgovorila kako je profesorica ruskog, na \u0161to joj je slu\u017ebenica uzvratila ‘i to mi je neko zanimanje!'”<\/p>\n

Pusi\u0107 obja\u0161njava kako se dio delo\u017eacija vr\u0161io bez ikakvog sudskog ili upravnog rje\u0161enja, dok se drugi dio njih vr\u0161io po upravnom postupku temeljenom na Uredbi od 24. srpnja 1991. o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasni\u0161tvu\u00a0 biv\u0161e SFRJ. “U na\u0161im apelima tvrdili smo kako je takva Uredba u koliziji s odlukom Sabora od 8. listopada 1991. jer se od tog dana stavlja izvan snage svaki pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime biv\u0161e SFRJ”. Ton\u010di Maji\u0107 dodaje da su tijekom delo\u017eacija redovito pozivani vojni policajci koji su po naredbi isklju\u010divo popisivali imena osoba u stanu, ne prave\u0107i razliku izme\u0111u provalnika i legalnih stanara. “Tako su stanari, ostavljeni na nemilost vojnika, rijetko ostajali u stanu vi\u0161e od pola sata. Hrvatski vojnici – a u jednom slu\u010daju \u010dak i \u010dasne sestre – kao \u010dopor bi se razletjeli po upravo osvojenom stanu i u nevi\u0111enoj plja\u010dki koja bi uslijedila, sva imovina \u017ertava bila bi pokradena”. No predsjednik Tu\u0111man, iako je o svemu bio pravovremeno obavije\u0161ten, u tome nije vidio ni\u0161ta sporno, \u0161tovi\u0161e – tvrdio je kako ne postoje nikakve bespravnih delo\u017eacija i da se svaka od njih obavlja isklju\u010divo na temelju sudske odluke te kako “oni, koji pote\u017eu pitanje delo\u017eacija, nisu zaokupljeni sudbinom ljudi koji jo\u0161 uvijek ne znaju kada \u0107e se vratit na svoja razorena ognji\u0161ta”.<\/p>\n

Pod ovom demago\u0161kom parolom, snage MORH-a su, uz pre\u0161utno odobravanje MUP-a, operirale sve do kraja 1994. godine. U jesen iste godine grupa od sedamdesetak aktivista poku\u0161ala je sprije\u010diti delo\u017eaciju obitelji Vesne Mo\u0161ec, samohrane majke dvoje djece, koju je provelo tridesetak policajaca zagreba\u010dke \u010cetvrte policijske uprave Maksmir. Nakon \u0161to okupljeni aktivisti satima nisu htjeli napustiti stan, policija je upotrijebila silu. “Policija se iznervirala i po\u010dela tu\u0107i jednog \u010dovjeka. Ustao sam se i rekao im da nas mogu iznositi, ali ne i tu\u0107i pa su sko\u010dili i na mene. Oborilo me sedam policajaca i stavilo mi lisice”, prisje\u0107a se Zoran Pusi\u0107 slu\u010daja koji je po prvi put sna\u017enije odjeknuo u gotovo svim medijima.<\/p>\n

No osim medijske akumulacije, nedugo nakon ovog slu\u010daja kardinal Franjo Kuhari\u0107, kojeg je Pusi\u0107 ranije molio za pomo\u0107, poslao je apel predsjedniku Sabora u kojem navodi kako se “Crkva ne mo\u017ee odnositi prema takvim problemima ravnodu\u0161no i mora progovoriti. To je \u010dinila u pro\u0161losti, to mora \u010diniti i u sada\u0161njosti, a sve u prilog dobra i ugleda Hrvatske dr\u017eave. Va\u0161oj svijesti povjeravam problem koji mene osobno mu\u010di”. Te godine u Zagrebu je organizirana i konferencija Hrvatskog helsin\u0161kog odbora Delo\u017eacije u RH – pravni, eti\u010dki i socijalni aspekti, na kojoj su neki od vode\u0107ih pravnih autoriteta govorili o bespravnosti delo\u017eacija. Na osnovu toga i kriti\u010dkih reakcija koje su po\u010dele stizati izvana, Ustavni sud izri\u010de stav da se delo\u017eacije ne bi smjele provoditi bez sudskih odluka. “Vlast u Zagrebu je zacijelo procijenila da od delo\u017eacija odjednom ima vi\u0161e \u0161tete nego koristi. Usto, one su u dobroj mjeri ispunile svoju ne\u010dasnu povijesnu svrhu, pa ih se ve\u0107 moglo i napustiti. General Mate Lau\u0161i\u0107, koji je bio na \u010delu vojne policije, tih je dana sazvao vi\u0161e tajnovitih sastanaka, pa i u zloglasnoj Lori, na koje je doletio kako bi vojnim i vojnopolicijskim zapovjednicima prenio nare\u0111enja iz Zagreba. Delo\u017eacije su preko no\u0107i prestale, a Lau\u0161i\u0107 je u svibnju iste godine donio novo nare\u0111enje po kojem Vojna policija mora intervenirati tako da \u010dak i uz upotrebu oru\u017eja izbaci pripadnike HV-a provale li opet u neki ‘srpski’ stan”, obja\u0161njava Ton\u010di Maji\u0107.<\/p>\n

Maji\u0107 ka\u017ee kako je ve\u0107ina \u017ertava koja se obratila za pomo\u0107 Dalmatinskom komitetu za ljudska prava pokrenula sudske postupke i nakon \u0161est ili vi\u0161e godina dobila svoje stanove natrag, a potom i od\u0161tetu za pokradenu imovinu. No velik broj \u017ertava nikad se nije obratio sudskim instancama, ve\u0107 je u strahu izbjegao u strane zemlje. Pred sudom se nije na\u0161ao niti politi\u010dki vrh koji je bio najodgovorniji za provo\u0111enje delo\u017eacija. “Linija zapovjedne odgovornosti i\u0161la je od ministra obrane Gojka \u0160u\u0161ka preko Mate Lau\u0161i\u0107a na lokalne vojnopolicijske zapovjednike. Vojna policija je devedesetih bila transmisija politi\u010dke volje, ona je tako o\u010dito ostvarivala politiku kreiranu u samom dr\u017eavnom i vojnom vrhu, politiku zastra\u0161ivanja i etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja. Nije to nipo\u0161to bila ‘samovolja na ni\u017eim razinama’, \u010dime se re\u017eim ina\u010de poku\u0161avao pravdati”, tvrdi splitski aktivist koji delo\u017eacija karakterizira kao ratni zlo\u010din, zbog \u010dega je u nekoliko navrata generala Lau\u0161i\u0107a javno prozvao zlo\u010dincem. Zoran Pusi\u0107 pak obja\u0161njava kako delo\u017eacije ne bi uvrstio u ratne zlo\u010dine jer smatra da postoji velik broj ratnih slu\u010dajeva druga\u010dije vrste koji su rezultirali ubojstvima ljudi, no istodobno napominje da je tijekom delo\u017eacija postojao sna\u017ean moment izbora po etni\u010dkom klju\u010du. “Kako bismo to dokazali, 1993. godine smo tada\u0161njem predsjedniku Sabora Stipi Mesi\u0107u donijeli popis deset delo\u017eacija na kojem se vidi da su \u010dak devet od iseljenih ljudi srpske nacionalnosti. To je bila jedna sramotna epizoda u povijesti stvaranja hrvatske dr\u017eave i zbog toga pada ljaga na ljude koji su bili odgovorni za nastanak situacije u kojoj su se gra\u0111ani izme\u0111u sebe dijele po nacionalnosti. Na tako opskuran na\u010din poku\u0161alo se do\u0107i do tu\u0111e imovine, a to ozakonjenje bezakonja sramotna je epizoda dr\u017eave koja se jo\u0161 u to doba nazivala demokratskom”, zaklju\u010dio je Pusi\u0107.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Delo\u017eacije stanovni\u0161tva pogre\u0161nih krvnih zrnaca: Zagreba\u010dka obitelj Vidi\u0107 jedna je od 35 000 obitelji u Hrvatskoj koje su po\u010detkom devedesetih u strahu odlazile u krevet jer nisu mogle biti sigurne da im grupa vojnika ba\u0161 tu no\u0107 ne\u0107e provaliti u vojni stan i izbaciti ih na ulicu. Nakon dvadesetogodi\u0161nje pravne borbe Vidi\u0107evi su dobili pravo na otkup stana, i to, slu\u010dajno ili ne, u jeku predizborne kampanje.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-61943","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/61943","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=61943"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/61943\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=61943"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=61943"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=61943"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}