Skoro svakog dana pro\u010ditam u novinama kako je neko izvr\u0161io samoubistvo…<\/p>\n
Pi\u0161e: Zipp<\/strong><\/em><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Skoro svakog dana pro\u010ditam u novinama kako je neko izvršio samoubistvo. Za puno slu\u010dajeva \u010dujem na ulici, od prijatelja i poznanika, o onim slu\u010dajevim koji ostaju nezabelje\u017eeni u javnim glasilima. Jedan od takvih se desio prije par dana. Samoubistvo je izvršio moj školski i posliješkolski drug, „saborac“ iz 90-tih. Bio sam jako potrešen poslije saznanja o njegovoj smrti. Da izjave sau\u010deš\u0107e je došla skoro kompletna svita indirektnih krivaca za njegovu smrt, onih koji su ga 90 i neke otjerali sa posla kao „nepodobnog liberala“. Komplet moja generacija rodjena 60-tih godina, slabo se uklopila u sve ove „reforme“, ratove, neizvjesnost koju smo pre\u017eivjeli poslije mirne, stabilne i obe\u0107avaju\u0107e rane mladosti. Veliki dio nas ima psihi\u010dkih problema i trauma. Gledam ne mali dio njih: nezdravo podbuhlih, uznevjerenog pogleda, izgubljenih u ovom surovom vremenu i prostoru. Osim porodice, obi\u010dno, na njih niko ne obra\u0107a pa\u017enju. Obratiti se za pomo\u0107 psihijatru ili psihologu kod nas je i dalje stigmatizovano, uprkos vremenu i dešavanjima kroz koje smo prošli, a koje neko svojevremeno dobro opisa: „ko ovdje, poslije svega, još nije poludio – taj je stvarno lud“. Dr\u017eava sa 625 000 stanovnika u kojoj se skoro svakodnevno srije\u0107emo sa suicidom, do skora protivnom našoj tradiciji, vjerskom i svakom drugom obi\u010daju, najozbiljniji je alarm za sve. Evo i ja pokušavam da alarmiram, ali znam da \u0107e to biti bez uspjeha, kao svaki moj dosadašnji alarm i vapaj.<\/p>\n 20 godina sindikat je bio produ\u017eena ruka vlasti. Radio je sve protiv radnika koje je kao predstavljao, a koji su mu po automatizmu, \u010dlanarinom, upla\u0107ivali nekad ogromna sredstva. Dok su radnici siromašili, gubili posao, išli i ginuli u ratove koje su osmislili njihove prebogate i otudjene vodje, sindikat je uvijek bio baš uz te vodje a ne uz radnike. Birokrtatija u njemu se mno\u017eila, dok su sindikalni lideri po bogastvu bili za petama „velikih vodja“. Ogroman sindikalno-birokratski aparat nema više ko da hrani. Radnika skoro da više nema, pa ni obilne \u010dlanarine od koje su primali plate i u\u017eivali druge privilegije, a vodje i dr\u017eava su se zabavile svojim finasijskim problemima. Tako smo došli u apsurdnu i \u017ealosno-smiješnu situaciju, gladju štrajkuju sindikalci jer mjesecima ne primaju platu. Ko je slede\u0107i?<\/p>\n Najzad je uhapšen Ratko Mladi\u0107, najtra\u017eeniji \u010dovjek u Evropi, optu\u017een za najte\u017ee ratne zlo\u010dine i genocid poslije drugog svjetskog rata. Ne mali dio javnosti je i dalje bezrezervno uz njega, veli\u010da ga i slavi, stavlja ga u rang najve\u0107ih nacionalnih heroja u svojoj istoriji. Neki drugi generali, skoro osudjeni za teški ratni zlo\u010din na dugogodišnje kazne, takodje su u dijelu drugog naciona heroji, patriote, njihovi najve\u0107i sinovi. D\u017eaba snimci, d\u017eaba dokazane(i nedokazane) \u017ertve, d\u017eaba izbjegli, d\u017eaba same njihove izjave. „Ubij i protjeraj druge i druga\u010dije“ oduvijek je izgleda geslo i motiv jebenog i prokletog Balkana. Nikad ovdje sre\u0107e.<\/p>\n Uz ogromne sistemske i društvene probleme koje ima Crna Gora, te one svakodnevne, opšte i gradjanske(?), \u017eivotne i egzistencijalne – \u010dije nabrajanje bi bilo poduga\u010dko, poslednje dva mjeseca kod nas se problem sa evidentnom diskriminacijom LGBT populacije predstavlja kao glavni i skoro jedini problem. Muka me je više od „Parade ponosa“, iako, ponavaljam, nemam apsolutno ništa protiv LGBT populacije. Kada bi evropski zvani\u010dnici insistirali na rješavanju drugih nam goru\u0107ih problema, sa pribli\u017eno istim \u017earom sa kojim se zala\u017eu za pravo ove populacije i pravo na odr\u017eavanju parade, gradjani Crne Gore bi imale nade bar. Ovako, ostajemo i bez nade. A bez nade, i poslije svega, neki naši prijatelji i poznanici nalaze jedino rješenje u samoubistvu.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Skoro svakog dana pro\u010ditam u novinama kako je neko izvr\u0161io samoubistvo…<\/p>\n","protected":false},"author":12,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"class_list":["post-57088","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-blogovi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57088","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/12"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57088"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57088\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57088"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57088"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57088"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}