{"id":58588,"date":"2011-08-20T16:53:06","date_gmt":"2011-08-20T14:53:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=58588"},"modified":"2011-08-19T12:58:49","modified_gmt":"2011-08-19T10:58:49","slug":"javno-obrazovanje-pod-snaznim-korporativnim-pritiskom-%e2%80%93-sta-je-sljedece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/08\/20\/javno-obrazovanje-pod-snaznim-korporativnim-pritiskom-%e2%80%93-sta-je-sljedece\/","title":{"rendered":"Javno obrazovanje pod sna\u017enim korporativnim pritiskom \u2013 \u0160ta je sljede\u0107e?"},"content":{"rendered":"

Ovo je djelimi\u010dni transkript nedavnog predavanja Noama \u010comskog (Noam Chomsky) na University of Toronto at Scarborough o ubrzanom procesu privatizacije javnog vi\u0161eg obrazovanja u SAD.<\/em><\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Prije par mjeseci sam i\u0161ao u Meksiko da odr\u017eim predavanje na National University u Mexico, UNAM. To je prili\u010dno impresivan univerzitet \u2013 stotine hiljada studenata, visok kvalitet, anga\u017eovani studenti i odli\u010dni predava\u010di. Univerzitet je besplatan. Grad Mexico City, a zapravo dr\u017eava je prije deset godina poku\u0161ala da malo povisi \u0161kolarinu, ali su studenti organizovali \u0161trajk na nacionalnom nivou i vlada se povukla. U stvari, jo\u0161 postoje administrativne zgrade u kampusu koje su studenti zauzeli i koje se koriste kao centar za aktivizam \u0161irom grada. Postoji, tako\u0111e, u samom gradu drugi univerzitet, koji nije besplatan, ali je dostupan. On je kompenzacija za one kojima je to potrebno. Ja sam bio i tamo; to je isto sasvim impresivan nivo, studenti, profesori i tako to. To je Meksiko, siroma\u0161na zemlja.<\/p>\n

Upravo nakon toga se desilo da idem u Kaliforniju, mo\u017eda najbogatije mjesto na svijetu. Dr\u017eao sam predavanje tamo. U Kaliforniji, glavni univerziteti – Berkeley i UCLA \u2013 su su\u0161tinski u vlasni\u0161tvu Ivy League \u2013 visoke \u0161kolarine, desetine hiljada dolara, ogromni doprinosi. Osnovna pretpostavka je da \u0107e oni uskoro biti privatizovani, a da \u0107e ostatak sistema, koji je bio dobar sistem \u2013 najbolji javni sistem u svijetu \u2013 biti redukovan na tehni\u010dku obuku ili na ne\u0161to sli\u010dno. Privatizovano, naravno, zna\u010di privatizovano za bogate, a ni\u017ei nivo, uglavnom tehni\u010dke obuke, za ostale. To se upravo de\u0161ava diljem zemlje. Sljede\u0107e godine, po prvi put \u0107e sistem Kalifornije, koji je zaista bio ogroman sistem, najbolji od svih bilo gdje, prihodova\u0107e vi\u0161e od \u0161kolarina nego \u0161to \u0107e dobijati od dr\u017eave Kalifornije. To se de\u0161ava \u0161irom zemlje. U ve\u0107ini dr\u017eava \u0161kolarina pokriva vi\u0161e od polovine bud\u017eeta fakulteta. Isto je kod ve\u0107ine javnih istra\u017eiva\u010dkih univerziteta. Vrlo uskoro \u0107e jedino op\u0161tinski koled\u017ei \u2013 najni\u017ei nivo sistema \u2013 biti finansirani od dr\u017eave u nekom ozbiljnom smislu. Analiti\u010dari su uglavnom saglasni, citira\u0107u, \u201dEra pristupa\u010dnih \u010detvorogodi\u0161njih javnih univerziteta, veoma subvencioniranih od dr\u017eave, je okon\u010dana.\u201d<\/p>\n

Sada je va\u017eno da se implementira politika indoktrinacije mladih ljudi. Ljudi koji su u du\u017eni\u010dkoj zamci imaju veoma malo izbora. Sada, generalno, postoji istinska socijalna konrola; to je, tako\u0111e, normalna me\u0111unarodna politika \u2013 oni od vas koji ste prou\u010davali MMF i Svjetsku banku su veoma svjesni toga.<\/p>\n

Kao \u0161to ilustruje meksi\u010dko-kalifornijski primjer, razlozi za svjesnu destrukciju najve\u0107eg javnog obrazovnog sistema u svijetu nijesu eknomski. Ekonomista Doug Henwood isti\u010de da bi bilo sasim lagano u\u010diniti besplatnim \u010ditav sistem vi\u0161eg obrazovanja. U SAD, to iznosi manje od 2,0%\u00a0 bruto doma\u0107eg proizvoda. Tre\u0107ina li\u010dnih prihoda 10.000 najbogatijih doma\u0107instava iznosi 1,0% bruto doma\u0107eg proizvoda. To je jednako sumi koju Pentagon potro\u0161i za tri mjeseca. To je manje od \u010detvoromjese\u010dnih tro\u0161kova koje je administracija napravila za privatizaciju zdravstvenog sistema, \u0161to je me\u0111unarodni skandal.<\/p>\n

Radi se o tome da SAD, koje imaju dvostruke tro\u0161kove po glavi stanovnika, imaju neke najlo\u0161ije rezultata\u00a0 u pore\u0111enju sa drugim sli\u010dnim zemljama, i to je, u stvari, osnova za poznati deficit. Kad bi SAD imale istovjetan zdravstveni sistem kao i druge industrijske zemlje, ne samo da ne bi bilo deficita, nego bi bilo vi\u0161ka. Me\u0111utim, kako isti\u010de Henwood, uvo\u0111enje ovih \u010dinjenica u izbornu kampanju bilo bi samoubila\u010dki bezumno. To mu je ta\u010dno. U demokratiji gdje, su\u0161tinski, izbore kupuju oni koji su koncentrisali privatni kapital, nije bitno ono \u0161to javnost \u017eeli. Javnost je dugo imala korist od demokratije, ali je nebitna u vremenu \u2018tr\u010de\u0107e demokratije\u2019.<\/p>\n

Treba da se sjetimo da je period velikog ekonomskog rasta u SAD bio u decenijama nakon Drugog svjetkog rata, koju ekonomisti obi\u010dno nazivaju \u2018Zlatnim dobom\u2019. To je bilo znatno potstaknuto dostupni javnim obrazovanjem i univerzitetskim istra\u017eivanjima. Dostupno javno obrazovanje je uklju\u010divalo posebne stipendije od vojske (G.I. Bill) koje su obezbje\u0111ivale besplatno obrazovanje za veterane. Sjetimo se da je u to vrijeme zemlja bila mnogo siroma\u0161nija nego \u0161to je danas. Izuzetno, niska \u0161kolarina je bila \u010dak uvedena i na nekim privatnim koled\u017eima. Zapravo, ja sam poha\u0111ao Ivy League koled\u017e i to me je godi\u0161nje ko\u0161talo 100 dolara; sada je to vi\u0161e; ali to nije tako visoko, to nije 30 ili 40.000, znate?<\/p>\n

\u0160ta je sa istra\u017eivanjima koja su bazirana na univerzitetima? Kao \u0161to sam napomenuo, to je sr\u017e moderne high-tech ekonomije. To uklju\u010duje kompjutere, internet \u2013 u stvari \u010ditava IT revolucija \u2013 i mnogo vi\u0161e od toga. Razmontiravanje ovog sistema poslije 1970. je jedan od brojnih koraka ka o\u0161troj podjeli dru\u0161tva na dva nivoa, koncentraciji bogatstva u uskom krugu i stagnaciji za sve ostale. To ima direktne ekonomske posljedice, tako\u0111e. Uzmite, recimo, Kaliforniju. Ono \u0161to oni rade sa javnim obrazovnim sistemom \u0107e potkopati ekonomiju koja se oslanja na kvalifikovanu radnu snagu i kreativne inovacije, Silicijumsku dolinu i tako dalje.<\/p>\n

Dobro, osim enormnih ljudskih tro\u0161kova li\u0161avanja ve\u0107ine ljudi pristojnih obrazovnih mogu\u0107nosti, ovakve politike potkopavaju komparativne kapacitete SAD. To je veoma \u0161tetno za ve\u0107inu ljudi, ali to ne smeta malom procentu onih koji su koncentrisali bogatstvo i mo\u0107. U stvari, u godinama nakon Pell Memorandum mi smo u\u0161li u novu fazu dr\u017eave kapitalizma u kojoj budu\u0107nost jednostavno nema vrijednost. Profit uve\u0107ano\u00a0 pristi\u017ee od finansijskih manipulacija. Korporativne politike su usmjerene prema onome \u0161to kratkoro\u010dno donosi profit i \u0161to\u00a0 smanjuje brigu za lojalnost firmi tokom du\u017eeg perioda. Mi \u0107emo vi\u0161e o ovome govoriti sjutra, ali mi sada dozvolite da govorim\u00a0 o posljedicama po obrazovanje, koji su prili\u010dno zna\u010dajni.<\/p>\n

Pretpostavimo da je slu\u010dajnost ovo \u0161to se zna\u010dajnije de\u0161ava ne samo u SAD da univerziteti nijesu finansirani od dr\u017eave, zna\u010di op\u0161te zajednice. Pa kako \u0107e univerziteti da pre\u017eive? Univerziteti su parazitske organizacije; oni, hvala Bogu, ne proizvode robe radi profita. Mogu poneki put. Finansijske teme pokre\u0107u mnogo nezgodnih pitanja, koja ne bi iskrsavala ako bi njegovanje nezavisnih misli i traganja bili smatrani javnim dobrom koje ima unutra\u0161nju vrijednost. To je tradicionalni ideal kakav treba da bude univerzitet, iako postoje ogromni napori da to bude promijenjeno. Uzmimo Britaniju. Prema tamo\u0161njoj \u0161tampi, od The Arts and Humanities Research Council je bilo naru\u010deno da potro\u0161i zna\u010dajan iznos novca na realizaciju ministrove vizije koja se ticala zemlje. To je njegovo takozvano “Big Society,” koje zna\u010di veliki korporativni profiti, a ostatak tra\u017ee za sebe. Vlada je proizvela ono \u0161to oni nazivaju poja\u0161njenjem poznatog Haldanovog na\u010dela*.<\/p>\n

To je vijek staro na\u010delo koje zabranjuje vladi da se mije\u0161a u akademska istra\u017eivanja. Ako ovo ostane, u \u0161ta je te\u0161ko povjerovati, ali ako ipak ostane, te\u0161ka ruka Velikog brata \u0107e ostati na traganjima i inovacijama u umjetnosti i humanisti\u010dkoj nauci, kako majstori\u00a0 \u010dovje\u010danstva slijede savjete Pell Memoranduma. Naravno, brane\u0107i akademsku slobodu na na\u010din koji \u0107e dobiti klimoglav od onih koji ne moraju biti imenovani, a koji su posudili retoriku od mojih unuka. Kameronova Britanija tra\u017ei da preuzme liderstvo u likvidaciji javnog obrazovanja. Ostatak zapadnog svijeta ne zaostaje mnogo. SAD je, na neki na\u010din, isprednja\u010dila.<\/p>\n

Uop\u0161teno govore\u0107i, u korporativnoj kulturi tradicionalni ideal slobodnog i nezaavisnog mi\u0161ljenja mo\u017ee ra\u010dunati na prazna obe\u0107anja, dok se druge vrijednosti viso\u010dije rangiraju. Branjenje autenti\u010dne institucionalne slobode nije mali zadatak. Ipak, to nije beznade\u017eno na neki na\u010din. Govori\u0107u o slu\u010daju koji najbolje poznajem na mome vlastitom univerzitetu. To je prili\u010dno frapantan slu\u010daj zbog prirode na koji je univerzitet finansiran. Tehni\u010dki gledano, to je privatni univerzitet, ali je on imao obilatu dr\u017eavnu pomo\u0107, posebno poslije Drugog svjetskog rata. Kada sam ja tamo do\u0161ao prije vi\u0161e od 55 godina, to je bila vojna laboratorija. Nakon toga, oni su tehni\u010dki bili maknuti. Akademski programi su, tako\u0111e, u to vrijeme, pedesetih godina, u potpunosti bili finansirani od strane Pentagona. Pod pritiskom studenata u vrijeme previranja \u0161ezdesetih godina bilo je protesta u vezi sa tim i zahtjeva za istragom. Bila je 1969. formirana komisija sastavljena od studenata i predava\u010da da ispita stvar. Ja sam bio \u010dlan zahvaljuju\u0107i studentskom pritisku. Komisija je bila zanimljiva. Ona je otkrila da uprkos tome \u0161to je Pentagon bio izvor finansiranja skoro svih akademskih programa, nije bilo nikakvog posla u kampusu koji je bio povezan sa vojskom, osim u smislu da je bukvalno sve moglo biti primijenjeno u vojsci. Zapravo, postojao je izuzetak, odjeljenje politi\u010dkih nauka, koje je bilo duboko anga\u017eovano u Vijetnamskom ratu pod maskom mirnodopskih istra\u017eivanja. Od tada je opadalo finansiranje od strane Pentagona, a pove\u0107ano je finansiranje od strane Nacionalnog instituta za zdravlje. Postojao je razlog za to i on je bio odraz promjena u ekonomiji.<\/p>\n

U pedesetim i \u0161ezdesetim godinama je ekonomska o\u0161trica bila bazirana na elektronici. Pentagon je bio prirodan na\u010din da kradete novac od poreskih obveznika ostavljaju\u0107i ih u uvjerenju da su za\u0161ti\u0107eni od Rusa ili bilo koga drugog, i da ih to vodi mogu\u0107em korporativnom profitu. To je bilo ura\u0111eno vrlo efikasno. To je uklju\u010divalo ra\u010dunare, internet, IT revoluciju. U stvari, odatle dolazi moderna ekonomija. U novije vrijeme, ekonomija je vi\u0161e bazirana na biologiji. Prema tome, dr\u017eavno finansiranje se promijenilo. Prije petnaestak godina, ako biste pogledali okolo MIT, vi biste otkrili da malo elektroni\u010dara startuje sa fakulteta. Njih je finansirao Pentagon za istra\u017eivanja i ako su bili uspje\u0161ni, njih bi kupile velike korporacije. Oni me\u0111u vama koji znaju ne\u0161to o high-tech ekonomiji zna\u0107e \u0161a je famozna Route 128. To je bilo prije 50 godina. Sada, ako idete po kampusu, vidje\u0107ete da je inicijativa bazirana na biologiji i da se nastavlja isti proces. Geneti\u010dki in\u017eenjering, biotehnologija, farmacija i velike gra\u0111evine koje se uzdi\u017eu su Novartis i tome sli\u010dno. To je na\u010din na koji funkcioni\u0161e takozvana slobodna preduzetni\u010dka ekonomija. Postoji, tako\u0111e, i preorijentacija na ono \u0161to je primjenljivo za \u0161to kra\u0107e vrijeme. Dok Pentagon i Nacionalni institut za zdravlje brinu o dugoro\u010dnoj budu\u0107nosti uspje\u0161ne ekonomije, dotle je za biznis kompanije tipi\u010dno da \u017eele ne\u0161to \u0161to mogu da koriste odmah, a ne sjutra kada to budu imali i njihovi konkurenti. Nije mi poznato neko ozbiljnije istra\u017eivanje, ali je prili\u010dno jasno da je zaokret ka korporativnom finansiranju vodio prema istra\u017eivanjima koja su dovodila do br\u017ee primjenljivih rezultata a manje istra\u017eivanja ne\u010dega \u0161to bi moglo ispasti interesantno i va\u017eno na kraju puta.<\/p>\n

Druga posljedica korporativnog finansiranja je vi\u0161e tajnovitosti. Ovo je iznena\u0111uju\u0107e za mnge ljude, ali u vrijeme kada je Pentagon bio finansijer, tajni nije bilo. Vi se mo\u017eete prisjetiti toga. Vi ste ulazili u laboratoriju finansiranu od Pentagona 24 sata dnevno i to bez da za to imate neku dozvolu. Nije bilo tajni; sve je bilo u potpunosti otvoreno. Danas tajnost postoji. Korporacije ne mo\u017ee da vas prisili na tajnost, ali mogu da vam veoma jasno stave do znanja da ne\u0107ete dobiti produ\u017eenje ugovora ako ono \u0161to radite procuri do drugih, \u0161to se de\u0161avalo. To je dovodilo do skandala, od kojih su neki bili dovoljno veliki da se pojave na prvoj stranici Wall Street Journala.<\/p>\n

Osim finansiranja postoje i druge posljedice po univerzitet ukoliko on nije slobodan i nesputan na na\u010din kako predvi\u0111a Haldanovo na\u010delo. To je bio slu\u010daj u zna\u010dajnoj mjeri u vrijeme kada su finansijeri bili Pentagon i druge nacionalne institucije. Me\u0111utim, kod nekih vrsta spoljnih finansiranja, \u010dak i kada se uva\u017eava Haldanovo na\u010delo, za pretpostaviti je da one odre\u0111uju nastavni program i predava\u010de. To automatski uspostavlja debalans u akademskoj aktivnosti i mo\u017ee zaprijetiti nezavisnosti i integritetu institucije. U slu\u010daju korporativnog finansiranja to je puno o\u0161trije.<\/p>\n

Korporativizacija mo\u017ee da ima znatan uticaj i na druga\u010dije na\u010dine. Korporativni menad\u017eeri imaju obaveze. Oni se moraju fokusirati na profit i tra\u017ee da \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e \u017eivota bude pretvoreno u robu. Ne \u010dine oni to zato \u0161to su lo\u0161i momci, nego je to njihova zada\u0107a.\u00a0 Prema anglo-saksonskom pravu, to je tako\u0111e njihova zakonska obaveza. Postoji mnogo toga da se ka\u017ee o ovoj temi, ali jedan element posebno zabrinjava univerzitete i mnoge druge. Posebna posljedica je fokus na ono \u0161to se zove u\u010dinkovitost. To je zanimljiva ideja i nije striktno ekonomska. Ona ima su\u0161tinsku ideolo\u0161ku dimenziju. Ako biznis smanjuje broj zaposlenih, to mo\u017ee biti u\u010dinkovitije od standardnih mjera sa ni\u017eim tro\u0161kovima. Po pravilu, time se teret prebacuje na gra\u0111ane i mi gledamo veoma poznatu pojavu svo vrijeme. Ne ra\u010duna se koliko to ko\u0161ta gra\u0111ane, a tro\u0161ak je kolosalnih razmjera. Takav izbor nije zasnovan na ekonomskoj teoriji, ve\u0107 na ideolo\u0161koj odluci, koja se direktno primjenjuje na \u2018biznis modele\u2019 univerziteta, kako ih oni nazivaju. Pove\u0107anje veli\u010dine razreda ili uklju\u010divanje manje pla\u0107enog privremenog rada, recimo diplomiranih studenata umjesto stalno zaposlenih predva\u010da, mo\u017ee biti dobro za bud\u017eet univerziteta, ali to zna\u010dajno ko\u0161ta. Ti tro\u0161kovi su prenosivi i nijesu mjerljivi. Oni se prenose na studente i, generalno, na dru\u0161tvo tako \u0161to se sni\u017eava kvalitet obrazovanja i nastave. Ne postoji, \u0161ta vi\u0161e, na\u010din mjerenja ljudskih i dru\u0161tvenih tro\u0161kova pretvaranja \u0161kola i univerziteta u oru\u0111a za proizvodnju roba za tr\u017ei\u0161te rada i napu\u0161tanja tradicionalnih ideala kada su univerziteti u pitanju. Stvaranje kreativnog i nezavisnog mi\u0161ljenja i traganja koja dovode u pitanje uvrije\u017eena shvatanja, istra\u017euju nove horizonte i zaboravljaju na vanjska ograni\u010denja. Taj ideal, nema sumnje, ima manjkavosti u praksi, ali u mjeri koja je shva\u0107ena kao dobra mjera nivoa civilizacijskog dostignu\u0107a.<\/p>\n

Ta ideja se dovodi u pitanje vrlo otvoreno u Britaniji\u00a0 od strane arhitekata dr\u017eavne politike u korporativnom kompleksu, i to direktnim napadom na Haldane na\u010delo. To je ekstrenam slu\u010daj; u stvari toliko ekstreman da ja pretpostavljam da \u0107e dobiti po le\u0111ima.\u00a0 Postoje i manje o\u010digledni primjeri. Ve\u0107ina njih su upravo inherentni finansiranju sa strane, bilo da je ono dr\u017eavno ili privatno. Ovo su dva izvora koja nije lako razlu\u010diti imaju\u0107i u vidu kontrolu dr\u017eave od strane privatnih interesa. Pa, koja je onda prava reakcija na finansiranje sa strane koje predstavlja prijetnju idealu besplatnog univerziteta? Pa, jedan izbor je da to bude principijelno odba\u010deno i u tom slu\u010daju univerzitet \u0107e propasti, po\u0161to je on parazitske institucija. Drugi izbor je da se prihvati kao \u017eivotna \u010dinjenica to da, kada sam na poslu, moram pro\u0107i Lockheed Martin Lecture Hall i moram da kroz prozor moje kancelarije gledam u Koch building, koja je dobila ime po multiminionerma koji su glavni finansijeri Tea Party i vode\u0107a snaga u kampanji za brisanje ostataka radni\u010dkog pokreta i za institucionalizaciju neke vrste korporativne tiranije.<\/p>\n

Sada, ako oni koji finansiranja sa strane nastoje da uti\u010du na nastavu, istra\u017eivanja i ostale aktivnosti, onda postoji sna\u017ean argument da im se, jednostavno, treba oduprijeti ili otvoreno odbaciti, pa \u0161ta ko\u0161ta da ko\u0161ta. Takvi uticaji nijesu neizbje\u017eni, ali vrijedi to imati na umu.<\/p>\n

Prevod: PCNEN<\/p>\n

Alternet.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pretvaranje \u0161kola i univerziteta u postrojenja koja \u0107e proizvoditi robe za tr\u017ei\u0161te rada, njihova privatizacija, kresanje njihovih bud\u017eeta \u2013 da li mi stvarno \u017eelimo ovakvu sjutra\u0161njicu? <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-58588","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/58588","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=58588"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/58588\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=58588"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=58588"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=58588"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}