{"id":58188,"date":"2011-08-15T09:24:36","date_gmt":"2011-08-15T07:24:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=58188"},"modified":"2011-08-15T09:24:36","modified_gmt":"2011-08-15T07:24:36","slug":"ekonomija-narodu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/08\/15\/ekonomija-narodu\/","title":{"rendered":"Ekonomija narodu!"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ante Jeri\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Problem koji se posljednjih godina ukazuje kao posebno bitan je polo\u017eaj ekonomije unutar javne sfere. Usporedimo samo donedavni medijski tretman kulture i ekonomije u doma\u0107im medijima. Intelektualni kapital potreban za pra\u0107enje kulture je minoran pa se stje\u010de dojam da se tog posla mo\u017ee, uz dobru volju, primiti tko god ho\u0107e. Pra\u0107enje ekonomije, s druge strane, kao i drugdje u drugim jezi\u010dnim zajednicama gdje su medijska polja puno \u0161ira, ima status ozbiljnog posla rezerviranog samo za uski sloj kompetentnih ljudi koji su naj\u010de\u0161\u0107e potpisani kao “neovisni ekonomski analiti\u010dari”. Sa sistemskom krizom kapitalizma koju pro\u017eivljavamo, stanje stvari se polako po\u010delo mijenjati. Pred odbor ameri\u010dkog Kongresa prije tri godine stao je Alan Greenspan, dugogodi\u0161nji predsjednik ameri\u010dkih Federalnih rezervi, i odgovarao na optu\u017ebe da je kamatne stope predugo dr\u017eao preniskima te na taj na\u010din pogodovao rizi\u010dnom rastu hipotekarnih kredita koji je doveo do stvaranja mjehura na tr\u017ei\u0161tu nekretnina. Neposredno prije pucanja mjehura ozna\u010denog propa\u0161\u0107u Lehman Brothersa, Greenspan je u pomalo flagelantskom nastupu priznao da je vjera u sposobnost samoregulacije slobodnog tr\u017ei\u0161ta bila pogre\u0161ka i time otvorio raspravu o temeljima ekonomije kao discipline. Dogodila se situacija sli\u010dna onoj nakon velikog potresa u Dubrovniku kad je demografska katastrofa prisilila plemstvo da u svoje redove primi nove \u010dlanove. Neposve\u0107eni marksisti i neokejnzijanci primljeni su u srednjostruja\u0161ku ekonomsku obitelj nakon dvadeset godina dominacije tr\u017ei\u0161nih fundamentalista.<\/p>\n

Intelektualna javnost u naj\u0161irem smislu obnovila je interes za ekonomiju. Sve se to osjetilo na balkanskoj poluperiferiji usred \u010dega sklonost diskurzivnom zatvaranju od strane nekih ekonomista \u2013 koju je najbolje sa\u017eeo ina\u010de blagoglagoljivi Borislav \u0160kegro u sintagmi “ekonomija ekonomistima” \u2013 djeluje potpuno deplasirano. Pamtimo li se du\u017ee od zadnjih dvadeset godina, odnosno hrvatskog sattelzeita u kojem su operacijom singularizacije razne slobode pretvorene u jednu slobodu, mo\u017eemo iz pam\u0107enja izvu\u0107i neke korisne lekcije. Najva\u017enija bi bila da nam stupanj ekonomske slobode ovisi o na\u010dinu proizvodnje, prisvajanja i distribucije vi\u0161ka vrijednosti. U tom smislu osnovna upu\u0107enost u ekonomsku politiku gra\u0111ana s jedne strane i kriti\u010dka rasprava ekonomskih stru\u010dnjaka pred istim tim gra\u0111anima s druge strane, predstavljaju nu\u017ene, ali ne i dovoljne uvjete svakog poretka koji bi se htio smatrati demokratskim. Je li Hrvatska, ako je ovo \u0161to sam napisao to\u010dno, demokratska zemlja? Negativan odgovor name\u0107e se sam po sebi. Politokracija ne izgleda pretjerano stru\u010dna, a nad javno\u0161\u0107u je \u2013 posredstvom medijskog polja \u2013 izvr\u0161en pametocid. Ekonomska pitanja se, najbla\u017ee re\u010deno, obra\u0111uju neadekvatno na svim razinama. Uzmimo samo jedan primjer. Dugogodi\u0161nju perjanicu programa javne televizije predstavlja emisija Nedjeljom u 2 \u010diji je voditelj iz svakog politi\u010dara u proteklim godinama isljedni\u010dki izvla\u010dio izjavu o “bolnim rezovima koje treba napraviti”. Zar u tri godine nije mogao uzeti koju knjigu u ruke i pomaknuti se dalje od logike ku\u0107anice koja misli da mora \u0161tedjeti kako bi investirala u kupnju novog \u0161tednjaka? Jo\u0161 je Kalecki dokazao da na nivou nacionalne ekonomije stvari funkcioniraju druk\u010dije, odnosno da investicije stvaraju \u0161tednju, a nikako ne obrnuto. S tim saznanjem mo\u017eda bi mu se osim sumnjive pretpostavke o potrebi \u0161tednje otvorio novi set pitanja za goste koji su institucionalno ovjereni da pri\u010daju o politi\u010dkim i ekonomskim pitanjima.<\/p>\n

U mojoj prosvjetiteljskoj viziji osnove politi\u010dke ekonomije morale bi postati tip op\u0107eg znanja kako bi ljudi znali, kad iza\u0111u na izbore, \u0161to biraju. Za\u0161to se svaki razgovor u tom smjeru zaustavi na briljantnom planu uvo\u0111enja predmeta koji bi bio neka varijacija na temu prava potro\u0161a\u010da? Zato \u0161to uvo\u0111enje op\u0107eg obrazovanja nikad nije bilo u slu\u017ebi ostvarenja prosvjetiteljskog ideala. Radilo se o nu\u017enosti rje\u0161avanja problema nedostatka radnika \u010dija bi prakti\u010dna znanja odgovarala razini koji je dosegla tehni\u010dka i dru\u0161tvena podjela rada. Carlo Vercellone odluke dr\u017eave da razvija javno obrazovanje i prebaci na dru\u0161tvo dio tro\u0161kova reprodukcije radne snage vidi kao posljedice potrebe za odre\u0111enim kontingentom kvalificiranih radnika koji ne bi mogli druga\u010dije akumulirati znanja koje je zahtijevao kapitalisti\u010dki razvoj. Kako izvu\u0107i jednostavnu poantu ovog teksta iz slijepe ulice? Prvo se moramo slo\u017eiti da ne\u0161to ne valja s ovim dru\u0161tvom. Tito je 1962.\u00a0 na \u010duvenom govoru u Splitu upozoravao na neravnomjernost u raspodjeli akumulacije na temelju \u010dinjenice da je najvi\u0161a pla\u0107a i do 20 puta ve\u0107a od najni\u017ee pla\u0107e u istom kolektivu. Danas ljude, na istom mjestu, ne iznena\u0111uje pretjerano \u010dinjenica da \u2013 prema podacima Konferencije Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj \u2013 pojedinci zara\u0111uju 13 000 prosje\u010dnih radni\u010dkih pla\u0107a. Te\u0161ko mi je povjerovati da takva raspodjela zrcali dru\u0161tvenu vrijednost rada. Asimetrija toliko bode o\u010di da se jednostavno morate zapitati o logici sustava koji je omogu\u0107uje. Da bismo se nadali boljem \u017eivotu moramo o ekonomiji druga\u010dije u\u010diti pa \u0107emo druga\u010dije razmi\u0161ljati i, na kraju krajeva, druga\u010dije djelovati. O\u010du\u0111enje je bilo prvi korak prema tom cilju. Poku\u0161ajmo sad napraviti drugi korak, svjesni rizika da mo\u017eda idemo u krivom smjeru.<\/p>\n

Pogledajte bilo koji predmet u svojoj sobi \u2013 smartphone, luster ili vre\u0107icu vegete \u2013 i\u00a0 poku\u0161ajte rekonstruirati na\u010din na koji se na\u0161ao u va\u0161oj blizini. Jednostavna mentalna vje\u017eba, nalik onoj koju je Tom Tykwer izveo u odli\u010dnom kratkom filmu Der Mensch Im Ding, dovoljna je da se uvjerite da ne postoje samo pojedinci i njihove obitelji, suprotno onome \u0161to je svojevremeno govorila \u010celi\u010dna Maggie, ve\u0107 i nadindividualni fenomen kojeg zovemo dru\u0161tvo. Podjela rada reducirala je individualno znanje. Postoje ljudi koji ure\u0111aje izra\u0111uju, ljudi koji se njima koriste i ljudi koji poznaju njihovu konstrukciju i dizajn. Nitko \u017eiv ne zna kako funkcioniraju svi aparati kojima raspola\u017ee na\u0161e dru\u0161tvo. I ne samo to! Danas postoji niz ure\u0111aja toliko slo\u017eenih da nijedan pojedinac ne mo\u017ee u detalje znati sve tajne njihove konstrukcije. Primjer je karikaturalan, ali poslu\u017eit \u0107e nagla\u0161avanju pou\u010dka: rad i znanje djelomi\u010dni su u odnosu na jedinke, a potpuni samo ako se uzmu u obzir svi \u010dlanovi dru\u0161tva. Mre\u017ena struktura dru\u0161tvene i ekonomske proizvodnje podrazumijeva rad koji se, budu\u0107i da nije svodiv na najamni odnos i izmi\u010de monetarnoj sferi tr\u017ei\u0161ne razmjene, ne prepoznaje kao takav. Sukladno tome, nije pla\u0107en. Primjera rada koji nije prepoznat kao rad je mnogo, a najbolji je, iz niza razloga, bespo\u0161tedno rintanje ku\u0107anica. Radikalna rekonceptualizacija pojma u holisti\u010dkom pravcu, koja tra\u017ei institucionalno ovjeru, rad priznaje kao \u017eivu kreativnu aktivnost svih njegovih \u010dlanova. Takva promjena u do\u017eivljavanju svijeta zna\u010dajno bi utjecala na tektoniku gibanja politi\u010dke i ekonomske plo\u010de. Po\u010detak bi sigurno bio ostvarivanje ve\u0107 dobro razra\u0111ene zamisli o zajam\u010denom univerzalnom dohotku, glavnom izvor prihoda dovoljnom za pristojan \u017eivot, koji bi se mogao dopunjavati. Strah marljivih malih p\u010delica da bi se dru\u0161tvo rascijepilo na one koji bi sudjelovali u dru\u0161tvenom naporu i one koje bi dane brojali kao Dude iz Velikog Lebowskog, prema relevantnim istra\u017eivanjima, nije opravdan. Nade koje se pola\u017eu u zajam\u010deni dru\u0161tveni dohodak kao jedan od reformskih zahvata revolucionarnog potencijala \u010dine se, s druge strane, sasvim opravdanim. Pregradnja dru\u0161tva kojom bi stra\u0161an jaz izme\u0111u zaposlenih i nezaposlenih bio premo\u0161ten mogla bi do\u0107i na dnevni red usred razornih efekata sistemske krize kapitalizma. Koliko god ta mogu\u0107nost bila mala, usred te\u0161kih dana koji se naziru, utje\u0161no je nadati se da bi se mogla ostvariti.<\/p>\n

Kulturpunkt.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ante Jeri\u0107 Problem koji se posljednjih godina ukazuje kao posebno bitan je polo\u017eaj ekonomije unutar javne sfere. Usporedimo samo donedavni medijski tretman kulture i ekonomije u doma\u0107im medijima. Intelektualni kapital potreban za pra\u0107enje kulture je minoran pa se stje\u010de dojam da se tog posla mo\u017ee, uz dobru volju, primiti tko god ho\u0107e. Pra\u0107enje ekonomije, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-58188","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/58188","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=58188"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/58188\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=58188"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=58188"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=58188"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}