\n
![\"\"](\"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-content\/uploads\/2011\/08\/Tatjana-Juki%C4%87.jpg\" "\\"Tatjana")
<\/a>Tatjana Juki\u0107, izvanredna profesorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, \u010dlanica je zagreba\u010dkog Centra za \u017eenske studije te uredni\u0161tva \u010dasopisa Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia. Sudjelovala je u nekoliko me\u0111unarodnih istra\u017eiva\u010dkih projekata i gostovala kao predava\u010d na inozemnim sveu\u010dili\u0161tima te autorica knjige Zazor, nadzor, svi\u0111anje. Dodiri knji\u017eevnog i vizualnog u britanskom 19. stolje\u0107u (2002) te niza \u010dlanaka na hrvatskom i engleskom jeziku. Trenutno vodi znanstveno-istra\u017eiva\u010dki projekt o granicama knji\u017eevnog pam\u0107enja.<\/p>\nU nedavno objavljenoj knjizi Revolucija i melankolija. Granice pam\u0107enja hrvatske knji\u017eevnosti (2011), autorica analizira dugu povijest i razli\u010dite aspekte odnosa revolucije i melankolije, a posebno je zanimaju mjesta gdje se, u opisima te relacije, dodiruju knji\u017eevnost, filozofija i psihoanaliza. Njezina studija polazi od primjera iz hrvatske knji\u017eevnosti i pokazuje kako se u hrvatskoj knji\u017eevnosti formiraju specifi\u010dne konfiguracije politike i memorije. Ova knjiga stoga otvara poziciju za kriti\u010dki pristup u kompleks koji, kako ka\u017ee sama autorica, “poput sablasti kru\u017ei ne samo Evropom, a koji u nedostatku boljeg imena i s pritajenom strepnjom zovemo postsocijalizmom.” Temeljno pitanje \u0161to ga Tatjana Juki\u0107 postavlja u ovoj knjizi jest kako se pamti revolucija te kako se i gdje formira kulturna memorija koja u sebe mora inkorporirati revoluciju kao specifi\u010dno predznanje? Ako je revolucija specifi\u010dno predznanje, kako se unutar kulturne povijesti formira memorija budu\u0107nosti? I, s tim u vezi: kako se pamti melankolija?<\/p>\n
KP:<\/em><\/strong> Va\u0161a je teza da je kriti\u010dku teoriju zadnjih petnaestak godina obilje\u017eilo \u017ealovanje, onako kako su ranije dominirali interesi za povijest, traumu ili pitanje identiteta. O kakvoj je vrsti \u017ealovanja rije\u010d? <\/em><\/p>\n T. J.:<\/strong> \u017dalovanje onako kako ga je 1917. opisao Freud. Naime, s obzirom da je psihoanaliza, u razli\u010ditim izvodima i kroz najrazli\u010ditija preuzimanja, obilje\u017eila na\u010din na koji pro\u0161lo i ovo stolje\u0107e opisuju psihi\u010dki \u017eivot i njegove razli\u010dite konfiguracije, te\u0161ko je zamisliti pristup afektu kakav je \u017ealovanje bez psihoanalize. Posebno to vrijedi za \u017ealovanje, jer ga je Freud apostrofirao kao afekt vrijedan pa\u017enje. Tako J. Hillis Miller u jednoj svojoj recentnoj studiji bez krzmanja isti\u010de da bi Derridine Sablasti Marxa, gdje Derrida u naslovu isti\u010de upravo rad \u017ealovanja, bile nezamislive bez Freuda.<\/p>\n KP:<\/em><\/strong> Kako vi \u010dujete ili osje\u0107ate Revoluciju, a kako Melankoliju, i ne samo kao naslov va\u0161e knjige? <\/em><\/p>\n T. J.:<\/strong> U posljednje vrijeme uvrije\u017eilo se revolucijom nazivati svaki iole turbulentan politi\u010dki doga\u0111aj. Najsvje\u017eiji primjer toga nedomi\u0161ljeni su komentari o recentnim doga\u0111ajima na Magrebu. Revolucija je, me\u0111utim, politi\u010dki doga\u0111aj par excellence \u2013 onakav politi\u010dki doga\u0111aj kakav iz temelja obezvre\u0111uje i mijenja postoje\u0107e politi\u010dke strukture, i nakon kakvoga se mijenja s\u00e1mo shva\u0107anje povijesti. Autenti\u010dna revolucija ne da se naprosto uklopiti u postoje\u0107e formate pripovijedanja o pro\u0161losti, ili o politici, ili o ekonomiji. Kad je rije\u010d o hrvatskoj kulturnoj i politi\u010dkoj povijesti, o tome duhovito, premda lapidarno, govori ve\u0107 Mato\u0161 u Oko Lobora, kad pravi razliku izme\u0111u revolucija i demonstracija.<\/p>\n U svojoj knjizi zagovaram, dakle, revoluciju kao takav primjerni politi\u010dki doga\u0111aj. Premda u fokus stavljam komunisti\u010dku revoluciju na prostorima biv\u0161e Jugoslavije, koja je koincidirala s Drugim svjetskim ratom, nastojala sam je staviti u relaciju s Oktobrom, ali i s razli\u010ditim sablastima Francuske revolucije. Nisam, dodu\u0161e, izgubila iz vida ni sablasti Ameri\u010dke revolucije, ali se one u ovoj knjizi tek naziru, prije svega kao naznaka rada koji tek planiram i koji \u0107e, nadam se, uslijediti. Tako\u0111er me iznimno zanima i industrijska revolucija. Ona je iz ove knjige izostala, no zauzima va\u017eno mjesto u mojim planovima.<\/p>\n Kad je o melankoliji rije\u010d, po\u0161la sam od Freudova opisa, to\u010dnije, od Freudove komparativne analize \u017ealovanja i melankolije u studiji Trauer und Melancholie. Ono \u0161to me u tome opisu najvi\u0161e zanimalo jest \u010dinjenica da Freud i \u017ealovanje i melankoliju vidi kao specifi\u010dan rad afekta. Zahvativ\u0161i melankoliju kao specifi\u010dnu konfiguraciju rada, poku\u0161ala sam pokazati kako takva melankolija strukturno nalije\u017ee na opise melankolije u srednjem vijeku, na primjer na mjesto melankolije u popisu smrtnih grijeha, ali i na opise melankolije u antici, gdje je “crna \u017eu\u010d” povla\u0161tena pozicija za analizu anti\u010dkog zahvata u zdravlje, klimu, djelokrug golog \u017eivota i definiciju uop\u0107e ljudskoga. \u0160tovi\u0161e, i u srednjem vijeku i u antici rad kakav se povezuje s melankolijom rad je ulo\u017een u odr\u017eavanje golog \u017eivota; on zato svaki put iznova blokira i preispituje ekonomsku logiku i ekonomski rezon. Ili, rekla bih to ovako: melankolija onemogu\u0107uje da se vrijednost golog \u017eivota zamijeni za \u017eivot gole vrijednosti. Tu bih locirala njezin politi\u010dki potencijal i njezinu spregu s revolucionarnim. Naravno, odavde je tek korak do Marxove kritike politi\u010dke ekonomije kapitalizma. Ipak, a za razliku od Derride, ja Marxovu kritiku ne bih povezala sa \u017ealovanjem, ve\u0107 s melankolijom. Preciznije, \u017eeljela sam pokazati kako Marxov pristup radu i politi\u010dkome korespondira s anti\u010dkom slikom melankolije. Uostalom, ako se melankolija od antike preko srednjega vijeka do Freuda spre\u017ee s pitanjem rada, i to rada koji prijeti ekonomskoj logici, tada se melankolija ne da odvojiti od projekata politi\u010dke emancipacije. Najzad, \u017eeljela sam pokazati za\u0161to je knji\u017eevnost povla\u0161tena pozicija za promi\u0161ljanje i domi\u0161ljanje te veze.<\/p>\n KP:<\/em><\/strong> \u0160to su i tko su granice u pam\u0107enju hrvatske knji\u017eevnosti? Kako ste ih uspostavljali? <\/em><\/p>\n T. J.:<\/strong> Te su granice pluralne i protejske. \u010cak ne bih rekla da sam ja uspostavljala njih, prije bih kazala da su one uspostavljale mene, stalno iznova, kao \u010ditateljicu osu\u0111enu na istu onakvu nestabilnost kakva je karakteristi\u010dna za krugova\u0161ke pripovjeda\u010de.<\/p>\n Me\u0111u te granice svakako pripada ona koja spaja i razdvaja knji\u017eevnost, filozofiju i psihoanalizu. Osim toga, i revolucija i melankolija su liminalna, krizna stanja osovljena oko intervencije u samu strukturu memorije. Pri \u010demu nije slu\u010dajno \u0161to se i Marxova filozofija, sa svojim interesom za revoluciju, i Freudova psihoanaliza, sa svojim interesom za melankoliju, formiraju oko potrebe da interveniraju u postoje\u0107e re\u017eime sje\u0107anja i pam\u0107enja; niti je slu\u010dajno \u0161to i jedna i druga knji\u017eevnosti pristupaju kao, rekla bih, sceni instrukcije. Kad ve\u0107 spominjem krugova\u0161e, jedna je od takvih pluralnih i protejskih granica svakako ona izme\u0111u prijevoda i autorskog teksta; karakteristi\u010dno je to posebno za Ivana Slamniga i Antuna \u0160oljana. \u0160oljan \u0107e u jednome svome eseju upravo granicu izme\u0111u prijevodnoga i autorskoga \u2013 pluralnu, nestabilnu i provokativnu \u2013 opisati kao mjesto formacije nacionalne knji\u017eevnosti. Jo\u0161 jedna takva granica jest i ona izme\u0111u starije i novije hrvatske knji\u017eevnosti. Upozorila bih pritom da novija hrvatska knji\u017eevnost, dakle knji\u017eevnost od ilirizma naovamo, nije nova ve\u0107 je novija, \u0161to zna\u010di da se samo njezino odre\u0111enje doga\u0111a kao iznimno specifi\u010dan zahvat u kulturnu memoriju, i to zahvat koji dovodi u pitanje upravo pretpostavke o granici i razgrani\u010denju.<\/p>\n KP:<\/em><\/strong> \u202aIako se bavite pam\u0107enjem hrvatske knji\u017eevnosti, u va\u0161em djelu Danilo Ki\u0161 zauzima bitno mjesto. Za\u0161to je tome tako? <\/em><\/p>\n T. J.:<\/strong> Mislite za\u0161to, uzme li se u obzir da je podnaslov moje knjige Granice pam\u0107enja hrvatske knji\u017eevnosti (istaknula T. J.)? Nije mi na kraj pameti svojatati Danila Ki\u0161a, kako zato \u0161to mi je konstitutivno strana praksa svojatanja, tako i zato \u0161to je Ki\u0161a svojatati nemogu\u0107e. \u0160to, me\u0111utim, ne zna\u010di da Ki\u0161eva literatura tokom 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih, o kojima u knjizi pi\u0161em, nije participirala i u hrvatskom kulturnom \u017eivotu. To zanemariti bilo bi glupo, krivo i provincijalno.<\/p>\n Uostalom, kad je 1976. godine, nakon izlaska Grobnice za Borisa Davidovi\u010da, krenula hajka na Ki\u0161a, polemika je bila intenzivna i u Beogradu i u Zagrebu. Na primjer, svojim je kritikama u obranu Ki\u0161a aktivno stao Velimir Viskovi\u0107. Nadalje, sam Ki\u0161 isticao je svoju nesmjestivost, pa je kao literarne prethodnike opetovano izdvajao Ivu Andri\u0107a, Milo\u0161a Crnjanskog i Miroslava Krle\u017eu. U jednome intervjuu \u010dak svoj senzibilitet spram ma\u0111arskoga jezika \u2013 jezika svoga oca \u2013 dovodi u vezu s tragovima ma\u0111arskog jezika u Krle\u017einim tekstovima. Istodobno, kao izrazit manjak svoje knjige osje\u0107ala sam \u010dinjenicu \u0161to nisam dovoljno op\u0161irno pisala o gula\u0161kim memoarima Karla \u0160tajnera, 7000 dana u Sibiru, knjizi koja je bez sumnje odredila kulturni i politi\u010dki profil 1970-ih u Hrvatskoj, ali i \u0161ire, u biv\u0161oj Jugoslaviji. Ipak, upravo su \u0160tajnerovi memoari privilegirani dijalo\u0161ki partner Ki\u0161eve Grobnice, pa sam analizom Grobnice donekle vratila taj svoj dug \u0160tajneru. Najzad, ili prije svega, Ki\u0161 mi je bio interesantan jer njegov korpus strukturno ra\u010duna sa spregom melankolije i revolucije. Ako su mu rane pripovjedne proze, ili takozvani obiteljski ciklus, obilje\u017eene neprora\u0111enim \u017ealovanjem za ocem, pozicija gdje ta melankolija naoko nestaje jest upravo Grobnica, narativ o revolucionarima. Poku\u0161ala sam pokazati da se ne radi o nestajanju te inicijalne melankolije, ve\u0107 da je Grobnica, kao narativ o revolucionarima, njezino logi\u010dno odredi\u0161te. I jo\u0161 ne\u0161to: Ki\u0161 mi je bio interesantan zbog svoje teze da je Oktobar zapravo bio austrougarska revolucija, jer je ve\u0107ina revolucionara koji su Oktobar iznijeli bili komunisti iz Austro-Ugarske. S jedne strane, to me i opet vratilo Krle\u017ei i \u0160tajneru, ali i beskrajno zanimljivom austrougarskom okviru u kojemu se uop\u0107e formira zamisao o novijoj hrvatskoj knji\u017eevnosti. Bez toga okvira nema Mato\u0161a, Krle\u017ee, hrvatske moderne, Zagorke, Viktora Tauska. I stoga, ako bi trebalo definirati granicu pam\u0107enja hrvatske knji\u017eevnosti, i to sa svom kompleksnom prtljagom koja optere\u0107uje zamisao o granici, tada bi to bio upravo Ki\u0161.<\/p>\n KP:<\/em><\/strong> Boris Davidovi\u010d kao revolucionar, ali i melankolik kao da je preuzeo ulogu glavnog aktera va\u0161e knjige? <\/em><\/p>\n T. J.:<\/strong> Da, Boris Davidovi\u010d Novski primjerni je Ki\u0161ev revolucionar. Ipak, ne bi trebalo smetnuti s uma da ga Ki\u0161 opisuje kao bolj\u0161evi\u010dkog Hamleta, a Hamlet je, znamo, primjerni melankolik svjetske knji\u017eevnosti. Drugim rije\u010dima, Boris Davidovi\u010d mo\u017ee biti bolj\u0161evi\u010dki Hamlet samo pod uvjetom strukturne sprege revolucije i melankolije. Pri \u010demu treba upozoriti da je uvrije\u017eena slika Hamleta-melankolika kao oklijevala i otezala u najmanju ruku nepotpuna. Tako u svojoj glasovitoj analizi Hamleta i Jacques Lacan slijedi tezu da taj Shakespeareov komad nije tragedija otezanja, ve\u0107 tragedija nestrpljivosti. Hamletu, naime, stalno manjka vremena, pa zato provocira niz ina\u010de nelogi\u010dnih ubrzanja u pri\u010di komada, te je kriv za nekoliko ishitrenih umorstava.<\/p>\n Indikativno je tako\u0111er da je u vrijeme dok je radio na Grobnici Ki\u0161 prevodio i ure\u0111ivao knjigu prijevoda Baudelaireove poezije. U predgovoru toj zbirci \u2013 koja je tiskana 1976. godine, kad i Grobnica \u2013 Ki\u0161 apostrofira da je poezija karakteristi\u010dna za Baudelairea permanentna revolucija, a njegova biografija Baudelairea frapantno podsje\u0107a na biografije revolucionara u Grobnici. Za samoga Baudelairea zauzvrat revolucija prijeti sebstvu i izvan te je prijetnje nezamisliva. Iz \u010dega proizlazi da se neko stanje ili masa doga\u0111aja mo\u017eda ni ne mogu nazvati revolucijom ako ne prijete sebstvu, ako sebstvo nije pod prijetnjom suicida, ako nije radikalno obezvrije\u0111eno.<\/p>\n Sli\u010dno stanje Baudelaire \u0107e drugdje dijagnosticirati kao spleen, dakle kao stanje neodvojivo od melankolije. To \u0107e stanje opisati tako\u0111er i kao orgijasti\u010dno. \u0160to bi zna\u010dilo da Baudelaireov spleen opisuje seksualnu energiju i apostrofira seksualnost onako kako to kasnije \u010dini Freud, za kojega melankolija ozna\u010dava libidnu energiju kao \u010distu relaciju. Prema Freudu, melankolik ne mo\u017ee kontrolirati libidnu energiju ulo\u017eenu u odnos s nekim ili ne\u010dim. “Ja” melankolika zato je patolo\u0161ki osiroma\u0161eno, jer ne mo\u017ee povratiti tu energiju i zacijeliti, niti je mo\u017ee kontrolirano reinvestirati u neku drugu relaciju. Zato sam napisala da Baudelaireov spleen zapravo priziva ono \u0161to se tek ima razviti kao psihoanaliza; on je predznanje psihoanalize, futur drugi psihoanalize kao specifi\u010dne strukture znanja.<\/p>\n Odavde, tek je korak do Ki\u0161evih opisa Borisa Davidovi\u010da. Da podsjetim: Ki\u0161 ka\u017ee da se “revolucionarna strast i zanos \u010dul\u00e2 isprepli\u0107u vezama tajanstvenim i dubokim”. Ili, kako u pismu Zinaidi Mihajlovnoj ka\u017ee sam Novski, “Jedina moja strast beja\u0161e taj mu\u010dni, zanosni i misteriozni zanat revolucionara… Oprostite, Zina, i nosite me u svom srcu; to \u0107e biti bolno kao nositi kamen u bubregu”.<\/p>\n KP:<\/em><\/strong> Odvaja li se igdje i ikako revolucija od melankolije? <\/em><\/p>\n T. J.:<\/strong> S tim u vezi pozvala bih se na distinkciju izme\u0111u politike i politi\u010dkoga, karakteristi\u010dnu ina\u010de ponajprije za francuske autore. (Na nju primjerice upozorava Leonardo Kova\u010devi\u0107 u svome prijevodu Ranci\u00e8reove Mr\u017enje demokracije.) Prema toj distinkciji, politika bi se odnosila na politi\u010dke institucije, a politi\u010dko na relacije i energiju u biti politi\u010dkoga. Pa bih rekla da se revolucija odvaja od melankolije u \u010dasu kad po\u010dne participirati u politici na ra\u010dun ili nau\u0161trb politi\u010dkoga.<\/p>\n KP:<\/em><\/strong> Rad \u017ealovanja je usporediv zapravo s radom psihoanalize? <\/em><\/p>\n T. J.:<\/strong> Da, u uvodnom sam poglavlju postavila pitanje: ako legitimitet psihoanalize ovisi o vrijednosti psihi\u010dkoga, du\u0161evnoga, sablasnoga, nije li analiza \u017ealovanja, kao afekta gdje se libidna energija investira posve u sferu sablasnoga, ujedno povla\u0161teno mjesto domi\u0161ljanja same psihoanalize? \u0160tovi\u0161e, Freud izri\u010dito ka\u017ee da osobi u \u017ealovanju nije potrebna lije\u010dni\u010dka pomo\u0107, pa onda ni psihoanaliza, jer se radi o “normalnome afektu”, koji ta osoba mo\u017ee sama proraditi. A ako osoba u \u017ealovanju mo\u017ee sama proraditi afekt odgovoran za lo\u0161e stanje svoje libidne ekonomije, to bi zapravo zna\u010dilo da je rad \u017ealovanja usporediv s radom same psihoanalize. \u0160to tada potvr\u0111uje Freudova opaska, da je \u017ealovanje usporedivo s pozicijom koju za psihoanalizu zauzimaju snovi: naime, kao \u0161to su mu snovi poslu\u017eili kao normalni model za narcisti\u010dke du\u0161evne poreme\u0107aje, tako mu \u017ealovanje, ka\u017ee Freud, slu\u017ei kao normalni model za patologiju melankolije.<\/p>\n Taj komentar dobiva na te\u017eini uzme li se u obzir specifi\u010dna va\u017enost Tuma\u010denja snova za psihoanalizu, jer u Tuma\u010denju snova Freud postavlja \u0161irok okvir za psihoanalizu kao hermeneuti\u010dku gestu, pa je tuma\u010denje snova zapravo inauguracijska gesta psihoanalize. Ili: snovi nisu samo Normalvorbild za analizu narcisti\u010dkih poreme\u0107aja, ve\u0107 su Normalvorbild za psihoanalizu, kao tehniku tuma\u010denja. Usporediv\u0161i \u017ealovanje sa snovima, Freud \u017ealovanje priklju\u010duje strukturama modelativnima za psihoanalizu.<\/p>\n Upravo zato posebnu pa\u017enju zavre\u0111uje melankolija. Ona je kod Freuda strukturno spregnuta sa \u017ealovanjem. Naravno: ako je \u017ealovanje norma naspram koje se o\u010dituje patologija melankolije, tada melankolija nu\u017eno ukazuje na ono \u0161to je u samoj psihoanalizi situacija krize. Taj se moment nazire i kod Freuda kad ka\u017ee da “jednako slabo kao i pacijent shva\u0107amo” dinamiku melankolije. Drugim rije\u010dima, pred melankolijom sama psihoanaliza zauzima mjesto pacijenta.<\/p>\n KP:<\/em><\/strong> I za kraj: sablast komunizma, Ki\u0161, Baudelaire, zagrobni \u017eivot, tko jo\u0161 ulazi u Va\u0161e polje interesa, s obzirom da je svaki “dovr\u0161etak” knjiga poput va\u0161e – uvjetan? <\/em><\/p>\n T. J.:<\/strong> To su teme koje zapravo ne dopu\u0161taju kraj: sablasti, zagrobni \u017eivot\u2026 Ipak, pogleda li se konstelacija Va\u0161eg pitanja, ovaj “tko jo\u0161” svakako bi bio Walter Benjamin. On je figura gdje se sastaju revolucija i melankolija, marksizam i interes za sablasti, \u00fcberleben i survivre, \u017eidovstvo i Baudelaire, Pariz i Holokaust, prijevod i autorsko. Gotovo je sablasno koliko Benjaminova biografija i afiniteti korespondiraju s Ki\u0161evima, pa bih Ki\u0161a opisala kao \u010dudesno mjesto za memoriju Benjamina.<\/p>\n Naravno, u Benjaminu se ne iscrpljuje sve \u0161to je ova knjiga otvorila za mene u autorskom i \u010ditateljskom smislu. Jo\u0161 dok sam je dovr\u0161avala, znala sam da je svaki dovr\u0161etak uvjetan. I opet, dakle, situacija koja ne dopu\u0161ta kraj. Ipak, bilo bi licemjerno poricati da pri\u017eeljkujem barem nekoliko mjeseci bez svakodnevnoga pisanja. Zami\u0161ljam to vrijeme kao vrijeme nezaja\u017eljivog \u010ditanja: studija Jean-Pierrea Vernanta, Marxove doktorske disertacije, romana Anthonyja Trollopea.<\/p>\n