Dakako da na internetu ima \u201esme\u0107a\\”, uvredljivih ispada, dezinformacija, povr\u0161nosti i \u201egluposti\\”. Ali gdje toga, zaboga nema? U mainstream medijima? u Saboru? U znanstvenim zajednicama?<\/p>\n
Pi\u0161e: Sloboda izra\u017eavanja<\/strong><\/em><\/p>\n Dakako da na internetu ima „sme\u0107a", uvredljivih ispada, dezinformacija, površnosti i „gluposti". Ali gdje toga, zaboga nema? U mainstream medijima? u Saboru? U znanstvenim zajednicama? Uostalom, internet i sve njegove aplikacije i platforme podlo\u017eni su pozitivnim propisima RH kao i svaki drugi medij, pa i suzbijanju i sankcioniranju klevete i uvrede. <\/em><\/p>\n Bauk kru\u017ei svijetom, bauk interneta. Kru\u017ei on, doduše ve\u0107 punih dvadeset godina, ali kona\u010dno je stigao i do Hrvatske.<\/em><\/p>\n „Treba zabraniti anonimnost u tim forumima", grmi s internetskih stranica Novog lista i sa svog bloga u Ve\u010dernjaku prof. \u017darko Puhovski. Iz Globusove culture-personality-consumerism rubri\u010dice svoju mrzovolju ventilira i Igor Mandi\u0107: „Internet je la\u017ena viagra za impotentne umove". Još dvojica opiniomejkera iz EPH-a ešalona, Boris De\u017eulovi\u0107 i Miljenko Jergovi\u0107 bacili su fetvu na internet; potonji je jedini komentator Jutarnjeg lista uz \u010dije tekstove nisu dopušteni upisi \u010ditateljskih komentara.<\/p>\n Ovi mrzovoljni vladari nekad neoskvrnjivo jednosmjernog autoriteta Gutembergove galaksije (treba li dodati bijeli, sredovje\u010dni, solidno situirani muškarci), ipak su samo diskurzivni potporanj onoj fakti\u010dnoj mo\u0107i, lociranoj u represivnom aparatu dr\u017eave, s kojim zajedno \u010dine ono što Foucault naziva juridi\u010dko-diskurzivni model mo\u0107i (power knowledge discours) koji u modernitetu disciplinira i sterilizira otpor. Ali ga i proizvodi.<\/p>\n A ta realna mo\u0107 u zadnje vrijeme pokazuje izrazite znakove nervoze. Damir Finti\u0107, vlasnik portala vukovarac.net vjerojatno \u0107e uskoro u zatvor zbog toga što je na njegovom portalu netko anoniman vrije\u0111ao gradona\u010delnika Vukovara, a on je odbio otkriti identitet, odnosno IP adresu tog nekog. Finti\u0107 mo\u017eda nije jedini bloger na svijetu koji \u0107e završiti u zatvoru zbog radikalnog stava o slobodi govora na internetu. No, slu\u010daj hrvatskog ministra policije, Tomislava Kramarka, koji vodi parnicu protiv blogera \u017deljka Peratovi\u0107a zbog „širenja la\u017enih vijesti s ciljem uznemiravanja javnosti", zacijelo je jedinstven u cyber spaceu i ostatku svemira. Odnos realne mo\u0107i izme\u0111u i najposje\u0107enijeg bloga (što 45lines niti nije) i jednog ministra policije, toliko je nerazmjeran, da to ovaj slu\u010daj \u010dini apsurdnim i tragikomi\u010dnim.<\/p>\n Rije\u010dju, internet se generalizirano po\u010dinje ozna\u010davati kao bauk koji prijeti uspostavljenim re\u017eimima mo\u0107i, izvorište zaga\u0111enja javnog prostora koje obiluje dezinformacijama, la\u017eima, klevetama, „idiotizmima", mahom anonimnim govorom mr\u017enje, uvredama, diskusijama bez valjanih argumenata…..<\/p>\n Ma kakav bauk, ljudi. Ako jedan globalni medij u Hrvatskoj ima populaciju od 1.572,981 korisnika koji (prema mjerenju tvrtke Valicon\/Gemius) posje\u0107uju 490.058,757 internetskih stranica, (zajedno sa stranim posjetiteljima 612. 220, 969), onda to više nije nikakav bauk, nego solidno stanište za biznis i profit svake vrste: od prodaje hrane za ku\u0107ne ljubimce do konzumenata dje\u010dje pornografije.<\/p>\n Glasnogovornik policije, Krunoslav Borovec, na jednoj je tribini iznio podatak da kriminal zaposjeda 5 posto internetskog prostora. Preostaje nam dakle 95 posto tog prostora od \u010dega, procijenit \u0107u nasumce, najmanje 90 posto pripada legalnoj komercijalnoj sferi: kupoprodaji, marketinškim kampanjama, velikim, srednjim i malim korporacijama i prodava\u010dima Iljf-Petrovljevih rogova i kopita. Kao što ka\u017ee H-alterov dopisnik iz Amerike, Ivo Škori\u0107, nitko više ne gaji iluziju iz devedesetih prošlog stolje\u0107a da \u0107e internet biti slobodan medij za razmjenu informacija i znanja. Danas internetom vlada kapitalisti\u010dki establishment, a ograni\u010dava ga politi\u010dka kontrola.<\/p>\n No, ipak, nakon što otpišemo kriminal i profitne djelatnosti, mo\u017eemo li se nadati da barem 10 posto korisnika u Hrvatskoj Internet do\u017eivljava i kao javnu sferu, prostor gra\u0111anske participacije, komunikacije i aktivizma na platformama kao što su forumi, blogovi, news portali, društvene mre\u017ee. Takva, nadam se ne previše optimisti\u010dna procjena, ostavlja nam impresivnu bazu od 160.000 ljudi, kakvom se ne mo\u017ee podi\u010diti niti jedan drugi javni prostor u zemlji u kojoj su gra\u0111ani masovno rezignirani, apati\u010dni i apoliti\u010dni. \u010cemu onda tolika moralna panika i prijezir i to upravo sada kad je Internet kao medij po\u010deo pokazivati zube i \u017eilavost tamo gdje sve više zakazuju klasi\u010dni \u010duvari i kreatori javne sfere, tiskani i elektroni\u010dki mediji?<\/p>\n Dakako da na internetu ima „sme\u0107a", uvredljivih ispada, dezinformacija, površnosti i „gluposti". Ali gdje toga, zaboga nema? U mainstream medijima? u Saboru? U znanstvenim zajednicama? Uostalom, internet i sve njegove aplikacije i platforme podlo\u017eni su pozitivnim propisima RH kao i svaki drugi medij, pa i suzbijanju i sankcioniranju klevete u uvrede. Ono što nedostaje je regulativa koja bi u obzir uzela specifi\u010dnost nove tehnologije i medija. Prema svjetskim razmišljanjima, iako ne nu\u017eno i praksama, blogosfera bi, kao dragocjeni oblik gra\u0111anskog novinarstva, nadzora vlasti i participacije u kreiranju javnih politika, trebala imati barem istu takvu zaštitu (šti\u0107enje anonimnosti izvora, npr.) kakvu imaju klasi\u010dni mediji, a koju sada u Hrvatskoj nema. I zato je malo zastrašuju\u0107e zazvu\u010dalo kad je vlasnik domene forum.hr na jednoj tribini nedavno izjavio da na zahtjev policiji izru\u010duje IP adrese svojih korisnika. Zakonski bi to trebalo regulirati tako da se IP adrese mogu izru\u010divati samo uz sudski nalog, kao i kad je rije\u010d o pretrazi stana i drugim oblicima zadiranja u privatnost.<\/p>\n Internetu kao javnoj sferi i on-line novinarstvu bile su nedavno posve\u0107ene dvije tribine: "Sloboda medija u RH – je li Internet slobodan medij?" u Evropskom domu i „Novinarstvo na internetu: Siva zona, Speaker's Corner? Mo\u017ee li ostati nezavisno?" koju su organizirali HND, portal H-alter i kolektivni\/kolaborativni blog Pollitika.com. Obje su, barem iz mog iskustva, bile natprosje\u010dno posje\u0107ene. Kao i prošlogodišnja protestna okupljanja srednjoškolaca i studenata, organizirana preko Facebooka, to ruši predrasudu o internetskoj javnosti kao isklju\u010divo virtualnoj i „lijenoj" zajednici. Mnogo je tema i dilema otvoreno, malo apsolvirano. Ovdje \u0107u se osvrnuti samo na neke, i to kao zainteresirana sudionica, a ne „objektivna" izvjestiteljica.<\/p>\n Povjesni\u010dar i teoreti\u010dar medija, Mark Poster, u eseju „Kiberdemokracija: Internet i javna sfera" objavljenom u publikaciji „Etnografija Interneta" (Institut za etnologiju i folkloristiku) kre\u0107e, kao što to ozbiljni mislioci oduvijek \u010dine, od pretpostavke da razmišljanje o internetu kao javnoj sferi i njegovim demokratskim potencijalima zahtijeva temeljito preispitivanje postoje\u0107ih teorijskih koncepata demokracije. Demokracija kakvu poznajemo nije ispunila obe\u0107anje slobode i jednakosti i bez obzira što kao najbolji model vladavine kojeg poznajemo i dalje ima legitimitet, zaglibila je, kao i kapitalisti\u010dko tr\u017eište, u globalnoj krizi.<\/p>\n Ako tehni\u010dka struktura interneta (digitalna elektronika) omogu\u0107uje besplatnu reprodukciju, trenutnu diseminaciju i radikalnu decentralizaciju, participativnost, pluralnost, interaktivnost, koji bi mogli biti njegovi u\u010dinci na društvo, kulturu i politi\u010dke institucije, pita se Poster. Društveni prostor interneta Poster uspore\u0111uje s anti\u010dkom agorom, novo-engleskom gradskom vije\u0107nicom, parkom, ili bilo kojim javnim prostorom u kojem se raspravlja o stvarima od op\u0107eg interesa i javnog dobra. Kao tehnološka i komunikacijska inovacija, dostupan i onima koji ni na koji drugi na\u010din ne mogu sudjelovati u javnoj sferi koju su zaposjele i definirale politi\u010dke institucije i elite, internet omogu\u0107ava nove oblike interakcije i preoblikuje postoje\u0107e odnose mo\u0107i me\u0111u njegovim sudionicima.<\/p>\n \u010cak i ako sve to zvu\u010di preoptimisti\u010dno i utopijski, preostaje nam sasvim realna procjena da je internet prostor koji omogu\u0107ava zamišljanje nekog (iz kaosa ro\u0111enog) alternativnog politi\u010dkog programa i novog koncepta (globalne) demokracije. Sama tehnologija i nova kvaliteta javnosti, dakako, ne vode nu\u017eno u carstvo slobode i jednakosti. Na kraju \u0107e ipak sve ovisiti o osviještenim, politiziranim i aktivnim gra\u0111anima i njihovom djelovanju u realnoj politi\u010dkoj sferi. Ali ako nismo potpuni tehnološki pesimisti, poput Heideggera koji je kao svoju posljednju poruku svijetu ostavio vapaj da nas od tehnologije mo\u017ee spasiti samo još bog, nema razloga da ne razmotrimo i te mogu\u0107nosti.<\/p>\n Zluradost zbog anonimnosti na internetu, iz te perspektive, doima se kao tek dio anti-demokratskog diskursa koji te\u017ei o\u010duvanju elitnih pozicija i (o\u010dinskog) autoriteta privilegiranog autora ili politi\u010dara, koji smatra da se demokratska participacija potroši na izborima. Ali hajmo najprije razriješiti terminološku zbrku.<\/p>\n Sudionici i sugovornici („subjekti") na forumima, blogovima i sli\u010dnim platformama nisu niti anonimni, ni bezimeni. Oni upotrebljavaju nadimke (nickove) koji funkcioniraju kao pseudonimi pod kojima se konstituiraju kao subjekti. Njihovi su identiteti na forumima uglavnom trajni, iako postoji i mogu\u0107nost promjene, ili višestrukosti tih identiteta. U svakom slu\u010daju nisu ne-osobe, kako ih pejorativno naziva Puhovski na svom blogu. Prikriven ostaje jedino njihov pravni identitet, kojeg je, ali samo unutar zakonski odre\u0111enih uvjeta (putem sudskog naloga) mogu\u0107e identificirati, no koji je za raspravi, ako se vod ad rem, a ne ad hominem, u biti neva\u017ean. A pravo je stanje stvari da se ozbiljne, strpljive i argumentirane rasprave i o politici i o kulturi i umjetnosti, danas u Hrvatskoj jedino i vode na nekim internetskim forumima i blogovima, kakav je, primjerice, Pollitika.com. I ponekad na radiju. Ne valjda u televizijskim emisijama, dnevnom ili tjednom tisku.<\/p>\n Da su prof. Puhovski i njegovi istomišljenici samo malo proguglali svoje teze o anonimnosti, demokratskim tradicijama i javnoj sferi, iznenadili bi se koliko je povijest anonimnosti u javnoj sferi duga i prili\u010dno u\u010destala, pa bi se prije moglo re\u0107i da pripada samoj infrastrukturi demokracije negoli povijesti prijevara i kukavi\u010dluka. \u010cak i kad zanemarimo totalitarne i diktatorske re\u017eime koji još od rimskih vremena anonimnu kritiku generiraju kao jedinu mogu\u0107u kritiku vlasti.<\/p>\n Vjerovali ili ne, i samo rodno mjesto slobode govora u modernoj demokraciji, Ustav SAD-a, nastao je kroz „anonimnu" javnu raspravu (deliberaciju, konsenzualnu proceduru) koju su 1787. i 1788. vodili tzv. „o\u010devi nacije" s protivnicima federalizma. U njujorškim dnevnicima The Independent Journal i The New York Packet Alexandar Hamilton, James Medison i John Jay, pod zajedni\u010dkim pseudonimom <\/p>\n Publius objavili su 85 filozofsko-politi\u010dkih eseja, kao odgovore tako\u0111er anonimnim osporavateljima novog Ustava. Kasnije su njihovi tekstovi sakupljeni u Zapise Federalista (Federalist Papers), a autori uglavnom identificirani, iako su neki od tekstova ostali bez atribucije do dana današnjega. Procjena je povjesni\u010dara da bi rasprava o ratifikaciji Ustava SAD-a trajala mnogo dulje da se suprotstavljanja nisu odvijala „anonimno".<\/p>\n On-line enciklopedija Wikipedia, i sama kolaborativno djelo uglavnom anonimnih autora koji se identificiraju pseudonimom ili IP adresom, navodi da je duga povijest anonimnosti u politi\u010dkim suprotstavljanjima ostavila neizbrisive tragove u povijesti \u010dovje\u010danstva. Anonimno su objavljeni prvi zlosretni Malthusovi tekstovi o populaciji, autor Kandida Voltaire, u stvari je pseudonim stanovitog François-Marie Aroueta, za kojeg vjerojatno nije \u010duo ni najuspješniji poga\u0111a\u010d na kvizovima. Rosa Luxemburg kao \u010dlanica grupe Spartakus, ime koje su \u010dlanovi grupe upotrebljavali i kao kolektivni pseudonim (nešto kao današnji kolaborativni blog) svoje je antiratne eseje objavljivala pod pseudonimom Junije, kojeg je, pak prije nje, u 18. stolje\u0107u koristio i anonimni Englez u seriji pisama objavljenih u listu Public Advertiser kojima je sugra\u0111ane podsje\u0107ao na njihova povijesna i ustavna prava i raskrinkavao vladu koja ta prava krši.<\/p>\n I da se vratimo u sadašnjost: ugledni britanski The Economist sve svoje tekstove objavljuje bez potpisa i statusa pisca (byline), a gotovo sve britanske novine ne potpisuju uredni\u010dke uvodnike i komentare. Sve novine svijeta, uklju\u010duju\u0107i The New York Times, poti\u010du i objavljuju komentare \u010ditatelja koji sami biraju ho\u0107e li ostati anonimni, koristiti pseudonim, ili se potpisati punim imenom i prezimenom (dok je potpis pod pisma \u010ditatelja obavezan). Gotovo sve novine svijeta objavljuju i svoje stalne blogere, no baš oni vrlo \u010desto pišu pod pseudonimom.<\/p>\n Anonimnost je, po\u010devši od univerzalnog tajnog prava glasa, do prava na privatnost esencijalni sastojak demokracije, kao što je to i pravo na dostojanstvo i poštovanje svakog sudionika u javnoj komunikaciji, kako onog ili one \u010diji se identitet razabire iz potpisa pod novinski \u010dlanak, tako i onih „anonimnih". \u010cinjenica je da anonimnost ili pseudonimnost mo\u017ee smanjiti razinu odgovornosti, ali je širenje granica dostupnosti i slobode govora puno ve\u0107i dobitak. Situaciju bi, u najboljem slu\u010daju, trebalo procjenjivati od slu\u010daja do slu\u010daja. Internet kao medij i njegove tehnološke podloge puno su ve\u0107a opasnost za tajnost i privatnost, negoli za trivijalizaciju javne sfere, pa zbog toga trebalo te\u017eiti dobroj regulativi.<\/p>\n Svjetska blogerska zajednica sna\u017eno zagovara anonimnost ure\u0111ivanja i sudjelovanja na blogovima. Uz besplatan software, to se smatra preduvjetom prakse otvorene, participativne i deliberativne politike kakva se na internetu nastoji voditi. Nasuprot tome, ka\u017eu Wikipedijini \u010dlanci o internetu i blogovima, stoji elitisti\u010dka nedostupnost mnogih podru\u010dja, kult li\u010dnosti, glamour, karizma i la\u017eni autoritet medijski proizvedenih heroja i heroina.<\/p>\n Kad tome još dodamo famoznu personalizaciju politike, novac, mo\u0107 i koješta drugo što, umjesto politi\u010dkih aspekata i programa, stoji iza novih politi\u010dkih poduzetnika postaje jasno što je stvarno srozalo ugled i politike i medija u funkciji javnosti i predstavlja puno ve\u0107u prijetnju demokratskoj participativnoj politici od nekoliko uvreda, eventualnih kleveta, pa \u010dak i nepouzdanosti interneta kao izvora informacije.<\/p>\n