{"id":57776,"date":"2011-08-09T13:00:15","date_gmt":"2011-08-09T11:00:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=57776"},"modified":"2011-08-09T12:44:14","modified_gmt":"2011-08-09T10:44:14","slug":"trziste-se-mora-vratiti-u-drustvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/08\/09\/trziste-se-mora-vratiti-u-drustvo\/","title":{"rendered":"Tr\u017ei\u0161te se mora vratiti u dru\u0161tvo"},"content":{"rendered":"

Razgovarala: Vesna Kne\u017eevi\u0107<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Granice tr\u017ei\u0161ta postavlja moral, granice slobode pravi\u010dnost, teza je renomiranog njema\u010dkog socijalnog filozofa Axel Honnetha u njegovoj knjizi koja se upravo pojavila na njema\u010dkom govornom podru\u010dju: \u201cPravo slobode. Nacrt demokratske etike\u201d<\/p>\n

Honneth je nedavno boravio u Be\u010du, gdje je u okviru Ljetne sociolo\u0161ke \u0161kole Marie Jahoda odr\u017eao javno predavanje o etici kapitalizma i moralnoj gramatici socijalnih sukoba, odnosno, jednostavnije re\u010deno, opasnostima takozvanog \u201cKapitalizma po Mateju\u201d(\u201cKo ima, tome \u0107e se dati\u201d).<\/p>\n

Axel Honneth (ro\u0111en 1949.) je profesor socijalne filozofije na Goethe Univerzitetu u Frankfurtu na Maini i njujor\u0161kom Columbia Univerzitetu, Habermasov u\u010denik, te predstojnik frankfurtskog Instituta za sociolo\u0161ka istra\u017eivanja IfS, onog istog kojeg su Max Horkheimer i Theodor W. Adorno obnovili nakon \u0161to su se 50-tih godina pro\u0161log stolje\u0107a vratili iz ameri\u010dkog egzila. Institut, \u0161iroj javnosti poznat pod imenom \u201cFrankfurtska \u0161kola\u201d ili \u201cKriti\u010dka teorija\u201d, i dalje se dr\u017ei vlastitih tradicija: \u201cFrankfurtovci\u201d, naime, nikada nisu bili puki akademski promatra\u010di dru\u0161tvenih zbivanja, ve\u0107 aktivni kriti\u010dari koji se nisu sramili zauzimati strane u naoko ideolo\u0161kim sporovima.<\/p>\n

Intervju s jednim od najrenomiranijih socijalnih filozofa dana\u0161njice snimljen je iste ve\u010deri nakon predavanja, na istoj lokaciji \u2013 u \u201clavljoj jazbini\u201d, kako je Honneth nazvao veliku salu Austrijske nacionalne banke, sa njenim guvernerom Ewaldom Nowotnyem u prvom redu publike.<\/p>\n

\u201cZahtjevnost\u201d sustava<\/strong><\/p>\n

Jesu li u dana\u0161njim modernim dru\u0161tvima vec prekora\u010dene norme moralno obranjivih formi nejednakosti?<\/em><\/p>\n

– Rekao bih da jesu, ali dru\u0161tveni konsenzus o tome ne postoji. Dovoljno sam optimisti\u010dan za pretpostavku kako barem neke politi\u010dke partije u aktualnom politi\u010dkom spektru Zapadne Europe razumiju o kakvoj se opasnosti radi. Kapitalizam kao politi\u010dki sustav je na prekretnici, on je ve\u0107 iskora\u010dio van iz svog normativnog okvira. Model njegovog kr\u0161enja normativnog poprima sasvim novu relevantnost, koja ga \u010desto ostavlja u raskoraku \u010dak i sa ustavnim principima. Da li to dostaje za oduzimanje legitimiteta? Na to se pitanje ne mo\u017ee odgovoriti sa sigurno\u0161\u0107u. Ono \u0161to pla\u0161i jeste \u010dinjenica da je kapitalizam na putu izgubio jednu osobinu \u010diji smo svjedoci bili kroz povijest \u2013 vje\u0161tinu efikasne brige o harmoni\u010dnoj dru\u0161tvenoj integraciji individualne koristi bez o\u0161te\u0107enja socijalnog tkiva. To \u0107e svakako biti jedan od glavnih problema oko \u010dijeg rje\u0161avanja ce se naredne dvije decenije lomiti koplja na javnoj sceni \u2013 kako odgovoriti na tendenciju uznapredovale izolacije tr\u017ei\u0161ta od moralnih normi. Stoga ne bih rekao da se nalazimo, jo\u0161 ne u svakom slu\u010daju, u postmodernom, aliberalnom kapitalisti\u010dkom dru\u0161tvenom ure\u0111enju, ali ne mislim ni da nam je sasvim jasno kuda nas putovanje vodi.<\/p>\n

Budu\u0107i da su veze izme\u0111u teorije i svakodnevice sve tanje, trebaju li se ljudi dana\u0161njice osje\u0107ati kao pioniri eksperimentalnog socijalnog poretka?<\/em><\/p>\n

– Ne mislim da je do\u0161lo do toga.<\/p>\n

Ali upravo ste u svom predavanju ustvrdili kako je veza izme\u0111u fakticiteta i teoretskog tuma\u010denja prekinuta\u2026<\/em><\/p>\n

– To je to\u010dno, ali u bitnim stvarima mi smo i dalje vezani na normativni jezik s kojim su odrasli na\u0161i djedovi i na\u0161i pra \u2013 pra \u2013 pradjedovi. Te\u017eina \u0161to ju osje\u0107amo dolazi otuda, jer se kre\u0107emo unutar jednog relativno zahtjevnog dru\u0161tvenog sustava, koji se lako povre\u0111uje i te\u0161ko popravlja. U tom se postupku gube principi predugovorne solidarnosti, kojima je kapitalizam prije vi\u0161e stolje\u0107a najavio svoj izlazak na svjetsku binu. \u201cZahtjevnost\u201d sustava konkretno zna\u010di da smo zatvoreni unutar dru\u0161tvenog horizonta, \u010dije principe i vrijednosti jo\u0161 uvijek nismo ispunili, \u010dak i vi\u0161e, za \u010dije bismo se ispunjenje morali jo\u0161 puno boriti. Tu se \u010dovjek lako zamori! Ipak, ne vjerujem da \u017eivimo s one strane teoretskih temelja modernog svjetskog poretka. Prije bih rekao da nam je jasno koliko smo jo\u0161 udaljeni od stvarnog ispunjenja onih humanisti\u010dkih principa etabliranih prije vi\u0161e od dva stolje\u0107a. Na\u0161e norme bolje su od na\u0161eg dru\u0161tva, to nas priznanje obilje\u017eava. Ako su se te norme ve\u0107 stolje\u0107ima pokazale kao nedosti\u017ene, da li bismo zbog toga trebali di\u0107i ruke od njih, te stvoriti ne\u0161to potpuno novo? Neki\u00a0 su na to pitanje probali pozitivno odgovarati \u2013 je li uop\u0107e potrebno podsje\u0107ati, kako to nikada nije dobro zavr\u0161avalo po dru\u0161tvo?<\/p>\n

Ljubav, pravo, solidarnost<\/strong><\/p>\n

Ljubav, pravo, solidarnost: va\u0161a teorija priznanja ljudskih potreba svodi se na ta tri pojma. U tre\u0107em setu pravila, onom koji se odnosi na svijet rada, \u010dini se da je krenulo po lo\u0161em. Da li se rad i radni doprinos jo\u0161 jedino ocjenjuju kroz tr\u017ei\u0161no posredovanu komunikaciju? <\/em><\/p>\n

– Ako te tri sfere istra\u017eim na njihove demokratske potencijale, te se nakon toga upitam koliko svaka od njih doprinosi stvarnoj realizaciji demokratske etike, onda sam dva puta optimisti\u010dan, tre\u0107i put ne. Najvi\u0161e se promijenila ljubav, u toj je oblasti postignuto najvi\u0161e jednakosti, odnosno dru\u0161tveno akceptiranih individualnih rje\u0161enja. Obitelji, onda kada su intaktne, danas su zaista demokratskije nego \u0161to su bile prije pedeset ili sto godina. Pravo je tako\u0111er u stalnom napretku. Dovoljno je samo podsjetiti koliko su u demokracijama narasli modeli formiranja politi\u010dke volje, koliko su pro\u0161irene \u0161anse participacije. Realno ostvarivanje demokratskih sloboda mo\u017eda ne\u0161to zaostaje, ali normativni prostor slobode sve je \u0161iri. Najgore i najdramati\u010dnije izgleda me\u0111utim u gospodarskoj sferi. Ona je na\u0161 problem, na\u0161a problemati\u010dna zona. Svaki napredak koji se posti\u017ee u druge dvije sfere, dogovorom, borbom, svejedno, istovremeno se u sferi gospodarstva neprestano preispituje i minira. U tom smislu nije nam potrebno ni\u0161ta pre\u010de u Europi, od povratka ekonomije u eti\u010dki okvir, od ponovnog uklapanja ekonomske sfere u njezino institucionalno i normativno okru\u017eje. Tr\u017ei\u0161te se mora vratiti u dru\u0161tvo, a ne stajati van njega, ekonomija mora nau\u010diti da se podnosi sa druge dvije demokratske oblasti, privatnim svjetovima i pravnim normama.<\/p>\n

Ukratko, kapitalizam smije ostati, ali se mora pristojno pona\u0161ati. \u0160to to konkretno zna\u010di za europsku razinu? <\/em><\/p>\n

– Sva rje\u0161enja \u0161to su do sada promi\u0161ljana na nacionalnoj razini, treba prebaciti na europsku. Diskurzivni mehanizmi trebaju te\u0107i iznutra, iz jezgra dr\u017eave \u2013 nacije prema van. Pravna dr\u017eava se mora razviti u europsku pravnu dr\u017eavu, jednako tako kao \u0161to se odgovaraju\u0107i akteri i organizacije kapitalisti\u010dke tr\u017ei\u0161ne ekonomije moraju europeizirati. Taj proces je prakti\u010dno ve\u0107 u toku. Tu prije svega imam na umu sindikate, koji su jo\u0161 od prvih dana kapitalisti\u010dke privrede zadavali ritam tr\u017ei\u0161nim promjenama u smislu ve\u0107e dru\u0161tvene pravi\u010dnosti \u2013 oni \u0161to prije moraju prona\u0107i organizacioni put do europskih saveza. Samo tako bit \u0107e u stanju razviti tu vrstu protumo\u0107i koja je neophodna kako bi se tr\u017ei\u0161te izvuklo iz normativne izolacije i povuklo natrag u okrilje dru\u0161tva.<\/p>\n

Neki dru\u0161tveni teoreti\u010dari stavljaju znak jednakosti izme\u0111u neoliberalizma i refeudalizacije. Imaju li pravo da to misle?<\/em><\/p>\n

– O\u010dito je rije\u010d o internom postavljanju akcenata. Osobno, ja ne bih govorio o refeudalizaciji. Ali sljede\u0107e se definitivno dogodilo: u Europi se zaista etablirao odre\u0111eni kapitalisti\u010dki model po mjeri ameri\u010dkog Laissez-faire stila. Da je on to mogao i smio, da mu je bilo dopu\u0161teno da ispliva kao najja\u010di i sa dru\u0161tvenog pregovara\u010dkog stola izgura sve druge varijante, da je na kraju uspio da sa sebe strese normativna pravila i osamostali se od dru\u0161tva \u2013 to je cezura koja zaista markira novi prag za Europu. Sve forme kapitalizma do sada, ako od 1980-tih gledamo nekih 150-200 unatrag, bile su obilje\u017eene time, da se, bez ve\u0107ih razmimoila\u017eenja u mi\u0161ljenju, moglo predvidjeti kako treba ostvariti ideju socijalno ure\u0111enog, na dramati\u010dne nepravde ubla\u017eenog kapitalizma. Nekad su radni\u010dki pokreti vukli naprijed, drugi su i\u0161li za njima, ali najva\u017enije je, svi su se pona\u0161ali kao da sjede u istom brodu, dijelili su isti pojmovni okvir. On je sada miniran. Ali ne u smislu povratka eti\u010dkim principima, ve\u0107 dominacije Laissez-faire kapitalizma s primatom financijskog kapitala.<\/p>\n

Socijalna dr\u017eava<\/strong><\/p>\n

Treba li moderni kapitalizam dr\u017eavne financije, posebno one koje ga pretvaraju u socijalno podno\u0161ljiviju strukturu? <\/em><\/p>\n

– Mo\u017eda to danas nije tako jasno vidljivo, ali u vrijeme nastanka tr\u017ei\u0161ta, ono se nije ra\u0111alo u eti\u010dki i filozofski praznom prostoru, ono nije spu\u0161teno u dru\u0161tvo, ve\u0107 se normativno razvilo unutar dru\u0161tva. Iz tog predugovornog vremena datira i obe\u0107anje kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta, neopozivo obilje\u017eeno teorijom i praksom humanizma: sloboda svih bi\u0107e pro\u0161irena, s njime ne smije biti gore nego \u0161to je bilo bez njega. Ali ako tr\u017ei\u0161te danas nije u stanju ispuniti svoja stara obe\u0107anja, njegova se normativna strana opasno naginje. U odgovoru na va\u0161e pitanje \u2013 svakako da kapitalizam treba socijalnu dr\u017eavu. Rije\u010d je o obiteljskim vezama, socijalna dr\u017eava je sestra kapitalizma.<\/p>\n

Samo \u0161to se postignu normativni napreci u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima, ve\u0107 ih se dovodi u pitanje. Teoreti\u010dari stoga vise ne govore o \u201ckrizi\u201d, ili\u00a0 \u201cproturje\u010dju\u201d. Unutarnji razvoj kapitalizma sada se sumira terminom \u201cparadoksa\u201d. Da li to kapitalizam pati od bipolarnog poreme\u0107aja?<\/em><\/p>\n

– Kapitalisti\u010dka dru\u0161tva su od samog po\u010detka posjedovala puno vi\u0161e karakteristika, nego \u0161to je samo tr\u017ei\u0161te. Da spomenemo samo neke od njih, kao na primjer demokratsko formiranje volje naroda, participaciju u dr\u017eavnim poslovima, ili promjenu privatnih odnosa. Kada se pojavio, kapitalizam je unio enormnu dinamiku u svijet, obogatio ga. Danas na\u017ealost patimo pod dominacijom ekonomskog, \u010ditav kapitalisti\u010dki sustav reducirao se, izgladnio se, na tu jednu dimenziju. Privatna sfera i obitelji \u2013 a one se apsolutno razumiju u alternativi ekonomskom faktoru \u2013 sve su ugro\u017eenije kroz enormne zahtjeve \u0161to ih institucija normativno oslobo\u0111enog tr\u017ei\u0161ta stavlja pred subjekte. Ali ne bih rekao da je kapitalizam postao \u0161izofren, on je samo i\u0161etao iz njemu jo\u0161 uvijek pripadaju\u0107ih, neophodno nametnutih granica. Na taj na\u010din on ugro\u017eava sve dobro \u0161to je jednom unio u svijet.<\/p>\n

Koliko je beznadna signatura modernog ekonomskog pisma?<\/em><\/p>\n

– U kulturu moderne ekonomije spada bez sumnje i nekultura moralne neodgovornosti. S jedne strane imamo visoki stupanj brutalnog egocentrizma, raspojasanog maksimiziranja osobne koristi. Ali opet, u kulturu kapitalizma spada i \u2013 sjetimo se Weimarske republike, pomislimo na 60-te godine pro\u0161log stolje\u0107a \u2013 sve ve\u0107a \u0161ansa kro\u0107enja tr\u017ei\u0161ta. Izvjesna ambivalentnost je neosporna. Bilo je i ima ih fantasti\u010dnih ideja, kao na primjer mehanizmi solidariteta, participacije ili kooperacije. Sve one spadaju u pobjedni\u010dku pri\u010du podru\u0161tvljenog tr\u017ei\u0161ta, ili, ako ho\u0107ete, tr\u017ei\u0161nog socijalizma, sve su to dostignu\u0107a koja su se uzdizala na osnovi predugovornih obe\u0107anja kapitalizma. Na\u017ealost, kapitalizam vi\u0161e ne dr\u017ei obe\u0107anja.<\/p>\n

Ulrich Beck ka\u017ee; revolucionarna situacija je tu, ali revolucionari nisu.<\/em><\/p>\n

– Ne vjerujem u mit o revolucionarnom subjektu, prije u povijest epizodnih socijalnih pokreta. Zbog \u010dega ne vidimo taj mehanizam na djelu danas u Europi? Postoji visoka doza \u0161utnje, privatiziranog nezadovoljstva, osuje\u0107enog u mogu\u0107nosti javnog izri\u010daja. To je mo\u017eda najnevjerojatniji fenomen s kojim se u momentu sre\u0107emo u modernim dru\u0161tvima: nezadovoljstvo je evidentno, ne posustaje, internalizirano je u ljudima, nose ga okolo sa sobom, ali iz mase ne dopire niti jedan kolektivni glas nezadovoljstva. Bitan ograni\u010davaju\u0107i faktor je svakako osje\u0107aj apsolutne neizvjesnosti \u0161to ga se vezuje uz rad. Nezadovoljstvo tako ostaje zatvoreno unutar radnih pogona, u poduze\u0107ima, ili u obiteljima. Objasniti taj proces je nezahvalno i te\u0161ko.<\/p>\n

Revolucionarnom subjektu je skrenuta pa\u017enja zato \u0161to \u010dita \u201cNews of the World\u201d ili gleda Big Brother? <\/em><\/p>\n

– Ne vjerujem da su mediji tomu krivi. Krivac su prije svega nove forme rada kao takvog. Op\u0107a nesigurnost rada = privatizirano nezadovoljstvo: da bi se razbila ta formula, bilo bi neophodno uspostaviti kakve \u2013 takve ure\u0111ene radne korelacije, u kojima bi onda postalo mogu\u0107e definirati nezadovoljstvo na razini dru\u0161tva. Takve korelacije me\u0111utim ne postoje. Mo\u017eda je razlog i to, da danas imamo posla s proletarijatom uslu\u017ene radne snage. On, za razliku od radni\u010dkog proletarijata, ne raspola\u017ee vlastitim tradicijama.<\/p>\n

Novossti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Granice tr\u017ei\u0161ta postavlja moral, granice slobode pravi\u010dnost, ka\u017ee filozofa Axel Honnetha<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-57776","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57776","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57776"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57776\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57776"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57776"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57776"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}