Intervju Dimitrija Jovi\u0107evi\u0107a, novinara RSE, sa Vesnom Alaburi\u0107, medijskom ekspertkinjom iz Zagreba<\/p>\n
Pi\u0161e: Sloboda izra\u017eavanja<\/strong><\/em><\/p>\n Prethodnu nedjelju obilje\u017eio je rascjep u crnogorskoj novinarskoj zajednici i konflikt na medijskoj sceni, nakon što je na podgori\u010dkoj Televiziji IN, kao ekskluzivan, emitovan intervju sa kontroverznim biznismenom Stankom Suboti\u0107em Canetom. Novinarsko samoregulatorno tijelo se gotovo raspalo, pošto se našlo u situaciji da ocjenjuje da li su u tom slu\u010daju prekršene eti\u010dke norme i profesionalna pravila. <\/p>\n Donekle je postignuta saglasnost kako emitovanjem intervjua nije prekršen kodeks, ali su stavovi sukobljeni o tome, da li je intervju imao neophodnu kriti\u010dku distancu prema sagovorniku. To je bio povod za razgovor se uglednim hrvatskim medijskim ekspertom Vesnom Alaburi\u0107. <\/p>\n RSE:<\/strong> Šta vi na\u010delno, shodno evropskim standardima, mislite o opravdanosti emitovanja takve vrste intervjua i kakva nu\u017eno mora biti uloga novinara u njemu?<\/em><\/p>\n Alaburi\u0107:<\/strong> Na\u010delno, mislim da tu nema nikakve dileme da ako je neka osoba od nekakvog javnog interesa, što procjenjuju novinari i njihovi urednici, novinar ima pravo intervjuirati tu osobu i vrlo je vjerojatno da bi u svakoj zemlji svijeta novinari \u017eeljeli intervjuirati nekoga ko je mo\u017eda ovoga trenutka prononsirani kriminalac ili osu\u0111en za najte\u017ee ratne zlo\u010dine ili bilo šta tome sli\u010dno, ukoliko je on zauzeo takvo mjesto na javnoj sceni da ga svi percipiraju kao osobu koja ima odre\u0111eno zna\u010denje za javnost, pa makar to zna\u010denje imalo takozvani negativni predznak. Ve\u0107 samo emitiranje intervjua apsolutno ne mo\u017ee biti sporno. <\/p>\n Praksa Evropskog suda za ljudska prva pokazuje da je slobodno intervjuiranje, slobodno pronošenje informacija, ali novinar mora imati odgovaraju\u0107u kriti\u010dku distancu prema svome sugovorniku i prema onome što iznosi ili pronosi…razgovor i u \u010dinjeni\u010dnom i u pravnom smislu tako da ne smije dozvoliti da se taj razgovor ne pretvori u promociju osobe koja se intervjuira, nego bi taj razgovor trebao pomo\u0107i, prvo da ta osoba iznese neke svoje stavove ukoliko su od interesa za javnost, a drugo, da se ta osoba poka\u017ee u pravom svjetlu, obzirom na raspolo\u017eive \u010dinjenice o involviranosti u neke kriminalne radnje ili osnovane sumnje da je upleten u kriminalne radnje. Uglavnom, da ga se postavi u pravi kontekst. Ukoliko to novinar ne mo\u017ee posti\u0107i sam svojim pitanjma onda bi trebao uravnote\u017eiti sliku intervjuiraju\u0107i druge ljude koji bi o toj osobi ili o postupcima te osobe mogli dati odgovaraju\u0107e kvalificirano mišljenje. U svakom slu\u010daju, produkt novinarskog uretka mora biti uravnote\u017eeni prikaz te osobe i njegovih postupaka. <\/p>\n RSE:<\/strong> Smatrate da emitovanje intervjua sa nekim ko je bjegunac od pravde koji je javno ve\u0107 stigmatizovan samo po sebi ne mora biti kršenje kodeksa, ali, kao što ste rekli, novinar mora da ima tu neophodnu kriti\u010dku distancu prema sagovorniku. Ali, \u010dime se ta distanca mjeri ako nije precizno definisana i koliko se ona mora pomjerati zavisno od te\u017eine sagovornika, njegovog javnog zna\u010daja i kontroverzi koje ga prate?<\/em><\/p>\n Alaburi\u0107:<\/strong> To su sada ve\u0107 pitanja na koje trebaju sami novinari dati pravi odgovor i to svojom stru\u010dnoš\u0107u, svojim poznavanjem materije o kojoj pri\u010daju, svojim novinarskim vještinama. Ja bih kao pravnik mogla samo govoriti o tome gdje su neke granice, gdje se krše neke pravne norme i što bi podlijegalo odre\u0111enom sankcioniranju. Mogu vam kao gra\u0111anin koji prati medije i koji nešto zna o medijskom pravu re\u0107i u tom kontekstu. Nema formule koja bi vredjela za sve situacije i za sve ljude. Znamo cilj kojem te\u017eimo, cilj da damo jednu uravnote\u017eenu, izbalansiranu sliku doga\u0111aja i pojedinaca. Razli\u010diti novinari \u0107e do toga istoga cilja dolaziti razli\u010ditim sredstvima. Nema recepta. S obzirom da nema recepta jedino je rješenje da o istim stvarima govore brojni mediji, da govore brojni novinari, pa \u0107e svaki od njih o tom istom doga\u0111aju i toj istoj osobi dati svoj doprinos ukupnoj slici i na kraju mi kao \u010ditatelji i kako publika na temelju rada više novinara i više medija \u0107emo imati relativno uravnote\u017eenu i izbalansiranu sliku svijeta i upravo zbog toga je va\u017eno da postoji pluralizam medija, va\u017eno je da postoje novinari sa razli\u010ditim politi\u010dkim i svjetonazornim opredjeljenjima, novinari koji su \u010dak i razli\u010dito obrazovani, koji su stru\u010dni u ve\u0107oj ili manjoj mjeri jer onda svi oni zajedno kroz jedan medijski prostor nama kao publici daju pravu sliku. <\/p>\n RSE:<\/strong> Vi ste se, donekle, dotakli onoga što sada \u017eelim da vas pitam, a to je koliko se zbog legitimne potrebe i principa kako uvijek treba \u010duti drugu stranu takvim intervjuima i uopšte davanjem šireg medijskog prostora nekom ko se krivi\u010dno goni, upada u opasnost da ono što bi trebalo da bude istra\u017eiva\u010dko novinarstvo i utvr\u0111ivanje istine, pretvara u promovisanje osoba koje se javno peru za sve što im se stavlja na teret?<\/em><\/p>\n Alaburi\u0107:<\/strong> Tu su granice vrlo, vrlo nevidljive i vrlo tanušne. Ukoliko neko ko je optu\u017een za neke kriminalne radnje i kao takav do\u017eivljava veliki publicitet, prema tome, postaje poznat u javnosti, ako je on pri tom još i bogat, on za jedan veliki dio populacije postaje idol. Pišu\u0107i bilo šta o tom \u010dovjeku u tom kontestu, na neki na\u010din promovirate toga \u010dovjeka i u tom sklopu \u010dinjenica je da svaki publicitet je zapravo dobar publicitet za takva tip osobe. Kako novinari mogu izbje\u0107i da zapravo pridonose promociji toga \u010dovjeka? Samo svojim kriti\u010dkim stavom. Apsolutno nema nikakvog druga\u010dijeg zna\u010denja nego kriti\u010dkim stavom i naprosto tim kriti\u010dkim stavovima i tim pristupom i svijetu i analizi doga\u0111aja na neki na\u010din pridonositi tome da ljudi ne smatraju idolima osobe koje su postale bogate zahvaljuju\u0107i nekim kriminalnim radnjama, da nekako promoviramo rad, odgovornost, po\u017ertvornost, neke druge društvene vrijednosti i mislim da je to problem u svim zemljama bivše Jugoslavije. <\/p>\n RSE:<\/strong> Postoji li istovremeno jednostavni recept kako zadr\u017eati profesionalni nivo, omogu\u0107iti protok informacija, zadovoljiti pravo javnosti da zna u jednom opštem galimatijasu gdje je javni prostor zatrpan me\u0111usobnim optu\u017ebama onih koji su na direktan ili indirektan na\u010din dovo\u0111eni u relaciju sa inkriminisanim licima. Na koji na\u010din se odbraniti od pokušaja manipulacija i zloupotreba?<\/em><\/p>\n Alaburi\u0107:<\/strong> Po mom mišljenju nikako. Ako samo analizirate medije i cijelu raspravu svedete na postupke medija i novinara nikada ništa ne\u0107e biti riješeno. Sa potpuno istom situacijom smo se mi suo\u010davali u Hrvatskoj i suo\u010davamo se još uvjek. Vrlo \u010desto nije uop\u0107e bio problem, stvarni problem o kojem se pisalo, nego je bio problem kako je neko došao do neke informacije, pa zašto to piše baš u ovo vrijeme kada mo\u017ee biti ugro\u017een interes Hrvatske i tom sli\u010dno, jer ne mo\u017eete imati visoko izbalansirane, uravnote\u017eene, relativno objektivne, stru\u010dne medije i novinare, a da vam za druge profesije vrijede neka druga\u010dija pravila. Ako \u010dlanovi parlamenta za govornicom parlamenta po\u010dinju jedne druge vrije\u0111ati, iznositi neistine, podmetati si, nepoštivati elementarno ljudsko dostojanstvo, oni sa te parlametnarne govornice šire poruku javnosti što je po\u017eeljan obrazac ponašanja. Ako se predsjednici dr\u017eava, predsjednici vlada, naši parlamentarni zastupnici tako ponašaju nitko ne mo\u017ee od drugih ljudi o\u010dekivati nešto druga\u010dije, jer \u0107e se sva ta lavina takvog nepo\u017eeljnog ponašanja svaliti sa najviših dr\u017eavnih vrhova po cijelome društvu. <\/p>\n RSE:<\/strong> Da se vratimo na crnogorsku zbilju. Ako je u jednom društvu kao što je crnogorsko novinarska zajednica duboko podjeljena gdje se medijski poslenici me\u0111usobno optu\u017euju ne zbog razli\u010ditih koncepcijskih pogleda na profesiju, ve\u0107 da su eksponenti ne\u010dijih politi\u010dkih ili poslovnih interesa, onda o \u010demu to govori, kakva se slika stanja u novinarstvu odašilje i koliko je ono upravo refleksija odnosa u samom tom društvu?<\/em><\/p>\n Alaburi\u0107:<\/strong> Pitanje je sada koliko mi mo\u017eemo onako objektivno, nepristrano govoriti o situaciji biko koje profesije, a sada govorimo o novinarima. Ja bih sada rekla nešto iz perspektive novinara koje ja poznajem i koji su meni bliski. Sasvim je pouzdano da postoje novinari koji su bliski nekim politi\u010dkim skupinama i koji \u0107e pišu\u0107i svoje tekstove biti blago naklonjeniji osobama s kojima su politi\u010dki bliski. To je ljudski i to je na neki na\u010din normalno. Na \u017ealost, mislim da je to loše i za novinarsku profesiju. Tako\u0111e, ima ljudi koji su bliski raznoraznim skupinama, koji su ili na rubu kriminala ili su ve\u0107 po\u010dinili neka kaznena djela je naprosto pokrivanje, na primjer, crne hronike, bave se analizama kriminala, upoznaju te ljude i sa njima stupaju u odre\u0111ene kontakte i onog trenutka kada vi zapravo stupate i u personalne, direktne odnose sa nekim osobama vi gubite kriti\u010dku distancu prema njima. Ja se uvijek sje\u0107am jednog talijanskog novinara koji je govorio da on iz razloga mentalne higijene ne \u017eeli se dru\u017eiti sa politi\u010darima i mislim da je to prava distanca. Kako novinari mogu biti izdvojeni iz društva, apsolutno nikako. <\/p>\n RSE:<\/strong> Ako govorimo generalno o situaciji u regionu, koliko je ona bitno druga\u010dija u odnosu na ovu u Crnoj Gori? Koliko praksa odudara od onog što je usposavaljeni, pravni i profesionalni standard? Jesu li novinari, generalno gledano, u slu\u017ebi javnosti i opšteg dobra ili su više u funkciji posebnih interesa, bilo politi\u010dkih bilo poslovnih?<\/em><\/p>\n Alaburi\u0107:<\/strong> Ja bih vam rekla iz perspektive onoga što je meni poznato da tu ima i jednoga i drugoga. Znam novinare koji su vrhunski novinari, koji nikada ništa ne bi napravili što smatraju da je ispod njihovih profesionalnih standarda, a profesionalni standardi su vrlo visoki, oni se srame onoga što se doga\u0111a i u hrvatskom novinarstvu i to što se doga\u0111a oni zapravo ne smatraju novinarstvom. S druge strane, ima novinara koji smatraju da je pisanje ili objavljivanje nekih priloga jedan od na\u010dina \u017eivljenja, bez nekakvih velikih optere\u0107enja oni tu rade što se od njih o\u010dekuje i imaju odre\u0111ene kontakte sa nekakvim PR agencijama s kojima odra\u0111uju poslove ili opet s kojima su na vezi sa pojedincima iz politi\u010dkog ili šou biz svijeta i tome sli\u010dno. Prema tome, kao i u svakoj drugoj profesiji. Imate dobrih profesionalaca, imata ljudi koji nisu profesionalci, koji zapravo uop\u0107e nisu novinari, ali tu svoju poziciju mogu iskoristiti za ostvarenje nekakvih svojih i pojedina\u010dnih i grupnih ciljeva. Mislim da to samo po sebi nije problem i mislim da je to tako svugdje u svijetu. Svugdje se vodi razgovor o tome što je ozbiljno novinarstvo, a što je samo zabava, što je zamagljivanje o\u010diju javnosti. Mislim daje uop\u0107e rasprava o tome jako zdrava jer rasprava o tome su sada vaša pitanja. To za mene zna\u010di da ljudi u Crnoj Gori znaju da nešto nije dobro, da se o tome razgovara. Ve\u0107 sama ta \u010dinjenica zna\u010di da se osvještava problem i uvijek \u0107e se na\u0107i ljudi koji \u0107e smatrati da profesiju kojom se bave trebaju obavljati \u010dasno i profesionalno, a to za novinara zna\u010di isklju\u010divo interes javnosti i nepotkupljivost i stru\u010dnost, naravno. <\/p>\n RSE:<\/strong> Na kraju, dotakao bih se ne\u010dega što je, \u010dini mi se, manje ili više zajedni\u010dka boljka novinarstva u regionu, a to je odnos i o\u010dekivanja politi\u010dara od medija. Slu\u010daj hrvatske premijerke Kosor koja je najavila tu\u017ebu protiv autora gledane emisije "Nedjeljom u dva" Aleksandra Stankovi\u0107a koji se bavio na\u010dinom na koji je dobila stan, kao da Hrvatsku vra\u0107a u neka stara vremena. U Crnoj Gori, me\u0111utim, ta vremena još traju, iako se najavljuje dalja dekriminalizacija klevete. Kakav tu komentar imate?<\/em><\/p>\n Alaburi\u0107:<\/strong> Vjerujem i iskreno se nadam da Jadranka Kosor ne\u0107e tu\u017eiti ni televiziju ni Stankovi\u0107a. Koliko sada znam anga\u017eirala je jedan odvjetni\u010dki ured koji \u0107e pripremiti demanti i to je u redu, to i predsjednik dr\u017eave i premijer imaju na to pravo. Iskreno se nadam da ne\u0107e tu\u017eiti ni medije. Ako to u\u010dini, onda \u0107e to biti jako velika greška. Ona naprosto, kao i bilo koji politi\u010dar na toj funkciji, mora mo\u0107i otrpjeti \u017eestoku kritiku, mora mo\u0107i otrpjeti podsmjeh, ismijavanje, satiru, humor i bilo kakav sli\u010dan oblik izra\u017eavanja, bez obzira kako to boljelo. Ako nešto u svemu tome nije \u010dinjeni\u010dno to\u010dno, onda se to mo\u017ee ispraviti demantijem, a osoba koja je na tako visokoj funkciji kao premijer, ima\u0107e milion prilika da iznese svoju istinu o istom doga\u0111aju i sud nikako nije mjesto na kojem tako visoko pozicionirani politi\u010dari trebaju \u010duvati svoj ugled i \u010dast. Po meni, to je njima put u propast.<\/p>\n