{"id":60763,"date":"2011-09-10T15:04:51","date_gmt":"2011-09-10T13:04:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=60763"},"modified":"2011-09-10T15:05:38","modified_gmt":"2011-09-10T13:05:38","slug":"ruka-koja-pretka-otkriva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/09\/10\/ruka-koja-pretka-otkriva\/","title":{"rendered":"Ruka koja pretka otkriva"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/09\/Prelaz-sa-majmuna-na-%C4%8Dovvjeka.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft size-full wp-image-60764\" title=\"Prelaz sa majmuna na \u010dovvjeka\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/09\/Prelaz-sa-majmuna-na-%C4%8Dovvjeka.jpg\" alt=\"\" width=\"277\" height=\"210\" \/><\/a>Studija o drevnom \u010dovekolikom bi\u0107u poznom po nazivu <em>Australopitekus sediba<\/em> otkriva da se to bi\u0107e veralo po kro\u0161njama drve\u0107a poput majmuna, ali je imalo duga\u010dke, spretne prste, sposobne za izradu alatki i hibridna stopala koje su mu ogu\u0107avale da se hvata za grane i ujedno hoda uspravo, prenosi Tanjug.<\/p>\n<p>Nau\u010dnici su dosad vjerovali da je <em>Homo habilis<\/em> bio prvi koji je izra\u0111ivao alatke na osnovu 21 fosilizovane kosti ruke stare 1,75 miliona godina, koje su prona\u0111ene u Tanzaniji zajedno sa jednim brojem artefakata.<\/p>\n<p>Podrobna analiza dva djelimi\u010dno fosilizovana skeleta Australopitekusa sedibe, otkrivena 2008. godine u Ju\u017enoj Africi, ukazuje da su ova bi\u0107a, koja su tumarala Zemljom prije 1,9 miliona godina, daleko ranije pravila oru\u0111e, te bi mogla da budu prvi direktni predak ljudske vrste.<\/p>\n<p><strong>Palac za pravljenje alatki<\/strong><\/p>\n<p>Na osnovu najkompletnijeg uzorka ruke koji je ikada dosad prona\u0111en mo\u017ee se zaklju\u010diti da je <em>Australopitekus sediba<\/em> imao izuzetno duga\u010dak palac i sna\u017ene prste kojim je mogao da pravi alatke, iako je i dalje imao mali mozak poput majmunskog, pi\u0161e u studiji objavljenoj u \u010dasopisu <em>Science.<\/em><\/p>\n<p>Kosti ruke pripadale su odrasloj \u017eenki staroj izme\u0111u 20 i 30 godina. Njeni ostaci prona\u0111eni su pored skeleta dje\u010daka \u010dije su fosilizovane kosti, tako\u0111e, prou\u010davane u okviru studije.<\/p>\n<p>&#8220;Sedibina ruka otkriva nevjerovatan spoj osobina za koje nikada ne bismo vjerovali da mogu da se na\u0111u na jednoj istoj ruci&#8221;, kazala je koautorka studije Trejsi Kivel sa Instituta Maks Plank za Evolutivnu antropoligiju u Lajpcigu.<\/p>\n<p>&#8220;Palac je duga\u010dak, \u010dak du\u017ei od onog kod modernog \u010dovjeka&#8221;, objasnila je ona.<\/p>\n<p>&#8220;Ru\u010dni zglob je bio bolje opremljen da se nosi sa ve\u0107im tovarom nego za rukovanje alatkom. Prsti su bili duga\u010dki i tanki sposobni za sna\u017ean stisak&#8221;, dodala je Kivel.<\/p>\n<p><strong>Ruka za penjanje po drve\u0107u, ali i za precizan hvat<\/strong><\/p>\n<p>&#8220;Ova mje\u0161avina morfologije sugeri\u0161e da je sediba ruke i dalje najvi\u0161e koristio za penjanje uz drve\u0107e, ali je, tako\u0111e, bio sposoban za precizan hvat koji je neophodan za izradu kamenih alatki&#8221;, napomenula je ona.<\/p>\n<p>Me\u0111u ostalim djelovima tijela koje su nau\u010dnici prou\u010davali je i sedibin mali mozak, poput \u0161impanzinog, ali sa pribli\u017eno ljudskom konfiguracijom, karlica koja ukazuje na uspravan stav kao i jedno stopalo i \u010dlanak koji &#8220;istovremeno imaju\u00a0 majmunske i ljudske anatomske osobine&#8221;, kazao je vo\u0111a istra\u017eivanja Li Berger, profesor na ju\u017enoafri\u010dkom Vitvaterstrand univerzitetu, koji je 2008. zajedno sa svojim devetogodi\u0161njim sinom otkrio fosil u jednoj pe\u0107ini u oblasti Malapa, sjeverno od Johanesburga.<\/p>\n<p>Na tom nalazi\u0161tu je otad otkriveno vi\u0161e od 220 kostiju koje pripadaju najmanje petoro jedinki, me\u0111u kojima ima beba, adolescenata i odraslih.<\/p>\n<p>Kosti \u017eenskog stopala i \u010dlanka, mo\u017eda najkompletnijih dosad prona\u0111enih uzoraka, iznenadile su paleontologe svojom\u00a0 neo\u010dekivanom mje\u0161avinom no\u017enog svoda i ahilove tetive nalik ljudskim i majmunske potkolenice.<\/p>\n<p><strong>Tranzicija sa majmuna na \u010dovjeka<\/strong><\/p>\n<p>&#8220;Da kosti nijesu prona\u0111ene \u010dvrsto spojene, istra\u017eiva\u010di bi vjerovatno pomislili da pripadaju razli\u010ditim vrstama&#8221;, kazao je Bernard Zifel sa Vitvaterstrand univerziteta koji je, tako\u0111e, u\u010destvovao u istra\u017eivanju.<\/p>\n<p>Analiza 80-\u010dlanog me\u0111unarodnog istra\u017eiva\u010dkog tima nudi nova obja\u0161njenja za na\u010din na koji je izvedena tranzicija sa majmuna na \u010doveka, ali i otvara pregr\u0161t novih pitanja o evoluciji ljudske vrste.<\/p>\n<p>Nau\u010dnici nijesu sigurni da li je <em>Homo genus<\/em>, kojim je obuhva\u0107en i savremeni \u010dovjek, evoluirao direktno iz <em>Australopitekusa sedibe<\/em>, ili je <em>Australopitekus sediba<\/em> bio tzv. &#8220;\u0107orsokak&#8221; vrsta, a Homo genus evoluirao nezavisno od njega.<\/p>\n<p>Jedan od glavnih problema s kojim se paleontolozi suo\u010davaju je to \u0161to se veoma malo zna o skeletnim osobinama <em>Homo habilisa<\/em>, pa iako je sediba dobro definisan ne postoji uporedni dokaz.<\/p>\n<p>Ipak, na osnovu dosada\u0161njih otkri\u0107a mo\u017ee se zaklju\u010diti da je <em>Australopitekus sediba<\/em> najbolji kandidat za pretka s kojim je zapo\u010dela evolucija ljudske vrste, naveo je Berger.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Mali mozak Australopitekus sediba je poput \u0161impanzinog, ali sa pribli\u017eno ljudskom konfiguracijom.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-60763","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60763","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=60763"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60763\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=60763"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=60763"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=60763"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}