{"id":59057,"date":"2011-08-25T09:18:11","date_gmt":"2011-08-25T07:18:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=59057"},"modified":"2011-08-25T09:18:11","modified_gmt":"2011-08-25T07:18:11","slug":"novinar-ili-pisac-komparativni-uvid-u-%e2%80%98slucaj-dizdarevic%e2%80%99","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/08\/25\/novinar-ili-pisac-komparativni-uvid-u-%e2%80%98slucaj-dizdarevic%e2%80%99\/","title":{"rendered":"Novinar i(li) pisac: komparativni uvid u \u2018slu\u010daj Dizdarevi\u0107\u2019"},"content":{"rendered":"<p><a href=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/08\/Novinar-ili-pisac-pitanje-je-sad1.jpeg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-full wp-image-59060 alignleft\" title=\"Novinar ili pisac, pitanje je sad\" src=\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/08\/Novinar-ili-pisac-pitanje-je-sad1.jpeg\" alt=\"\" width=\"249\" height=\"176\" \/><\/a>Pi\u0161e:\u00a0 Dinko <strong>KREHO<\/strong><\/p>\n<p>Dugogodi\u0161nji novinar-komentator Oslobo\u0111enja Zija Dizdarevi\u0107 otpu\u0161ten je iz ovoga lista usljed poprili\u010dno bizarne zavrzlame koja je nastala oko njegove polemi\u010dke reakcije na tekst teologa Re\u0161ida Hafizovi\u0107a objavljen u Oslobo\u0111enju nekoliko dana ranije. Po Dizdarevi\u0107evim rije\u010dima, redakcijski kolegij Oslobo\u0111enja insistirao je da tekst bude tiskan u ovom listu, dok ga je Dizdarevi\u0107 smatrao primjerenijim za objavljivanje u tjedniku Dani, tako\u0111er izdanju Oslobo\u0111enja. Kad je tekst pak zavr\u0161io na portalu Radio Sarajevo, Dizdarevi\u0107u je uru\u010den otkaz zbog \u201eru\u0161enja ugleda i nano\u0161enja \u0161tete\u201c mati\u010dnoj mu medijskoj ku\u0107i. Tako u kratkim crtama izgleda slu\u010daj novinara Zije Dizdarevi\u0107a.<\/p>\n<p>Slu\u010daj Borisa De\u017eulovi\u0107a, romansijera, satiri\u010dara i novinara s feralovskim pedigreom, ima pone\u0161to druk\u010diju povijest i ishod. Nakon \u0161to su mu konkurentske Nezavisne novine, \u010diji je bio kolumnist, odbile objaviti tekst koji ismijava Milorada Dodika, De\u017eulovi\u0107u je dodijeljena kolumna u Oslobo\u0111enju. Tu je nastavio prakticirati satiru kakvom je stekao reputaciju u Feral Tribuneu, i po kojoj je i najpoznatiji. Ipak, njegovo parodiranje popularnog new age maga Mekija Torabija nije nai\u0161lo na odobravanje uredni\u0161tva Oslobo\u0111enja: tekst je odbijen, da bi potom bio objavljen na nekoliko mjesta \u2013 izme\u0111u ostalih i kod starog De\u017eulovi\u0107evog poslodavca, Nezavisnih! \u201eNesporazum\u201c, me\u0111utim, nije rezultirao sankcioniranjem satirika: u trenutku nastanka ovog osvrta, De\u017eulovi\u0107 jo\u0161 uvijek naveliko zabavlja \u010ditateljstvo Oslobo\u0111enja.<\/p>\n<p><strong>Uvezeni maneken i doma\u0107a tegle\u0107a radna snaga<\/strong><\/p>\n<p>Razlika u tretmanu novinara Dizdarevi\u0107a i pisca De\u017eulovi\u0107a simptomati\u010dna je za odnose mo\u0107i na kojima je strukturirana bosanskohercegova\u010dka medijsko-kulturna scena. Nije manje simptomati\u010dno ni samonametnuto sljepilo najve\u0107eg dijela te scene za njezine vlastite ne-tako-tajne zakone, koji u ovom slu\u010daju izlaze na vidjelo upravo kroz spomenutu razliku. U ovom smislu jedinu iznimku\u00a0 predstavlja komentar Samira \u0160estana \u201eOslobo\u0111enje od radnih obaveza\u201c. \u0160estan nesumnjivo \u017eeli vidjeti nedjednakost u tretmanu dvojice doju\u010dera\u0161njih kolega, na koju upu\u0107uje jednim od podnaslova svoga teksta: \u201eQuod licet Jovi, non licet bovi, ili ono \u0161to je dopu\u0161teno uvezenom manekenu slobode nije dopu\u0161teno doma\u0107oj tegle\u0107oj radnoj snazi\u201c. Ovaj uvid, dodu\u0161e, iznesen je kod \u0160estana tek usputno, dok je fokus njegovog teksta drugdje: \u0160estan ironizira Dizdarevi\u0107evu nepokolebljivu \u201epravovjernost\u201c, tj. odanost Oslobo\u0111enju onakvom kakvim ga on vidi \u2013 kao nesumnjivo demokratsko i antifa\u0161isti\u010dko \u2013 a koja ne jenjava ni u trenutku kad mu biva uru\u010den otkaz (\u0161to cijeloj aferi daje \u201estaljinisti\u010dki\u201c \u0161tih). No, \u0160estanov tekst predstavlja va\u017enu intervenciju i otud \u0161to umjesto banalnog \u201eotkrivanja\u201c izvanjskih veza medija s upori\u0161tima politi\u010dke mo\u0107i propituje odnosa mo\u0107i koji vladaju unutar samih medijskih ku\u0107a4. Smatram da materijalisti\u010dku analizu ideologije-u-medijima valja razvijati upravo iz tog mjesta. \u0160to bi to zna\u010dilo u slu\u010daju konkretnog zapleta s Oslobo\u0111enjem i njegovim uposlenicima?<\/p>\n<p>Klju\u010dna \u010dinjenica jest ta da medijske osobnosti Zije Dizdarevi\u0107a i Borisa De\u017eulovi\u0107a na simboli\u010dkom planu razdvaja statusni jaz. Prvi je poznat kao komentator aktualnih politi\u010dkih zbivanja, i to takav \u010diji se tekstovi mahom percipiraju kao dnevnopoliti\u010dki osvrti i prigodna razmatranja, dakle gotovo efemerni medijski sadr\u017eaji; i jezik kojim su pisani ostaje u koordinatama depersonaliziranog, \u201ehladnog\u201c registra politi\u010dke analize, \u201eneoplemenjenog\u201c knji\u017eevnim ili teorijskim registrom. Drugi se tako\u0111er bavi aktualnim dru\u0161tveno-politi\u010dkim temama, ali sa simboli\u010dkim kapitalom nepotkupljivog individualca, ridikula, satirika koji ne \u0161tedi nijednu vlast \u2013 akumuliranim od Ferala, preko Globusa, do Nezavisnih, Oslobo\u0111enja i portalskih rubrika. Privilegirani oblik njegova izraza jest satira \u2013 knji\u017eevna forma i postupak koji njegovim tekstovima priskrbljuju auru literarnosti. Ukratko, dok Dizdarevi\u0107 zadr\u017eava ulogu novinskog autora, De\u017eulovi\u0107u pripada status pisca \u2013 verificiran s nekoliko objavljenih knjiga \u2013 \u010diji novinski tekstovi ve\u0107 figuriraju kao rubne knji\u017eevne \u010dinjenice. Osim toga, Dizdarevi\u0107evo pisanje striktno je vezano uz Oslobo\u0111enje, a njegovo ime poznato uglavnom \u010ditateljstvu ovoga dnevnika; De\u017eulovi\u0107eva spisateljska i kolumnisti\u010dka reputacija ve\u0107 je odavno poprimila regionalne razmjere.<\/p>\n<p><strong>Medijski proletarijat i povla\u0161tena spisateljsko-kolumnisti\u010dka kasta<\/strong><\/p>\n<p>Ako jo\u0161 uvijek vjerujemo da se temeljni rascjep unutar medijskog mainstreama ti\u010de navodnog sukoba izme\u0111u dobrog, striktno objektivnog novinarstva i onoga lo\u0161eg, navodno \u201eideologiziranog\u201c, dvostruki standardi medijske ku\u0107e Oslobo\u0111enje na relaciji De\u017eulovi\u0107-Dizdarevi\u0107 jo\u0161 jednom \u0107e potvrditi da smo u krivu. Naime, rascjep se nalazi drugdje, i sam je ve\u0107 duboko ideolo\u0161ke naravi: on razdvaja medijski proletarijat, \u010diji je sastav lako zamjenjiv, od povla\u0161tene spisateljsko-kolumnisti\u010dke kaste. O ustoli\u010denju potonje medijsko-dru\u0161tvene formacije niz krucijalnih uvida dao je Borislav Mikuli\u0107 kroz svoje analize kulturne dinamike hrvatskoga \u201etranzitorija\u201c. Naime, neizostavnu konstantu medijske proizvodnje onog skupa ideolo\u0161kih koncepata, procesa i floskula koje se obi\u010dava nazivati \u201etranzicijom\u201c za Mikuli\u0107a predstavlja upravo fenomen pisaca-u-kolumnama, koji \u010dine prvu crtu postsocijalisti\u010dkih opinion-makera. U Bosni i Hercegovini ova se kasta konstituirala s manje publiciteta (a vjerojatno i kapitala) nego u Hrvatskoj, ali funkcionira na sli\u010dan na\u010din: figura pisaca-intelektualaca koji, obru\u017ean vlastitim \u017eargonom autenti\u010dnosti, nastupa iz svoje kolumnisti\u010dke ni\u0161e navodno neuprljane ideologijom \u2013 nametnula se danas i ovdje kao prirodan i samorazumljiv model intelektualnog anga\u017emana. Bilo da se predstavlja kao \u201erealist\u201c s misijom da nas izvede iz na\u0161ih ideolo\u0161kih zabluda i utopija, ili da je karijeru izgradio kao duhoviti subverzivac s margine dru\u0161tvenih zbivanja, na\u0161 opinion-maker nikad ne\u0107e prepoznati ideolo\u0161ki naboj vlastitog pisanja, a kamoli promi\u0161ljati vlastitu poziciju u \u201eprizemnim\u201c koordinatama ovozemaljske politi\u010dke konstelacije.<\/p>\n<p>Najvidljivija konzekvenca ovakvog samopozicioniranja jest \u0161utnja o materijalnim ograni\u010denjima vlastitog anga\u017emana: umjesto refleksije tu dolazi cini\u010dki obrat, kao kad De\u017eulovi\u0107 povodom cenzure teksta o Torabiju ustvrdi kako \u201enijedna medijska ku\u0107a nije apsolutno oslobo\u0111ena cenzure\u201c, da bi nedugo potom i prakti\u010dno demonstrirao kako je savladao lekciju \u2013 uzdr\u017eavanjem od komentiranja ku\u0107nih doga\u0111anja u Oslobo\u0111enju. Ali, najva\u017enije od svega, da bi se na ovaj na\u010din moglo manevrirati u odnosu na uspostavljeni horizont slobode, valja raspolagati simboli\u010dkim kapitalom kakav nije dostupan \u201etegle\u0107oj snazi\u201c medijskih koncerna. Eto samo jednog od na\u010dina na koje je nejednakost ve\u0107 upisana ondje gdje povr\u0161an uvid nalazi tek monolit \u201eideologije\u201c: u samoj strukturi \u201etranzicijskih\u201c medija.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.media.ba\/mcsonline\/bs\/tekst\/novinar-ili-pisac-komparativni-uvid-u-slu-aj-dizdarevi\">Mediacentar<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Razlika u tretmanu novinara Dizdarevi\u0107a i pisca De\u017eulovi\u0107a simptomati\u010dna je za odnose mo\u0107i na kojima je strukturirana bosanskohercegova\u010dka medijsko-kulturna scena.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-59057","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59057","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=59057"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59057\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=59057"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=59057"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=59057"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}