{"id":60216,"date":"2011-09-05T10:03:03","date_gmt":"2011-09-05T08:03:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=60216"},"modified":"2011-09-05T10:03:03","modified_gmt":"2011-09-05T08:03:03","slug":"epski-dizajn","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/09\/05\/epski-dizajn\/","title":{"rendered":"Epski dizajn"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Lina Kova\u010devi\u0107 je hrvatska dizajnerica i VJ-ica na privremenom boravku u Londonu koja je jo\u0161 za vrijeme studija dizajna u Zagrebu osvojila mnogobrojne doma\u0107e i internacionalne nagrade.<\/p>\n

Lina Kova\u010devi\u0107 diplomirala je na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu Sveu\u010dilista u Zagrebu. Od 2001. godine profesionalno se bavi oblikovanjem vizualnih komunikacija te je dizajnirala niz vizualnih identiteta i drugih idejnih rje\u0161enja na podru\u010dju “starih” i “novih” medija.<\/p>\n

Kao VJ nastupala je na recentnijim novomedijskim festivalima kao sto su Club Transmediale u Berlinu, Contact Europe u Be\u010du i ArsElectronica u Linzu. Izlagala je na doma\u0107im i me\u0111unarodnim izlo\u017ebama, radovi su joj objavljivani u stru\u010dnim publikacijama, a 2006. uvr\u0161teni su u knjigu Anatomy of Design, autora Mirka Ili\u0107a i Stevena Hellera. Iza sebe ima nekoliko va\u017enih dizajnerskih nagrada: par Magdalena, ID Annual Design Review, Art Directors Club NY, Red Dot Communication Award, ADC NY: Young Guns 5, Indeks Award: Design to improve life nomination i druga priznanja.<\/p>\n

Magistrirala je dizajn na St. Martins School of Arts and Design u Londonu 2010. s projektom Set for an online romantic Dinner – setom hibridnih proizvoda namijenjenih online romanti\u010dnim susretima. Od tada je izlagala u sklopu London Design Festivalu, u Utopia Project Spaceu u Londonu, sura\u0111ivala s klijentima poput Cisco Network, Museum of London, Arthesia te s londonskim koletivom The Decorators na nizu instalacija.<\/p>\n

KP: Set for an online romantic Dinner naziv je tvog najnovijeg rada u kojem se bavi\u0161 materijalizacijom nematerijalnih veza, odnosno cyber vezama. Iako rad ide ukorak s tehnolo\u0161kim razvojem, posjeduje i ironijski odmak spram novih oblika odnosa koji se razvijaju u novim uvjetima.<\/em><\/p>\n

L. K.: Rad je inspiriran konceptom “distancing objects” (Verfremdungseffekt, op.ur.) Bertolta Brechta. Sastoji se od materijalnih produkata: pola tanjura, kutnog tanjura, USB svije\u0107e, nakita slu\u0161alica, leptir ma\u0161ne slu\u0161alica i stolnjaka s rupom za touch pad, a ima ekstenziju u virtualno s malim intervencijama na ekranu. Tako\u0111er, postoji i knjiga bontona Kako se pona\u0161ati za vrijeme online romanti\u010dne ve\u010dere u kojoj stoji da npr. nije pristojno odgovarati na druge mailove ili ne\u0161to downloadati dok ve\u010derate. Kit je oblikovan za parove u vezama na daljinu, (ne nu\u017eno) mla\u0111u, medijski osvije\u0161tenu, ali i kriti\u010dnu publiku koja \u0107e prepoznati funkcionalne karakteristike produkta, no istovremeno u\u017eivati u izazivanju i propitivanju takve pozicije.<\/p>\n

U Brechtovom epskom teatru taj efekt je kori\u0161ten da bi se isprovocirala racionalna samorefleksija i kriti\u010dki pogled na radnju na pozornici. U ovom slu\u010daju, pozornica je Internet. Rad je oblikovan na na\u010din da se korisniku odmakne zavjesa i pusti ga se na scenu, no njegov narativ je nedovr\u0161en i prepu\u0161ten situaciji, on daje korisniku priliku da izgradi svoj narativ “on top of bigger corporations narratives\u201c. Tako\u0111er, inspiriran je vjen\u010danjem iz 2009. godine koje se odr\u017ealo preko Skypea jer su mladenci bili nekoliko dana na aerodromima, mlada u Londonu, a mlado\u017eenja u Dubaiju. Htjela sam od svakodnevne, “mondene” situacije napraviti ne\u0161to vi\u0161e ritualno, eskapisti\u010dki. Svi\u0111a mi se ta ideja prakti\u010dnog eskapizma. To je ironi\u010dno, mo\u017eda vi\u0161e post-ironi\u010dno, kao Sebastian Tellier ili kad ka\u017ee\u0161 da voli\u0161 Sweet child of mine od Guns and Roses.<\/p>\n

KP: Tvoj rad je interaktivan. <\/em>\u0160to je to \u0161to te vu\u010de interaktivnosti? \u0160to u njoj vidi\u0161? Koliko je ona uspje\u0161na s obzirom na medij i format kojim se izra\u017eava? Kako se nadovezuje na tvoje druge radove kojima je interaktivnost tako\u0111er bila svojstvena?<\/em><\/p>\n

L. K.: Moj rad se \u010desto oslanja na jedinstvene interakcije koje dovr\u0161avaju narativ samog rada. Zanima me tehnologija kao feti\u0161 21. stolje\u0107a i humor koji se polako odmotava kad karakteri zapo\u010dnu interakciju sa mojim objektima. Moji prvi radovi bili su inspirirani ranim net-artom, radovima poput onih Vuka \u0106osi\u0107a i Alexeia Shulgina i po\u010dela sam u Multimedijalnom Institutu, mjestu gdje su se sve te stvari doga\u0111ale u Hrvatskoj, \u0161to je jako na mene utjecalo i u smislu grafi\u010dkog dizajna. Ne mislim da interaktivnost nu\u017eno podrazumijeva nove medije, primjer toga je plakat za Human Rights Film Festival koji je bio interaktivan na na\u010din da su ljudi mogli pisati po njemu. \u010cesta je bila zabluda u to vrijeme da je sve \u0161to se mi\u010de po ekranu interaktivno, no to je tzv. “responsive” dizajn. Interaktivnost podrazumijeva izbor korisnika, a ne samo mogu\u0107nost da klika mi\u0161em po ekranu. U radu Edit This Banner sam se bavila time, jer Internet je upravo takav medij u kojem svaki korisnik ima mogu\u0107nost uploadanja i downloadanja, pa sam standardni banner pretvorila u svojevrsni kanal komunikacije. Tek kasnije su se pojavili web 2.0 i dru\u0161tvene mre\u017ee i Internet je po\u010deo zadobivati poziciju kakvu danas ima. No, u jednom trenutku stvar je morala iza\u0107i iz ekrana, to je logi\u010dan slijed, u ne\u0161to \u0161to je \u201eimmersive environment\u201c, odnosno hibrid objekta i virtualnog. Zanimaju me objekti koji nagla\u0161avaju momente interakcije sa suvremenom relevantno\u0161\u0107u i senzibilitetom.<\/p>\n

Kada je 1981. godine Apple predstavio kompjuter sa prvim korisni\u010dkim su\u010deljem (do tada su svi kompjuteri bili tekstualno orijentirani), korisnik se mogao kretati ekranom i birati akcije koje su bile reprezentirane setom jednostavnih grafi\u010dkih simbola na ekranu, ostavljaju\u0107i krajnjeg korisnika nesvjesnim \u0161to se u stvari doga\u0111a iza su\u010delja. Ta strategija kori\u0161tenja “Teorije retrovizora”, odnosno da se neki novi medij oblikuje po postavkama ve\u0107 postoje\u0107eg, obi\u010dno je sredstvo neke superiorne sile koja sa ciljem da simplificira ono \u0161to bi vjerojatno bilo prekompleksno za shvatiti prosje\u010dnom korisniku, ustvari mistificira. Na taj na\u010din imamo situaciju da postoji nekoliko nepotrebnih razli\u010ditih USB priklju\u010daka za laptop ili utika\u010da za struju, koji nas dovode do redundantnosti. Trenutno radim na instalaciji koja se bavi time, no \u017eelim ponuditi i svojevrsno rje\u0161enje, izlaz iz tog sistema. U tom smislu su moji interaktivni radovi vrlo optimisti\u010dni, kao svojevrsna pobuna protiv tog sistema.<\/p>\n

KP: Nagrade i nagrade i opet nagrade, ti ih ima\u0161 barem desetak i sve va\u017ee kao presti\u017ene. Mo\u017ee li se \u017eivjeti od tih nagrada, jesu li dobra ili lo\u0161a preporuka (u smislu da te\u00a0 ponekad kao i vi\u0161i stupanj obrazovanja mogu \u010diniti “prekvalificiranim”, dakle – nezaposlenim)?<\/em><\/p>\n

L. K.: Nagrade su dobra prilika mladim dizajnerima da se poka\u017eu i skrenu pozornost na sebe. Kada si neovisan, to ti je jedina prilika koju ima\u0161, jer ne stoji nikakva ma\u0161inerija iza tebe, pogotovo u zemlji u kojoj ne postoje \u0161kolarine za kreativne discipline. Recimo, u Nizozemskoj postoji barem \u0161est vladinih subvencija za mlade dizajnere kojima im se daje mogu\u0107nost da kreiraju vlastite kolekcije, a u Portugalu vlada pla\u0107a mladim arhitektima i dizajnerima da idu na radnu praksu u inozemstvo, dok im oni pokrivaju tro\u0161kove \u017eivota, jer bi to druga\u010dije bilo nemogu\u0107e u sistemu u kojem se internship\/radna praksa ne pla\u0107a. Naravno da postoji gomila nagrada, ali struka \u0107e uvijek znati prepoznati one koje su vrijedne. To je lijepa potvrda da ono \u0161to radi\u0161 ima smisla i poticaj za dalje, ali nisu jedini smisao tvog rada. Najve\u0107a je potvrda kad vidi\u0161 da netko koristi tvoje radove ili da si utjecao na druge u nekom smislu, da si pokrenuo dijalog.<\/p>\n

KP: Kako bi ti opisala svoju profesionalnu etiku?<\/em><\/p>\n

L. K.: Romanti\u010dni realizam.<\/p>\n

KP: \u0160to zna\u010di biti eti\u010dan u dizajnu? \u0160to to za tebe zna\u010di?<\/em><\/p>\n

L. K.: Woody Allen je to sjajno predvidio u filmu Sleeper. Radnja se de\u0161ava u budu\u0107nosti gdje je glavni lik zamrznut na 200 godina te ga u nekom trenutku underground organizacija imena “22nd century seems to be a police state ruled by a dictator”, odmrzne sa tajnim planom da ga implementira u dru\u0161tvo kao svojevrsnog \u0161pijuna. Preru\u0161iv\u0161i se u robota, on pobjegne te prolazi kroz niz avantura u distopijskom, “gadgetiranom”, povr\u0161nom dru\u0161tvu. U jednoj sceni lik Woodyja Allena\u00a0 sjedne na stolac koji izgleda kao apstraktna skulptura i odmah sklizne na pod, digne se kao da se ni\u0161ta nije dogodilo i nastavi \u0161etati pretenciozno ure\u0111enim stanom budu\u0107nosti. Etika je svojevrstan luksuz.<\/p>\n

KP: Mo\u017ee li dizajn ovog i ovih sustava biti emancipatorna i smislena, dru\u0161tveno korisna disciplina?<\/em><\/p>\n

L. K.: Bruno Munari u svojoj knjizi Design as Art ka\u017ee kako umjetnost ne bi trebala biti razdvojena od \u017eivota, s lijepim stvarima u koje gledate i odvratnim stvarima koje svakodnevno koristite. Ako ono \u0161to svaki dan koristimo bude povezano s umjetnosti i ne bude prepu\u0161teno samo slu\u010daju ili hiru, onda ne\u0107e biti potrebe za skrivanjem i\u010dega.<\/p>\n

KP: Epska pri\u010da o nedovoljno educiranim proizvo\u0111a\u010dima i elitisti\u010dki nastrojenim dizajnerima ukorijenila se izme\u0111u ostalog i u Hrvatskoj? <\/em>Kako zaobi\u0107i tu pri\u010du, kako se (ne)prilagoditi i pre\u017eivjeti?<\/em><\/p>\n

L. K.: Prilagoditi se situaciji i raditi s onim \u0161to ima\u0161, tako si “prisiljen” biti inventivan. Vjerovati u utopije.<\/p>\n

KP: Dizajn je zrcalo dru\u0161tvenog poretka i polje na koje se projiciraju sve nelogi\u010dnosti i zastranjenja suvremenosti. \u0160to za tebe zna\u010di pristajati uz dru\u0161tveni poredak, a \u0161to zna\u010di biti kontra, u dizajnu?<\/em><\/p>\n

L. K.: Sve \u0161to je proizvedeno mora biti i oblikovano, no to je vi\u0161e pitanje ekonomije, nego dizajna samog. Naravno da postoji puno nelogi\u010dnosti u dana\u0161njem proizvodnom sistemu, \u010desto se svaljuje krivnja na dizajn jer je usko grlo kroz koje sve mora pro\u0107i ne bi li se materijaliziralo i prodalo, no korijen problema le\u017ei u cjelokupnoj ideji o proizvodnji. Dizajn je kreativna disciplina, tako da dizajneri imaju priliku na\u0107i nekonvencionalno rje\u0161enje u svakom novom projektu. Ne mislim da je to nu\u017eno kontra, ali pomicanje nekih ustaljenih granica discipline, svakako.<\/p>\n

KP: \u0160to za tebe zna\u010de koncepcije svedive pod pojam “Nova trezvenost” koje vra\u0107aju predmetima njihovo humano svojstvo? Je li tvoj rad, osim \u0161to je “user friendly” i human?<\/em><\/p>\n

L. K.: Moj dizajn proizlazi iz osobnog iskustva na temelju kojeg po\u010dinjem istra\u017eivanje. Tako sam za zadnji projekt intervjuirala puno prijatelja, bake koje redovito koriste Skype da bi komunicirale s tatom koji \u017eivi u New Yorku i sa mnom kad sam u Londonu. Rad je human utoliko \u0161to podsje\u0107a na to da nismo savr\u0161eni. Moj rad se ne trudi ponuditi instant rje\u0161enja koja \u0107e \u017eivot u\u010diniti boljim, nego propituje situacije i obrasce pona\u0161anja, na na\u010din da mo\u017eda provocira, ali i po\u0161tuje korisnika i pru\u017ea mu priliku za “Novi trezveni hedonizam”. Bio je opisivan kao subverzivan, no ja mislim da mu vi\u0161ezna\u010dnost daje priliku da se situacija vidi iz nekoliko perspektiva u isto vrijeme. Bavi se budu\u0107nosti na na\u010din da se bavi onime \u0161to se de\u0161ava “sada” i u svakom slu\u010daju nije cini\u010dan, ve\u0107 iskren i direktan.<\/p>\n

KP: U tranzicijskom dru\u0161tvu konflikt “ponuda i rje\u0161enja” buja uz preobilje ponude i eksploatacije marketin\u0161ki stvorenih imaginarnih\/cyber prostora konzumeristi\u010dke Arkadije. Misli\u0161 li da je iz takvih dru\u0161tvenih postavki uop\u0107e mogu\u0107a eti\u010dka pozicija u dizajnu?<\/em><\/p>\n

L. K.: To je svakako izazov, no mislim da je vrijedan izazov. Zanimaju me neo\u010dekivani spojevi -dizajn koji redefinira poziciju same struke, pomi\u010de granice discipline. Vidim ga kao pribor za kreiranje novih scenarija, vi\u0161e nego kao “opremanje” postoje\u0107ih. Ogoljivanje situacije od poznate, o\u010dite kvalitativne vrijednosti daje osje\u0107aj \u010du\u0111enja i znati\u017eelje, negdje na rubu fikcije, kritike, utilitarnosti i poeti\u010dnosti.<\/p>\n

KP: Jesu li humor i ironija vrh kritike?<\/em><\/p>\n

L. K.: Vrh ledenjaka kritike! Humor je \u010desto na\u010din da se bavi\u0161 stvarima kojima se ina\u010de ne bi mogao baviti, npr. Monthy Pythonovci koji su kroz humor kritizirali englesko dru\u0161tvo na vrlo precizan i seciraju\u0107i na\u010din, metoda koju Englezi ina\u010de koriste da bi se konfrontirali sa svojom “mra\u010dnom stranom”, kojom se ina\u010de ne bi mogli suo\u010diti. Dizajn je jezik, i toliko je inkorporiran u kulturu da nadilazi samu utilitarnost i po\u010dinje funkcionirati kao svojevrsni komentar. Ima tu priliku, mo\u017eda vi\u0161e nego i jedna druga disciplina, ba\u0161 zato \u0161to se ne nalazi pod “staklenim zvonom”, negdje izdvojeno, ve\u0107 je dio svakodnevnih socijalnih interakcija.<\/p>\n

KP: Kakav je “uspje\u0161an” dizajnerski studio budu\u0107nosti i ako nije tajna – koja je cijena tvog zadnjeg rada?<\/em><\/p>\n

L. K.: Cijenu jo\u0161 \u010dekam od proizvo\u0111a\u010da. Uspje\u0161an dizajnerski studio budu\u0107nosti mora imati policu sa Disco Stickom!<\/p>\n

Razgovarao: Sr\u0111an SANDI\u0106<\/strong><\/p>\n

Kulturpunkt.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Lina Kova\u010devi\u0107: Zanimaju me objekti koji nagla\u0161avaju momente interakcije sa suvremenom relevantno\u0161\u0107u i senzibilitetom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-60216","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60216","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=60216"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60216\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=60216"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=60216"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=60216"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}