{"id":60014,"date":"2011-09-03T10:30:35","date_gmt":"2011-09-03T08:30:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=60014"},"modified":"2011-09-03T10:30:35","modified_gmt":"2011-09-03T08:30:35","slug":"umjetnicka-galerija-ili-kako-se-gleda-slika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/09\/03\/umjetnicka-galerija-ili-kako-se-gleda-slika\/","title":{"rendered":"Umjetni\u010dka galerija ili kako se gleda slika"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Miljenko Jergovi\u0107<\/p>\n

Jesen je 1980, prva bez Tita i prva s usmjerenim obrazovanjem. Svakoga utorka i petka profesor povijesti umjetnosti Boro Miha\u010devi\u0107 vodi u\u010denike prvoga razreda, koji u\u010de za “organizatora kulturnih djelatnosti”, u Umjetni\u010dku galeriju Bosne i Hercegovine, gdje ih u\u010di kako se gleda slika. Njima je to smije\u0161no, neotesanim sarajevskim balavcima usred hormonalne oluje kasnog puberteta: \u010duj budale, kako se gleda slika, pa o\u010dima se gleda, \u010dime bi se drugim gledala! A on ih, sav teatralan i okrugao, sli\u010dan Alfredu Hitchcocku i Gustavu, liku iz mad\u017earskoga crtanog filma, grabi za uho i za onaj najbolniji pramen\u010di\u0107 kose ispod sljepoo\u010dnice, ali njima je i to smije\u0161no, jer Miha\u010d nije neki strogi profesor, on nije pedago\u0161ki autoritet, nego je sam po sebi lik izvan stvarnosti, kao \u0161to su i oni, usred svojih ludih godina, posve izvan stvarnosti.<\/p>\n

Kojim pogledom gledati?<\/strong><\/p>\n

Ali on pri\u010da, i ono \u0161to pri\u010da postaje \u017eivo, pa ih uvla\u010di i usisava u sebe, i kao u osnoj simetriji i translaciji \u2013 tim slavnim operacijama sa \u010dasova geometrije \u2013 seli ih u neko drugo vrijeme. O\u017eivljavaju tako u svijetlim prostorima Umjetni\u010dke galerije Petar Tije\u0161i\u0107 i Todor \u0160vraki\u0107, Ismet Mujezinovi\u0107, Vojo Dimitrijevi\u0107, Petar \u0160ain i Miha\u010deva prijateljica Mica Todorovi\u0107, pa ih u nekim ju\u010dera\u0161njim godinama, mo\u017eda tridesetim ili \u010detrdesetim, malo pred rat i za vrijeme rata, u\u010de tehnikama slikarstva,\u00a0 ma\u0111ioni\u010darskim trikovima i \u010darolijama pomo\u0107u kojih nastaje perspektiva i sve na slici je kao \u017eivo i sve je stvarnije nego na fotografiji, jer je stvarnost slike unutra\u0161nja, a stvarnost fotografije je povr\u0161inska. Ali onome \u0161to je najva\u017enije, tu djecu u\u010di sam Miha\u010d: kako se gleda slika, koliko se koraka valja odma\u0107i od Dimitrijevi\u0107evog platna koje prikazuje gra\u0111anski rat u \u0160panjolskoj, kako, kojim ga pogledom treba gledati?<\/p>\n

I tako, svakoga utorka i petka, cijele te jeseni i duboko u zimu, pred po\u010detak \u010dasa spu\u0161tali su se u prizemlje \u0161kole, izlazili na ona jedina otklju\u010dana od troja vrata koliko ih je na ulazu u Prvu gimnaziju (i to ih je Miha\u010d nau\u010dio da primijete: troja su vrata, a samo jedna otvorena), prelazili su parking ispred Doma armije, a zatim ulazili, jedno po jedno, ve\u0107 u nekoj pobo\u017enoj ti\u0161ini, kao vjernici koji ulaze u crkvu, u Umjetni\u010dku galeriju Bosne i Hercegovine, gdje su cijelo polugodi\u0161te i jo\u0161 nekoliko tjedana u drugom polugodi\u0161tu, u\u010dili samo to kako se gleda slika.<\/p>\n

Ki\u010d je cvije\u0107e, rekao je Miha\u010d, plasti\u010dno cvije\u0107e na grobljima i u suhim vazama va\u0161ih lijenih tetaka, koje misle da je plasti\u010dna ru\u017ea ljep\u0161a od prave ru\u017ee, jer plasti\u010dna ru\u017ea nikad ne vene. Ki\u010d je cvije\u0107e na onim slikama \u0161to stoje u izlogu stakloreza\u010dke radnje na Slatkom \u0107o\u0161etu, ki\u010d je cvije\u0107e na goblenima nad kojima va\u0161e bake o\u010di iskapaju, ki\u010d je cvije\u0107e na reprodukcijama iz zabavnih knjiga, ki\u010d je cvije\u0107e s osmomartovskih razglednica… I tako je govorio, govorio i govorio, pa bi se okrenuo da nekoga na op\u0107e veselje zgrabi za uho, a onda bi razred doveo pred veliko platno Gabrijela Jurki\u0107a, onu slavnu Visoravan u cvatu.<\/p>\n

A \u0161ta je ovo?, upitao bi profesor.<\/p>\n

Na toj slici su tisu\u0107e cvjetova, cijela jedna cvjetna galaksija, vi\u0161e cvije\u0107a nego na svim ki\u010d razglednicama, reprodukcijama i goblenima, vi\u0161e cvije\u0107a nego u svim vazama lijenih tetaka, a ta slika, eto, nije ki\u010d, nego je umjetnost, velika umjetnost, i \u010dovjek \u0161koluje svoj pogled i svoju du\u0161u samo zato da bi u \u017eeludcu osjetio udarac, kao da ga je Mate Parlov pogodio, kada pogleda Visoravan u cvatu Gabrijela Jurki\u0107a i kada osjeti ono \u0161to ta slika jest.<\/p>\n

Odgovornost je na Sarajevu<\/strong><\/p>\n

Trideset i jednu godinu kasnije, i ta\u010dno trideset godina nakon iznenadne smrti Bore Miha\u010devi\u0107a, Umjetni\u010dka galerija Bosne i Hercegovine, \u010ditamo to u novinama i na rijetkim zainteresiranim portalima, bit \u0107e zatvorena za posjetitelje. Ne ka\u017ee se za koga \u0107e biti otvorena, ako \u0107e biti zatvorena za posjetitelje, ali jasno je da to mjesto Sarajevu, ili onima koji odlu\u010duju kako \u0107e se \u017eivjeti u Sarajevu, vi\u0161e nije potrebno. Mo\u017eda je stvar u tome \u0161to vi\u0161e nema profesora koji bi \u0111ake u\u010dio kako se gleda slika i u \u010demu je razlika izme\u0111u cvije\u0107a i cvije\u0107a, izme\u0111u ki\u010da i umjetnosti, ili se naprosto radi o tome da likovna umjetnost, ili slikarstvo i kiparstvo, u Sarajevu nemaju svoga Miru Purivatru, koji bi stvorio neko \u010dudo i neki festival, iluziju od kakve umjetnost i umjetnici, jo\u0161 od vremena cvr\u010dka i mrava, zapravo \u017eive.<\/p>\n

Jedno je, me\u0111utim, sigurno: ako se Umjetni\u010dka galerija Bosne i Hercegovine doista zatvori, odgovornost, bilo da je do\u017eivljavamo kao zaslugu ili kao krivnju, kao vrhunski duhovni doseg ili kao kulturni barbarizam, ostaje na Sarajevu i na politi\u010dkoj eliti koja glavnim gradom vlada. Besmisleno je, bedasto i u osnovi la\u017eno insistiranje na tome kako je Umjetni\u010dka galerija Bosne i Hercegovine dr\u017eavna institucija, pa bi se za nju, kobajagi, trebali brinuti svi, i kako federalne, kantonalne i gradske institucije nad njom nemaju nadle\u017enosti. Odgovoran je, je l’ de, ministar za civilna pitanja Sredoje Novi\u0107?<\/p>\n

Istina je da se pitanje nadle\u017enosti u slu\u010daju kulturnih ili znanstvenih institucija u Bosni i Hercegovini ti\u010de isklju\u010divo ne\u010dije volje, \u017eelje ili potrebe da tu nadle\u017enost uspostavlja. Dakle, ako je ne\u0161to vladaju\u0107oj eliti ve\u0107inskoga naroda potrebno, nadle\u017enost se uspostavlja, reklo bi se, sama od sebe.<\/p>\n

O Umjetni\u010dkoj galeriji su se nakon rata brinuli inozemni donatori, o njoj se sve vrijeme brinu samozatajni, obrazovani i za umjetnost zainteresirani kustosi (ustvari, uglavnom, kustosice), kao i neki dobar i po\u017ertvovan svijet, kulturni proletarijat, koji, recimo, predstavlja galerijski tehni\u010dar Mihret Aliba\u0161i\u0107, koji radi u depou galerije i neki dan je negdje rekao: “Svaki dan, ve\u0107 trideset godina, u\u0111em i obi\u0111em sve ove slike koje su mi kao djeca.” Taj \u010dovjek, naime, zna \u010demu slike slu\u017ee, on ih je i bez profesora Miha\u010devi\u0107a nau\u010dio gledati, i on je, zapravo, zajedno s kustosima i svim zaposlenicima Umjetni\u010dke galerije Bosne i Hercegovine, nadle\u017ean za tu instituciju. Mihret Aliba\u0161i\u0107, dakle, a ne dr\u017eava Bosna i Hercegovina.<\/p>\n

Naravno, galerijski tehni\u010dar ne mo\u017ee financirati ono \u0161to bi trebala financirati dru\u0161tvena zajednica. Tu vrstu nadle\u017enosti provest \u0107e, ili ne\u0107e provesti, onaj tko je za nju zainteresiran. Pa, ukoliko u Sarajevu, u sarajevskom kantonu, u Federaciji i u Bosni i Hercegovini, me\u0111u vladaju\u0107om politi\u010dkom elitom na svim pobrojanim razinama, koja je ujedno i vladaju\u0107a politi\u010dka elita ve\u0107inskoga naroda, ne postoji interes za postojanjem Umjetni\u010dke galerije Bosne i Hercegovine, tada galerije ne\u0107e ni biti. Ali za to onda nije kriv nitko u Banjoj Luci ili u Mostaru, nije kriva Dodikova doministrica za kulturu, niti je kriv, recimo, sarajevski nadbiskup Vinko Pulji\u0107, skupa s nadle\u017enima za kulturu u oba HDZ-a. Oni mogu biti i jesu krivi za koje\u0161ta drugo, ali za sudbinu Umjetni\u010dke galerije, nikako i nimalo.<\/p>\n

Galerija nikada ne\u0107e biti zatvorena<\/strong><\/p>\n

Glupavo je kriviti nekoga drugog kada su krivci tu, u gradu u kojem je 1948. osnovana Umjetni\u010dka galerija Bosne i Hercegovine. Jednako kao \u0161to se ne govori o zaslugama Banje Luke ili Mostara za me\u0111unarodne uspjehe bosanskohercegova\u010dkoga filma, nije ba\u0161 razumno govoriti o njihovoj krivnji za sudbinu Umjetni\u010dke galerije Bosne i Hercegovine. U neko drugo vrijeme, ili u nekoj druk\u010dijoj Bosni i Hercegovini, oni bi svakako trebali biti zainteresirani za tu galeriju i njezin fundus, koji je, zahvaljuju\u0107i kulturnoj brizi i staranju socijalisti\u010dkih vlasti, a prije njih jo\u0161 i austrougarske politike u Bosni, dragocjen za sva tri naroda, kao \u0161to bi, u nekoj druk\u010dijoj Bosni, trebali biti zainteresirani i za uspjehe bosanskohercegova\u010dkog filma. Ali ne bi se ba\u0161 vi\u0161e moglo re\u0107i da je samo na njima krivnja \u0161to to, kao i koje\u0161ta drugo u Sarajevu, ne do\u017eivljavaju kao svoje.<\/p>\n

Na groblju Bare, koje je sve do ovoga rata, i nakon \u0161to je otvoreno groblje u Vlakovu, nazivano “novo groblje”, po\u010diva profesor koji je generacije sarajevskih gimnazijalaca u\u010dio kako se gleda slika. Pokopan je bez sve\u0107enika, ispratio ga je hor “Breze”, Dizdarevim Zapisom o zemlji. Tog popodneva se oko njegova groba tiskala beskrajna masa ljudi, kakva bi se ina\u010de vi\u0111ala samo oko stadiona na Grbavici i Ko\u0161evu, pred velike utakmice i derbije. Djedovi, o\u010devi, k\u0107eri i sinovi, svima je taj \u010dovjek predavao. Iako su se mijenjali i njegovi interesi, kao \u0161to su se mijenjali i \u0161kolski planovi i programi (do kojih, uostalom, nije previ\u0161e ni dr\u017eao), jednoga se zavazda dr\u017eao: pomo\u0107i sarajevskoj balavurdiji da nau\u010di gledati! Nikada se ne\u0107e znati koliko je tko progledao, ali do dana dana\u0161njeg gimnazijska ordija, rasuta po cijelome svijetu, \u010dim stupi u neku galeriju, svejedno gdje se ona nalazila, stupa u Umjetni\u010dku galeriju\u00a0 Bosne i Hercegovine i unutra\u0161njim uhom slu\u0161a propovijed o tome kako se gleda slika i u \u010demu je razlika izme\u0111u plasti\u010dnoga cvije\u0107a i Visoravni u cvatu Gabrijela Jurki\u0107a. \u0160to se tih generacija ti\u010de, Umjetni\u010dka galerija ne\u0107e i ne mo\u017ee biti zatvorena za posjetitelje, jer tu \u0107e galeriju, zahvaljuju\u0107i jednome profesoru, u sebi nositi dok su \u017eivi. Kao \u0161to \u0107e je nositi i Mihret Aliba\u0161i\u0107, koji je \u2013 koliko god to nekom bilmezu bilo pateti\u010dno \u2013 posinio i pok\u0107erio slike, kipove, ikone…<\/p>\n

Radiosarajevo.ba<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svakoga utorka i petka profesor povijesti umjetnosti Boro Miha\u010devi\u0107 vodi u\u010denike prvoga razreda, koji u\u010de za “organizatora kulturnih djelatnosti”, u Umjetni\u010dku galeriju BiH, gdje ih u\u010di kako se gleda slika. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-60014","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60014","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=60014"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60014\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=60014"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=60014"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=60014"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}